Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-66/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Fosinu, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 624/2019-49 od 24. srpnja 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj P-624/2019-50 od 25. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-624/2019-49 od 24. srpnja 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj P-624/2019-50 od 25. srpnja 2025.:

- u točci I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje teku:

na iznos od 52,60 EUR od 9.2.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 53,86 EUR od 9.3.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 59,20 EUR od 10.4.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 61,41 EUR od 11.5.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 3,32 EUR od 2.6.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 64,95 EUR od 10.6.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 0,33 EUR od 2.7.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 75,59 EUR od 9.7.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 0,68 EUR od 2.8.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 66,83 EUR od 11.8.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 88,07 EUR od 9.9.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 80,05 EUR od 2.10.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 78,77 EUR od 10.11.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 2,42 EUR kuna od 2.12.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 66,98 EUR od 9.12.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 5,09 EUR od 2.1.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 75,15 EUR od 7.1.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 2,05 EUR od 2.2.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 70,07 EUR od 9.2.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 7,25 EUR od 2.3.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 65,74 EUR od 9.3.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 5,06 EUR od 2.4.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 64,10 EUR od 7.4.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 5,26 EUR od 2.5.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 73,65 EUR od 11.5.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 90,98 EUR od 2.6.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 92,06 EUR od 11.7.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 129,58 EUR od 11.8.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 88,70 EUR od 11.9.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 83,63 EUR od 11.10.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 83,96 EUR od 11.11.2011 do 30.9.2015.

na iznos od 83,98 EUR od 11.12.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 90,46 EUR od 12.1.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 92,94 EUR od 11.2.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 93,36 EUR od 11.3.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 91,12 EUR od 11.4.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 92,26 EUR od 11.5.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 94,71 EUR od 12.6.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 91,87 EUR od 11.7.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 92,10 EUR od 11.8.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 87,21 EUR od 11.9.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 88,82 EUR od 11.10.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 92,32 EUR od 11.11.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 91,24 EUR od 11.12.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 92,98 EUR od 11.1.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 88,46 EUR od 11.2.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 87,17 EUR od 11.3.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 91,83 EUR od 11.4.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 88,09 EUR od 11.5.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 86,24 EUR od 11.6.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 81,57 EUR od 11.7.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 84,85 EUR od 11.8.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 86,97 EUR od 11.9.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 89,72 EUR od 11.10.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 89,96 EUR od 11.11.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 91,60 EUR od 11.12.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 89,20 EUR od 16.1.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 49,79 EUR od 14.2.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 51,16 EUR od 11.3.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 50,30 EUR od 11.4.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 48,84 EUR od 13.5.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 48,57 EUR od 11.6.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 49,94 EUR od 11.7.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 51,87 EUR od 12.8.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 52,51 EUR od 11.9.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 52,06 EUR od 11.10.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 54,46 EUR od 11.11.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 55,10 EUR od 11.12.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 55,35 EUR od 11.1.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 55,50 EUR od 11.2.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 55,50 EUR od 11.3.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 55,50 EUR od 11.4.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 55,50 EUR od 11.5.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 55,50 EUR od 11.6.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 55,50 EUR od 11.7.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 55,50 EUR od 11.8.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 255,14 EUR od 11.9.2015. do 30.9.2015.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 624/2019-49 od 24. srpnja 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj P-624/2019-50 od 25. srpnja 2025.:

- u točci I. izreke na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 5.292,00 EUR i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku:

na iznos od 52,60 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 53,86 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 59,20 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 61,41 EUR od 1.10.2015. do isplate.

na iznos od 3,32 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 64,95 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 0,33 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 75,59 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 0,68 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 66,83 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 88,07 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 80,05 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 78,77 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 2,42 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 66,98 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 5,09 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 75,15 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 2,05 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 70,07 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 7,25 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 65,74 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 5,06 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 64,10 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 5,26 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 73,65 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 90,98 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 92,06 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 129,58 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 88,70 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 83,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 83,96 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 83,98 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 90,46 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 92,94 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 93,36 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 91,12 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 92,26 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 94,71 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 91,87 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 92,10 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 87,21 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 88,82 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 92,32 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 91,24 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 92,98 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 88,46 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 87,17 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 91,83 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 88,09 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 86,24 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 81,57 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 84,85 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 86,97 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 89,72 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 89,96 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 91,60 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 89,20 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 49,79 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 51,16 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 50,30 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 48,84 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 48,57 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 49,94 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 51,87 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 52,51 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 52,06 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 54,46 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,10 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,35 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 55,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 255,14 EUR od 1.10.2015. do isplate

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-624/2019-49 od 24. srpnja 2025.

I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-624/2019-49 od 24. srpnja 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj P-624/2019-50 od 25. srpnja 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 3.415,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24. srpnja 2025. do isplate na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u tom iznosu.

II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-624/2019-49 od 24. srpnja 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj P-624/2019-50 od 25. srpnja 2025

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-624/2019- 49 od 24. srpnja 2025. ispravljene rješenjem poslovni broj P-624/2019-50 od 25. srpnja 2025. u dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka od 750,00 EUR nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, ispravljenom rješenjem od 25. srpnja 2025., u točci I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 5.292,00 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 3.415,68 EUR sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2025. do isplate dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka od 750,00 EUR odbijen. Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 20. travnja 2023.

2. Navedenu presudu (osim u dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka) i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Pobijano prvostupanjsko rješenje predlaže ukinuti. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u ugovoru o potrošačkom namjenskom kreditu broj 3206342080 od 16. ožujka 2006. u odnosu na koji su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016., dalje ZPK) 26. siječnja 2016. zaključile dodatak ugovoru o kreditu (dalje: dodatak ugovoru o kreditu).

6. Rješenje kojim je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe od 20. travnja 2023. kojim je u odnosu na glavni zahtjev povećan zahtjev iz tužbe, doneseno je uz pravilnu primjenu članka 190. stavaka 2. i 3. ZPP-a. Riječ o pravovremenoj i svrsishodnoj preinaci. Pritom je tuženiku za odgovoriti da je 1. rujna 2019. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/2019.) koji je člankom 39. iza stavka 190. stavka 1. ZPP-a dodao novi stavak 2. koji dopušta preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U tom smislu je pravilna ocjena suda prvog stupnja da je u situaciji poput ove, kada je do preinake došlo nakon što je tužiteljici dostavljen nalaz i mišljenje vještaka pa je tužba preinačena u skladu s tim nalazom, preinaka pravovremena u smislu članka 190. stavka 2. ZPP-a. U tom smislu je 26. studenog 2021. na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćen (novi) zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženik i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

7. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 16. ožujka 2006. u [adresa], između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o namjenskom kreditu za izgradnju kuće, s ugovorenim iznosom kredita od 58.500,00 švicarskih franaka (dalje: CHF) po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita, uz redovnu kamatu od 4,50% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate 300 mjeseci

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- da je sporazum stranaka o ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,50% godišnje valjan

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 16. ožujka 2006. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Zagrebačke banke d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/2003-2007) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/2003-2007 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom prvotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora drugotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali.

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za isplatu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj posebnoj parnici za utvrđenje i naknadu u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da sporne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 31.503,15 kn

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početno ugovorena kamatna stopa iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 12.330,45 kn

- da zbroj ovih iznosa umanjen za zatezne kamate od 25,56 kn koje su obračunate tužiteljici zbog kašnjenja u podmirivanju obveza iznosi 43.807,80 kn

- da su stranke 26. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/2015)

- da je taj dodatak ugovoru o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a

- da je prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužiteljice po ugovoru o kreditu od 16. ožujka 2006. iznosila 7.064,63 kn

- da se ta preplata, prema sporazumu stranaka, koristila za namirenje budućih uzastopnih anuiteta na način da se 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi

- da iznos preplate odgovora zbroju iznosa koja je tužiteljica platila ne ime nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. u razdoblju od 1. lipnja 2008. do 12. siječnja 2010. te, djelomično, za 13,80 kn i iznosa koji je platila 8. veljače 2010. (ukupno 3.935,25 kn) i iznosa zateznih kamata(3.129,39 kn) koje su na te iznose tekle od dana kad su plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.) (3.935,25 kn + 3.129,39 kn = 7.064,63 kn)

- da te iznose koji odgovaraju pretplati obračunatoj u konverziji tužiteljica ne zahtijeva tužbom

- da razlika cjelokupnog glavnog iznosa koje je tužiteljica platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. u razdoblju otplate od 1. lipnja 2008. do 10. rujna 2015. (43.807,80 kn) i glavnih iznosa koji su plaćeni u razdoblju od 1. lipnja 2008. do 12. siječnja 2010. i djelomično 8. veljače 2010. (3.935,25 kn) iznosi 39.872,55 kn /5.292,00 EUR[1] / i

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. lipnja 2019.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF prethodno utvrdio ništetnima te je kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti naložio tuženiku vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi u razdoblju od 10. veljače 2010. do 10. rujna 2015. u ukupnom iznosu od 5.292,00 EUR EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primio do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovore zastare te je zaključio da tužiteljica sklopljenim dodatkom ugovoru o kreditu nije u potpunosti obeštećena za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope te da sklopljeni dodatak ugovoru nije od značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitujući na taj način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik (i na koju drugostupanjski sud u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019.) jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu može ispitati.

11. Činjenica da tuženik osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da sporni ugovor o namjenskom kreditu nije potrošački, da ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe i da je sud prvog stupnja pogrešnog pravnog shvaćanja o pravnim učincima sklapanja dodataka tom ugovoru u skladu sa ZID ZPK/2015, ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka. Zbog toga će ti žalbeni navodi biti ocijenjeni prilikom ispitivanja postojanja žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Među strankama nije sporno da su u odnosu na predmetni ugovor namjenskom o kreditu 26. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu u skladu s odredbama glave IV.a ZPK-a - „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“, a čemu ne bi bilo mjesta da tužiteljica nema svojstvo potrošača s obzirom na to da prema članku 19.a ZPK-a tom glavom uređuju obveze vjerovnika i potrošača, a konverzija je provedena u skladu s člankom 19.e ZPK-a nakon što je tuženik potrošaču (tužiteljici) dostavio izračun konverzije i prijedlog izmijenjenog ugovora o kreditu. Zbog toga tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je riječ o potrošačkom ugovoru.

13. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Bez pravnog su uporišta tvrdnje tuženika da se ta utvrđenja ne odnose na predmetni ugovor zato što je isti „konvertiran“. Riječ je o ugovoru zaključenom u ožujku 2006. pa se i ratione materiae (odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ugovaraju primjenu valutne klauzule u CHF za otplatu kredita te izmjenu promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom kreditora) i ratione temporis (od 1. travnja 2005. do 31. kolovoza 2008.) i ratione personae (tužiteljica je potrošač, a tuženik je obuhvaćen tužbom radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača kao prvotuženik) obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Zagrebačke banke d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

13.1. Uklanjanje navedenih ništetnih odredbi i njihova zamjena novim ugovornim odredbom o valuti obveze i o kamatama u skladu s među strankama sklopljenim dodatkom ugovoru ne utječe na osnovanost zahtjeva za utvrđenje njihove ništetnosti. Ništetnost nastupa po samom zakonu pa uklanjanje navedenih ništetnih odredbi i njihova zamjena novim ugovornim odredbama o valuti obveze i o kamatama u skladu s među strankama sklopljenim dodatkom ugovoru o kreditu nema značaj „otpadanja“ njihove ništetnosti. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003. dalje: ZZP/2003) iste prethodno utvrdio ništetnima.

14. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši u točci I. izreke pobijane presude glavni kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa koji su od 10. veljače 2010. do 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržanih u ugovoru o kreditu od 16. ožujka 2006. i to kao pravnu posljedicu njihove nepoštenosti utvrđene u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

15. Iako ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (Zakon o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

16. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koje su tužiteljica i tuženik sklopili 16. ožujka 2006. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

16.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

17. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

17.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i o otplati kredita uz valutnu klauzule u CHF iz ugovora o kreditu od 16. ožujka 2006. nakon sklopljenog dodatka ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

17.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak tih nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

18. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

18.1. Stranke su dodatkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice, iskorišteni u njezinu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovoru o kreditu. Drugim riječima, u skladu sa zakonom, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništene ugovorene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

19. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006., na temelju među strankama sklopljenog valjanog dodatka tom ugovoru iskorištene za ispunjenje njezine obveze prema tom dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, nepravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. vraćaju tužiteljici, nego da se iskorištavaju u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom ugovoru o kreditu.

19.1. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

19.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

19.3. Naposljetku, dodatak uz ugovor o kreditu koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj dodatka ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/2014. i 110/2015., dalje ZZP/2014) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja dodatka, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona. Osim toga, opseg i sadržaj informiranja u odnosu na sklopljeni dodatak također su uređene prisilnom odredbom članka 19.d ZPK-a, a tijekom postupka nisu iznesene tvrdnje o tome da tuženik nije ispunio svoje obveze informiranja. Imajući na umu da se u skladu s člankom 19.c. stavkom 1. točkom 2. ZPK-a konverzija provodi na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjenjuje kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na način da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika (članak 19.c stavak 1. točka 1. ZPK-a) te da je tužiteljici u skladu s člankom 19.d stavkom 2. ZPK-a omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, očito je da je tužiteljica prilikom sklapanja dodatka ugovoru bila precizno obaviještena o deviznom tečaju za otplatu kredita i o visini kamatne stope ugovorenih dodatkom (jer su promjene kamatne stope i tečaja već realizirani) i koji se retroaktivno primjenjuju na njezin ugovorni odnos.

20. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračune konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog dodatka ugovoru o kreditu nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

20.1. Tuženik je na temelju dodatka ugovoru o kreditu u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim dodatkom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta s valutnom klauzulom u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

21. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, odnosno za isplatu tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 16. ožujka 2006. jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

22. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF 16. ožujka 2006. jer je, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim dodatkom uz ugovor o kreditu. Stoga joj prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripada dosuđena isplata od 5.292,00 EUR.

23. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022., točka 25., i Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 26. i Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., točka 54.1.

24. Naposljetku, neodlučno je pozivanje suda prvog stupnja (i tuženika u žalbi) na praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje.

24.1. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64. To je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost te Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., I, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C- 699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.).

24.2. U skladu s navedenim tumačenjem, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive (Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 38.)

24.3. Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da je ugovor o kreditu s valutom klauzulom u CHF u odnosu na koji se tužbom zahtijeva povrat iznosa koje je tuženik (i njegov prednik) stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sklopljen 16. ožujka 2006., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C-567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.

24.4. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021., točka 11.

24.5. Pritom je neodlučna činjenica da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica u Luksemburgu (još) 29. listopada 2001. To zato što su u skladu s člankom 1. stavkom 3. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske, uvjeti primanja u članstvo utvrđeni u Aktu priloženom tom Ugovoru. Odredbe tog Akta sastavni su dio tog Ugovora, Kad je riječ o vremenskoj primjeni direktiva, Akt o pristupanju je u tom smislu vrlo jasan. U skladu s člankom 2. toga Akta, "od dana pristupanja, odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije prije pristupanja obvezujuće su za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj pod uvjetima utvrđenima u tim ugovorima i u ovom Aktu." Štoviše, u skladu s člankom 46. i 47. Akta o pristupanju, (tek) od trenutka pristupanja se smatra da su direktive upućene Hrvatskoj te se smatra da je Hrvatska primila obavijest o tim direktivama (tek) u trenutku pristupanja (članak 46. Akta o pristupanju). Hrvatska poduzima mjere koje su potrebne kako bi od dana pristupanja bila usklađena s odredbama direktiva (članak 47. Akta o pristupanju), osim ako je u tom Aktu predviđen neki drugi rok, što za Direktivu 93/13 nije slučaj.

24.6. Istovjetno tumačenje u istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji dao je i Sud Europske unije u presudi Ynos, C-302/2004 od 10. siječnja 2006. U tom su postupku pravna shvaćanja o primjeni Direktive 93/13 zbog toga što je ugovor o potrošačkom kreditu zaključen u vrijeme trajanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zastupale španjolska i austrijska vlada. Suprotno tome, Sud Europske unije je i u presudi Ynos izrazio (obvezujuće) tumačenje da nema primjene Direktive 93/13 na ugovore o kreditu koji su u državi članici zaključeni prije njezinog pristupanja Uniji.

25. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odlukama o isplati iz I. izreke pobijane presude, u dijelu koji se odnosi na glavni iznos od 5.292,00 EUR, pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika koji se odnose na te dijelove pobijane odluke.

26. Iako je tuženik na temelju sklopljenog dodatka ugovoru o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim dodatkom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.).

26.1. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 (jer su protivno načelu dobre vjere stvarale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) tuženik je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužiteljice držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao tužiteljici i zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužiteljice preuzete valjanim dodatkom tom ugovoru.

26.2. Izračun konverzije u skladu s odredaba članka 19.c ZKP-a ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje tužiteljičine obveze prema dodatkuu sklopljenom prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. Zbog toga, u skladu s općim pravilom iz članka 1115. ZOO-a tužiteljici, u odnosu na iznose plaćene do dana obračuna konverzije, pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 16. ožujka 2006. do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za ispunjenje njezine obveze preuzete valjanim dodatkom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.

26.3. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 586/2019 -14 od 21. prosinca 2022., točka 32. i Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., točka 54.1. i 56.1.

27. Visina iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi i dan kada su plaćeni tuženiku pravilno je utvrđena financijskim vještačenjem.

28. Imajući na umu da tužiteljica osamostaljene zatezne kamate koje su tekle na iznose plaćene tuženiku u razdoblju od 1. lipnja 2008. do 12. siječnja 2010. te, djelomično, (za 13,80 kn) do 8. veljače 2010. do 30. rujna 2015. (ukupno 3.935,25 kn) i koje osamostaljene kamate iznose 3.129,39 kn, ne traži tužbom, bespredmetni su žalbeni navodi tuženika o zabrani anatocizma.

29. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 6. lipnja 2019. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje13. lipnja 2014. u odnosu na odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i 14. lipnja 2018. u odnosu na odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF). Zbog toga je tuženik tijekom postupka neosnovano prigovarao zastari. Imajući na umu da je podneskom od 20. travnja 2023. tužiteljica povećala postojeći zahtjev iz iste činjenične osnove, zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe, neovisno o tome kad je tužba na taj način preinačena. Takvo je pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024., broj: Su-IV- 123/2024-5.

30. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF do 30. rujna 2015. tekle od dana plaćanja do 30. rujna 2015. kada je tuženikova obveza vraćanja tih iznosa prestala. Stoga je u tom dijelu, na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i djelomično je potvrđena točka I. izreke prvostupanjske presude, dok je odnosu na zatražene zatezne kamate koje teku u kasnijem razdoblju uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točke I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za isplatu tih zateznih kamata odbijen.

31. Iako je tužiteljica uspjela u sporu samo sa sporednim zahtjevom za isplatu zatezne kamate, dok je u odnosu na glavni zahtjev u sporu uspio tuženik, odlučujući o troškovima cijelog postupka u skladu s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a, ovaj je sud imao na umu da primjena pravila „gubitnik plaća“ iz članka 154. stavka 1. ZPP-a koje teži legitimnom cilju osiguravanja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova može u okolnostima ovog predmeta predstavljati ograničenje tužiteljičinog prava na sud. Naime, ograničenje u obliku izricanja znatnog financijskog tereta tužiteljici nakon završetaka postupka neće biti spojivo s njezinom pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju (odvraćanja od neutemeljenih parnica) i ako postoji razuman odnos razmjernosti između odluke o naknadi troškovima postupka i legitimnog cilja koji se teži postići.

31.1. Imajući na umu kriterije za ispitivanje je li ograničenje prava na pristup sudu u obliku odluke o troškovima postupka bilo razmjerno legitimnom cilju kojem se teži, a koje je Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu O i Bešlić protiv Hrvatske od 6. rujna 2009., kao i tumačenje tog Suda da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove kao i na sporove koji uključuju državu (Čolić protiv Hrvatske od 18. studenog 2021.), ovaj je sud vodio računa o činjenici da u odnosu na predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK 2015, postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj – izbjegavanje neopravdanog parničenja nije izravno primjenjiv u ovom predmetu. Kad se tome doda činjenica da iznos troškova koji tužiteljica treba naknaditi tuženiku nije neznatan, ovaj sud smatra da odluka o tome da tužiteljica uz svoje troškove snosi i troškova zastupanja tuženika predstavlja nerazmjerno ograničenje njezina prava na pristup sudu. Stoga je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena žalba tuženika i preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se pobija žalbom, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude te je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer