Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-140/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Vretenaru odvjetniku iz Labina protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. (OIB:02535697732), Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj P-3467/2019-29 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3467/2019-29 od 17. prosinca 2025.:
- potvrđuje u toč.I. izreke u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe čl.4.1. Ugovora o kreditu broj 9012497856 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14. svibnja 2007. u dijelu koji glasi:" Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana", u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe čl.4.2. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF...a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke" te u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe čl.6.i čl.7.2. u dijelu koji glasi: "....plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF...U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."
- preinačuje u toč.I. izreke i odbija tužitelja sa zahtjevom za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe čl. 4.2. Ugovora o kreditu broj 9012497856 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14. svibnja 2007. u dijelu koji glasi:" Visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita";
- preinačuje u toč.II. izreke i odbija tužitelj sa postavljenim tužbenim zahtjevom radi isplate iznosa od 4.930,82 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate.
r i j e š i o j e
I/ Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje broj P- 3467/2019-29 od 17. prosinca 2025. kojim je dopuštena preinaka tužbe.
II/ Žalba tuženika se djelomično uvažava te se preinačuje odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke presude na način da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka i rješava da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u toč. I. izreke utvrđene su ništetnima ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 9012497856 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 14. svibnja 2007. i to čl. 4.1. u dijelu koji glasi:" Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana", čl.4.2. u dijelu koji glasi: "Visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita" i "Kamata se obračunava u CHF,.... a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke", u dijelu čl.6. koji glasi"Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF" te u dijelu čl.7.2. koji glasi: " ....plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF..." i "U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete". Toč.II. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 4.9230,82 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate, a toč.III. izreke je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.086,15 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Pobijanim rješenjem, donesenim kao sastavnim dijelom presude dopuštena je preinaka tužbe od 4. lipnja 2025.
2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija opisanu presudu i rješenje iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč.1.do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117. stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da pobijanu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim taksativno nabrojenih dijelova Ugovora o kreditu broj 9012497856 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 14. svibnja 2007. (citiranih u toč.1. ovog obrazloženja) kao i zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi kojima je otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF na dan plaćanja i nepoštenih ugovornih odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope, a u odnosu na koji Ugovor su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK - "Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) dana 7. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru namjenskom kreditu (dalje: Dodatak ugovora).
6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio analizom rezultata provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da su parnične stranke 14. svibnja 2007. sklopile potrošački ugovor o stambenom kreditu broj 9012497856 kojim je kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 33.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita i s rokom otplate od 180 mjeseci;
- da je taj ugovor sklopljen uz redovnu kamatu od 4,15% godišnje, promjenjivoj sukladno Odluci kreditora o kreditiranju građana;
- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju;
- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužitelj plaćati tuženiku promjenjive kamate u skladu s odlukom o kamatama banke;
- da tužiteljevo svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3.stav.1. toč.1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 - "Narodne novine" broj 96/03 važećem na dan zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa) proizlazi iz sadržaja predmetnog namjenskog ugovora o kreditu za kupnju nekretnine i iskaza tužitelja te da tuženik nije dokazao suprotno;
- da je riječ o potrošačkom ugovoru sklopljenom 14. svibnja 2007. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i tuženika te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na odluku o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na odluku o valutnoj klauzuli u CHF - 14. lipnja 2018.;
- da su Dodatkom ugovoru o kreditu od 7. prosinca 2015. izmijenjene odredbe iz osnovnog ugovora i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita, da je neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu sa izračunom konverzije utvrđena iznosom od 11.024,20 Eur, da je prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom u EUR računajući do 30.09.2015. i da ta razlika predstavlja preplatu u visini od 3.332,88 EUR (čl.3. Dodatka) dok utvrđena preplata zbog otplate učinjene u tzv. prijelaznom razdoblju iznosi 85,08 Eur (čl.4. Dodatka) i da su navedene preplate iskorištene za namirenje budućih anuiteta (čl.5. Dodatka);
- da je ugovaranje načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i ispunjenje obveze primjenom valutne klauzule u CHF na dan plaćanja, utvrđeno ništetnim presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi) i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF), a za koju je sud vezan u restitucijskoj parnici primjenom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, te da u konkretnom slučaju sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile predmetom pojedinačnih pregovora nego su unaprijed pripremljene u tipskom obrascu ugovora te su tužitelju ostale nerazumljive, a da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja pa je postupanje tuženika protivno odredbama čl. 81. stav. 1. i čl. 83. ZZP/03 i kao takvo ništetno primjenom odredbe čl. 87. stav. 1. ZZP/03.
6.1. Povezujući prednje sa utvrđenjima provedenog financijskog vještačenja po vještakinji Aleksandri Vio - da razlika između stvarno plaćenih anuiteta po kamatnoj stopi koju je jednostrano mijenjao tuženik i kamatnih stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora iznosi 1.670,41 Eur, razlika između stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita i početnom tečaju koji je jednak tečaju na dan korištenja kredita da iznosi 4.216,92 Eur, da manje plaćena kamata iznosi 158,85 Eur, a negativne razlike da iznose 2,71 Eur, zatezna kamata na preplatu kamate do konverzije 30.09.2015. da iznosi 1.105,13 Eur, a zatezna kamata na preplatu tečaja do konverzije 30.09.2015. da iznosi 1.432,72 Eur, prvostupanjski sud zaključuje da preplata koja je utvrđena u Dodatku ugovoru od 7.prosinca 2015. ne može biti u cijelosti obeštećenje tužitelju zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se tiču kamate stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke i zbog primjene valutne klauzule u CHF jer tada utvrđena preplata predstavlja samo razliku koja je nastala zatvaranjem svih anuiteta po simuliranom EUR kreditu i onih anuiteta koje je do dana konverzije tužitelj platio a to su anuiteti koji su obračunati primjenom ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Stoga da "nema govora" da bi u Dodatku ugovora od 7.12.2015. tužitelju bile priznate preplate zbog primjene ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jer potonja u trenutku sklapanja Dodatka još nije ni bila pravomoćno utvrđena ništetnom.
6.2. Dopustivši preinaku tužbe nakon provedenog vještačenja smatrajući da je tužitelj tek po provođenju financijskog vještačenja mogao konačno precizirati visinu tužbenog zahtjeva kojeg temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 190.stav.2. ZPP i na Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV 162/2021 od 26.11.2021. prema kojemu je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
6.3. Stoga je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i tuženika obvezao na isplatu mu iznosa od 4.930,82 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 1.listopada 2015. do isplate. Pri tom prvostupanjski sud pojašnjava da je tužitelj zbroj ukupnih potraživanja preplate s osnova nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 4.216,92 Eur, zatezne kamate na tako preplaćene iznose u visini od 1.432,72 Eur, preplate s osnova nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj stopi ugovorne kamate u iznosu od 1.670,41 Eur i zatezne kamate na tako preplaćene iznose u visini od 1.105,13 Eur, umanjio za tzv. negativne razlike kamate u visini od 158,85 Eur i negativne razlike tečaja u visini od 2,71 Eur kao i za iznos preplate priznat u konverziji u visini od 3.332,80 Eur – sve sukladno odredbama čl.171. i čl.172. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) umanjivši na opisani način prvo obračunatu kamatu (ukupno 2.537,85 Eur) te potom glavnicu na koji je način preostala utužena glavnica u iznosu od 4.930,82 Eur na koju je tužitelju dosuđena i zatezna kamata tekuća od 1. listopada 2015. do isplate.
6.4. Prigovor zastare tražbine prvostupanjski sud je otklonio pozivom na pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. koje glasi: " U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva", stoga i za preinačeni dio tužbenog zahtjeva zastare nema. Imajući u vidu da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa je imajući u vidu da je presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (u pogledu utvrđenja vezana uz ugovornu odredbu o promjenjivoj redovnoj kamati) postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014., a u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli presudom broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2019. – da petogodišnji zastarni rok nije protekao.
7. Ispitujući pobijane odluke i stanje spisa u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Naime, suprotno žalbenom obrazloženju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP ovaj sud smatra da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Neutemeljeno tuženik u izjavljenoj žalbi ističe povredu prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. stav. 1. Ustava Republike Hrvatske u vidu povrede prava na jednakost oružja tvrdnjom da mu je onemogućeno obrazložiti činjenice i poduprijeti ih svojim dokazima, no koju tvrdnju ne obrazlaže niti daljnje konkretizira. Iz sadržaja spisa proizlazi da mu je – jednako kao i tužitelju – omogućeno i raspravljanje i dokazivanje, no i da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznih prijedloga radi saslušanja svjedoka – osobnog bankara. Niti žalbenu tezu – da je "odluka u ovom konkretnom postupku prejudicirana već prije dovršetka dokaznog postupka" ničim ne obrazlaže.
9. Tuženik u žalbi smatra da je pobijana presuda neosnovana i nezakonita jer je suprotna ZPK, poglavito odredbama čl. 19.a, 19.b, 19.c, 19.d i 19.e. pa zaključuje da tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva još povoljnije uvjete (bez valjanog pravnog temelja) od onih koji su mu zakonski dopušteni odredbama ZPK, ali i povoljnije od onih po kojima kredite vraćaju potrošači koji su od samog početka imali sklopljene isključivo kredite s valutnom klauzulom u EUR. Smatra da se u slučaju predmetnog Dodataka osnovnom ugovoru od 7. prosinca 2015. radi o novom sporazumu koji predstavlja potpuno novu pravnu osnovu, pa posljedično tužitelj niti po ranijoj pravnoj osnovi (početni ugovor o kreditu) ne može potraživati bilo kakvu daljnju isplatu i da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene u Oglednom postupku jasno proizlazi stajalište da uspostava ugovorne ravnoteže i restitucijski učinak konverzije nije nastupio neposredno na temelju zakona, već na temelju odluke potrošača i novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma o konverziji koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK, a koji nemaju učinak novacije ugovorne obveze niti se na njih primjenjuju opća pravila obveznog prava. Štoviše, da Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrđuje da su sporazumi o konverziji sklopljeni u skladu sa odredbama ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira na pravomoćnu odluku suda donesenu u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača o ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
9.1. Nastavno tuženik ističe i da su svi iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, slijedom čega ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika zbog čega da nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
10. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP valja ponajprije navesti da tužitelj sklapanjem Dodatka Ugovoru od 7.12.2015. nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (istovjetno pravno shvaćanje da je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. stav. 1. ZOO osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. stav. 2. ZOO/05 a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).
10.1. Nadalje valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije informirao tužitelja o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju koji ovisi promjena kamatne stope, da su odnosne ugovorne odredbe formirane jednostrano od tuženika bile nerazumljive i da su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja pa je posljedično navedenom pravilan zaključak suda da je postupanje tuženika protivno odredbama čl. 81. stav. 1. i čl. 83. ZZP/03 i kao takvo ništetno sukladno nastavnoj odredbi čl. 87. stav. 1. istog Zakona. Naime, kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč potpunoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (istovjetno i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.). Pa kako je tuženik u predmetnom sporu odustao od personalnih dokaza koje je na navedene okolnosti predložio, a da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužitelj je u svom iskazu negirao ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz čl. 81. stav. 2. ZZP/2003 nije dovedena u pitanje pa je prvostupanjski sud svoj zaključak o ništetnosti spornih ugovornih odredaba osnovano utemeljio na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.
10.2. Zahtjev (materijalne) transparentnosti koji je propisan odredbom čl. 85. ZZP/03) prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke što znači da pojedinu ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Kad je riječ o transparentnosti ugovorne odredbe kojom se određuje promjena kamatne stope, odlučne informacije predstavljaju, s jedne strane, činjenica jesu li osnovne informacije o izračunu te stope lako dostupne potrošaču koji namjerava sklopiti takav ugovor i, s druge strane, pružanje informacija o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava. S obzirom na opseg informiranosti koji je u svom iskazu opisao tužitelj, jasno je da takav zahtjev nije bio zadovoljen.
11. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud u toč.I. izreke presude utvrdio ništetnom ugovornu odredbu čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9012497856 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14. svibnja 2007. u dijelu koji glasi:" Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana", zatim ugovornu odredbu čl.4.2. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF...a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke" te u odnosu na utvrđenu ništetnost ugovorne odredbe čl.6.i čl.7.2. u dijelu koji glasi: "....plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF...U slučaju promjene kamatne stope iz toč. 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete." pa je žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u opisanom dijelu toč.I. izreke pozivom na odredbu čl. 368. stav. 2. ZPP.
12. No pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primijenjenog materijalnog prava (u okviru odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP) žalbu tuženika valjalo je usvojiti u odnosu na toč. I. izreke kojim je ništetnom utvrđena ugovorna odredba čl. 4.2. Ugovora o kreditu broj 9012497856 sklopljenog između parničnih stranaka dana 14. svibnja 2007. u dijelu koji glasi:" Visinu kamatne stope banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita". Naime, pored činjenice što i usvajanjem tog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. a na istoj je utemeljio svoja činjenična utvrđenja i primijenjeno materijalno pravo, valja navesti da se radi o ugovornoj odredbi iz koje proizlazi da, ovisno o broju grupa proizvoda koje korisnik kredita koristi u banci te urednosti njegova poslovanja, banka može korisniku kredita odobriti umanjenje redovne promjenjive kamatne stope (kao cijene kredita) u razdobljima određenim u tom članku ugovora i u visini koja je definirana općim aktima banke. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom se nagrađuje korištenje više bankovnih i/ili financijskih usluga ugovorenih s bankom i urednost poslovanja korisnika kredita uz gubitak prava na umanjenje u situaciji neurednog poslovanja, ne može se uzeti da je riječ o odredbi koja je u ugovor unesena protivno načelu dobre vjere i koja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Zbog toga je uz primjenu članka 373. ZPP-a djelomično preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz čl.4.2. predmetnog ugovora o kreditu odbijen.
13. Na žalbene navode da je tužitelj u potpunosti obeštećen sklapanjem dodatka ugovoru od 7. prosinca 2015. valja navesti da nakon sklapanja istog tužitelja ne obvezuju ni ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika niti odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF iz (osnovnog) Ugovora o kreditu jer su te ugovorne odredbe izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovorena promjenjiva kamata prema stopi za kredite s valutnom klauzulom u EUR i ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu odredbe čl. 87. stav. 1. ZZP/03. Posljedica neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe i učinka (ex tunc) takve odredbe je i pravo na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe. Sklapanjem Dodatka Ugovoru od 7. prosinca 2015. parnične (kao ugovorne) stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom. U konkretnom slučaju konverzija je nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, što je nedvojbeno utvrđeno nalazom financijskog vještaka, dok je preplaćeni iznos uzet u svrhu namirenja budućih obveza pa je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Dodatka od 7. prosinca 2015. postignut restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba. To i stoga što su primjenom zakonskih odredbi ZPK tuženici (banke) kod izračuna obveze potrošača bili u obvezi obračunati sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR ili vraćala potrošaču ili je, kao u konkretnom slučaju, uzeta u ispunjenje budućih obveza.
13.1. Prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu u skladu s odredbama ZPK tužitelj je obeštećen s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da ga iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR i kamatu na EUR kredite i na način da je sve što je plaćeno iskorišteno u njegovu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu. Zbog toga (utuženi) novčani iznosi, koji su plaćeni s osnova predmetnih ništetnih ugovornih odredbi nisu u imovini tuženika bez pravne osnove, nego temeljem ispunjenja obveze tužitelja koja proizlazi iz valjane pravne osnove. Tome valja nadodati da je vještakinja Vio zaključno u svom nalazu utvrdila da je tuženik prilikom konverzije uzeo u obzir sve uplate tužitelja, pa tako i one iznose koji je vještakinja utvrdila kao njegovu preplatu po ništetnim ugovornim odredbama o valuti i promjenjivoj kamati i to u usporedbi sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom u Eur.
13.2. Naime, pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK- a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi (4,25%, 5,20%, 5,25%, 5,50%, 5,75%, 6,00% i 6,10%) i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa (4,15%), kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da razlika s osnova preplaćene ugovorene početne stope kamate i s osnova promjene tečaja u odnosu na početno ugovoreni – nakon sklapanja Dodatka od 7.12.2015. nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.
14. Međutim, odredbe ZID ZPK izrijekom ne reguliraju materijalno-pravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan odredbama čl. 323. stav. 1. i čl. 1111. stav. 1. ZOO u vezi sa čl. 1115. ZOO kojim su propisane posljedice sklapanja ništetnog ugovora i opseg vraćanja stečenog bez osnove. Zbog toga ovaj sud zaključuje da odredbe Dodatka Ugovora o kreditu nemaju restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu, pa se s obzirom da specijalnim propisom (ZID ZPK) nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 323. stav. 1. i čl. 1111. ZOO, ima primijeniti opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje tužiteljeve obveze ugovorene Dodatkom Ugovora o kreditu.
14.1. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalno-pravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženika) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO pri tome ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj Rev 925/2023 od 8. travnja 2025.
14.2. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da tužitelju pripadaju samo zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu i to primjenom članka 1115. ZOO od dana kada su ti iznosi plaćeni pa do dana kada su iskorišteni za namirenje obveze po valjano sklopljenom Dodatku Ugovoru o kreditu s danom 30. rujna 2015.
15. No, imajući u vidu dispoziciju samog tužitelja, sadržanu u podnesku od 5. lipnja 2025. u kojemu je preinačio tužbu postavivši tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.930,82 Eur sa zateznom kamatom, a da je prethodno izvršio uračunavanje pozivajući se pri tom na odredbu čl.172. ZOO/05 na način da je zbroj po vještakinji utvrđene negativne razlike kamate u visini od 158,85 Eur, negativne razlike tečaja u visini od 2,71 Eur i iznosa preplate priznatog u konverziji u visini od 3.332,80 Eur (dakle sveukupno 3.494,36 Eur) odbio od zbroja utvrđene zatezne kamate na preplaćene iznose s osnova valutne klauzule u visini od 1.432,72 Eur i zatezne kamate na preplaćene iznose s osnova jednostrano promjenjive stope kamate u visini od 1.105,13 Eur (dakle ukupnog iznosa od 2.537,85 Eur) dok je preostalim iznosom umanjio glavnicu tražbine (utvrđenu po vještakinji kao preplatu s osnova nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 4.216,92 Eur, a s osnova preplate po nepoštenoj ugovornoj odredbi o jednostrano promjenjivoj stopi ugovorne kamate u iznosu od 1.670,41 Eur) nakon čega je preostao iznos glavnice u visini od 4.930,82 Eur to zbog pravnog shvaćanja ovoga suda da je tužitelj sklapanjem Dodatka od 7.12.2015. obeštećen obzirom da su uvažene i valorizirane sve preplate s osnova predmetnih ništetnih ugovornih odredbi, osim zatezne kamate na pojedine mjesečno uplaćene iznose preplate od dana uplate do dana konverzije, a u odnosu na koje je tužitelj izvršio uračunavanje po odredbi čl.172. ZOO to je valjalo prihvaćanjem žalbe tuženika preinačiti toč.II. izreke i odbiti tužitelja sa postavljenim tužbenim zahtjevom, pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP.
16. S obzirom na to da je tužitelj u pretežitom dijelu uspio sa zahtjevima radi utvrđenja, dok u odnosu na kondikcijski zahtjev nije uspio, odnosno u tom je dijelu tuženik uspio u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke, kvalitativno i kvantitativno, djelomično uspjele u parnici s približno jednakim dijelovima pa svaka treba snositi svoje troškove postupka (odredba čl. 154. stav. 4. ZPP-a). Stoga je uz primjenu članka 380. toč. 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točci III. izreke prvostupanjske presude te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen. Iz istoga je razloga odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Varaždinu 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
