Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1397/2024-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenom zamjeniku punomoćnice tužitelja Ane Posavčić, odvjetnice u Kutini, Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-275/2023-20 od 24. lipnja 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-275/2023-20 od 24. lipnja 2024. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji su 20. listopada 2006. sklopili tužitelj ŠO kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., kao kreditor, i to odredba čl. 7. Ugovora o kreditu od 20. listopada 2006. u dijelu u kojem je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna (točka I. izreke). Tuženik je obvezan platiti tužitelju iznos od 646,13 eur sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom II. izreke citirane presude. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom valutne klauzule vezane uz CHF u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita], koji su stranke sklopile 20. listopada 2006., te zahtjev za isplatu iznosa od 646,13 eura s kamatama po osnovi ništetnosti navedene ugovorne odredbe.

7. Ocjenom provedenih dokaza sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenje da tužitelj ima pravo na povrat razlike između stvarno plaćenih anuiteta u odnosu na početni otplatni plan.

8. Cijeneći iskaz tužitelja da mu je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor, da nije mogao pregovarati ni o jednoj stavci tog ugovora, da mu u banci nije ništa pojašnjeno u vezi valutne klauzule, nego mu je samo rečeno da potpiše ugovor, da mu nije nuđeno zaključenje ugovora vezanog uz tečaj neke druge valute, te da tužitelj nije mogao pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu, odnosno da nije imao utjecaj na sadržaj tog ugovora; nadalje, polazeći od odredbi čl. 84. i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 - dalje ZZP/07) čl. 3., čl. 4. i čl. 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), da je udruga Potrošač, Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih je i ovdje tuženik, u kojem postupku je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., sud prvog stupnja utvrđuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu neodređena i nepoštena, da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo jer je sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru, te da je izazvala znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja. Stoga utvrđuje da je odredba čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu ništetna.

9. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka sud prvog stupnja utvrđuje da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, uspoređujući otplatni plan u CHF, iznosi 500,79 eura, pri čemu se iznos od 646,13 eura odnosi na rast, a iznos od 145,34 eura na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. Budući da tuženik nije istaknuo prigovor radi prebijanja, ni protutužbeni zahtjev, sud tužitelju dosuđuje iznos utvrđene pozitivne tečajne razlike od 646,13 eura s kamatama na pojedine iznose.

10. O tijeku zatezne kamate odlučuje pozivom na odredbe iz čl. 29. st. 1. i 2. u vezi s čl. 1115. ZOO-a.

11. Tuženikov prigovor zastare sud otklanja pozivom na čl. 225. st. 1. ZOO-a utvrđenjem da u konkretnom slučaju zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a u slučaju valutne klauzule to je presuda Trgovačkog suda u Zagreb poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćna 14. lipnja 2018., te utvrđuje da predmetna tužba nije zastarjela, budući da je podnesena 13. lipnja 2023.

12. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP- a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

13. Ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja vezana za razloge kojima je iznesen zaključak u pogledu pravne valjanosti odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, koje pitanje je sud riješio i na individualnoj razini ovog parničnog postupka, uvažavajući ujedno direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbama čl. 138. a ZZP/07 te čl. 502. c ZPP-a. Da je tome tako proizlazi i iz navoda odgovora na tužbu tuženika u kojima je istaknuo da su događaji koji su stvarno nastupili bili izvanredne prirode te da iste baš nitko, pa tako niti tuženik nije mogao predvidjeti. Stoga takve tvrdnje negiraju navod o upoznavanju potrošača s rizikom aprecijacije tečaja CHF.

14. Imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 – dalje ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, u glavi 10 kojima je regulirano pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli po odluci banke smatra se nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom neovisno o tome što do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti.

15. Prema čl. 138. a ZZP/07, a jednako tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Ova zakonska odredba dodana je u tekst ZPPa odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), stupila na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 13. lipnja 2023. Stoga pravomoćna odluka suda donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku. Na navedeno ukazuje i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022.)

16. Za istaknuti je i da iako je prema čl. 22. ZOO-a dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, ista nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kraj činjenice da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

16.1. Međutim, predmetni ugovor o kreditu u tom dijelu nije utvrđen ništetnim zbog toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije tužitelja na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, a kako je to obrazloženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku kolektivne zaštite potrošača.

17. S obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplato na temelju ništetnih ugovornih odredbi, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Naime, kako je ugovaranje valutne klauzule utvrđeno ništetnim, proizlazi da ništetnošću nije zahvaćen samo početni tečaj CHF, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a.

18. Činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Ništetnost te odredbe ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati i bez iste, s obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovo postojanje i pravnu valjanost. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanja ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju ništetne odredbe.

19. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan, budući da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., a jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu tj. glavnicu kredita vezanu uz valutu CHF pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 13. lipnja 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja.

20. Neosnovano tuženik žalbom osporava dosuđeni tijek zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju, primjenom čl. 1115. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.), savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi da je sud prvog stupnja zanemario prigovore tuženika o negativnim tečajnim razlikama, a što da je u konačnici rezultiralo pogrešnim utvrđenjem visine tražbine tužitelja, budući da je u konkretnom slučaju izostao tužeikov prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev, pa stoga sud nije bio ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj hrvatske kune u odnosu na CHF bio manji od tečaja hrvatske kune – CHF na dan isplate kredita (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-649/2023-2 od 5. ožujka 2024.).

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

24. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

U Rijeci 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Barbara Bosner