REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3107/2022-47

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženice RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Dukić i Denis Mišić, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 08. listopada 2025. u prisutnosti OD, zamjenice Općinskog građanskog državnog odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženice Dejana Dukića, odvjetnika, dana 11. veljače 2026 godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 iznos od 2.243,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

− na iznos od 47,74 EUR od 01. svibnja 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. lipnja 2016. pa do isplate

− na iznos od 62,26 EUR od 01. srpnja 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. kolovoza 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. rujna 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. listopada 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. studenoga 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. prosinca 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. siječnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. veljače 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. ožujka 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. travnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. svibnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. lipnja 2017. pa do isplate

− na iznos od 62,26 EUR od 01. srpnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. kolovoza 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. rujna 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. listopada 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. studenoga 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. prosinca 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. siječnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. veljače 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. ožujka 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. travnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. svibnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. lipnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. srpnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. kolovoza 2018. pa do isplate

− na iznos od 62,26 EUR od 01. rujna 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. listopada 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. studenog 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. prosinca 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. siječnja 2019. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. veljače 2019. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. ožujka 2019. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 EUR od 01. travnja 2019. pa do isplate,

− na iznos od 16,60 EUR od 01. svibnja 2019. pa do isplate,

te naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.349,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2026. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska u tužbi od 27.05.2022. navodi da se, u skladu s odredbom čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (NN br. 89/14 i dr., dalje ZPP), obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora ali do mirnog rješenja spora nije došlo. Tužitelj je vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) - poslovni prostor u dvorišnoj zgradi pov. 568,07 m2, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 11/3 JD [adresa], ukupne površine 190 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetni poslovni prostor proteže se na tri kata, unutar površine od 568,07 m2 nalazi se više prostorija koje koriste razne tvrtke ili fizičke osobe, a prostor od 12,00 m2 koristi tužena bez pravne osnove. Tužena je bila u posjedu predmetnog stana bez ikakve pravne osnove sve do 08. travnja 2019. kada je tužitelj stupio u posjed navedenog poslovnog prostora, a u razdoblju obuhvaćenom tužbom u ovom predmetu nije plaćala naknadu za korištenje dijela poslovnog prostora. Budući da je tužena svjesna kako je nekretninu tužitelja držala bez ikakve pravne osnove, ima se smatrati nepoštenim posjednikom, u smislu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 152/14 i dr., dalje Zakon o vlasništvu). Kao nepošteni posjednik, dužna je tužitelju naknaditi sve koristi koje je imala od posjedovanja njegove nekretnine, sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu, a tužitelj je ovlašten tražiti naknadu koristi u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana, sukladno čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu.

2. Stoga tužitelj potražuje naknadu za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora u visini zakupnine koju bi ostvario da je mogao slobodno raspolagati svojom nekretninom. Naknada iznosi ukupno 16.904,14 kn odnosno 375,30 kn uvećano za iznos PDV-a od 25% sukladno odredbi članka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u iznosu od 93,83 kn što sveukupno iznosi 469,13 mjesečno, osim za travanj 2016. godine za koji se naknada određuje u visini od 287,73 kn + PDV u iznosu od 71,93 kn što za travanj 2016. sveukupno iznosi 359,66 kn za 23 dana korištenja nekretnine te za travanj 2019. godine za koji se naknada određuje u visini od 100,08 kn + PDV u iznosu od 25,02 kn za 8 dana korištenja nekretnine što za travanj 2019. sveukupno iznosi 125,10 kn. Naknada dospijeva prvog dana sljedećeg mjeseca. Predmetna naknada utvrđena je imajući u vidu Zaključak Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (službeni glasnik Grada Zagreba br. 6 od 02. svibnja 2016.). Stoga tužitelj potražuje od tuženice isplatu ukupnog iznosa od 16.904,14 kn. Na svaki mjesečni iznos naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01. dana u mjesecu za prethodni mjesec.

3. Slijedom svega navedenoga, tužitelj smatra da je tužena dužna tužitelju isplatiti naknadu za korištenje nekretnine temeljem 165. st. 1. Zakona o vlasništvu, te tužitelj u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude:

''I/ Nalaže se tuženiku, RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, iznos od 16.904,14 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

− na iznos od 359,66kn od 01. svibnja 2016. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. lipnja 2016. pa do isplate

− na iznos od 469,13kn od 01. srpnja 2016. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. kolovoza 2016. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. rujna 2016. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. listopada 2016. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. studenoga 2016. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. prosinca 2016. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. siječnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. veljače 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. ožujka 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. travnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. svibnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. lipnja 2017. pa do isplate

− na iznos od 469,13kn od 01. srpnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. kolovoza 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. rujna 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. listopada 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. studenoga 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. prosinca 2017. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. siječnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. veljače 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. ožujka 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. travnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. svibnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. lipnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. srpnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. kolovoza 2018. pa do isplate

− na iznos od 469,13kn od 01. rujna 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. listopada 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. studenog 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. prosinca 2018. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. siječnja 2019. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. veljače 2019. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. ožujka 2019. pa do isplate,

− na iznos od 469,13kn od 01. travnja 2019. pa do isplate,

− na iznos od 125,10kn od 01. svibnja 2019. pa do isplate,

po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana.''

4. Tužitelj u podnesku od 24.03.2023. navodi da dostavlja specifikaciju tužbenog zahtjeva na način da iznose koje potražuje postavljenim tužbenim zahtjevom iskazuje u eurima i kunama. Budući da se radi o bespravnom korisniku, tužitelj potražuje naknadu za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora u visini zakupnine koju bi ostvario da je mogao slobodno raspolagati svojom nekretninom. Naknada iznosi ukupno 2.243,44 eur /16.904,31 kn odnosno 49,81 eur / 375,30 kn uvećan za iznos PDV-a od 25% sukladno odredbi članka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost u iznosu od 12,45 eur / 93,83 kn što sveukupno iznosi 62,26 eur / 469,13 mjesečno, osim za travanj 2016. godine za koji se naknada određuje u visini od 38,19 eur / 287,73 kn + PDV u iznosu od 9,55 eur / 71,93 kn što za travanj 2016. sveukupno iznosi 47,74 eur/ 359,66 kn za 23 dana korištenja nekretnine te za travanj 2019. godine za koji se naknada određuje u visini od 13,28 eur / 100,08 kn + PDV u iznosu od 3,32 eur/25,02 kn za 8 dana korištenja nekretnine što za travanj 2019. sveukupno iznosi 16,60 eur / 125,10 kn. Naknada dospijeva prvog dana sljedećeg mjeseca. Predmetna naknada utvrđena je imajući u vidu Zaključak Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (službeni glasnik Grada Zagreba br. 6 od 02. svibnja 2016.). Stoga tužitelj potražuje od tuženice isplatu ukupnog iznosa od 2.243,44 eur/16.904,31 kn. Na svaki mjesečni iznos naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora tužiteljica potražuje i zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01. dana u mjesecu za prethodni mjesec. Slijedom svega navedenoga, tužena je dužna tužitelju isplatiti naknadu za korištenje nekretnine temeljem 165. st. 1. Zakona o vlasništvu, te tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude:

''I/ Nalaže se tuženiku, RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, iznos od 2.243,44 eur/16.904,31 kn1 uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku: − na iznos od 47,74 eur/359,66kn od 01. svibnja 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. lipnja 2016. pa do isplate

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. srpnja 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. kolovoza 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. rujna 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. listopada 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. studenoga 2016. pa do isplate, − na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. prosinca 2016. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. siječnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. veljače 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. ožujka 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. travnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. svibnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. lipnja 2017. pa do isplate

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. srpnja 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. kolovoza 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. rujna 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. listopada 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. studenoga 2017. pa do isplate, − na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. prosinca 2017. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. siječnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. veljače 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. ožujka 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. travnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. svibnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. lipnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. srpnja 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. kolovoza 2018. pa do isplate

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. rujna 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. listopada 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. studenog 2018. pa do isplate, − na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. prosinca 2018. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. siječnja 2019. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. veljače 2019. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. ožujka 2019. pa do isplate,

− na iznos od 62,26 eur/469,13kn od 01. travnja 2019. pa do isplate,

− na iznos od 16,60eur/125,10kn od 01. svibnja 2019. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u roku od 15 dana.''

5. Tužena u odgovoru na tužbu od 02.08.2022. ističe kako je u tužbi navedeno kako je tužitelj Republika Hrvatska, no kako u rješenju kojom je tuženica pozvana na davanje odgovora na tužbu kao tužitelj naveden Državne nekretnine d.o.o. Također, u dopisima koje je tuženica zaprimila od trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. isto je društvo navedeno kao upravitelj nekretnine, no one su u vlasništvu Republike Hrvatske. Stoga tuženica predlaže sudu utvrđivanje istovjetnosti tužitelja te obavijest o tome, pri čemu predlaže da se ovaj odgovor na tužbu uzme kao podnesen neovisno o tome tko je tužitelj. Opreza radi, tuženica slijedom navedenog ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Nadalje, tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u osnovu tako i u visini postavljenog zahtjeva. Naime, isplata naknade za korištenje nekretnine na adresi [adresa], točnije poslovnog prostora površine 12m2, kao dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) - poslovni prostor u dvorišnoj zgradi pov. 568,07 m2, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe br. 11/3 JD, ukupne površine 190 m2, upisan u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], protivna je pozitivnim propisima i neosnovana. Primarno se ističe kako je za cijeli opisani dio nekretnine, koji je sada u vlasništvu Republike Hrvatske, bio sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Grada Zagreba (kao tadašnjeg vlasnika), i trgovačkog društva S.R.T. d.o.o., OIB: 03160597837. Slijedom toga, zakup je obuhvaćao i spornu poslovnu prostoriju, a zbog čega tužitelj nema pravnog interesa potraživati naknadu za njegovo korištenje jer je naknada plaćena temeljem Ugovora o zakupu vlasniku nekretnine. Navedeno je utvrđeno i u zapisnicima koji su dostavljeni u prilogu tužbe, a u slučaju da tužitelj ospori navedeno predlaže se pozvati službenim putem na očitovanje tužitelja i Grad Zagreb, kao drugu ugovornu stranu i pravnog prednika tužitelja, s obzirom da je trgovačko društvo S.R.T. d.o.o. brisano iz sudskog registra. Nadalje, navedeni zakupnik nekretninu je u cijelosti dao u podzakup ustanovi Učilište ATEST-KONTROLA, OIB: 39682801733, čijim je osnivačem navedeno trgovačko društvo bilo. Dokaz tomu je i činjenica da je navedena ustanova u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu imala upisano sjedište na navedenoj adresi od osnivanja, 30.03.2006.g., sve do 09.04.2019.g., dakle kroz gotovo cijelo utuženo razdoblje. Slijedom navedenoga, korištenje dijela u (pod)zakup danog poslovnog prostora može biti predmetom eventualnog potraživanja samo između (pod)zakupnika i tuženice, a nikako između tužitelja i tuženice s obzirom da je s osnova korištenja cijelog poslovnog prostora tužitelj namiren.

6. Činjenica da je navedeni poslovni prostor dan u (pod)zakup tužitelju nije mogla ostati nepoznata s obzirom da je u djelomičnom rješenju Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 24.03.2014. (KLASA: UP/I-942-02/05-06/42, URBROJ: 251-14-02/303-14-58), kojim je i utvrđeno pravo vlasništva tužitelja na istom poslovnom prostoru, sadržana napomena kako je predmetna nekretnina u zakupu, odnosno podzakupu. Navedeno djelomično rješenje također je dostavljeno od strane tužitelja. U skladu s odredbama čl. 30. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11, 64/15, 112/18) zakup ne prestaje stjecanjem nekretnine od treće osobe, već treća osoba stupa na mjesto zakupodavca, a zbog čega je jasno kako se (pod)zakupni odnos nastavio i kada je na mjesto ranijeg vlasnika stupio tužitelj. Na temelju iznesenog jasno je kako tuženica nije koristila predmetni poslovni prostor bespravno, ponajmanje u odnosu na tužitelja, s obzirom da je sporni dio poslovnog prostora za čije korištenje se tereti tuženica, korišten u dogovoru s podzakupnikom cijelog poslovnog prostora. Podzakupnik je imao reguliran odnos najprije s prijašnjim vlasnikom, Gradom Zagrebom, a potom i sa stjecateljem, odnosno ovdje tužiteljem. Slijedom navedenog, tuženica ističe prigovor nedostatka pravnog interesa, te prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom na to da tužitelj nije uopće aktivno legitimiran u odnosu na tuženicu, a eventualnu neplaćenu podzakupninu ima pravo potraživati isključivo od pravne osobe/pravnih osoba koje su se ugovorom obvezale plaćati ju za cijelu nekretninu, uključivo i spornu prostoriju. Uzimajući u obzir navedeno, tuženica predlaže odbaciti tužbu, a podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezivanje tužitelja da tuženici naknadi troškove parničnog postupka zajedno s kamatom koja po stopi utvrđenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

7. Tužitelj se u podnesku od 25.01.2023. očitovao na odgovor na tužbu u bitnome navodeći kako tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, a da međutim tuženik ispušta iz vida da je Republika Hrvatska vlasnica, a Državne nekretnine d.o.o. pravna osoba koja upravlja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. Naime, temeljem odredbe čl. 21. Zakona o upravljaju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13 i 18/16 - u daljnjem tekstu: ZURI) Republika Hrvatska, zastupana po DUUDI, osnovala je 24. listopada 2013. godine trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. - koje je 7. studenog 2013. godine upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu – za obavljanje poslova upravljanja i raspolaganja fondom stanova, poslovnih prostora od komercijalne vrijednosti te održavanja rezidencijalnih objekata u vlasništvu Republike Hrvatske, kako je sve to navedeno u čl. 1. Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji. Nadalje, odredbom čl. 48. st. 3. ZURI propisano je da RH u svim sporovima koji se vode radi zaštite njezinih imovinskih prava i interesa pred sudovima, upravnim i drugim tijelima zastupa državno odvjetništvo. Slijedom navedenog, prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovan je u cijelosti.

8. Nadalje, u odnosu na ostale navode tuženika tužitelj ističe da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između Grada Zagreba (kao ranijeg vlasnika) i trgovačkog drustva S.R.T. d.o.o. dana 03. siječnja 2011. prestao važiti donošenjem pravomoćnog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva odnosno donošenjem Djelomičnog Rješenja Grada Zagreba, Klasa: UP/1-942-02/05-06/42 od 24. ožujka 2014. (pravomoćno 25. travnja 2014.). Dakle, kako je to navedeno u toč. V. Djelomičnog rješenja koji prileži tužbi, danom pravomoćnosti raskidaju se svi ugovori o zakupu poslovnih prostora, a time i svi ugovori o podzakupu u odnosu na ATEST - KONTROLA d.o.o. Neovisno o tome, ATEST - KONTROLA d.o.o. je bio neposredni korisnik samo dijela nekretnine, a što proizlazi i iz zapisnika o provedenom očevidu od 18. listopada 2018. godine. Nakon utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske nad predmetnom nekretninom provedeno je niz očevida kojima su točno utvrđeni korisnici nekretnine (navodeći dio i kvadraturu koja se koristi jer se u nekretnini površine 568,07 m2 nalazi više odvojenih poslovnih jedinica-poslovnih prostora) te je tako utvrđeno da tužena od travnja 2016. koristi poslovni prostor površine 12m2 na III. katu. Tužena je sama priznala korištenje poslovnog prostora od travnja 2016. te je potpisala zapisnik (od 08. travnja 2019.koji prileži tužbi) u kojemu stoji njezina izjava. Slijedom navedenog svi prigovori tužene neosnovani su u cijelosti te tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

9. Tuženica u podnesku od 20.04.2023. ističe kako je iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za ustanovu ATEST – KONTROLA, OIB: 39682801733 vidljiva osnovanost navoda tuženice iz odgovora na tužbu: naime, tek upisom pod oznakom #13, oznake Tt-19/14311-2 od 09.04.2019. promijenjeno je sjedište navedene ustanove, a do tog datuma je od prvotnog upisa u sudski registar sjedište bilo na adresi [adresa]. Slijedom navedenog, zakupnik S.R.T. d.o.o. koji je sklopio Ugovor o zakupu s Gradom Zagrebom kao pravnim prednikom ovdje tužitelja, odnosno Učilište ATEST-KONTROLA, kao podzakupnik, jedini mogu biti pasivno legitimirani u ovom postupku. Kao što je već istaknuto u odgovoru na tužbu, ovdje tužitelj znao je i morao znati za navedeni zakupnički i podzakupnički odnos s obzirom na to da je u tekstu djelomičnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od

24.03.2014. (KLASA: UP/I-942-02/05-06/42, URBROJ: 251-14-02/303-14-58, u daljnjem tekstu: Djelomično rješenje), kojim je i utvrđeno pravo vlasništva tužitelja na istom poslovnom prostoru, sadržana napomena kako je predmetna nekretnina u zakupu, odnosno podzakupu. Tuženica ističe kako, suprotno navodima tužitelja iz podneska od 25.01.2023., nije osporavala aktivnu legitimaciju tužitelja, već pasivnu legitimaciju s obzirom na to da tuženica nije bila ni u kakvom (izvan)ugovornom odnosu niti s pravnim prednikom tužitelja niti s tužiteljem. U odnosu na spomenuto Djelomično rješenje, a govoreći o navodima tužitelja iz podneska od 25.01.2023., tuženica ističe kako je činjenica raskida ugovora sa S.R.T. d.o.o. kao zakupnikom, odnosno Učilištem ATEST-KONTROLA d.o.o. temeljem Djelomičnog rješenja tuženici nepoznata, ona nije upisana u zemljišne knjige, niti je tuženica znala ili mogla znati da je došlo do raskida ugovora, osobito uzimajući u obzir činjenicu da je u javnim registrima – točnije, Sudskom registru, sjedište navedene pravne osobe ostalo isto, a temeljem odredbi čl. 30. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (NN 125/11, 64/15, 112/18) zakup ne prestaje stjecanjem nekretnine od treće osobe, već treća osoba stupa na mjesto zakupodavca, a zbog čega je jasno kako se (pod)zakupni odnos nastavio i kada je na mjesto ranijeg vlasnika stupio podnositelj zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženica nije znala niti morala znati da bi zakupnički odnos prestao pravomoćnošću navedenog rješenja. Također, valja napomenuti i kako sam tužitelj u podnesku od 25.01.2023. navodi kako je Učilište ATEST-KONTROLA d.o.o. bilo neposredni korisnik dijela nekretnine – no, to ne znači da nije bilo podzakupnik cijele nekretnine koju je uzelo u podzakup. Ukoliko je nekretnina čije je korištenje predmet ovog spora korištena protupravno, onda to u odnosu na tužitelja svakako nije krivnja tuženice, koja je mirno uživala posjed dijela nekretnine koji joj je na korištenje dao legalni i legitimni zakupnik. Postavlja se pitanje temeljem kojeg pravnog osnova tužitelj uopće potražuje naknadu od tuženice, s obzirom na to da je nekretnina korištena kao da Ugovor o zakupu, odnosno podzakupu nije niti sklopljen, a što svjedoči i povijesni izvadak koji tužena dostavlja u privitku. Interni odnos onoga kome je zakup, odnosno podzakup prestao i tužiteljice nije predmet ovog postupka i slijedom toga tužitelj ne može s uspjehom potraživati od tuženice naknadu za korištenje dijela nekretnine s obzirom na očito pomanjkanje pravnog osnova. Također, neodgovoreno je i pitanje kako Republika Hrvatska potražuje od tuženice naknadu koju je – a što proizlazi iz javnih registara – kao sjedište trgovačkog društva koristio netko treći. Sama činjenica da je sjedište trgovačkog društva ostalo nepromijenjeno nakon pravomoćnosti Djelomičnog rješenja dokaz je da su se i podzakupnik i zakupnik ponašali kao da ugovori nisu raskinuti, pa je stoga nejasno kako je tužiteljica mogla znati da je tomu tako, a i postavlja se pitanje zašto bi tužiteljica bila dužna utvrđivati postojanje ili eventualni prestanak obveznopravnog posla kojeg nije strana, osobito kada javne knjige ne pružaju nikakav dokaz o eventualnoj promjeni. Uzimajući u obzir sve navedeno, tuženica i nadalje predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezivanje tužitelja da tuženici naknadi troškove parničnog postupka zajedno s kamatom koja po stopi utvrđenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

10. Tužitelj u podnesku od 18.10.2023., a očitujući se na navode tuženice iz podneska od 20.04.2023., navodi da su svi tuženikovi navodi izneseni u predmetnom podnesku ne samo da su irelevantni za ishod ovog postupka, već su u suprotnosti sa dokumentacijom koja prileži tužbi. Iz zapisnika o izvršenom očevidu (18.10.2018. i zapisnik od 24.01.2018.) koji prileže tužbi jasno proizlazi da su sve prostorije na III. katu (na kojem se nalazi i nekretnina koja je predmet ovog postupka) propisno označene kao vlasništvo tužiteljice, te da nisu u ničijem posjedu - osim prostorije koju je držala tužena u svom posjedu ujedno i vlasnica stana koji se nalazi odmah do predmetne prostorije. Dakle, u ovom predmetu je nesporno da je tužena bila u posjedu nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u utuženom razdoblju te da za posjedovanje nije imala pravnu osnovu kao što pravnu osnovu za posjedovanje poslovnih prostora na I. I II. katu nisu imali ni Učilište ATEST – KONTROLA niti društvo S.R.T. d.o.o. otkad je zakupni odnosno podzakupni odnos prestao po sili zakona pravomoćnošću rješenja Grada Zagreba od 25. travnja 2014. godine. Stoga su neosnovani navodi da se tužiteljica naplatila od zakupnine od navedenih društava kada je Ugovor o zakupu prestao po sili zakona. Dakle, irelevantno je tuženikovo pozivanje na Ugovor o zakupu/podzakupu koje su sa Gradom Zagrebom imali društvo S.R.T. d.o.o. Učilište ATEST –KONTROLA kada je jasno da, osim što su isti prestali po sili zakona pravomoćnošću rješenja Grada Zagreba od 25. travnja 2014. godine, navedena društva nisu niti koristila poslovne prostore na III. katu, gdje se nalazi prostor koji je u svom posjedu držala tužena kako to proizlazi iz dokumentacije koja prileži tužbi. Tužena je utvrđena kao korisnik predmetne nekretnine nekoliko puta izvršenim očevidima pa i samim priznanjem od strane tužene. Tužena nije pružila niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je imala reguliran svoj status u odnosu na posjedovanje predmetne nekretnine što ju čini nepoštenim posjednikom, a to je ujedno i pravna osnova tužbe. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužitelju.

11. Tužitelj je u podnesku od 12.11.2024., u skladu s načelom ekonomičnosti postupka i radi izbjegavanja dodatnih troškova predložio učiniti nespornim da mjesečni iznos zakupnine za predmetni poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa] u utuženom razdoblju iznosi 49,81 EUR uvećano za PDV, dakle ukupno 62,26 EUR za svaki mjesec korištenja nekretnine. Za mjesec travanj 2016. tužiteljica potražuje manje, razmjerno broju dana i to za dvadeset i tri dana korištenja nekretnine iznos od 38,19 EUR uvećano za PDV, odnosno ukupno 47,74 EUR, te za mjesec travanj 2019. za osam dana korištenja potražuje 13,28 EUR, što uvećano za PDV daje ukupno 16,60 EUR.

12. Tuženica je na ročištu od 08.10.2025. navela da čini nespornim mjesečni iznos zakupnine za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju u iznosu od 62,26 EUR za svaki mjesec, a što uključuje i PDV, te smatra da na tu okolnost nije potrebno provoditi daljnje dokaze. No, tuženica i dalje osporava osnov tužiteljeva zahtjeva u cijelosti, te je prijedlog tuženice odbaciti tužbu, a podredno tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženici. Na istom ročištu tužitelj je predloži tužbeni zahtjev usvojiti uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (kako to proizlazi iz troškovnika tužitelj predanog na tom ročištu).

13. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zahtjev tužitelja upućen tuženici za mirno rješenje spora od dana 29.11.2021. s povratnicom i nacrtom tužbe (list 5 – 12 spisa), djelomično rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada KLASA: UP/I-942-02/05-06/42, URBROJ: 251-14-02/303-14- 58 od 24.03.2014. s potvrdom pravomoćnosti (list 13 – 17 spisa), zapisnike s uviđaja Državnih nekretnina d.o.o. održanog u [adresa] od 18.10.2018., 24.01.2018., 29.03.2019., 08.04.2019. s fotografijom (list 18 – 23 spisa), dopise Državnih nekretnina d.o.o. upućene tuženici dana 05.12.2019. i 03.02.2020. (list 24 – 26 spisa), zk izvadak za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 26.05.2022. (list 27 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za ustanovu Učilište Atest-kontrola (list 33 – 37 i 57 – 61 spisa), Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji zaključen između tužitelja i Državnih nekretnina d.o.o. od 21.02.2014. (list 43 – 46 spisa), u Dodatak Ugovoru o zakupu s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola, KLASA: 372-01/2010-01/1474 od 23.04.2012. (list 70-78 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola, KLASA: 372-01/2010-01/1474 od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između Grada Zagreba i S.R.T. d.o.o., KLASA: 372-01/2007-01/1720 od 16.10.2007. (list 91 - 99 spisa) i u Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora sklopljen između Grada Zagreba, Exportdrva d.d. i S.R.T. d.o.o., KLASA: 372-01/1998-06/212 od 11.06.2002. (list 100—115 spisa). Sud je dana 24.10.2024. proveo očevid u prometnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo Krešimira Gluhaka (list 136-140 spisa).

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

15. Sud je, a primjenom odredbi čl. 292. st. 6. i čl. 221. st. 1. ZPP-a, na ročištu od 08.10.2025. odustao od izvođenja dokaza provođenjem građevinskog vještačenja (list 148 spisa), a jer je tužitelj koji je ovaj dokaz ranije predložio na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva od njega odustao nakon što je tuženica na ročištu od 08.10.2025. navela da čini nespornim mjesečni iznos zakupnine za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju u iznosu od 62,26 EUR za svaki mjesec, a što uključuje i PDV.

16. Tužitelj u ovom postupku od tuženice traži naknadu s naslova korištenja bez pravne osnove nekretnine tužitelja – poslovne prostorije površine 12 m2 koja se nalazi u dvorišnoj zgradi u [adresa] u razdoblju od travnja 2016. do 08. travnja 2019., dok tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a jer da ona nikada nije bila ni u kakvom (izvan)ugovornom odnosu niti s pravnim prednikom tužitelja (Gradom Zagrebom) niti s tužiteljem, tuženica ističe da je tijekom trajanja utuženog razdoblja bio sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Grada Zagreba (kao tadašnjeg vlasnika) i trgovačkog društva S.R.T. d.o.o., a zakup je obuhvaćao i spornu poslovnu prostoriju, zbog čega tužitelj nema pravnog interesa potraživati naknadu za korištenje predmetne nekretnine, jer je naknada plaćena temeljem tog Ugovora o zakupu vlasniku nekretnine, da je zakupnik S.R.T. d.o.o. nekretninu u cijelosti dao u podzakup ustanovi Učilište Atest-kontrola, a koja ustanova je imala upisano sjedište na navedenoj adresi od osnivanja, 30.03.2006. sve do 09.04.2019., da korištenje dijela u (pod)zakup danog poslovnog prostora može biti predmetom eventualnog potraživanja samo između (pod)zakupnika i tuženice, a nikako između tužitelja i tuženice s obzirom da je s osnova korištenja cijelog poslovnog prostora tužitelj namiren, te da tuženica nije koristila predmetni poslovni prostor bespravno, ponajmanje u odnosu na tužitelja, s obzirom da je sporni dio poslovnog prostora za čije korištenje se tereti tuženica, korišten u dogovoru s podzakupnikom (Ustanovom Učilište Atest-kontrola) cijelog poslovnog prostora.

17. Uvidom u zahtjev tužitelja upućen tuženici za mirno rješenje spora od dana 29.11.2021. s povratnicom i nacrtom tužbe (list 5 – 12 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji zahtjev je sadržajno jednak tužbi u ovom predmetu, čime je tužitelj ispunio uvjet iz čl. 186. a st. 1. i 8. ZPP-a za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

18. Uvidom u djelomično rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada KLASA: UP/I-942-02/05-06/42, URBROJ: 251-14-02/303-14-58 od 24.03.2014. s potvrdom pravomoćnosti (list 13 – 17 spisa) i u zk izvadak za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 26.05.2022. (list 27 spisa) sud je utvrdio:

- da je, a primjenom odredbe čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25 – dalje: ZV), pravomoćnošću djelomičnog rješenja Grada Zagreba od 24.03.2014. (list 13 – 17 spisa), a koje je postalo pravomoćno dana 25.04.2014. i koje je doneseno u postupku utvrđivanja prava vlasništva temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (''Narodne novine' broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19 – dalje: Zakon o naknadi), ovdje tužitelj Republika Hrvatska utvrđen vlasnikom, između ostalih, nekretnine - poslovnog prostora u dvorišnoj zgradi površine 568,07 m2 u [adresa], a koji poslovni prostor je u zakupu S.R.T. d.o.o. i u podzakupu ustanove Učilište Atest-kontrola (točka I, 2. alineja djelomičnog rješenja),

- da se pravomoćnošću djelomičnog rješenja Grada Zagreba od 24.03.2014. (list 13 – 17 spisa), a koje je postalo pravomoćno dana 25.04.2014., a kako se to navodi u točci V. djelomičnog rješenja, raskidaju ugovori o zakupu poslovnih prostora iz točke I izreke tog rješenja (dakle i ugovor o zakupu sa S.R.T. d.o.o. i podzakupu s ustanovom Učilište Atest-kontrola), s tim da iz dostavne naredbe ovog djelomičnog rješenja proizlazi da je isto rješenje dostavljeno i S.R.T. d.o.o. i ustanovi Učilište Atest- kontrola,

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi ovog suda upisan kao vlasnik suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) - poslovni prostor u dvorišnoj zgradi pov. 568,07 m2, koji dio je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe br. 11/3 JD [adresa], ukupne površine 190 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz zk izvatka za predmetnu nekretninu (list 27 spisa).

19. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za ustanovu Učilište Atest- kontrola (list 33 – 37 i 57 – 61 spisa) sud je utvrdio da je ova ustanova, a čiji je osnivač od 17.12.2009. do 18.06.2015. bio S.R.T. d.o.o., imala registrirano sjedište na adresi [adresa], od osnivanja 30.03.2006. do 09.04.2019.

20. Uvidom u Ugovor o zajedničkom zakupu poslovnog prostora sklopljen između Grada Zagreba, Exportdrva d.d. i S.R.T. d.o.o., KLASA: 372-01/1998-06/212 od 11.06.2002. (list 100—115 spisa) sud je utvrdio da je ovim ugovorom Grad Zagreb, kao zakupodavac dao u zakup Exportdrvu d.d. i S.R.T. -u d.o.o. kao zakupnicima poslovni prostor u [adresa], ukupne površine 568,07 m2, na vrijeme od 01.06.2002. do 01.06.2007. (točka V), s tim da je ugovoreno da taj ugovor o zakupu prestaje i prije roka iz točke V tog ugovora iz razloga propisanih Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

21. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između Grada Zagreba i S.R.T. d.o.o., KLASA: 372-01/2007-01/1720 od 16.10.2007. (list 91 - 99 spisa) sud je utvrdio da je ovim ugovorom Grad Zagreb, kao zakupodavac dao u zakup S.R.T.- u d.o.o., kao zakupniku, poslovni prostor u [adresa], ukupne površine 568,07 m2, a koji poslovni prostor je u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, na neodređeno vrijeme (članak 5.).

22. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola, KLASA: 372-01/2010-01/1474 od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa) i u Dodatak Ugovoru o zakupu s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola, KLASA: 372-01/2010-01/1474 od 23.04.2012. (list 70-78 spisa) sud je utvrdio da je ovim Ugovorom o zakupu od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa), a koji je izmijenjen Dodatkom od 23.04.2012. (list 70-78 spisa) u pogledu iznosa zakupnine, Grad Zagreb, kao zakupodavac dao u zakup S.R.T. - u d.o.o., kao zakupniku i ustanovi Učilište Atest-kontrola kao podzakupniku, poslovni prostor u [adresa], ukupne površine 568,07 m2, a koji poslovni prostor je u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, s tim da je u čl. 5. tog ugovora o zakupu ugovoreno da se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, a prestaje važiti donošenje pravomoćnog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

23. Dakle, dovodeći u vezu djelomično rješenje Gradskog ureda Grada Zagreba za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada KLASA: UP/I-942-02/05-06/42, URBROJ: 251-14-02/303-14-58 od 24.03.2014. s potvrdom pravomoćnosti (list 13 – 17 spisa), a koje je postalo pravomoćno dana 25.04.2014. i čl. 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola, KLASA: 372-01/2010-01/1474 od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa), te na isto primjenjujući odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o naknadi, sud je utvrdio da je pravomoćnošću djelomičnog rješenja Grada Zagreba od 24.03.2014. (list 13 – 17 spisa), tj. dana 25.04.2014., a temeljem čl. 41. st. 1. Zakona o naknadi i temeljem čl. 5. Ugovora o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa zaključenog između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola, KLASA: 372-01/2010-01/1474 od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa), raskinut, odnosno prestao važiti Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola, KLASA: 372- 01/2010-01/1474 od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa).

24. Kako je dakle i prije ovdje utuženog razdoblja (od travnja 2016. do 08.04.2019.), odnosno dana 25.04.2014. raskinut, odnosno prestao važiti Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa), to je sud utvrdio da se neosnovano tuženica poziva na postojanje i pravne posljedice ovog Ugovora o zakupu s pravom podzakupa tijekom utuženog razdoblja.

25. Nadalje, tuženica tvrdi da je koristila ovdje predmetnu poslovnu prostoriju površine 12 m2 u dogovoru s podzakupnikom, tj. ustanovom Učilište Atest-kontrola u utuženom razdoblju. No, tuženica tijekom ovog postupka nije dostavila niti predložila niti jedan dokaz na okolnost da je imala dopuštenje ranijeg podzakupnika - ustanove Učilište Atest-kontrola za korištenje predmetne poslovne prostorije površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja. Stoga, sud ovu tvrdnju tuženice (da je imala dopuštenje ranijeg podzakupnika za korištenje predmetne poslovne prostorije površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja), a koju tvrdnju tužitelj osporava, primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, ne prihvaća kao istinitu.

26. No, sve i da je tužiteljica dokazala da je imala dopuštenje ranijeg podzakupnika - ustanove Učilište Atest-kontrola za korištenje predmetne poslovne prostorije površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja (a nije dokazala, kako je gore obrazloženo), ova činjenica ne bi imala utjecaja na odnose stranaka u ovom predmetu, a jer je Ugovor o zakupu poslovnog prostora s pravom podzakupa zaključen između Grada Zagreba, S.R.T. d.o.o. i ustanove Učilište Atest-kontrola od 03.01.2011. (list 79 - 90 spisa) dana 25.04.2014. raskinut, odnosno prestao važiti (a kako je gore obrazloženo), pa ustanova Učilište Atest-kontrola u utuženom razdoblju nije imalo nikakva prava raspolagati posjedom predmetne nekretnine, a sve temeljem čl. 30. ZV- a. Nadalje, a kako tuženica nije dokazala svoju tvrdnju iz odgovora na tužbu da je imala dopuštenje ranijeg podzakupnika (ustanove Učilište Atest-kontrola) za korištenje predmetne poslovne prostorije površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja, a niti tuženica navodi neku drugu pravnu osnovu temeljem koje je imala pravo na posjed predmetne poslovne prostorije tužitelja površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja, a niti to proizlazi iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka proizlazi, tužitelj tvrdi da je tuženica koristila predmetnu poslovnu prostoriju tužitelja površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja bez pravnog osnova i dopuštenja tužitelja, to je sud primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a utvrdio da tuženica nije imala pravo na posjed predmetne poslovne prostorije tužitelja površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja.

27. Uvidom u Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji zaključen između tužitelja i Državnih nekretnina d.o.o. od 21.02.2014. (list 43 – 46 spisa) sud je utvrdio da je istim ugovorom ovdje tužitelj Republika Hrvatska predao Državnim nekretninama d.o.o. na upravljanje nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske.

28. Tužitelj tvrdi da je tuženica bila u posjedu ovdje predmetne poslovne prostorije tužitelja površine 12 m2 u razdoblju od travnja 2016. do 08.04.2019., a tuženica ovu tvrdnju tužitelja ne osporava, a isto proizlazi i iz zapisnika s uviđaja Državnih nekretnina d.o.o. održanih u [adresa] od 18.10.2018., 24.01.2018., 29.03.2019., 08.04.2019. s fotografijom (list 18 – 23 spisa), odnosno iz zapisnika od 08.04.2019. (list 18 spisa), a koji zapisnik je potpisan po tuženici, a u kojem zapisniku se navodi da tuženica izjavljuje da predmetnu poslovnu prostoriju koristi od travnja 2026., kao i da istu prostoriju toga dana (08.04.2019.) predaje u posjed djelatnicima Državnih nekretnina d.o.o.

29. Uvidom u dopise Državnih nekretnina d.o.o. upućene tuženici dana 05.12.2019. i 03.02.2020. (list 24 – 26 spisa) sud je utvrdio da je društvo Državne nekretnine d.o.o. istim dopisima pozivalo tuženicu prije pokretanja ovog spora na plaćanje naknade za korištenje poslovne prostorije tužitelja površine 12 m2 bez pravnog osnova.

30. Sud je dana 24.10.2024. proveo očevid u prometnoj nekretnini uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo Krešimira Gluhaka (list 136-140 spisa), te je tom priliko sud konstatirao da se predmetna poslovna prostorija tužitelja površine 12 m2 nalazi u dvorišnoj zgradi u [adresa], na trećem katu i dimenzija je cca 3 X 4 m, predmetna prostorija nema sanitarni čvor, a predmetnu prostoriju trenutno koristi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, čiji djelatnik – savjetnik Marko Matić je pustio sudsku komisiju u predmetnu prostoriju, te se predmetna prostorija koristi se kao uredski prostor, a stan tuženice nalazi se uz predmetnu prostoriju. Tuženica je na očevidu navela da želi istaknuti da je predmetna prostorija u cijelosti renovirana nakon što je ona tu prostoriju predala u posjed tužitelju, a da u vrijeme kada je ona imala u posjedu predmetnu prostoriju, ta prostorija imala je staru drvenu vanjsku stolariju, nije imala grijanje niti sanitarni čvor niti vodovodne instalacije, te je imala stari parket.

31. Kako je sud utvrdio da je tuženica bila u posjedu ovdje predmetne poslovne prostorije tužitelja površine 12 m2 u razdoblju od travnja 2016. do 08.04.2019. (ovo među strankama i nije sporno), te kako je sud utvrdio da tuženica nije imala pravo na posjed predmetne poslovne prostorije tužitelja površine 12 m2 tijekom utuženog razdoblja (a kako je obrazloženo u točkama 25. i 26. obrazloženja ove presude), odnosno kako je tuženica koristila poslovnu prostoriju tužitelja bez pravnog osnova, to je sud utvrdio da se vrijednost koristi koju je tuženica imala od upotrebe stvari (nekretnine) tužitelja može iskazati kao visina zakupnine koju su je tužitelj u utuženom razdoblju mogao ubirati da je dao predmetnu poslovnu prostoriju u zakup. Stoga, tuženica je temeljem odredbi čl. 1111. st. 1. i. 2. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) i čl. 165. st. 1. ZV-a, a u vezi s čl. 519. ZOO-a dužna tužitelju, kao vlasniku predmetne nekretnine isplatiti naknadu u visini koristi koju je imala od upotrebe stvari tužitelja koju je držala bez osnova, kao i zatezne kamate i to od dana stjecanja, a jer je tuženica nepoštena stjecateljica, jer joj je bilo poznato da predmetnu poslovnu prostoriju posjeduje bez pravnog osnova (jer tužiteljica nije imala dopuštenje tužitelja, kao vlasnika nekretnine, za korištenje predmetne poslovne prostorije, a niti dopuštenje ranijeg podzakupnika - ustanove Učilište Atest-kontrola za korištenje predmetne poslovne prostorije), a sve temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a.

32. Dakle, tuženica je u ovom slučaju ostvarila korist od upotrebe predmetne poslovne prostorije tužitelja upravo u visini zakupnine za istu prostoriju koju zakupninu nije plaćala. Kako je među strankama nesporno (a kako je obrazloženo u točci 12. obrazloženja ove presude) da mjesečni iznos zakupnine za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju iznosi 62,26 EUR za svaki mjesec, a što uključuje i PDV, a sukladno čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25) i sukladno Zaključku Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 6/16, 11/16, 13/17 i 14/23), to je sud utvrdio da bi ukupna pretpostavljena zakupnina (uključujući i PDV) za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju iznosila 2.243,44 EUR, i to za travanj 2016. godine u iznosu od 47,74 EUR (koliko tužitelj traži s ovaj mjesec), za mjesece od svibnja 2016. do ožujka 2019.u iznosu od 62,26 EUR mjesečno, te za osam dana travnja 2019. u iznosu od 16,60 EUR, s tim da naknada dospijeva prvog dana sljedećeg mjeseca. Kako tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 24.03.2023. (u kojem podnesku je zahtjev iz tužbe postavio u valuti EUR) potražuje upravo taj iznos, te imajući u vidu sva gore iznesena utvrđenja suda, to je sud, a na temelju svega iznesenog, a prvenstveno primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. i 2. i čl. 1120. ZOO-a i čl. 165. st. 1. ZV-a u vezi s čl. 519. ZOO-a, te čl. 1115. ZOO-a usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da je sud o visini stope zatezne kamate odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ovdje radi o ''ostalim donosima''.

33. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154. a, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu od 49,48 EUR i trošak izlaska sudskog vještaka na očevid i pregled dokumentacije od strane sudskog vještaka u iznosu od 500,00 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32/1), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 25.01.2023., 24.03.2023., 18.10.2023. i 12.11.2024. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 22.03.2023. i 08.10.2025. (Tbr. 9/1), te za zastupanje na očevidu od 24.10.2024. (Tbr. 9/7) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 900 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.800,00 EUR-a, a uz trošak izlaska sudske komisije na očevid u iznosu od 49,48 EUR i troška izlaska sudskog vještaka na očevid i pregled dokumentacije od strane sudskog vještaka u iznosu od 500,00 EUR, to ukupno iznosi 2.349,48 EUR. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci I u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju, s tim da je sud o visini kamatne stope za ovaj dio zahtjeva odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

34. Sud je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška ovog postupka, jer je tuženica izgubila ovaj spor u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

U Zagrebu, dana 11. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana, sve računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjerka.

Dna

1. Zz tužitelja - OGDO u Zagrebu

2. Pun. tuženice