REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-1177/2025-8

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ISTO GRUPA d.d. iz Zagreba, Nikole Tesle 10, OIB 78858201330, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi ovrhe naknade za uređenje voda, 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-325-08/24-02/550, URBROJ: 517-09-2-2-25-2 od 29. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2023- 13/00818, URBROJ: 251-10-30/002-23-1 od 25. srpnja 2023., tužitelju kao ovršeniku je naloženo da u roku od 8 dana od primitka rješenja podmiri dugovanje po ovršnom rješenju Hrvatskih voda KLASA: UP/I-325-08/2020-14/024441, URBROJ: 374-25-6- 20-1 od 24. siječnja 2020. i to na ime glavnice iznos od 47,04 eura, na ime zakonskih zateznih kamata 3,44 eura te zakonskih kamata na ukupni iznos glavnice u iznosu od 26,54 eura.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-325-08/24-02/550, URBROJ: 517-09-2- 2-25-2 od 29. siječnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako nije vlasnik predmetne nekretnine te o tome prilaže ZK izvadak.

4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. U odnosu na odgovor tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 3. srpnja 2025.

7. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo nesporno činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Rješenjem Hrvatskih voda, KLASA: UP/I-325-08/2020-14/024441, URBROJ: 374-25-6-20-1 od 24. siječnja 2020., utvrđen je mjesečni iznos naknade za uređenje voda u mjesečnom iznosu od 12,68 kuna, za nekretninu na adresi [adresa]. Navedeno rješenje predstavlja ovršnu ispravu na temelju kojega je doneseno predmetno prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

8.1. Nadalje, proizlazi da tužitelj nije podmirio naknadu za uređenje voda dospjelu u razdoblju od siječnja 2021. do travnja 2023., koja zaduženja su dospjela te ukupno iznose i to na ime glavnice iznos od 47,04 eura, na ime zakonskih zateznih kamata 3,44 eura te zakonskih kamata na ukupni iznos glavnice u iznosu od 26,54 eura. Obzirom na navedeno pokrenut je postupak prisilne naplate dospjelog duga s pripadajućim kamatama te je javnopravno tijelo donijelo rješenje o ovrsi koje je tuženik potvrdio ovdje osporenim rješenjem od 29. siječnja 2025.

9. Tužitelj tužbenim navodima ne dovodi u sumnju niti osporava postojanje duga s osnova navedene naknade, već isključivo osporava utvrđenje obveze naknade za uređenje voda za navedeno razdoblje, činjenicom da nije vlasnik predmetnog prostora.

10. Prema ocjeni ovoga suda pravilno su se tijela u osporenim odlukama pozvala na odredbu članka 72. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19. i 36/24.), a kojim odredbama je propisan postupak obračuna i naplate vodne naknade te na odredbe članka 140., 141. i 142., OPZ-a, koje odredbe se primjenjuje u postupku izvršenja vodnih naknada.

11. Naime, zakonitost osporenoga rješenja proizlazi iz odredbe članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., - dalje: OPZ) , prema kojoj se žalbom na rješenje iz članka 142. stavka 1., OPZ, odnosno protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. OPZ, ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.

12. Stoga, a imajući u vidu sve naprijed navedeno te ustaljenju sudsku praksu, predmet ovog upravnog spora ne može biti ocjena zakonitosti ovršne isprave, na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi i navedeni prigovor koji tužitelj ističe u ovom postupku mogao je jedino isticati u postupku utvrđenja obveze, ali ne i u postupku ovrhe.

13. Kako je činjenično stanje u upravnom postupku pravilno utvrđeno i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, ovaj sud ocjenjuje provedeni postupak i osporeno rješenje zakonitim.

14. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj, 36/24. dalje ZUS).

15. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je primjenom odredbe članka 116 stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA

1. ISTO GRUPA d.d., Zagreb, Nikole Tesle 10,

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80,

3. U spis