REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj Pr-1/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H RVAT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužiteljice 1) IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, Ćiril Metodova 38, protiv tuženika Sveučilišta u Zadru, OIB: 10839679016, Zadar, Ulica Mihovila Pavlinovića 1 kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Gambiraža, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 4/II, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Senka Zuanović, odvjetnice u Zadru i punomoćnika tuženika Tomislava Gambiraže, odvjetnik u Zadru, na ročištu radi objave presude, 11. veljače 2026.
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zadru , OIB: 10839679016 da tužiteljicama IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 644,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 41,47 EUR od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 41,47 EUR od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
na iznos od 41,47 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
na iznos od 41,47 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 41,47 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 41,47 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 41,47 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,97 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,97 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
na iznos od 49,97 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
na iznos od 50,03 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
na iznos od 50,18 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
na iznos od 58,82 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate
na iznos od 44,94 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prednik tužiteljica IH i ĆH (u nastavku teksta: tužiteljice), pok. FH podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Sveučilište u Zadru (u nastavku teksta: tuženik), radi isplate razlike plaće koje je tuženik kao poslodavac bio dužan isplatiti temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. godine i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine. Tuženik kao poslodavac da predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi da je sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. godine, te su tim izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108, 84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV. – V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i, (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:1001. Izmjene Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen u skladu sa sljedećim izvorima prava: odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN br. 39/09, 124/09; nastavno: ZOPJS), temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10) kojom je bila ugovorena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama; odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 141/12) kojom je potvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama; Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu da su ispunjeni dana 27. studenog 2015. godine, s početkom isplate od siječnja 2016. godine, međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204. st. 1. Zakona o radu. Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. godine. Obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP- a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. godine DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP-u za 2014. godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni s danom 4. prosinca 2015. godine. Budući da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći iznosi 4.274,09 kn / 567,27 EUR za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. godine, a sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Dana 2. lipnja 2016. godine sindikati javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka. Vlada RH se oglušila na poziv sindikata javnih službi, te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi: da mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn; da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Stoga, iz podataka DZS-a proizlazi da paritet za 2015. godinu iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50) analitičara g. PH iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, a u slučaju osporavanja dokaz uvidom o dostavljene statističke podatke od strane DZS-a te vještačenje istih statističkih podataka po sudskom vještaku aktuarske i/ili ekonomske struke sa zadatkom utvrđenja iznosa kvocijenta; Odredbom čl. VII.b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, kvocijent pariteta određuje se stavljanjem u odnos pariteta iz točke 3.2.3 i 3.2.4 ove tužbe. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0.9768 odnosno 97,68%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2.33% manji od pariteta iz 2008. godine. Odredbom čl. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je: slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta 6 prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Kao što je gore navedeno, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu nije utvrđen jer se Vlada RH oglušila na poziv sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. godine. Time je Vlada RH povrijedila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; nastavno: ZOO) propisano je: „Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen (…)“ Utvrđenje kvocijenta pariteta iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu je uvjet primjene gore citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga, a s obzirom da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. godine, time je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade RH, odnosno državnog proračuna. Sukladno čl. 297. st. 4. ZOO-a treba uzeti da je zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH ispunjen uvjet odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen. Kvocijent pariteta odrediv je u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu. 3.2.7. Slijedom navedenog, a sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu i čl. 297. st. 4. ZOO-a, treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. godine u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,33% manji od pariteta iz 2008. godine. Primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 449,12 kn / 59,61 EUR za period od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine, sve sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu glasi: „Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.541,74 kn. Ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove ove razlike u plaći iznosi 130,11 kn / 17,27 EUR, sukladno obračunu koji se dostavlja u prilogu ove tužbe, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. godine osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine. Isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je naveo kako ne osporava da postoji ugovor o radu sklopljen između prednika tužiteljica pok. FH i tuženika međutim da ipak iznosi prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Tužitelj se pozvao na čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama sukladno kojem da bi tuženik bio poslodavac s obzirom da predstavlja javnu službu no u istom članku da se navodi da se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu ne u proračunu tuženika. Konkretni tuženik bi mogao biti pasivno legitimiran jedino ukoliko je proračun RH predvidio određena sredstva novčana a to tužba da ne dokazu. Nadalje ističe kako je točno da je 23. studenog 2006. sklopljen Sporazum o osnovnici plaća u javnim službama između sindikata javnih službi i RH kao i to da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak sporazumu o osnovnici plaće u javnim službama. Također da je točno da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovnici plaće u javnim službama., no tuženik da osporava pravnu valjanost istih kao i pravnu valjanost arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Također da osporava pravnu valjanost sklopljenih izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao kolektivnog ugovora te relevantnost njihova odnosa sa navedenim temeljnim kolektivnim ugovorima. U pogledu sklapanja izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. da valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika dok su prethodeći sporazumi potpisani od strane osam potpisnika, dakle navedene izmjene i dopune od dana 26. listopada 2011. jest parafirao ali nije i potpisao jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Za slučaj da se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija da je ista. Slijedom svega prano su nevaljane dakle ništetne i nepostojeće izmjene i dopune dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od dana 26. listopada 2011. te da ne postoji nikakav utuživa obveza niti ona uvećanja iznosa osnovice u javnim službama odnosno i drugih usklađivanja plaća iz izmjena i dopuna dodatka sklopljenog 26. listopada 2011. U odnosu na arbitražnu odluku od 7. studenog 2011. tuženik ističe kako je ista pravno nevaljana s obzirom da u njoj nije sudjelovao niti je njeno provođenja pristao ili ovlastio Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Isto tako da vjerodostojnom tumačenju izmjena i dopuna od 28. prosinca 2012. da nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. U odnosu na pravnu osnov, a podredno i valjanost sporazuma od 23. studenog 2006. i dodatka od 13. svibnja 2009. kao i dopune dodatka od 26. listopada 2011. tuženik ističe da nisu na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor. Sklapanju kolektivnog ugovora da nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu zakona o radi jer da poslodavac o sklapanju ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo sa predstavnicima određenih pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani Odlukom gospodarsko-socijalnog vijeće a što da je protivno upravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne ugovore sukladno odredbi čl. 186. Zakona o radu. Uređenje plaće i osnovnice u javnim službama uređuje Zakon o plaćama u javnim službama i Zakon o osnovi plaće u javnim služba koji su prisilni propisi od kojih otklon voljom stranaka nije moguć. Na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada RH da je donijela odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim služba a koja je ista utvrđena u iznosu od 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od 1. siječnja 2017. počevši od mjeseca siječnja 2017. koja je plaćena u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog govora zaključenog između vlade i sindikata javnih službi kojima bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama odnosno podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena dodatkom sporazumu o osnovici za plaće sklopljenim između Vlade i sindikata od 13. svibnja 2009. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice bio bi eventualno interpretiran da proizlazi iz izmjena i dopuna dodataka sporazumu od 26. listopada 2011. kako to pogrešno čini tužitelj bio bi u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama od kojeg se apsolutno ne može odstupiti. Tužitelj pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javim službama u iznosu od 5.415,37 kuna iz odredbe čl. 3. Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Nakon sklapanja izmjena i dopuna dodatka od 26. listopada 2011. prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini "realni tromjesečni BDP" u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježeno je dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta počam od četvrtog tromjesečja 2011. a zaključno s trećem tromjesečjem 2014. te imajući u vidu podatke navede gore nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III do V izmjene i dopune dodatka od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja počam od siječnja 2016. pa nadalje. To da znači kako nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama. Izmjene i dopune da imaju ugovoreno vremensko trajanje od 5. godina čije trajanje da je isteklo 25. listopada 2016. pa da to implicira kako do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem izmjene i dopune dodatka od 26. listopada 2011. ne bi došlo u razdoblju važenja i primjena istih. Uvodno je tuženik predložio prekid postupka sukladno čl. 212. st. 1. toč. 1. ZPP-a budući je došao do saznanja da je tužitelj, nakon podnošenja tužbe preminuo. Sud je rješenjem poslovni broj 77 Pr-627/2020 od 22. prosinca 2021. odredio prekid postupka zbog smrti tužitelja FH, dok je rješenjem Naslova poslovni broj Pr-627/2020-13 odredio nastavak postupka budući su sada tužiteljice podneskom od **.**.2024. IH i ĆH kao nasljednice pok. FH obavijestile sud da preuzimaju postupak u ovoj pravnoj stvari.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu (l.s. 6), platne liste (l.s. 7-14), izračun razlika neisplate plaće (l.s. 15), izmjene i dopune dodatka sporazumu i arbitražna odluka (l.s. 30-37), sporazum o osnovici za plaće u javnim službama s dodatkom (l.s. 38-41), vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (l.s. 42-43), priopćenje (l.s. 44-59), odluka o visini osnovice za obračun plaće u javim službama (l.s. 60), kao i svu ostalu dokumentaciju priloženu spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza posebno tako i u njihovoj sveukupnosti, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica za isplatom razlike plaće na ime prednika tužitelja u periodu od siječnja 2016., zaključno sa veljačom 2017., u iznosu od 644,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Tužiteljice svoj tužbeni zahtjev temelje na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.
7. Među strankama nije sporno da je prednik tužiteljica bio zaposlenik tuženika, dok su sporna aktivna i pasivna legitimacija i osnova potraživanja. Tuženik je također istaknuo prigovor zastare, s tim da je naveo kako ne osporava visinu potraživanja.
8. U skladu sa odredbom čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ( Narodne novine broj 27/01, 39/09, u nastavku tekstu: ZPJS) javne službe u smislu toga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
9. U skladu sa odredbom čl. 192. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, u daljnjem tekstu: ZR) kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pitanja socijalnog osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Slijedom iznesenog, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, imajuću u vidu da tuženik predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. ZPJS-a, i pritom nije odlučno mjesto osiguranja sredstava za plaću.
10. Plaća prednika tužitelja za utuženo razdoblje definirana je člankom 4. ZPJS, kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj: 39/09., 124/09., dalje: ZOPJS), na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.
11. U spornom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12., 150/13., 153/13., u nastavku teksta TKU), koji u članku 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi su 23. studenog 2006., sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku teksta: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Potom su iznova, 13. svibnja 2009., zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku teksta: Dodatak), temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.
12. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 26. listopada 2011., sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U članku III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) Vlada RH i Sindikati javnih službi, 28. prosinca 2012., prihvatili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012., ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.
13. Dana 28. kolovoza 2015., DSZ RH je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015., iz koje proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2% u II. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. rujna 2015. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a od 27. studenoga 2015. proizlazi kako je BDP realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.
14. S obzirom na prethodno izneseno, sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS, te odredbe čl. 51. st. 4. TKU, kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.
15. Dakle, tuženik je predniku tužiteljica počevši od 1. siječnja 2016., bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP- a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
16. Međutim, uvidom u obračunske liste proizlazi da je tuženik nastavio isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kn.
17. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016., osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je prednik tužiteljica uzeo u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS- om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.
18. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015., iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,68% iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.
19. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,16%.
20. Prigovori koji se odnose na nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici plaća u javnim službama i eventualno kasnije Arbitražne odluke, te Vjerodostojnog tumačenja nisu osnovani s obzirom da činjenica kako navedene izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske) ne utječe na ništetnost, odnosno nevaljanost navedenih Izmjena. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Naprotiv, sam navodi da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Gž-13/02 stajališta je kako se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima a osim toga valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama ni jedan od potpisnika, a osobito Vlada Republike Hrvatske nije osporio u zakonom predviđenom postupku. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane i stoga i proizvode određene pravne učinke. Takvo stajalište proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., Revr 847/2010-2 od 7.12.2011. , Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012., Gž-13/02) te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015.
21. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da je tuženik, kao poslodavac, (tuženiku je temeljna obveza predniku tužitelju za obavljeni rad isplatiti plaću a kako je to određeno čl. 7. st. 1. Zakona o radu Narodne novine broj 93/14) predniku tužiteljica počevši od 1. siječnja 2016. pa nadalje u utuženom razdoblju, bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.
22. Obzirom da je tuženik na ročištu 12. travnja 2022. istakao da ne osporava visinu zahtjeva tužitelja već samo osnov, visina zahtjeva tužiteljica utvrđena je u skladu s obračunom samog tužitelja u iznosu od bruto 644,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom a kao je to i navedeno u izreci presude.
23. U odnosu na izneseni prigovor zastare, stav je ovog suda da je isti neosnovan. Sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da najstarije potraživanje iz tužbe predstavlja razliku plaće za prosinac 2015., s dospijećem 15. siječnja 2016., a tužba je podnesena 30. prosinca 2020., proizlazi da od dospijeća najstarije tražbine do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.
24. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije, sud isti nalazi neosnovanim. Naime, sukladno odredbama članka 4. stavka 1. i 4., članka 5. stavaka 1. do 3. te članka 129. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.; dalje: ZN), nasljedno se pravo stječe u trenutku smrti ostavitelja, a nasljednik postaje njegov sveopći pravni sljednik, na kojega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe. Budući da je iza pok. FH proveden ostavinski postupak te je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Mile Fajdića iz [adresa], kao povjerenika Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj O-797/21, UPP-OS-212/21 od 30. srpnja 2021., utvrđeno da su njegove zakonske nasljednice supruga IH i kći ĆH, sud nalazi da su iste stupile u sva prava i obveze ostavitelja te su kao njegove nasljednice aktivno legitimirane za vođenje ovog postupka, zbog čega je prigovor tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.
25. Neosnovan je i prigovor tuženika da se u konkretnom slučaju radi o pravu strogo osobne naravi koje ne ulazi u ostavinu, budući da se predmetno potraživanje odnosi na neisplaćeni dio plaće iz radnog odnosa. Potraživanje radnika za isplatu plaće za obavljeni rad predstavlja imovinsko pravo koje je nastalo i dospjelo do trenutka smrti radnika te kao takvo ne predstavlja pravo strogo osobne naravi. Smrt radnika ne gasi već nastalo novčano potraživanje, već isto po sili zakona ulazi u ostavinu ostavitelja i prelazi na njegove nasljednike kao sveopće pravne sljednike. Slijedom navedenog, sud nalazi da je predmetno potraživanje nasljedivo, zbog čega je i ovaj prigovor tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.
26. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni iznos temelji se na čl. 29. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), te je tužitelju dosuđena zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni tekuća od dospijeća pa do isplate a temeljem čl. 52. st. 1. TKU/12 i čl. 92. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14).
27. Na kraju sud ističe da tužiteljice u svome zahtjevu potražuju iznos po osnovi razlike plaće ne navodeći da li se radi o bruto ili neto iznosu, no ovaj sud smatra da je tako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan, jer u smislu čl. 433.a ZPP kada utužuje novčane iznose po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, što je u konačnici tužiteljice u nominalnom iznosu i učinile. Istim člankom je određeno da ako radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. Dakle u smislu čl. 433a ZPP novčana potraživanja iz radnog odnosa smatraju se da su utužena u bruto iznosu, pa tako i konkretan iznos, a tužitelj svojom tužbom eksplicitno mora navesti samo da nešto utužuje u neto iznosu a kako je to određeno čl. 433a. st. 3. ZPP. Stoga je zahtjev tužitelja u tom dijelu usvojen u formi kako je i postavljen jer je isto u skladu s odredbom čl. 433a. ZPP.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužiteljicama u skladu sa Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje Tarifa), priznat trošak za sastav tužbe 75 bodova ( Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 13. prosinca 2021., 11. studenoga 2024., 10. listopada 2025. i 4. studenoga 2025, svaki po 75 bodova ( Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu dana 16. prosinca 2021., 24. listopada 2025, i 12. siječnja 2026., po 75 bodova ( Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te pristup na ročište za objavu presude od 22. prosinca 2021. i 11. veljače 2026., po 37,50 bodova (Tbr.9. 3. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, te pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 1.687,50 EUR.
28.1. Na taj trošak postupka tužiteljicama je dosuđena i zatezna kamata od donošenja presude do isplate, kao dana od kada je tuženik saznao za obvezu i njezinu visinu, a temeljem čl. 29. stavak 2. ZOO i članka 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.)
29. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).
30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
Zadar, 11. veljače 2026.
Sudski savjetnik
Sutkinja
Matej Zurak
Antea Barešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisanim, putem ovog suda za nadležni županijski sud, u dovoljnom brojku primjeraka za sud i sve stranke postupke. Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku,
2. Tuženiku.
