Poslovni broj: P-1838/2025-19
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zoranu Horvatiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Anić i Anić, Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave dana 28. siječnja 2025 u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te objave 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 19.016,67 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 01.10.2015. do isplate, s tim da se zakonska zatezna kamata do 31. prosinca 2022.g., obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.514,19 Eur.
III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 35.952,81 kuna /4.772,07 eura/, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.
IV.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.124,25 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan iznos preko dosuđenog.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom kao bankom dana 20. siječnja 2006. godine ugovor o kreditu broj 060120439722 sa sporazumu o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama, kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje iznos od 155.230,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju HNB. Tužitelj da se obvezao vratiti kredit s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom, a u kojem je mjesečni iznos anuiteta kredita uz kamatnu stopu 4,89% godišnje iznosio 258,18 CHF-a, i to svaki povrat u kunama koji se obračunava u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. Tužitelj smatra i podnosi ovu tužbu iz razloga jer je predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – CHF (švicarski franak), te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, čime je ponašanje tuženika u trenutku sklapanja ugovora kao i za vrijeme njegova trajanja predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu a uslijed čega su dijelovi ugovornih odredbi ugovora ništeni. Pa tako smatra da je dio odredbe čl. 1.st. 1. 2. toč. I st. 1. 5. toč. Ugovora koji se odnosi na ugovornu klauzulu ništetan kao i daje čl. 3. st. 3. toč. 1 Ugovora u kojem je ugovoreno plaćanje kamate na kredit po kamatnoj stopi (promjenjiva) isto tako ništetna. Predlaže provesti vještačenje u odnosu na visinu ukoliko tuženik ospori dostavljeni izračun izrađen po financijskom vještačenju vještaka Marije Kalac.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, prigovor zastare te prigovor radi prebijanja. Navodi da tužitelj nema pravnog osnova budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK ("NN 102/15") koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015., konvertiran u eurski kredit slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc, pa to da znači da konverzija kredita kao i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora djeluju s valutnom klauzulom u CHF. Sklapanje dodatka broj jedan dosljedno da je provedeno načelo konverzije te da je došlo do promijene, ali ne samo valutne klauzule već je izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa, a da je pretplata u iznosu od 35.952,81 kn u cijelosti iskorištena za 50% namirenje budući obroka kredita, te je utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u EUR, obračunato po srednjem tečaju HNB za EUR. U slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev, tuženik u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja radi isplate 163.409,21 kuna ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine, a po osnovu utvrđene i za podmiru dospjelih obroka kredita tužitelja iskorištene pretplate u iznosu od 35.952,81 kuna uvećano za zatezne kamate. Tijekom postupka tuženik predlaže da vještak postupajući lege artis da vještak dužan u nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i negativne razlike.
3. Dana 13. lipnja 2025. godine ovaj sud je pod posl. brojem P- 2029/2019-39 donio Presudu i Rješenje, a koja je po žalbi tuženog Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. GŽ – 763/2025 od 09. rujna 2025. godine potvrđena u pobijanom dijelu presude pod točkom I. i II., dok je ukinuta pod točkama I II., IV. i V. izreke presude i pod točkom II. Rješenja.
3.1. Prema uputi županijskog suda, radi nadopune činjeničnog stanja u ponovljenom postupku, ovaj sud je trebao zatražiti nadopunu vještva na način da se vještak izjasni da li je konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK i matematički, te da li i nakon provedene konverzije tužitelju pripada i ako da koji iznos po osnovi više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i koji iznos po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o namjenskom kreditu, vodeći računa o iznosima uračunatih u izračun konverzije (preplata po osnovi preplaćenih kamata + preplata po osnovi preplaćenog tečaja + ukupne zatezne kamate na tako preplaćene iznose – preplata priznata konverzijom), te ocijeniti navode tužene kojima osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
4. U ponovljenom postupku ovaj sud je izveo dokaze, pročitao i izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 20. siječnja 2006. (l.s. 11-20), obavijest o naplati interkalarne naplate (l.s. 24), amortizacijski plan (l.s. 25-28), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (l.s. 29-32), prikaz prometa računa iz arhive (l.s. 33-56), promet po računu (l.s. 57-69), izračun stalnog sudskog vještaka (l.s. 70-99), dodatak Ugovora o kreditu (l.s. 109-141), promet po računu (l.s. 112-115), sudska praksa (l.s.120-144), nalaz i mišljenja financijske struke (l.s. 304-329), proveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke (l.s. 275), te dopunu nalaza i mišljenja (l.s.558-566).
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. U ponovljenom postupku, i nakon dostavljene dopune nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 07. prosinca 2025 godine (zadatak vještaku dan po uputi županijskog suda), tužitelj je ostao kod uređenog tužbenog zahtjeva podneskom od 16. travnja 2025.g kada je uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude, a sukladno (prvotnom) nalazu i mišljenju vještaka od 30.11.2024, s tim da ovaj sud smatra da se radi o uređenju tužbenog zahtjeva, a ne preinaci tužbe , i to u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. ZPP-a, a sve imajući na umu inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev, koji je bio neodređen, ali odrediv, jer je tužitelj tek po provedenom vještačenju mogao znati visinu svojeg potraživanja.
7. Predmet spora u ponovljenom postupku je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa primljenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i tečaja za CHF tijekom otplate kredita u iznosu od 19.016,67 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, te iznosa zakonske zatezne kamate od 2.514,19 EUR.
8. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:
-da su tužitelj kao korisnik kredita, te tuženik kao kreditor sklopili uvodno navedeni Ugovor, kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 155.230,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita u svrhu za dovršetak izgradnje kuće i zatvaranja kredita, da je čl.2. ugovorena redovna kamatna stopa od 4,89 % godišnje te da je ugovorena otplata kredita u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, da je određen mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti uz povećanje ili smanjenje anuiteta za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odlukama tuženika
-da je založni dužnik ujedno i korisnik kredita ovdje tužitelj te da je banka upisala hipoteku (založeno pravo na nekretnini u vlasništvu tužitelja).
- da su stranke dana 18. siječnja 2016. sklopile I. Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (l.s. 109-111)
- da je tužitelju u konverziji priznata preplata u iznosu od 35.952,81 kuna, 4.771,76 EUR.
9. Prema odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.
10.Slijedom tumačenja Suda Europske unije, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.
11. U konkretnom slučaju, iz iskaza tužitelja, kao i iz Ugovora o kreditu i zk. izvatka, jasno proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja prijepornog Ugovora imao status potrošača. Naime, ovaj sud cijeni iskaz tužitelja kao vjerodostojan i iskren, budući da isti nije proturječan dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Naime , iz Ugovora o kreditu proizlazi iz čl. 1. da je namjena kredita dovršetak izgradnje kuće i zatvaranje kredita a što i proizlazi iz iskaza tužitelja, iz čega sud nedvojbeno utvrđuje da je u trenutku sklapanja ugovora tužitelj imao status potrošača.
12. Iz Nalaza i mišljenja kao i iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da ukoliko se zbroje samo pozitivne razlike anuiteta,
-da je konverzija provedena matematički ispravno i sukladno odrebama ZID ZIP,
-da je tužitelj od početka otplate kredita do 30.09.2015. god. zbog promjene kamatne stope i tečaja za CHF tijekom otplate kredita preplatio tuženiku iznos od 143.281,11 HRK, odnosno 19.016,67 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), (pod uvjetom da se od početka otplate do dana 01.01.2014.g. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,89%, a od 01.01.2014.g. do dana konverzije zakonski određena kamatna stopa 3,23%),
- da zakonska zatezna kamata do 30.09.2015.god. na iznos preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope i tečaja za CHF je iznosila 54.895,99 HRK, odnosno 7.285,95 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK),
-iznos preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope i tečaja za CHF s obračunatom zakonskom zateznom kamatom na dan 30.09.2015.god. iznosi 198.177,10 HRK, odnosno 26.302,62 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK),
-da se navedeni iznos podmirio (umanjio) preplatom iz konverzije na dan 30.09.2015. god., iznos potraživanja tužitelja prema tuženiku po osnovi preplaćenih anuiteta uslijed promjene kamatne stope i tečaja za CHF da iznosi 162.224,29 HRK, odnosno 21.530,86 EUR, od čega se na potraživanje za nepodmirenu zateznu kamatu odnosi iznos od 18.943,18 HRK, odnosno 2.514,19 EUR, dok se na potraživanje za nepodmiren iznos glavnice, tj. preplate odnosi 143.281,11 HRK, odnosno 19.016,67 EUR.
13.Tuženi na Nalaz i mišljenje kao i na dopunu nalaz je imao identičan prigovor navodeći da je vještak pogrešno i pravno neosnovano obračunao da se za anuitete prema početnom otplatnom planu od 01.01.2014. do sklapanja Sporazuma o konverziji primjenjuje kamatna stopa od 3,23% i na taj način smanjuje početni anuitet u tom razdoblju, umjesto da je upravo suprotno, tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do sklapanja Sporazuma o konverziji, u početnom otplatnom planu trebao primjenjivati iznos početnog anuiteta (uključujući i početno ugovorenu kamatnu stopu) jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu kamatne stope od 3,23% i na taj način smanjivanje početnog anuiteta.
14. Tužitelj je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka Petra Bajlo od 30.11.2024. i dopunom od 07. 12. 2025 godine, i to s onim dijelom vještva u kojem su uzete u obzir samo pozitivne razlike odnosno pretplata kako je to navedeno u nalazu vještaka, pa je tako i uredio tužbeni zahtjev opisan u izreci presude.
15. Vještak se očitovao na primjedbe tuženika u pogledu izrađenog vještva navodeći da je nalaz i mišljenje i dopuna napravljen sukladno nalogu suda te da je pravno pitanje suda, a ne vještaka da se očituje zašto je kamatna stopa nakon 01.01.2014 smanjena na 3,23 %, umjesto početno ugovorene kamatne stope od 4,89 %.
16. Sud smatra da su nalaz i mišljenje i dopuna vještaka napravljeni u skladu s pravilima struke i prihvaća isti u cijelosti kao objektivan, argumentiran, dok u odnosu na prigovor tuženog smatra da je nalaz izrađen sukladno zakonskom odredbom izmijenjenog čl. 11. a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 22.11.2013, s tim da se ovdje ne radi o pravnom pitanju nego o zakonskoj odredbi što konstatira i vještak u svom mišljenju (l.s. 327), navodeći upravo kako je od dana 01.01.2014. do dana konverzije zakonom određena kamatna stopa 3,23%., pa stoga nije bilo potrebno pozvati vještaka da se na primjedbe očituje usmeno na raspravi.
17. Nadalje, Sud smatra da nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženom. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO/91, odnosno čl. 241. ZOO/05, stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018).
18. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019. zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 14. lipnja 2019. dok za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 15. lipnja 2023., stoga je iz tih razloga neosnovan prigovor tužene o zastari potraživanja.
19. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je ovaj sud dosudio iznose u odnosu na preplaćenu razliku anuiteta i promjenu kamatne stope, i zakonske zatezne kamate prema nalazu i mišljenju i dopuni vještaka financijske struke Petra Bajla mag.oec..
20. Tuženik je sastavio predmetni ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj ugovor, to sud smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj te da isti temeljem odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO -a mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
21. S obzirom na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.g., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, to je odbijen prigovor zastare.
22. Tuženik je postavio prigovor radi prebijanja u odgovoru na tužbu navodeći da ističe prigovor radi prijeboja tužiteljeva potraživanja u odnosu na preplatu u iznosu od 35.952,81 kuna / 4.771,76 eura /, koja pretplata je utvrđena i iskorištena s osnove postupka konverzije kredita, s pripadajućim zateznim kamatama. Naime, tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom traži i isplatu iznosa od 2.514,19 Eura na ime zakonske zatezne kamate, a koji iznos je dobio kad je od iznosa uglavničene zakonske zatezne kamate od 7.285,95 Eura umanjio priznatu pretplatu konverzije od 4.771,76 Eura, pa ovaj sud smatra budući je pretplata već umanjena, da je prigovor radi prebijanja neosnovan.
23.Prema nalazu vještaka tužena je provela konverziju sukladno odredbama ZIDZPK/15 i uzela u obzir sve uplate tužitelja te je izračunao da bi za obeštećenje tužitelja po ovom Ugovoru tužena istome dugovala navedene iznose iz izreke presude.
24. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je na dan konverzije 30.09.2015. tuženik je zadržao iznos od 19.016,67 Eur, koji je iznos stečen bez pravne osnove , a do tog iznosa je došao tako: da je visina preplate anuiteta s osnove promjene kamatne stope i tečaja za CHF s obračunatom zakonskom zateznom kamatom iznosi la 26.302,62 Eur., zakonska zatezna kamata ne neosnovano stečeni iznos preplate do 30.09.2015. iznosila 7.285,95 Eur., a da je prilikom konverzije kredita 30.09.2015. utvrđena je preplata tužitelja u visini od 4.771,76 Eur., pa kada se primjenom čl. 172. ZOO od iznosa zakonske zatezne kamate odbije (naplati) iznos preplate utvrđen konverzijom kredita, ostaje nepodmirena zakonska zatezna kamata u visini od 2.514,19 Eur. Dakle, nakon provedene konverzije kredita nije uspostavljena pravična ravnoteža u ugovornom odnosu među strankama, jer je tuženik kao nesavjesni stjecatelj zadržao iznos od 19.016,67 Eur, stečen na temelju nepoštenih i ništetnih odredaba ugovora o kreditu, te nepodmireni iznos zakonske zatezne kamate od 2.514,19 Eur što ukupno iznosi 21.530,86 Eur stečenih bez pravne osnove.
25. Za navesti je da je pogrešno pravno shvaćanje tuženika da je utvrđeni iznos trebalo umanjiti za iskazanu negativnu razliku odnosno za iznose manje plaćenih anuiteta zbog pada tečaja CHF u pojedinim razdobljima. Naime, u ovom postupku predmet spora je tužiteljev restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe čl. 323. ZOO-a, prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetne ugovorne odredbe. Imajući u vidu da plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, to ne postoji obveza vraćanja nečega što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi
26. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u cijelosti, te je na iznos označen u izreci pod točkom I. dosuđene i zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a, koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba, dok je visina zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je i odlučeno izreke presude.
27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku iz redova odvjetnika je valjalo priznati i to za sastav tužbe u visini od 250 bodova (Tbr.7.), za sastav obrazloženih podnesaka od 19.02.2021., 13.02.2023., 20.11.2023. i 20.12.2024., (Tbr.8.t.1.) svaki u visini od 250 bodova, i to najviše 4 tijekom prvostupanjskog postupka, te zastupanje na ročištima na kojim se raspravljalo od 13.02.2023., 06.03.2023., 22.05.2025., 08.12.2025 i 28.01.2026 svaki u iznosu od 250 bodova, sve uvećano za PDV od 25%, te pristojba na tužbu u iznosu od 277,00 eura, uvećano za troškove vještačenja od 597,25 Eura, što sveukupno iznosi 7,124,25 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate u skladu sa čl.29.st.2.ZOO-a, dok se preostali dio zatraženog troška (za još 5 podnesaka) od dosuđenog odbija kao neosnovan.
28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zadar, 11. veljače 2026.
Sutkinja
Maja Nevešćanin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Dostaviti:
1.Tužitelju po punomoćniku,
2.Tuženom po punomoćnicima.