Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-2/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Snde Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buljat & Partneri, protiv tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-245/2025-13 od 2. listopada 2025., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: PR-245/2025-13 od 2. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Br.: 603-14/2024 od 6. prosinca 2024. tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojom se otkazuje ugovor o radu radniku TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nedopuštena.

II. Utvrđuje se da je radni odnos radnika TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod poslodavca ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prestao dana 13. siječnja 2025. godine.

III. Nalaže se tuženiku ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 23.253,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena odluka tuženika od 6. prosinca 2024., kojom mu je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu, a slijedom toga i zahtjev tužitelja za sudskim raskidom radnog odnosa s 13. siječnja 2025. i naknadom štete zbog sudskog raskida radnog odnosa.

6. Između strankama nije sporno da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. prosinca 2024. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je imao sklopljen s tuženikom od 25. rujna 2015. s kasnijim aneskima i da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, koji tuženik nije prihvatio, kao što nije sporno i da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

6.1. Također, između stranaka nije sporno da je tuženik odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbu članka 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o izvanrednom otkazu.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz ugovora o radu i pripadajućih aneksa proizlazi kako je tužitelj kod tuženika od 1. listopada 2015. bio zaposlen na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca,

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja od 11. kolovoza 2020. proizlazi kako je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu za radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca.

- da iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-7774/2020 od 26. travnja 2024. proizlazi kako je utvrđeno da je navedena odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja od 11. kolovoza 2020. nedopuštena, te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno, ili je prestalo postojati iz bilo kojeg drugog razloga na drugo odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika,

- da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu – Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-81/2024 od 1. srpnja 2024.,

- da je tuženik pozivom od 2. kolovoza 2024. pozvao tužitelja na dolazak na posao s danom 2. rujna 2024. i to na radno mjesto Realizacija ugovora i logistika,

- da je tuženik naveo kako je zbog promjena u načinu rada i potreba tržišta modernizirao i optimizirao proces rada, pa je tako i odjel u kojem je tužitelj ranije radio prošao reorganizaciju uslijed koje je prestalo postojati radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, a radnici iz tog odjela su prešli na radno mjesto Realizacija ugovora i logistika te da je radno mjesto Realizacija ugovora i logistika radno mjesto za koje su potrebni ista stručna sprema i iste kvalifikacije, kao i za tužiteljevo ranije radno mjesto,

- da je dalje tužitelj tim istim pozivom obaviješten da će po dolasku na posao 2. rujna 2024. potpisati aneks ugovora o radu s istom ugovorenom plaćom (preračunatom u eure), kao i za staro radno mjesto,

- da tužitelj 2. rujna 2024. nije došao na posao, niti je na posao došao sve do 16. rujna 2024. zbog čega mu je tuženik odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2024. otkazao ugovor o radu,

- da je protiv navedene odluke o otkazu tužitelj 14. listopada 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odlukom od 29. listopada 2024. prihvatio i stavio van snage odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2024.,

- da je tom istom odlukom tužitelj pozvan da 19. studenog 2024. dođe na posao i nastavi rad na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca,

- da iz obrazloženja te odluke proizlazi kako je navedeno da je radno mjesto bilo vezano za MSA ugovor koji je istekao s 31. prosincem 2023., zbog čega da je tuženik poslove tog radnog mjesta odlučio prebaciti u okvir radnog mjesta Realizacija ugovora i logistika, iako nije osnovana tvrdnja tužitelja da radno mjesto Realizacija ugovora i logistike za njega nije odgovarajuće, ali da je tuženik zbog izbjegavanja sudskog procesa odlučio tužitelja vratiti na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca na kojem je ranije radio,

- da iz zahtjevu za zaštitu prava od 14. studenog 2024. proizlazi kako je tužitelj naveo da ga je tuženik svojim različitim navodima o nepostojanju, odnosno postojanju radnog mjesta Upravljanje narudžbama kupaca doveo u zabludu i da nije naveo opis poslova, zbog čega smatra da je njegov zahtjev za povrat neodređen i nepotpun, a ujedno je tužitelj izvijestio tuženika da neće doći na posao 19. studenog 2024., uz zahtjev da mu se omogući obavljanje poslova koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima te je radi izbjegavanja daljnjih sudskih postupaka, predložio je i sporazumni raskid ugovora o radu,

- da je tuženik odlukom o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa od 26. studenog 2024. odbio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja od 14. studenog 2024., navodeći kako nije jasno koje pravo mu je povrijedio, da tužitelja ni na koji način nije doveo u zabludu, jer da se u okviru oba radna mjesta obavljaju isti poslovi, a opis poslova za radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca tužitelju je dostavio u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7774/2020. Zadržavanjem i ponudom starog radnog mjesta da mu je maksimalno želio izaći ususret,

- da su prethodno navedenu kronologiju u svojim iskazima potvrdili i tužitelj i svjedokinja RA.

7.1. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj s tuženikom 25. rujna 2015. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Upravljanje narudžbama kupaca i da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7774/2020 od 26. travnja 2024. utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja od 11. kolovoza 2020. i da je tom odlukom naloženo tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno, ili je prestalo postojati iz bilo kojeg drugog razloga na drugo odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika, to je taj sud smatrao da je tuženik pozivom od 29. listopada 2024. pozvao tužitelja da se vrati na posao 19. studenog 2024. na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, a na kojem je radio prije nego što je donesena navedena odluka o otkazu. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio da je time tuženik izrazio svoju jasnu volju za održavanjem na snazi ugovora o radu koji je sklopio s tužiteljem i očuvanja kontinuiteta radno pravnog statusa tužitelja kod njega, a tužitelj da je odbijanjem, kako u zahtjevu za zaštitu prava od 14. studenog 2024., tako i nedolaženjem na posao 19. studenog 2024. kao i narednih 12 dana, jasno pokazao da kod njega više ne postoji volja za održavanjem na snazi ugovora o radu s tuženikom.

7.2. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio kako je tuženik višekratno i to kroz pozive od 2. kolovoza 2024. i 29. listopada 2024. i ustrajno (prvo kroz ponudu radnog mjesta Realizacija ugovora i logistika, koje po poslovima odgovara starom radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca, a onda i kroz ponudu istog radnog mjesta Upravljanje narudžbama kupaca) pokazao svoju spremnost i namjeru da tužitelju i stvarno omogući vraćanje na posao, dok tužitelj nije pokazao aktivnost i namjeru da se stvarno vrati na posao.

7.3. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj 19. studenog 2024. kada je od strane tuženika pozvan na posao na svoje radno mjesto Upravljanja narudžbama kupaca i kako se narednih 12 dana nije pojavio na poslu, niti je opravdao svoj izostanak, to je taj sud smatrao da je tuženik na temelju članka 49. stavka 3. Pravilnika o radu, opravdano zaključio da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje mu može izvanredno otkazati ugovor o radu, navodeći i to da je izvanredni otkaz donio u predviđenom zakonskom roku od petnaest dana iz članka 116. stavka 2. ZR-a. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je otkaz ugovora o radu tužitelju opravdan, to je zaključio da nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužitelja koji traži na temelju članka 125. stavka 1. ZR-a, odnosno da nema uvjeta za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu i suđenjem naknade štete tužitelju, zbog čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju.

9. Prema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. U konkretnom slučaju iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi nedvojbeno utvrđenje da se tužitelj nije odazvao na poziv tuženika od 29. listopada 2024. da se 19. studenog 2024. vrati na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, a na kojem je radnom mjestu radio na temelju ugovora o radu kojeg je imao sklopljenim s tuženikom od 25. rujna 2015.. i koji mu je tuženik bio otkazao odlukom o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužitelja od 11. kolovoza 2020., koja je odluka utvrđena nedopuštenom pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7774/2020 od 26. travnja 2024. i kojom je presudom naloženo tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno, ili je prestalo postojati iz bilo kojeg drugog razloga na drugo odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika.

10.1. Kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da tužitelj nije došao na posao 19. studenog 2024. na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca (na kojem je radio prije nego što je donesena navedena odluka o otkazu koja je u sudskom postupku utvrđena nedopuštenom citiranom pravomoćnom presudom), to je pravilno taj sud zaključio da je tuženik pozivajući tužitelja na posao izrazio svoju volju za održavanjem na snazi ugovora o radu koji je sklopio s tužiteljem i time očuvanju kontinuiteta radno-pravnog statusa tužitelja kod njega, kao što je pravilno zaključio i da je tužitelj odbijanjem i nedolaskom na posao jasno pokazao da kod njega više ne postoji volja za održavanjem na snazi ugovora o radu s tuženikom.

10.2. Stoga je pravilno prvostupanjski sud i prema mišljenju ovoga suda ocijenio da takvo postupanje tužitelja kada se nije odazvao pozivu tuženika i vratio se na posao i kada je dvanaest radnih dana neopravdano izostao s posla, da je počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa iz članka 49. Pravilnika o radu, kojim je propisano da se radniku može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, među ostalim razlozima, i kada radnik neopravdano izostane s posla duže od 10 dana, a o čemu je riječ u ovom slučaju. Dakle, tužitelj je neopravdano izostao s posla dvanaest dana, a što predstavlja i razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i iz odredbe članka 116. stavka 1. ZR-a, pored citiranog propisa iz akta tuženika, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je time izvršio povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se stavlja na teret i da je tuženik u ovom slučaju imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

10.3. Za istaći je da u okolnostima konkretnog slučaja kada se tužitelj kao radnik, koji je sudskom odlukom vraćen na posao, nakon što je utvrđeno da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem, nije odazvao pismenom pozivu tuženika kao poslodavca da se javi na posao točno određenog dana (19. studenog 2024.), da ta činjenica je opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, pored utvrđene činjenice da tužitelj nije došao na posao tog dana, kao ni narednih dvanaest dana, a koji izostanak nije opravdao, što sve čini predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu opravdanom i dopuštenom u smislu citiranih odredbi ZR-a i Pravilnika o radu tuženika.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno cijeni iskaz svjedokinje RA, ističe se da iz pobijane odluke proizlazi kako je sud ovu svjedokinju saslušao opširno i detaljno te je neposrednom ocjenom zaključio da je kazivala objektivno, uvjerljivo i sukladno dokumentaciji u spisu, a iz kojeg iskaza u bitnom proizlazi da je tužiteljevo staro radno mjesto Upravljanja narudžbama kupaca bilo obuhvaćeno novim radnim mjestom Realizacija ugovora i logistike, pa kako tužitelj to radno mjesto nije htio prihvati, a za koje je bila ista plaća kao i za staro radno mjesto tužitelja i koje je odgovaralo njegovoj stručnoj spremi, ali kako je tužitelj tražio izričito da ga se vrati na staro radno mjesto Upravljanja narudžbama kupaca, to da je tužitelj nakon toga pozivom od 29. listopada 2024. pozvan da dođe na posao na to staro radno mjesto 19. studenog 2024.

11.1. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je sve navedneo potkrijepljeno i ispravama koje se nalaze u spisu (Opis poslova za radno mjesto: Realizacija ugovora i logistika; Opis radnog mjesta: Upravljanje narudžbama kupaca; pozivi od 2. kolovoza 2024. i 29. listopada 2024. upućeni tužitelju od strane tuženika; tužiteljevi zahtjevi za zaštitu prava), pa za ocjenu iskaza prethodno naznačene svjedokinje ne bi bio od odlučnog značaja Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, suprotno tvrdnji tužitelja, a imajući u vidu navedene opise radnih mjesta i nesporno utvrđenje prvostupanjskog sud da je za navedena radna mjesta tužitelj bio pozvan na posao.

11.2. Ukazuje se u odnosu na ostale žalbene navode tužitelja koji se u suštini odnose što bi predstavljali poslovi novog radnog mjesta Realizacija ugovora i logistike, koje je prvo bilo ponuđeno tužitelju i što bi činilo poslova starog radnog mjesta tužitelja Upravljanja narudžbama kupaca, da se tužitelj trebao odazvati na poziv tuženika i javiti se na posao 19. studenog 2024. i nastaviti raditi poslove svog starog radnog mjesta Upravljanja narudžbama kupaca na koje je bio pozvan, a ne samo paušalno tvrditi da ponuđeni poslovi nisu poslove njegovog starog mjesta Upravljanja narudžbama kupaca, odnosno da su ti poslovi prestali postojati i da ne odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, bez da ih je prihvatio.

11.3. Tim više, sve da su poslovi tog radnog mjesta prestali postojati, tuženik je prema pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7774/2020 od 26. travnja 2024., bio u obvezi vrati tužitelja na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca (staro radno mjesto), odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno, ili je prestalo postojati iz bilo kojeg drugog razloga na drugo odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika.

11.4. Dakle, tuženik je mogao tužitelju ponuditi i drugo odgovarajuće radno mjesto prema tužiteljevoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima, a što bi tužitelj trebao prihvatiti i potpisati ugovor o radu za takvo radno mjesto jer vraćanje na posao znači vraćanje na radno mjesto na kojem je radio prema ugovoru o radu, a ako takvog mjesta nema, onda na poslove tome odgovarajuće. Kako je tuženik pozvao tužitelja da se vrati na radno mjesto na kojem je radio prema sklopljenom ugovoru o radu, a kako se tužitelj nije vratio na to radno mjesto i kako je neopravdano izostao s posla dvanaest dana, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, a time da nije osnovan ni tužiteljev zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete zbog tog raskida.

11.5. Ni ostali žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, što se ponovno ističe.

12. S obzirom na izneseno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća :

Sanda Crljen Ivančić