REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-127/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice ĆČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv 1. protustranke ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. protustranke PČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. protustranke Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. prosinca 2025., poslovni broj: R1- 637/2025-2, 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba predlagateljice ĆČH, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. prosinca 2025., poslovni broj: R1- 637/2025-2, te se predmet vraća istome sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Odbija se prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasništva od 3. listopada 2025., kao neosnovan.“
2. Protiv navedenog rješenja predlagateljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP).
2.1. U žalbi navodi da zaključci prvostupanjskog suda nisu pravilni, jer da su prijedlogom za razvrgnuće obuhvaćeni svi suvlasnici i to ĆČ koji je upisan kao suvlasnik u ¼ dijela, Republika Hrvatska kao pravni slijednik „općenarodne imovine“ u ½ dijela i ona-predlagateljica koja je u ¼ dijela, te da su poznati njihovi suvlasnički udjeli. Navodi i da je u slučaju spora oko suvlasničkih udjela, sud trebao uputiti stranke da to pitanje riješe u parničnom postupku, odnosno da je trebao prekinuti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, sukladno odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23; - dalje ZIP). Pojašnjava da društvo Državne nekretnine d.o.o. (Republika Hrvatska) koristi i daje u najam suvlasnički omjer od ½ dijela predmetne nekretnine (a ne neki posebni dio te nekretnine) čime da je upravo Republika Hrvatska legitimirana kao protustranka u ovom predmetu i suvlasnica nekretnine u ½ dijela, da Republika Hrvatska (niti Grad Zagreb, ako polaže kakva vlasnička prava) preko 30 godina nije našla interes da svoje suvlasništvo upiše u zemljišne knjige, a ona da nije aktivno legitimirana rješavati upis vlasništva u korist Republike Hrvatske na nekretninama kojima gospodari i koje ima u posjedu, da jedina u zemljišnim knjigama nije upisana HČH, koja je upisana u KPU kao suvlasnica stana na I. katu, ali da ona također nije aktivno legitimirana tražiti povezivanje KPU sa zemljišnom knjigom u njezino ime, već da je to trebala učiniti HČH.
2.2. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada je odbio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice, prije nego je omogućio protustrankama da se o istom izjasne, pa tek potom odlučivao je li razvrgnuće moguće i dopušteno, čime sadržajno ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.
2.3. Predlaže da se žalba uvaži, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba predlagateljice je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, primjenom članka 2. ZIP-a.
4.1. Međutim prvostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer protustrankama prije donošenja pobijanog rješenja nije dostavio na očitovanje prijedlog predlagateljice, dakle propuštanjem dostave prijedloga, strankama nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom odnosno i predlagateljici i protustrankama onemogućeno je da spor eventualno riješe u predmetnom izvanparničnom postupku utvrđivanjem spornih činjenica, sukladno članku 27. stavka 3. ZIP-a, te je donošenjem odluke kojom je prijedlog odbijen, pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:
- da je predlagateljica zatražila izvanparnično razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica] Kuća br. 12 i dvorište u [adresa] površine 651 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj je ona kao suvlasnica upisana u ¼ dijela, protustranka ĆČ u ¼ dijela, a ½ dijela je upisana kao općenarodna imovina kojim suvlasničkim dijelom upravljaju Državne nekretnine d.o.o.,
- da je u KPU u zk. [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan posebni dio i to stan na I. (prvom) katu ukupne površine 80,20 m2, kao suvlasništvo protustranki ĆČ i PČH, svakog u ½ dijela, koji posebni dio je upisan temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-12556/99-7 od 20. prosinca 2000. i izjave Grada Zagreba od 3. lipnja 2003.,
- da predlagateljica smatra da geometrijska dioba nije moguća, pa pozivom na odredbu članka 50. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predlaže provođenje civilnog razvrgnuća, navodeći da joj više ne odgovara suvlasnička zajednica s ostalim suvlasnicima,
- da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje uz obrazloženje da su suvlasnici u postupku razvrgnuća nužni i jedinstveni suparničari, da prijedlogom za razvrgnuće moraju biti obuhvaćeni svi (upisani) suvlasnici, te da njihovi suvlasnički dijelovi (udjeli) moraju biti određeni, što u konkretnom predmetu nije slučaj, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 47. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odbio prijedlog predlagateljice kao neosnovan.
6. Prema članku 47. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV) suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.
6.1. Prema članku 48. stavka 1. ZV-a suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava, stavkom 2. istog članka propisano da će pravo na razvrgnuće ostvarivati suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće) ili putem suda (sudsko razvrgnuće) ako nije što drugo zakonom određeno, a stavkom 3. da kada se provodi sudsko razvrgnuće sud odlučuje u izvanparničnom postupku ako zakon ne određuje drukčije.
7. Člankom 27. stavka 1.-4. ZIP-a propisano je:
„(1) Ako u postupku u kojemu sudjeluju dvije ili više stranaka dođe do spora o pravu čije rješenje ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, sud će prekinuti izvanparnični postupak i uputiti predlagatelja na parnični postupak ili drugi postupak pred nadležnim sudom ili drugim tijelom.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti rok u kojemu predlagatelj ili druga stranka trebaju pokrenuti postupak na koji su upućeni. Ako predlagatelj ne pokrene postupak u određenom roku, smatrat će se da je povukao prijedlog, a ako to ne učini druga stranka, smatrat će se da nema spora o pravu radi čijeg rješavanja je upućena na parnicu ili drugi postupak, osim ako ovim Zakonom ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno.
(3) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka sve stranke s time suglase, sud može spor riješiti u izvanparničnom postupku utvrđivanjem spornih činjenica.
(4) Ako među strankama nema spora o bitnim činjenicama, već o pravu koje se temelji na tim činjenicama, sud će u izvanparničnom postupku odlučiti o spornom pravu. “
8. Pravilno prvostupanjski sud navodi da su u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice svi suvlasnici nužni i jedinstveni suparničari. Naime, razvrgnućem se zadire u pravo svakog suvlasnika, pa odluka mora vrijediti jednako i istodobno prema svima, te nije moguće zakonito razvrgnuti zajednicu „djelomično“, bez nekog od suvlasnika, slijedom čega rješenje o razvrgnuću mora obuhvatiti sve suvlasnike sa točno naznačenim suvlasničkim udjelima, te se odnositi na cijelu nekretninu koja je predmet razvrgnuća, jer u protivnom odluka suda ne bi bila provediva u zemljišnim knjigama.
8.1. Općenarodna imovina ne može biti nositelj prava vlasništva nakon stupanja na snagu ZV-a (1. siječanj 1997.). Takav upis znači da pravo vlasništva nije identificirano, da nije poznat stvarni (su)vlasnik i da je zemljišnoknjižno stanje neuređeno, posljedica čega je da se razvrgnuće ne može provesti dok nije utvrđeno tko je stvarni pravni sljednik općenarodne imovine (moguće RH, jedinica lokalne samouprave, pravna osoba, fizička osoba npr. temeljem dosjelosti).
8.2. Prema članku 66. do 73. ZV-a vlasništvo posebnog dijela (stana) ne postoji samostalno, već je povezano sa idealnim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, pa kada osoba (što je u konkretnom slučaju protustranka PČH) nije upisana kao suvlasnik zemljišta sa zgradom, nego samo kao suvlasnik stana, isto znači da zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno sa stvarno pravnim stanjem, te nije jasno koliki je njezin idealni dio, slijedom čega izvanparnični sud također ne može zakonito provesti razvrgnuće.
8.3. Dakle, za provođenje razvrgnuća suvlasnički udjeli moraju biti određeni kvantitativno (npr. ½, ¼ …), te u odnosu na konkretnu nekretninu, što vrijedi i za stan kao posebni dio i za zemljište sa zgradom. Izvanparnični sud nije ovlašten sam utvrđivati udjele u postupku razvrgnuća, pa u slučaju ako udjeli nisu upisani u zemljišnoj knjizi ili ako su sporni, odnosno ako je sporna činjenica tko je suvlasnik nekretnine ili je sporna visina suvlasničkih udjela, ta pitanja se ne rješavaju u postupku razvrgnuća, već kao prethodno pitanje prava vlasništva u smislu članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, slijedom čega izvanparnični sud ima pravo i dužnost prekinuti postupak razvrgnuća (a ne odbiti prijedlog za razvrgnuće) dok se u parnici pravomoćno ne riješe sporna pitanja tko su suvlasnici, te koliki su njihovi suvlasnički udjeli.
9. Obzirom da prema trenutnom stanju spisa nije moguće provesti postupak razvrgnuća jer suvlasnici i njihovi udjeli nisu određeni, jedan „suvlasnik“ pravno ne postoji, a drugi nema upisan idealni dio cjeline, što predstavlja neriješeno prethodno pitanje prava vlasništva, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 2. ZIP-a, valjalo je žalbu uvažiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
10. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, vodeći računa o navodima i uputama ovog drugostupanjskog suda, na način da će prijedlog predlagateljice dostaviti na očitovanje protustrankama, pri čemu će strankama ostaviti primjereni rok da se očituju jesu li suglasne da se sukladno članku 27. stavka 3. ZIP-a spor riješi u predmetnom izvanparničnom postupku utvrđivanjem spornih činjenica, te će u slučaju utvrđivanja spornih činjenica u predmetnom izvanparničnom postupku, donijeti novu odluku koja ima uporište u stanju spisa i provedenim dokazima, dajući za svoje zaključke jasne i obrazložene razloge, te ocjenu svih provedenih dokaza. Ukoliko stranke nisu suglasne da se spor riješi u predmetnom izvanparničnom postupku utvrđivanjem spornih činjenica ili se u ostavljenom roku ne očituju, prvostupanjski sud će postupiti sukladno članku 27. stavka 1. i 2. ZIP-a, vodeći računa da je potrebno prethodno riješiti tko je pravni sljednik općenarodne imovine, je li osoba upisana samo na stanu suvlasnik cijele nekretnine, te koliki su točni suvlasnički udjeli svih suvlasnika, jer bez toga nije moguće zakonito provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice, a postupak će nastaviti nakon parnice radi utvrđenja prava vlasništva ili provedbe odgovarajućeg zemljišnoknjižnog postupka radi brisanja općenarodne imovine, upisa stvarnog vlasnika, te usklađenja posebnih dijelova sa idealnim dijelovima.
11. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 11. veljače 2026.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
