REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6028/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EŽ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. svibnja 2025., broj: Pp-1916/2022-11, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. EŽ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. EŽ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. svibnja 2025., broj: Pp-1916/2022-11, proglašen je krivim okr. EŽ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice odvjetnice Ksenije Penić, naznačujući u uvodu žalbe da se ista podnosi zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik parafrazira tekst čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, a u nastavku žalbe iznosi navode koji se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Po ocjeni ovog suda, citirana tvrdnja žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka svodi se na puko parafraziranje zakonske odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz navedenog razloga, žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka nije se mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.
6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud povjerovao iskazu svjedokinje ZŽ iako ona s njim „ratuje“ posljednjih pet godina i vodi brojne sudske postupke te ukazuje kako optuženje nema nikakvog smisla jer ako netko nekoga proziva i vrijeđa na takav način vjerojatno je da bi se priča razvila u smislu da je netko drolja jer čini ovo ili ono, a svjedokinja je iskazala da joj je okrivljenik obratio na način da joj je rekao da je drolja. Ističe kako svjedokinja ZŽ ima motiv lažno teretiti okrivljenika jer je znala da je to način da mu napakosti, još jednom ga „nauči pameti“ i dobije podršku sustava da ga i dalje maltretira te navodi da je točno kako on nije predložio da se ispitaju djeca jer su pod traumom posljednjih nekoliko godina zbog ponašanja njihove majke, ovdje oštećene, ali da sud zbog te činjenice ne bi smio bezrezervno vjerovati oštećenici.
7. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Činjenica da je svjedokinja žrtva nasilja u lošim odnosima s okrivljenikom te da međusobno vode brojne sudske postupke nikako ne može automatski značiti da je njen iskaz nevjerodostojan, kako to tvrdi okrivljenik u žalbi. Sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima i upravo je tako prvostupanjski sud postupio u ovom prekršajnom predmetu. Odnos žrtve nasilja s okrivljenikom, pa tako i činjenica da su u međusobnoj zavadi, tek je jedan od mnogih elemenata koji se cijeni kod donošenja odluke o vjerodostojnosti obrane i iskaza svjedoka. U ovom prekršajnom predmetu, s obzirom na činjenicu da je svjedokinja žrtva nasilja ZŽ, i prilikom ispitivanja u PP Slavonski Brod s ispostavom Vrpolje i na prvostupanjskom sudu, o odlučnim činjenicama iskazivala neproturječno, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano njen iskaz smatrao vjerodostojnim te da je činjenično stanje pravilno utvrđeno.
8. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se nastoji obezvrijediti značaj upućenog izraza „ti si drolja“. Po ocjeni ovog suda, nedvojbeno se radi o izričaju kojem je jedina svrha, smisao i cilj da uvrijedi, ponizi i omalovaži osobu kojoj je upućen i predstavlja napad na psihički integritet žrtve u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te se ne može smatrati i ocijeniti prihvatljivim načinom komuniciranja uopće pa tako ni između članova obitelji.
9. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Iako je u uvodu žalbe okrivljenik istaknuo da se žali i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže pa je stoga ista razmatrana samo po službenoj dužnosti, kako je to prethodno već navedeno.
11. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da se radi o beznačajnom događaju. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna i više nego primjerena svim okolnostima koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Upravo činjenica da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta kazne (za ovaj prekršaj je, osim novčane kazne, propisana i kazna zatvora) te da je novčana kazna izrečena u visini koja je daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma (najmanje 920 eura) ukazuje da je prvostupanjski sud vodio računa o svim okolnostima inkriminiranog događaja koje su dovele do okrivljenikovog protupravnog ponašanja (odbijanje svih triju kćeri da se s njim pozdrave). Stoga, žalba okrivljenika nije osnovana ni u ovom dijelu.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, niti to tvrdi u žalbi pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
13. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja, nadležni područni ured HZSR i tužitelja.
