REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8323/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Mirjana Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FZ, kojeg brani Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 88. stavka 1. točke 1. Zakona o šumama (»Narodne novine«, br. 68/18., 115/18., 98/19., 32/20. i 145/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog FZ, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 66. Pp G-10291/2022, od 30. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2022.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog FZ kao osnovana, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni FZ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 88. stavka 1. točke 1. Zakona o šumama, za koji prekršaj mu je na temelju istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, time da je okrivljenik propisano upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u roku koji mu je određen za plaćanje plati dvije trećine izrečene kazne.
2. Navedenom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u bitnome navodi da se pobijana presuda temelji na zakonski i ustavnopravno neprihvatljivom stajalištu da je kriv za predmetni prekršaj („dopuštanje sječe 18 nedoznačenih stabala hrasta“) isključivo zato što je vlasnik zemljišta na kojem se sječa dogodila, odnosno da je njegova odgovornost izvedena iz same činjenice vlasništva, a ne iz konkretne radnje ili propusta. Ističe da sama presuda priznaje kako nije dozvolio sječu spornih stabala, te jedino zaključuje da kao vlasnik predmetne k.č i kao mali šumoposjednik bio je dužan voditi brigu o istoj i kao takav je odgovaran ako dođe do propusta, konkretno za sječu 18 nedoznačenih stabala. Žalitelj smatra da takvo rezoniranje znači da ga se proglašava odgovornim za radnje treće osobe, koja je, prema njegovim navodima, postupala po traženju i nalogu revirnika VZ, te da je takvo tumačenje proizvoljno i protivno ne samo pravilima Zakona o šumama, nego i temeljnim ustavnopravnim načelima. Žalitelj dalje ističe da je od početka postupka dosljedno poricao počinjenje prekršaja te je u više navrata (podneskom od 29. lipnja 2022., pisanom obranom od 11. studenoga 2022. i dr.) predlagao izvođenje dokaza radi utvrđenja odlučnih okolnosti. Predlagao je pribavljanje očitovanja Šumarije Zagreb, osobito revirnika VZ, kao i podataka od MUP-a o identitetu UZ, te saslušanje svjedoka VZ, UZ, na koju osobu ga je revirnik uputio radi rušenja stabala, kao i ženske osobe koja je prijavila navodni prekršaj. Sve navedene dokaze predlagao je radi utvrđenja da nije dozvolio niti znao za rušenje spornih 18 nedoznačenih stabala hrasta, da je postupao sukladno uputama revirnika, da ga je revirnik uputio na angažman upravo UZ, da nije bio prisutan rušenju te da je rušenje određeno i provedeno po nalogu i pod nadzorom revirnika. Ističe da sud nijedan od predloženih dokaza nije izveo niti je obrazložio razloge njihova neizvođenja, iako bi se njihovim provođenjem nedvojbeno utvrdilo da nije počinio predmetni prekršaj.
4, Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u provedenom postupku nije u potpunosti utvrđeno pa je odluka o krivnji žalitelja zbog terećenog prekršaja, za sada preuranjena.
7. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenik je proglašen krivim što je krajem travnja i početkom svibnja 2022. kao mali šumoposjednik šume na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dopustio sječu 18 nedoznačenih stabala hrasta. Međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi s potrebnim stupnjem sigurnosti da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret. Zaključak prvostupanjskog suda temelji se, između ostalog, na iskazu više šumarske inspektorice, koja je navela da je okrivljenik, kao vlasnik i mali šumoposjednik, bio dužan voditi brigu o svojoj šumi te spriječiti nezakonitu sječu. Takav zaključak, sam po sebi, ne predstavlja dostatnu osnovu za utvrđenje da je okrivljenik dopustio sječu spornih stabala..
8. Okrivljenik je tijekom postupka dosljedno poricao počinjenje prekršaja te predlagao izvođenje više dokaza radi utvrđenja odlučnih činjenica, osobito ispitivanje šumarskog revirnika VZ i UZ, koji je izvršio sječu, kao i drugih svjedoka. Predloženi dokazi odnosili su se na odlučne činjenice, osobito na pitanje je li sječa provedena po nalogu i pod nadzorom službene osobe te je li okrivljenik imao saznanja o eventualnoj nezakonitosti postupanja. Stoga se nije radilo o dokazima koji bi bili očito nevažni ili usmjereni na odugovlačenje postupka. Odbijanjem izvođenja tih dokaza bez uvjerljivog i konkretnog obrazloženja, prvostupanjski sud je ograničio pravo okrivljenika na učinkovitu obranu te je propustio raspraviti sve odlučne okolnosti slučaja.
9. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na stajalištu da okrivljenika ne oslobađa odgovornosti njegov navod da nije znao za sječu spornih stabala, jer je kao vlasnik čestice i mali šumoposjednik bio dužan voditi brigu o šumi te je odgovoran ako dođe do propusta. Takav zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti okrivljenika ne može se prihvatiti. Naime, prekršajna odgovornost ne može se temeljiti isključivo na statusu vlasnika nekretnine na kojoj je došlo do zabranjene radnje. Za utvrđenje odgovornosti nužno je utvrditi je li okrivljenik svojim postupanjem dopustio sječu nedoznačenih stabala hrasta. Sama činjenica da je došlo do sječe nedoznačenih stabala na zemljištu u vlasništvu okrivljenika ne znači automatski da je on tu sječu dopustio. Prvostupanjski sud uopće nije analizirao niti je razmotrio obranu okrivljenika da je postupao prema uputi revirnika i da nije bio prisutan sječi, već je te navode odbacio bez provođenja predloženih dokaza i bez valjanog obrazloženja. Takav pristup dovodi do izostanka jasnih i određenih razloga o odlučnim činjenicama, zbog čega pobijana presuda ne sadrži dostatno obrazloženje o postojanju krivnje.
10. Prvostupanjski sud nije postupio sukladno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona, prema kojem je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika, tako i činjenice koje mu idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazložiti postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati. Sud je dužan na temelju izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje s potrebnim stupnjem izvjesnosti koji omogućuje pouzdan zaključak o postojanju svih obilježja prekršaja i krivnje okrivljenika. U situaciji u kojoj postoje nerazjašnjene i sporne okolnosti o tome tko je naložio i nadzirao sječu te je li okrivljenik imao saznanja o eventualnoj nezakonitosti, nije bilo osnove za zaključak o njegovoj odgovornosti bez provođenja predloženih dokaza. Budući da izvedeni dokazi, promatrani pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ne pružaju sigurnu i nedvojbenu osnovu za zaključak o krivnji, činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona.
11. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, respektirajući razloge ovog rješenja te vodeći pritom računa i o žalbenim razlozima, izvesti sve relevantne i dostupne dokaze, radi potpunog i pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica, te će nakon savjesne i cjelovite ocjene svih dokaza, pojedinačno i u međusobnoj vezi, donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.
12. Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
