REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-818/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku iz Čakovca protiv tužene HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj P-246/2024-3 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-246/2024-3 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 7. studenog 2017.g., solemniziran dana 7. studenog 2017.g. kod Javnog bilježnika Ivana Kvakana pod brojem OV- 5282/17, sklopljen između MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja te HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], davateljice uzdržavanja.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rab Općinskog suda u Crikvenici brisanje zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. studenog 2017.g. upisane na nekretnini upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. br. 7880/1 od 1111 m2, kuća br. 305 od 179 m2, gospodarska zgrada od 65 m2, dvorište od 500 m2, pašnjak od 290 m2, put od 77 m2 na suvlasničkom dijelu tužitelja u 2/6 dijela, s obzirom na cijelu nekretninu pod br. Z-44233/2017, što je tužena HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. br. 7880/1 od 1111 m2, kuća br. 305 od 179 m2, gospodarska zgrada od 65 m2, dvorište od 500 m2, pašnjak od 290 m2, put od 77 m2 i to cijelu donju etažu kuće te pomoćni objekt, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.893,77 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u skladu sa čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i Objavom Hrvatske narodne banke o prosječnoj kamatnoj stopi iz čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima za referentno razdoblje, računatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom, prvostupanjsku presudu pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.1. U žalbi se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost, da u predmetnoj stvari nije ključno utvrditi da tužena kao davateljica uzdržavanja nije izvršavala svoje ugovorne obveze, već razlog zbog čega nije uzdržavala tužitelja, odnosno da li ga nije uzdržavala bez valjanog razloga ili zato što ju je tužitelj u tome namjerno sprječavao. Nastavno tužena u žalbi citira pojedine dijelove obrazloženja prvostupanjske presude, smatra da je analizu provedenih dokaza prvostupanjski sud dao površno i manjkavo, da je utvrdio jedino činjenicu da tužena nije uzdržavala tužitelja sukladno zaključenom Ugovoru, da prema brojnoj sudskoj praksi se neće usvojiti zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako primatelj uzdržavanja sprječava davatelja uzdržavanja u izvršavanju njegovih obveza uzdržavanje i ako bez razloga odbija uzdržavanje, da su svi problemi započeli nakon što je tužitelj počeo živjeti sa RŠ koja upravlja njegovim postupcima, da je simptomatično da tužitelj nije u dobrim odnosima niti sa tuženom koja mu je kćerka, te sa sinom i snahom a isto tako ni sa unucima, da tužitelj samovoljno upravlja imovinom koja je i u suvlasništvu tužene, da zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju ne znači da primatelj uzdržavanja više ništa ne mora raditi i da davatelj uzdržavanja mora brinuti o njemu do najsitnijeg detalja, da je normalno da tužitelju kuha i pere osoba sa kojom tužitelj živi, da je tužitelj više puta izjavljivao da njemu ništa ne treba, a sada odbija svaku pomoć s namjerom da može dokazati kako se ugovor ne izvršava.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode istaknute u žalbi tužene, te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i ne traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti u bilo čemu proturječi sama sebi i razlozima presude, a za svoju odluku je prvostupanjski sud dao dovoljno jasne razloge, tako da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi tužena ukazuje.

5.2. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je dao analizu provedenih dokaza, te je jasno naznačio koje činjenice su relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu i na koji način ih je utvrdio, kao i kojim svjedocima i u kojem djelu je poklonio vjeru, a koje smatra nevjerodostojnim.

6. Navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnji niti iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U ovom predmetu nije sporno da su tužitelj i tužena 7. studenog 2017. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je solemniziran dana 7.studenog 2017. kod javnog bilježnika Ivana Kvakana pod brojem OV-5282/17, da je tim ugovorom tužitelj je kao primatelj uzdržavanja predao u posjed i vlasništvo svojoj kćeri, ovdje tuženoj kao davateljici uzdržavanja nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 7880/1 od 1111 m2, kuća broj 305 od 179 m2, gospodarska zgrada od 65 m2, dvorište od 500 m2, pašnjak od 290 m2, put od 77 m2 i to u 2/6 dijela, s obzirom na cijelu nekretninu, te su suglasno utvrdili da se dani suvlasnički dio odnosi u naravi na cijelu donju etažu kuće br. 305 , te pomoćni objekt, osim apartmana broj 0 koji koristi tužitelj , da je tužitelj tuženoj dozvolio uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz obvezu doživotnog uzdržavanja, time da su uknjižba i predaja navedene nekretnine u vlasništvo tužene odgođene do smrti tužitelja. Obveza doživotnog uzdržavanja tužitelja da se sastoji u tome da tužena treba tužitelju doživotno osiguravati primjerenu prehranu, odjeću i obuću, primjeren smještaj, čistoću, zagrijanost svih prostorija u kojima tužitelj boravi i za slučaj bolesti i nemoći da mu osigurava njegu, liječničku pomoć i skrb, a za slučaj smrti sahraniti po mjesnim i vjerskim običajima o svom trošku. Ukoliko se tužitelj neće moći sam brinuti o sebi da će ga tužena smjestiti u Dom za starije i nemoćne osobe, po izboru tužitelja, time da će se troškovi smještaja kao i drugi troškovi tužitelja za vrijeme boravka u Domu osiguravati iz mirovine tužitelja, dok se ostatak obvezala platiti tužena, kao i da mu po potrebi daje džeparac u skladu s propisima Doma.

8. Odredbom članka 585. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11, 78/15 29/18,126/21,114/22 i 156/22 dalje: ZOO), propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje ugovorne obveze.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka i saslušanja brojnih svjedoka, kao i stranaka, prvostupanjski sud utvrđuje da tužena ne ispunjava obvezu uzdržavanja tužitelja, što je i sama izjavila na ročištu 5. lipnja 2024. navodeći da tužitelju nije osiguravala prehranu, odjeću, obuću, lijekove, odlazak k liječniku, jer on to nije tražio, a suprotno navodima žalbe, tužena nije niti tvrdila da je pokušavala ispunjavati ugovorom preuzete obveze, te da ih je tužitelj odbijao, ili ju onemogućavao u izvršenju istih. Štoviše tužena je iskazala da je nakon što joj se tužitelj žalio da više ne može kositi travu, mu predložila da za košenje okućnice angažira treću osobu, a onda tu osobu za izvršeni rad nije ona platila već tužitelj. Da se tužena nije brinula ni o zdravstvenom stanju tužitelja, proizlazi iz činjenice da je podatke o zdravstvenom stanju tužitelja tražila od njegovog liječnika, a normalno bi bilo da se o tome informirala u kontaktima sa tužiteljem koji joj je otac. Dakle tužena nije imala saznanja da li i od čega tužitelj boluje, koje lijekove troši i kako ih treba uzimati, te da li mu je vezano uz zdravstveno stanje potrebna pojačana skrb, neovisno o tome što tužitelj živi sa RŠ. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da prema iskazima svjedoka, koji nisu zainteresirani za ishod postupka, proizlazi da tužitelj nije alkoholičar i da ga nikada nisu vidjeli pijanog, kao što tužena pokušava prikazati i apostrofirati to kao uzrok svih problema.

10. Zaključak prvostupanjskog suda, da su ostvareni razlozi za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, poglavito što iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da se od strane tužene ugovor nije izvršavao kako je ugovoreno, a iz iskaza ĆŠ, prve susjede tužitelja, proizlazi da tužena osim u vremenu kad je iznajmljivala svoje apartmane koje joj je navedenim ugovorom tužitelj dao u posjed i koji se nalaze u istoj kući u kojoj tužitelj živi, ostali dio godine nije dolazila kod tužitelja niti ga posjećivala, da je svjedokinja osobno u više navrata čula kako tužitelj traži od tužene da mu pomogne, na što da je tužena reagirala neprimjereno navodeći da je pijan ili lud.

11. Stoga je prvostupanjski sud na utvrđeno odlučno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Radi svega iznesenog, žalbu tužene kao neosnovanu je valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević