Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-162/2026-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3812/2024-10 od 6. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-3812/2024-10 od 6. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom se presudom utvrđuje ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o [broj kredita] od 8. siječnja 2007. zaključenog između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora u dijelu koji glasi: ''3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…'' te je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 467,78 eur s pripadajućom zateznom kamatom i naknaditi joj parnični trošak od 1.231,18 eur s pripadajućom zateznom kamatom, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Tuženik podnosi žalbu protiv citirane presude, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora zahtjev je tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu, kojim je ugovorena obveza tužiteljice na isplatu tuženiku jednokratne naknade za obradu kredita (tzv. ulazna naknada) u iznosu od 3,30% od iznosa kredita te posljedično tome isplatu tog iznosa koji je banci – tuženoj isplaćen.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da između stranaka nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o [broj kredita] od 8. siječnja 2007., niti da je tužena 11. siječnja 2007. naplatila od tužiteljice naknadu u utuženom iznosu od 467,78 eur.

6. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine br. Narodne novine br. 96/03, 46/07,79/07, dalje ZZP) i to čl. 81. (ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

7. Cijeneći okolnost da banka nije tužiteljici prezentirala o kakvim se točno troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, te da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo zauzima stav da je ovakvo postupanje očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna. Ugovorne odredbe da moraju biti napisane jasno, lako razumljive i moraju biti lako uočljive, a tužiteljica da je informirana o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali ne i o svrsi i razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade, odnosno koje usluge i troškovi ulaze u naknadu i u kojoj visini svaki od njih.

8. Svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba, da je potrošaču omogućiti pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Stoga ocjenjuje da je tuženik, u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), dužan vratiti isplaćene iznose tužiteljici, zajedno sa kamatom od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a.

9. Otklanja istaknut prigovor zastare, pozivom na opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

10. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

12. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su presudi izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati.

13. Vezano uz žalbene navode prvostupanjski je sud naveo razloge na temelju kojih nalazi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena tzv. ulazna naknada, a koje i ovaj sud prihvaća kao pravilne. Istome valja dodati kako tuženik, koji je nedvojbeno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o pravu na jednokratnu naknadu i o kojoj se nedvojbeno nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost ugovaranja naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita (3,3%) koji je naplatio u trenutku odobravanja kredita. Osim što u čl. 3. Ugovora o kreditu nije navedeno na što se jednokratna naknada odnosi, tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu.

14. Uzimajući u obzir da je Ugovorom o kreditu između stranaka ugovoreno da tužiteljica snosi između ostalog javnobilježničke troškove, kao i sve ostale troškove u vezi sklapanja i ispunjenja obveza po ovom Ugovoru (…), to ostaje nejasnim koji troškovi ili usluge tužene su obuhvaćeni ugovorenom naknadom, odnosno troškovima obrade kredita.

15. Valja ukazati da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi:

„3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.“,

pa primjenjujući isto na konkretan slučaj u kojem tužena nije dokazala koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnim čl. 3. ugovora i obvezao tuženu vratiti plaćeni iznos tzv. ulazne naknade, sve primjenom čl. 323. st. 1. u vezi sa čl. 1111. st. 1. ZOO- a, sa zateznom kamatom primjenom čl. 1115. ZOO-a, jer je tužena nepošten stjecatelj novčanog iznosa koji je primila temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstila u predmetni Ugovor o kreditu.

16. Zastara restitucijskog zahtjeva s osnove nepoštene odredbe o tzv. ulaznoj naknadi teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. poslovni broj: Su-IV-47/2020-2.

17. Suprotno stavu tuženika, činjenica da je dio ugovora, odnosno određena ugovorna odredba utvrđena ništetnom po shvaćanju ovog suda ne može se tumačiti kao da se radi o zabrani manjeg značenja, a okolnost da je kredit isplaćen u cijelosti nije od utjecaja niti na pitanje ništetnosti, a niti na pitanje prava na restituciju.

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena uz primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, budući da nije uspio u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1., u vezi sa čl. 166. ZPP-a).

20. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec