Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-168/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-9/2025-6 od 28. studenog 2025., 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-9/2025-6 od 28. studenog 2025. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 354,24 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama od 25. siječnja 2023. do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i iznos prireza na taj porez.

II. Djelomično se preinačuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-9/2025-6 od 28. studenog 2025. u dijelu kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na taj porez na način da se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i na iznos prireza na taj porez odbija.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično se uvažava žalba tuženika pa se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-9/2025-6 od 28. studenog 2025.:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 750,00 EUR sa zateznim kamatama od 28. studenog 2025. do isplate i - preinačuje u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 125,00 EUR na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo tuženici isplatiti tužitelju 354,24 EUR bruto sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je određeno tom točkom izreke prvostupanjske presude te joj je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. studenog 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene članka 28. stavka 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 56/2022., 127/2022., 58/2023., 128/2023., 29/2024. i 4/2025., dalje: KU/2022.) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja žalbe.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu istu predložio odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz tvrdnju da je ona utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava te da u postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede. Žalbene navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju predlaže zanemariti imajući na umu da je riječ o sporu male vrijednosti. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda sadrži odlučne i dostatne razloge koji je opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu nejasni ni proturječni pa pobijana presuda, koja sadrži razloge o svim odlučnim činjeničnim i pravnim argumentima tuženice, nema nedostataka na koje se tuženica u žalbi poziva. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženica.

6.1.1. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u točci 6. obrazloženja sadrži razloge zbog kojih nisu izvedeni dokazi koje je predložila tuženica.

6.2. Imajući na umu da je iz isprava koje je u spis predmeta dostavila sama tuženica proizlazi da je rad tužitelja u spornom razdoblju bio organiziran u turnusima te da ta činjenica među strankama nije sporna, sud prvog stupnja nije nezakonito postupio kada radi utvrđivanja organizacije radnog vremena tužitelja (koja nije sporna) nije saslušao svjedoke koje je predložila tuženica. Zbog toga nije počinjena niti bitna povreda odredaba članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se sadržajno (opisno) poziva tuženica.

7. S obzirom na to da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, neodlučni su žalbeni navodi istaknuti u pravcu postojanja te povrede kao i u tom smislu u žalbi citirana sudska praksa.

8. Predmet spora u žalbenom stupnju postupka je zahtjev tužitelja, koji je u spornom razdoblju bio zaposlen kao policijski službenik, za isplatu iznosa od 354,24 EUR bruto po osnovi razlike u plaćama za rujan i studeni 2022., koji se temelji na tvrdnji da je tuženica pogrešno primijenila odredbe članka 28. stavka 1. alineje 7., stavka 3. i stavka 7. KU/2022. i posljedično tome pogrešno obračunala i isplatila plaću za te mjesece.

9. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi međimurskoj, Postaji prometne policije Čakovec te raspoređen na radno mjesto vođe ekipe za očevide u cestovnom prometu

- da je njegov rad rasporedom rada poslodavca u tjednom radnom vremenu organiziran radom u turnusu – u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24- 12-48

- da je tužitelj u razdoblju od listopada 2021. do srpnja 2022. četiri puta dobrovoljno dao krv

- da je zbog dobrovoljnog davanja krvi u skladu s člankom 28. stavkom 1. alinejom 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/2017., 12/2018., 2/2019., 119/2019., 66/2020. i 56/2022., dalje: KU/2017.) koji se primjenjivao do 1. svibnja 2022. i u skladu s člankom 28. stavkom 1. alinejom 7. KU/2022 koji je u primjeni od 1. svibnja 2022., ostvario pravo na plaćeni dopust od osam dana

- da je plaćeni dopust s osnove dobrovoljnog davanja krvi tužitelj koristio od 19. do 26. rujna 2022. (6 dana) te 10. i 11. studenog 2022. (dva dana)

- da je u sve dane korištenja plaćenog dopusta tužitelj prema rasporedu radnog vremena trebao raditi u turnusima sa satnicom od 12 sati u ciklusima 12-24-12-48,

- da je tužena radne dane provedene na plaćenom dopustu evidentirala u trajanju od po osam sati za svaki dan (ukupno 64 sata)

- da plaća za 32 sata iznosi 354,24 EUR bruto i

- da se tužitelj 25. siječnja 2023. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je uz primjenu članka 28. stavka 7. KU/2022 prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelju kojem u skladu s tim propisom pripada plaća za 96 sati, a isplaćena mu je za 64 sata, pripada razlika za neplaćenih 32 sata u nespornom iznosu od 345,24 EUR sa zateznim kamatama od

25. siječnja 2023. do isplate.

11. Imajući na umu da se skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neodlučni su žalbeni navodi istaknuti u pravcu postojanje te žalbene osnove. Tužena u žalbi zapravo ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj u vrijeme kada je koristio plaćeni dopust trebao raditi u turnusima sa satnicom od 12 sati, nego tvrdi da, s obzirom na to da mu je rukovoditelj planirao korištenje plaćenog dopusta mjesec dana unaprijed, tužitelj u dane kad je koristio plaćeni dopust uopće nije trebao raditi jer mu je za te dane planirano korištenje plaćenog dopusta. Zbog toga će ti žalbeni navodi biti ocijenjeni prilikom ispitivanja žalbene osnove pogrešno primijenjenog materijalnog prava.

12. S obzirom na to je tužitelj koristio plaćeni dopust s osnove dobrovoljnog davanja krvi u rujnu i studenom 2022., za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenjive su odredbe KU/2022 koji je u primjeni od 1. svibnja 2022.

13. Prema članku 28. stavku 7. KU/2022, službeniku i namješteniku se dan plaćenog dopusta evidentira prema broju sati koji je taj dan trebao raditi prema rasporedu radnog vremena.

14. U skladu s člankom 101. stavkom 1. KU/2022 za tumačenja odredaba i praćenje primjene toga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju. Prema članku 101. stavku 8. KU/2017 tumačenja zajedničke komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te su se svi potpisnici tog ugovora dužni pridržavati danog tumačenja. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u primjerice, Rev 1140/2022-2 od 15. veljače 2023., t. 13., Rev 446/2023-2 od 22. studenog 2023., t. 14. i Rev 1217/2024-2 od 8. listopada 2024., t. 11., a imajući na umu da tumačenja zajedničke komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/2022 vezan za tumačenja zajedničke komisije. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo i sl., a što nije situacija u ovom predmetu.

15. Tumačenje broj 3/28 sa sedme sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU/2022 održane 23. veljače 2023. glasi:

“Sukladno odredbama čl. 28. st. 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, službeniku i namješteniku se dan plaćenog dopusta evidentira prema broju sati koji je taj radni dan trebao raditi prema rasporedu radnog vremena.

Također, Zajednička komisija u vezi postavljenog upita daje sljedeće pojašnjenje:

Službenik i namještenik koji je radio u turnusima te je trebao npr. 15. rujna raditi dnevnu smjenu od 12 sati, a naredni turnus sa 16. rujna na 17. rujna u trajanju od 12 sati, ukoliko ostvaruje pravo na plaćeni dopust iz čl. 28. u trajanju od 2 dana evidentiraju se sati koje je trebao raditi tj. 12 sati 15. rujna i 12 sati sa 16. rujna na 17. rujna.”

16. Imajući na umu propis iz članka 28. stavka 7. KU/2022 i citirano obvezujuće tumačenje zajedničke komisije, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tužitelju koji je u razdoblju od 19. do 26. rujna 2022. (šest dana) te 10. i 11. studenog 2022. (dva dana), kada je koristio plaćeni dopust, po rasporedu radnog vremena trebao raditi u turnusima sa satnicom od 12 sati, poslodavac trebao evidentirati po 12 sati za svaki dan plaćenog dopusta, odnosno 96 sati, a ne 64. Zbog toga se odluka o osnovanosti zahtjeva za isplatu razlike za neevidentiranih 32 sata u nespornom iznosu od 345,24 EUR temelji na pravilnoj primjeni članka 28. stavka 7. KU/2022. Zbog toga je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženice i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 345,24 EUR.

16.1. Pritom je tuženici za odgovoriti da je njezino pravno shvaćanje o tome da službenik koji je koristio plaćeni dopust u određene dane u te dane prema rasporedu radnog vremena uopće nije trebao raditi baš zato što u te dane koristi plaćeni dopust, lišeno svake pravne i stvarne logike te se protivi smislu i svrsi propisa o pravu na plaćeni dopust. Naprotiv, odredbu članka 28. stavku 7. KU/2022 prema kojoj se službeniku i namješteniku dan plaćenog dopusta evidentira prema broju sati koji je taj dan trebao raditi prema rasporedu radnog vremena treba tumačiti na način da se dan plaćenog dopusta evidentira prema broju sati koji je taj dan službenik trebao raditi prema rasporedu radnog vremena da nije koristio plaćeni dopust.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je su prvog stupnja pogrešno primijenio to pravo kada je tužitelju dosudio zatezne kamate na bruto iznos plaće. Prema članku 24. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 151/2022., 114/2023. i 152/2024., dalje: ZPD) kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi članka 25.stavka 6. ZPD-a, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. toga Zakona, ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće) sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima i porez na dohodak. Prirez porezu na dohodak ukinut je (tek) Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine" broj 114/2023) koji je stupio na snagu 1. travnja 2024. pa je u skladu s člankom 24.stavkom 1 i člankom 25. stavkom 6. ZPD-a trebalo izuzeti porez na dohodak i prirez tom porezu od tijeka zatezne kamate s obzirom na to da isplata tog poreza/prireza dospijeva tek prilikom svake isplate. Zbog toga je na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i na iznos prireza tom porezu.

17.1. Odluka o visini zateznih kamata temelji se na pravilnoj primjeni članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), a iako tužitelju u skladu s člankom 36. KU/2022 zatezne kamate pripadaju od ranijeg datuma, pravilno su dosuđene od 25. siječnja 2023. (članak 2. stavak 1. ZPP-a). Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženice i potvrđena je točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužnoj naloženo isplatiti tužitelju na dosuđeni bruto iznos zatezne kamate od 25. siječnja 2023. izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza na taj porez sadržanih u tom bruto iznosu.

18. Imajući na umu da tužitelj nije uspio s razmjerno neznatnim dijelom sporednog zahtjeva za isplatu, neosnovano tuženica u žalbi osporava odluku kojom joj je naloženo da tužitelju naknadi sve potrebne troškove postupka. Ta se odluka temelji na članku 154. stavku 5. ZPP-a.

19. Osnovano tuženica u žalbi prigovara da je sud prvog stupnja pogriješio kada je tužitelju dosudio naknadu troškova sastava podneska od 23. siječnja 2023. u iznosu od 125,00 EUR (PDV uključen). Riječ je o podnesku u kojem se tužitelj u sporu male vrijednosti po drugi puta očituje na navode odgovora na tužbu ponavljajući pritom tužbene navode te se osvrće na pravna pitanja i koji nije bio potreban za vođenje parnice pa tužitelju uz pravilnu primjenu članka 155. stavka 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tog podneska. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a djelomično odbijena žalba tuženice i potvrđena je odluka o troškovima postupka u iznosu od 750,00 EUR koja se žalbom posebno ne osporava i u odnosu na koju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažena žalba tuženice i preinačena je odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 125,00 EUR na način da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbijen.

20. Tužena koja sa žalbom protiv presude, osim u neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje, nije uspjela, odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka neovisno o djelomičnom uspjehu žalbe protiv odluke o troškovima postupka. Tužitelju nisu dosuđeni zatraženi troškovi sastavljanja odgovora na žalbu jer nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za odlučivanje o žalbi.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić