Poslovni broj: UsI-232/2025-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E Nj E

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice HN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Jeri Matiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 61, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, Uprave za poduzetništvo i obrt, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 19370100881, radi prestanka obrta, 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-311-01/24-01/16, Urbroj: 526-05-02-01-24-2 od 17. prosinca 2024. i rješenja prvostupanjskog tijela Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, turizam, poljoprivredu, ruralni razvoj i EU fondove, Odsjeka za obrtništvo i turizam, Šibenik Klasa: UP/I-311-02/23-02/641, Urbroj: 2182-09-01/2-24- 10 od 26. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

II. Obija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troška ovoga spora.

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe u ovome sporu.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužiteljice protiv navedenoga rješenja prvostupanjskog tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim se utvrđuje prestanak obrta u vlasništvu tužiteljice, pobliže opisanog u izreci toga rješenja.

2. Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi i u podnesku, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude i rješenja te ističe zahtjeve navedene u izreci ove presude i rješenja.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu; u bitnome, navodi da su svi tužbeni prigovori neosnovani iz razloga danih osporenim rješenjem i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 12. siječnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS- a); koja rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka koje nisu opravdale izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).

5. Na raspravi je izveden dokaz čitanjem cjelokupne dokumentacija spisa ovoga spora i priklopljenog spisa ovoga suda UsI-2464/2024 zajedno sa tomu spisu priloženim spisima upravnog postupka u kojemu su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz navedenoga spisa predmetnoga upravnog postupka u kojemu su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni, a posebno iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 22. rujna 2020. iza smrti sada pok. AN, nedvojbeno i suprotno tužbenim navodima, proizlazi: da je tužiteljica suvlasnica a ne samovlasnica predmetne nekretnine - poslovnog prostora u kojemu je tužitelja kao vlasnica obrta obavljala predmetni obrt.

8. Iz iste navedene isprave proizlazi da je, uz tužiteljicu, suvlasnica i MN. Ona je prvo s tužiteljicom 5. srpnja 2019. na rok od 3 godine bila sklopila Ugovor o davanju na korištenje predmetnoga poslovnog prostora da bi, po prestanku toga ugovora istekom toga roka, upravo ona (MN) podnijela zahtjev koji je prvostupanjsko tijelo zaprimilo 6. listopada 2022. a kojim je uskratila tužiteljici suglasnost za obavljanje obrta u predmetnome prostoru i predložila da se donese rješenje o prestanku obrta.

9. Vezano za tužbene navode o ugovoru o zakupu, navesti je da u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka nema niti jednoga dokaza da bi MN svoj idealni/suvlasnički dio dala u zakup tužiteljici.

10. Naime, da bi jedan suvlasnik obavljao poslovnu djelatnost (obrt) u poslovnom prostoru koji je u suvlasništvu, on mora za to imati suglasnost svih ostalih suvlasnika budući da su svi suvlasnici ovlaštenici suposjeda glede cijele suvlasničke stvari (arg. ex članka 38. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) a obavljanje poslovne djelatnosti (obrta) u cijeloj suvlasničkoj nekretnini od strane jednoga suvlasnika, po prirodi stvari, isključuje iz suposjeda ostale suvlasnike. Stoga, taj jedan suvlasnik, ima pravo korištenja suvlasničke stvari (nekretnine/poslovnog prostora) za obavljanje obrta kojega je vlasnik, samo ako i kada on za to ima suglasnost svih ostalih suvlasnika.

11. U konkretnome slučaju, nedvojbeno je da je tu i takvu suglasnost tužiteljici, kao suvlasnici, uskratila MN, kao druga suvlasnica pa je stoga nedvojbeno da tužiteljica stoga nema odn. da je tužiteljici prestalo pravo korištenja predmetnoga prostora u kojemu je kao vlasnica obrta tužiteljica obavljala predmetni obrt.

12. Člankom 8. stavkom 1. podstavkom 2. Zakonu o obrtu („Narodne novine“ broj 143/13, 127/19 i 41/20), kao jedan od kumulativnih uvjeta fizičkoj osobi za obavljanje obrta, propisano je: pravo korištenja prostora potrebnog za obavljanje obrta.

13. Člankom 47. stavkom 2. podstavkom 4. toga zakona je propisano da obrt prestaje ako nadležno tijelo naknadno utvrdi da nije ispunjen baš taj uvjet za obavljanje obrta.

14. Stoga je osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem pravilno primijenjeno prethodno izloženo mjerodavno materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno prethodno izloženo činjenično stanje kada je tužiteljici utvrđen prestanak predmetnoga obrta zbog naknadnog prestanka ispunjenja navedenoga zakonskoga uvjeta.

15. Suprotno tužbenim tvrdnjama, to što su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u ponovnom postupku nakon poništajnog rješenja tuženika koje je tužiteljica osporila tužbom u drugome upravnom sporu ovoga suda koji je još u tijeku (spor broj UsI- 2464/24), nije bilo zaprekom za donošenja osporenog i prvostupanjskog rješenja budući da tužba u upravnom sporu nema odgodni učinak prema članku 42. stavku 1. ZUS-a.

16. Zbog navedenog su gore izloženi prigovori tužiteljice neosnovani a osporeno kao i prvostupanjsko rješenje je zakonito te nije ostvaren koji od razloga ništavosti (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Zato je, točkom I. izreke ove presude, tužbeni zahtjev za poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja odbijen kao neosnovan (članka 116. stavka 1. ZUS-a) pa je tužiteljica, točkom II. izreke ovoga rješenja, odbijena sa zahtjevom za naknadu troška jer je izgubila ovaj spor (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

18. Osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje je ocijenjeno zakonitim pa ovaj sud nije našao osnove za usvajanje tužiteljičinog prijedloga za odgodnim učinkom tužbe. Zato je, na temelju članka 42. ZUS-a, riješeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 11. veljače 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja, dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 3 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. opun. tužiteljice, uz zapisnike o raspravi i objavi

2. tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi

3. u spis.