REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-2/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i člana vijeća i Renate Marić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-140/2025-9 od 7. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d.djelomično se odbija kao neosnovana , a djelomično uvažava , te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-140/2025-9 od 7. studenog 2025.

- p o t v r đ u j e u točkama I.,II. i IV izreke

- p r e i n a č a v a u točki III. izreke tako da ista glasi:

" Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju ĐU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 651,55 eura u roku od 15 dana, dok se sa parničnim troškom preko dosuđenog iznosa tužitelj odbija. "

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz točke 13.2. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita], sklopljenog dana 28. ožujka 2011. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,80 % (slovima: nula cijelih osamdeset posto) od iznosa kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 640,00 eura (slovima: šest stotina četrdeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi zatezne kamate koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta u iznosu od 2,5% godišnje uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta u iznosu od 4% godišnje uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d. d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju ĐU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.003,10 eura (slovima: tisuću tri eura deset centi) u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv ove presude pravovremeno je žalbu uložio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku uključujući i trošak žalbe.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, jer je sud utvrdio da je sporna odredba Ugovora o kreditu jasna i uočljiva , međutim da tužitelj kao potrošač nije mogao procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz navedene odredbe proizlaze iako se jednostavnim čitanjem te odredbe može zaključiti koji je doseg navedene odredbe, te svaki prosječni potrošač može izračunati postotak od ukupnog iznosa kredita, sud tuženik nije nepošten stjecatelj jer sporna odredba nije ništetna jer tuženi nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da je nejasno obrazloženje suda da tuženik nije mogao utjecati niti na jednu ugovornu odredbu, da je sporna i visina plaćene naknade, osporava i odluku o parničnom trošku jer vrijednost spora je visina kondemnatornog zahtjeva od 640,00 eura, a ne kako je tužitelj u tužbi označio

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, osim dijelom glede odluke o troškovima postupka.

6.1. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoj pravni stav i svoju odluku dao jasno i iscrpno obrazloženje, koje navodima žalbe nije dovedeno u sumnju i koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe stavka 2. točke 13. Ugovora o namjenskom kreditu s depozitom br. [broj depozita] sklopljenog 28. ožujka 2011. između tužitelja i tuženika, koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,80 % (slovima: nula cijelih osamdeset posto) od iznosa kredita.“ te zahtjev za isplatu iznosa od 640,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 23. travnja 2011. do isplate.

7.1. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj br. 9015776223 od 28. ožujka 2011., te da je prema odredbi članka 12.3 tog ugovora tužitelj bio u obvezi tuženiku za obradu kredita prije korištenja kredita ili istovremeno s korištenjem , platiti naknadu u visini od 0,80 % od iznosa kredita i da je tužitelju prilikom korištenje kredita naplaćena naknada u iznosu 4.704,00 HRK što iznosi protuvrijednost od 640,00 eura, a što je tuženik potvrdio svojim očitovanjem ( str. lista 27).

8. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužitelj ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, sporna je i odluka o parničnom trošku koju je prvostupanjski sud donio prema vrijednosti predmeta spora od 1.340,50 eura.

9. Suprotno navodima žalbe upravo razmatranjem predmetnog ugovora o kreditu i saslušanjem tužitelja, prvostupanjski sud osnovano utvrdio, da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, niti je postojala mogućnost pregovora, niti je od strane tuženika tužitelju dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi jednokratna naknada i kako će biti naplaćena, da se radilo o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik, a namjena ugovora je bila kupnja stana. kupnja osobnog vozila.

10. Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. Dakle, Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

12. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. zauzeo je stajalište da ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora o naknadi za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva, te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) kao i da li potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze kao i odnos između naknade i za to pružene usluge, sve u smislu odredbi članka 81. st. 1. ZPP u svezi s odredbom članka 83. i 85. ZPP-a, a u konkretnom slučaju tužitelj od strane tuženika kao banke nije imao predočene nikakve kriterije glede odnosa visine naknade i za to pružene usluge.

13. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj, pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

14. Stoga je Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

15. Zbog iznesenog, je u navedenom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti i presudu prvostupanjskog suda potvrditi točkama I.,II. i IV izreke

16. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužitelju koji je uspio u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.

16.1. U ovom predmetu je tužitelj istakao deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, kako to u žalbi ističe i tuženik, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva , tako da u ovoj stvari vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a).

16.2. Kako je prvostupanjski sud arbitrarno prihvatio vrijednost predmeta spora kako ga je tužitelj označio u tužbi iznosom od 1. 340,00 eura te prema toj vrijednosti odmjerio trošak tužitelju, unatoč tome što je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu u iznosu od 640,00eura eura, po stavu ovog suda je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 35. ZPP-a.

17. Stoga je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br 138/23 dalje OT) trošak zastupanja tužitelja za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1 OT, 50 bodova), za sastav obrazloženog podneska od 23. travnja 2025. (Tbr. 8 toč. 1 Tarife, 50 bodova), za zastupanje na ročištima 27. svibnja 2025. i 7. listopada 2025. (Tbr. 9 toč. 1 Tarife, po 50 bodova), te za pristup na ročište za objavu presude 7. studenog 2025. (Tbr. 9 toč. 3. Tarife, 25 bodova), te dopisa tuženiku ( Tbr 37, 1. OT od 25 bodov, što je ukupno 250 bodova, odnosno po vrijednosti boda ( Tbr 54. OT) 500,00 eura , uvećano za iznos PDV-a iznosi 625,00 eura, uvećani za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu 26,55 eura iako prema odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23 ), tužitelj nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u navedenoj pravnoj stvari ,pa mu ne pripada trošak sudske pristojbe na presudu koju tužitelj nije ni platio. Stoga je tužitelju odmjeren parnični trošak u iznosu od 651,55 eura., a sa preostalim parničnim troškom kao neosnovanim tužitelj je odbije.

18. Stoga je žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki III. izreke,.

19. Radi svega iznesenog odlučeno je kao u izreci, temeljem članka 368. stavak1. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Požegi 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Branimir Miljević