REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1320/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AL, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023), odlučujući o žalbi okrivljenika AL, protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj Pp-697/2025-5 od 4. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenika AL kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik ŠL je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, okrivljenik ŠL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavak 8. i članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranog propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura, umanjenu za novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je proveo u zadržavanju, tako da mu preostaje platiti 1.920,36 eura u 6 mjesečnih obroka.
1.1. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja, navodi kako je nezaposleni roditelj petero djece, a primanja mu iznose 400,00 eura mjesečno te bi mu plaćanje izrečene novčane kazne pa makar i u obrocima bilo suviše tegobno.
2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjene prekršaje i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Osim priznanja prekršaja i kajanja zbog počinjenih prekršaja, kao olakotna okolnost uzeta je dosadašnja neosuđivanost okrivljenika za istovrsne prekršaje, obiteljske i imovinske prilike, no djelima prekršaja opisanim u izreci presude počinio je jedne od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama koji u sebi sadrže visok stupanj pogibeljnosti i ugrožavanja zaštićenog dobra koji također predstavljaju opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu. S obzirom na navedeno te uzimajući pritom u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja, Sud je okrivljeniku na temelju kažnjivih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sukladno članku 39. stavak 1. točka 2. Prekršajnog zakona, za oba djela prekršaja utvrdio ublažene novčane kazne (između alternativno propisane kazne zatvora i novčane kazne), te mu je Sud izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 eura, a koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, umanjena za novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je proveo u zadržavanju držeći da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, kako opće tako i specijalne prevencije pa Sud smatra kako je kazna individualizirana u odnosu na osobu počinitelja. Takvu mjeru kazne prihvaća i ovaj sud te okrivljenik žalbenim navodima, a koje je isticao i u prvostupanjskom postupku istu nije doveo u pitanje.
6. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 euro, a visina paušalnog iznosa troškova postupka povodom prigovora određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.
7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v.r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika.