Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-54/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČA, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kv-5/2026-8 od 22. siječnja 2026., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ČA.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) protiv optuženog ČA produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 10. ožujka 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je optuženi ČA putem branitelja po službenoj dužnosti Domagoja Štefana, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom nadležnom sudu da pobijano rješenje ukine i pusti ga na slobodu.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-70/2026 od 11. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Premda je u uvodu žalbe naznačena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ona se sadržajno ne obrazlaže niti na bilo koji način konkretizira.
6. Optuženik u sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporava samo postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, no valja mu odgovoriti da je prvostupanjski sud, pored nesporne temeljne zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora - osnovane sumnje u njegovo počinjenje predmetnih kaznenih djela za koja se tereti, isto tako pravilno utvrdio i ovu drugu odlučnu činjenicu – objektivnu i razumno predvidivu opasnost da će optuženik na slobodi ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.
6.1. Naime, nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja istražne zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da ranije kažnjavanje samo po sebi ne govori u prilog postojanja navedene istražno-zatvorske osnove, tim više što je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega dovoljno utjecao da ne ponavlja kaznena djela. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da optuženikova ranija osuđivanost za istovrsno kazneno djelo i kriminalna količina za koju se tereti u ovom postupku i za koju je osnovano sumnjiv, ukazuju na realnu opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem istovrsnih kaznenih djela. Što se tiče ranije kaznene osuđivanosti, optuženik je presudom Općinskog suda u Čakovcu iz 2020. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ-a, s time da je pravomoćno osuđivan i zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Unatoč navedenim osudama optuženik je osnovano sumnjiv da je u razdoblju od godine dana (od siječnja 2023. do siječnja 2024.) neovlašteno nabavio, proizvodio i prodavao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, a riječ je o sintetskom kanabinoidu ADB BUTINACA, te da je neovlašteno posjedovao marihuanu namijenjenu neovlaštenoj prodaji. S obzirom da je riječ o većim količinama sintetske droge (150-200 g, 500 g i preko 980 g) od koje se može sačiniti veliki broj pojedinačnih doza, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je optuženik na taj način iskazao veći stupanj kriminalne volje, ustrajnosti i odlučnosti u činjenju kaznenih djela iz domene zlouporabe opojnih droga, očito motiviran pribavljanjem financijskih sredstava potrebnih, između ostalog, i za vlastitu egzistenciju. Stoga je utemeljen zaključak suda prvog stupnja da i nadalje postoji objektivna i realna bojazan, bez obzira na optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru, da bi on boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela zlouporabe opojnih droga. Što pak se tiče žalbenih navoda u svezi narušenog zdravstvenog stanja majke o kojoj bi trebao skrbiti, njima nije dovedeno u pitanje utvrđenje postojanja tzv. iteracijske opasnosti, s obzirom da je takva ili slična situacija bila i u inkriminirano vrijeme, ali je unatoč tome optuženik na razini osnovane sumnje počinio kaznena djela za koja se tereti.
7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točki navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje tzv. iteracijske opasnosti, sud prvog stupnja pravilno je zaključio i ocijenio da je za prevenciju iste protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer zbog njegove upornosti, ustrajnosti i odlučnosti u činjenju kaznenih djela zlouporabe opojnih droga predvidivo nije realno očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom. Za sada daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, bez obzira što se optuženik nalazi u istražnom zatvoru od 10. ožujka 2024., imajući u vidu propisane kazne za kaznena djela za koja se optuženik osnovano sumnjiči i očekivanu kaznu prema podacima u spisu ako optuženik bude proglašen krivim. Međutim, sudu prvog stupnja se ukazuje da sukladno čl. 122. st. 3. ZKP/08 treba osobito žurno postupati u predmetu u kojem je određen istražni zatvor.
8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic