Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-51/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UM, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a, čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2., sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-20/2026-6 od 21. siječnja 2026., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog UM.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) protiv optuženog UM produljio istražni zatvor u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 17. ožujka 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi UM putem braniteljice Nele Pilipović Ramušćak, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine pobijano rješenje ili da ga preinači i istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-66/2026 od 10. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda je u uvodu žalbe naznačena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ona se sadržajno ne obrazlaže niti na bilo koji način precizira.

6. Iz sadržaja predmetne žalbe vidljivo je da je uložena prvenstveno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se njome osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je optuženiku produljen istražni zatvor.

6.1. Vezano za osnovanu sumnju u počinjenje predmetnih kaznenih djela, uključujući i ono iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a koje žalitelj nastoji osporiti, valja odgovoriti da ova odlučna činjenica, kako s pravom utvrđuje prvostupanjski sud, proizlazi iz potvrđene optužnice protiv optuženika u ovom kaznenom postupku te činjenica i dokaza na kojima se temelji njena osnovanost.

6.2. Sud prvog stupnja je također pravilno zaključio da u konkretnom slučaju postoji objektivna, stvarna i razumno predvidiva opasnost da će optuženik ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela na štetu žrtve EM, za što je iznio valjane i uvjerljive razloge u točki 8.1. obrazloženja osporenog rješenja koje je ovaj žalbeni sud u cijelosti akceptirao. Upravo opisana predmetna količina kriminalne aktivnosti kroz dulje razdoblje za koju se optuženik osnovano sumnjiči uistinu je takvog intenziteta, značaja i kvalitete da i nadalje opravdava elemente neophodne za primjenu istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, neovisno o optuženikovom priznanju kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnje te tvrdnji da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru doprinio stvaranju njegove samokritičnosti prema vlastitom ponašanju spram naprijed spomenute žrtve. To poradi toga što su ove dvije okolnosti na koje se žalitelj poziva uvelike relativizirane brojnošću i dugotrajnošću njegovog na razini osnovane sumnje protupravnog i kažnjivog postupanja na štetu žrtve.

7. Naposlijetku treba odgovoriti optuženiku da je prvostupanjski sud pravilno zaključio i o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile. U tom kontekstu se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na argumentaciju izloženu u točki 9. obrazloženja osporenog rješenja koju ovaj sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća. Posebno što se tiče mjere opreza udaljenja iz doma iz čl. 98. st. 2. t. 10. ZKP-a valja reći da optuženikovo preseljenje kod brata DM u postojećim okolnostima ne bi bila dovoljno sigurna garancija u otklanjanju tzv. iteracijske opasnosti imajući u vidu da optuženik i žrtva prebivaju u [adresa], a optuženikov brat u istom mjestu na kbr. 74, kao i okolnosti da je optuženik ljubomoran u odnosu na žrtvu na koju prebacuje krivnju za svoje postupke i da na njegova neprihvatljiva postupanja poticajno djeluje konzumacija alkohola. Osim toga prema stručnom mišljenju angažiranog psihijatrijskog vještaka predlaže se da se prema optuženiku primijeni mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana, što naprijed spomenutu mjeru opreza, ali i one iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP-a, dodatno čini nedovoljno pouzdanima u sprječavanju tzv. iteracijske opasnosti u konkretnom slučaju.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic