Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3066/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik – specijalist Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Klari Jandroković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-912/2023-26 od 30. rujna 2024. , u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-912/2023-26 od 30. rujna 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.996,56 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče na način kako je to određeno u izreci prvostupanjske presude u roku od 15 dana (točka I. izreke). Nadalje, utvrđeno je da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 200,67 EUR-a istaknuta radi prebijanja (točka II. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.581,81 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. pa do isplate (točka III. izreke). Također, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko dosuđenog troška postupka (točka IV. izreke). Konačno, odbijen je kao neosnovan i tuženikov zahtjev za naknadom troška postupka (točka V. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19, 80/22, i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim razlozima, podredno ukinuti i premet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj potražuje trošak žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima tuženika, te je predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana. Tužitelj je zatražio trošak sastavljanja odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ovog postupka je, zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 1.996,56 eura zajedno s pripadajućim kamatama na ime pretplaćenih iznosa kredita prema Ugovoru o kreditu od 2. travnja 2007. sklopljenog uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.
6. Nesporno je da su tužitelj i tuženik 2. travnja 2007. sklopili ugovor o kreditu broj: 07042370306 AE kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu 25.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Namjena kredita je kredit za kupovinu automobila, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,30 % godišnje.
7. Donoseći pobijanu odluku kojom je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, sud je posve zanemario činjenicu da su stranke 10. veljače 2016. sklopile Dodatak tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, i to ne samo u pogledu valute nego i u pogledu kamatne stope, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15. - u daljnjem tekstu: ZID ZPK), a što je tuženik istakao još u odgovoru na tužbu i što ponavlja u žalbi.
8. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:
„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
9. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK-a poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 11/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - u daljnjem tekstu: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
9.1. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rješenje Ustavnog suda RH broj U-l-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
10. Slijedom iznesenog, kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jest, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
11. Pritom se skreće pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos- 1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK-a valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
12. Posebno se glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, ističe da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
13. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (Ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.
14. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
15. Kako je u navedenom ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud će postupiti po uputi iz ovog rješenja (utvrditi je li osnovan kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), pri čemu će posebno utvrditi je li osnovana tvrdnja tuženika da je prilikom konverzije svi iznosi koje je tužitelj plaćao po CHF kreditu (uključujući i iznose za koje tužitelj smatra da ih je više platio zbog promjene kamata i valute) tužitelj odlučio ih koristiti za namirenje anuiteta nakon sklopljene konverzije, pa će potom ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka novom, pravilnom i zakonitom odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
17. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Splitu 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanda Crljen Ivančić
