Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-1987/2019-58
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz ZOU Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, temeljem odredbe čl. 335 stavak 4. Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u članku 3. i članku 4. Ugovor o kreditu broj 306-317/2007, solemniziran dana 12.06.2007. godine kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva, broj ovjere: OV- 13938/2007 , a koje odredbe vezuju iznos kredita za valutu CHF, određuju redovnu kamatnu stopu na način da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća anuiteta.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju ZV iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova preplaćene kamate iznos od 28.523,56 eura, a od toga na iznos od 10.670,34 EUR bez zateznih kamata, a na iznos od 17.853,22 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01.10.2015. godine pa do isplate i to od 01.10.2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III.
Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju ZV iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati s osnova preplaćene preplaćene tečajne razlike isplati iznos od 19.541,78 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01.10.2015. godine pa do isplate i to od 01.10.2015. godine pa do 1.1.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom iznosa od 12.974,52 eura tužitelj odbija kao neosnovanim.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.544,94 eura s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao sudužnik i korisnik kredita sada pokojne supruge GV sa prednikom tuženika 11. Lipnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu, koji je solemiziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva, kredit je bio namjenski za adaptaciju kuće i vezan za valutnu klauzulu u CHF, da se kamatna stopa mijenjala jednostranom odlukom banke a da je mijenjana visina anuiteta i radi porasta valute, da je iz tog razloga bio primoran zaključiti aneks broj 1 ugovora kojim je odobren moratorij na otplatu glavnice za period od 30.6.2011. do 31.12.2011. i u tom periodu nisu se naplaćivale kamate, da je po isteku moratorija nastavio sa otplatom kredita sa izmijenjenim uvjetima sve do 26. siječnja 2012., kada je sa tuženikom zaključen drugi aneks ugovora po kreditu, kojim je odobren moratorij na otplatu glavnice od 31.12.2011. do 30.6.2012, nakon toga zaključen je i aneks broj 3 kojim je odobren još jedan moratorij od 30.6.2012. do 31.12.2012., i da je 30.3.2016. zaključen aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija. Tužitelj navodi da su takve odredbe utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu, kojim se mijenjala jednostrano kamatna stopa odlukom banke i valutna klauzula nije bila niti određena niti odrediva tijekom cijele otplate kredita i u vrijeme kada je zaključivao ugovor nije znao kako će se mijenjati tečaj valute CHF, stoga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu ,tuženik je osporio osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, navodi da je tužitelj obeštećen navedenom konverzijom, te da stoga nema pravni interes tužitelj za vođenjem ove parnice, ističe prigovor zastare, dalje navodi da je za iznos koji potražuje tužitelj u ovoj parnici tuženik umanjio njegovu obvezu po konvertiranom kreditu, pa u tom dijelu predlaže provođenje financijskog vještačenja.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine list 11-18 spisa, aneks ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine list 34-38 spisa, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Tomislavu Prpić sa zadaćom kao na listu 526 i 527 spisa, tužitelj kao stranka ZV 497-498 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Tomislava Prpić list 536-551 spisa, nakon provedenog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u podnesku od 15.12.2025. lista 598-599 spisa.
4. Iz iskaza tužitelja kao stranke u bitnome proizlazi, da je korisnik kredita bila njegova bivša supruga GV koja je u vrijeme zaključenja ugovora stanovala na Rabu sa roditeljima, novac od kredita bio je potreban za uređenje kuće prvog kata i potkrovlja za stanovanje,međutim,radi nemogućnosti otplate kredita,potkrovlje su iznajmljivali,kako bi mogli vraćati dug po kreditu,jer je rata enormno rasla, kredit je nastavio otplaćivati nakon smrti supruge,a otplaćivao ga je i ranije,međutim,radi obveza po jednom drugom kreditu,nakon smrti supruge u jednom periodu je i sin podigao jedan kredit,kako bi mogli otplaćivati kredit u CHF, iskazao je, da se GV razboljela nakon ovog kredita i preminula od emotivnog stresa, u početku je rata iznosila 800,00 do 900,00eura a kasnije je narasla na duplo, prilikom uzimanja kredita nisu bili upozoreni na rizike što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, vidjeli su koliko iznosi kamatna stopa i rata za vrijeme od 28 godina, na koje je kredit podignut.
5. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije ,sud utvrđuje, da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, tužitelj je na ime kamate do konverzije kredita više uplatio 17.853,22 eura, pod pretpostavkom da se tečaj nije mijenjao u odnosu da je bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je naime tečajnih razlika više uplatio 19.541,78 eura, za 12.994,52 eura manje je umanjena glavnica prilikom konverzije, dalje navodi vještak ,da je tuženik proveo konverziju sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, da dospjela zatezna kamata na preplaćene iznose na dan 30.9.2015. iznosi 10.670,34 eura, a radi promjene tečaja tužitelj potražuje 32.536,30 eura.
6. Na temelju ocijene provedenih dokaza, svakog posebno i svih zajedno, sud utvrđuje da je tužitelj dokazao djelomično osnovanost činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu ,koji je preciziran podneskom od 15. prosinca 2025. sukladno nalazu i mišljenju vještaka.Sud je tužitelju dosudio radi preplate kamate 17.853,22 eura, radi preplate tečaja 19.541,78 eura i s osnova zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose od 10.670,34 eura, dok je u preostalom djelu odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim do iznosa od 32.536,30 eura,(za iznos od 12.974,52 Eur-a) jer prema nalazu vještaka tečajna razlika po preplati u odnosu na tečaj na dan isplate kredita pa do konverzije iznosi 19.641,78 eura.
7. Po stavu ovog suda tuženik je sačinilo ugovor o kreditu kao trgovac u smislu odredbe članka 3. Stavak 1.točka 8. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti zaključio s prednicom tužitelja , pa je isti ugovor potrošački u smislu Članka 3. Stavak 1. Točka 7 ZZP, jer je radio o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjeseče rate, što proizlazi iz iskaza tužitelja a i uvidom u ugovor o kreditu sud utvrđuje, da nije navedena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamatne stope niti je bilo vidljivo kako će se mijenjati tečaj, za vrijeme otplate kredita kroz period od 28 godina, pa su svakako prednica tužitelja i tužitelj kao sutužnik,bili dovedeni u neravnopravan položaj u ugovornom odnosu, pa je tako bez pravnog osnova tuženik stekao veći novčani iznos i radi primjene kamate i radi promijene tečaja u odnosu na prvobitno ugovorene, o čemu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale, pa se takva ugovorna odredba utvrđuje nepoštenom i ništetnom a što proizlazi iz odluke Visokog trgovačkog suda RH,posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Prema odredbi članka 49 stavak 1. ZPP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenim, osim ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a prema odredbi članka 87 ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Prema odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-4432/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je, da je valutna klauzula nepoštena ugovorna obveza, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ovo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci VSRH Rev-2221/18 od 3. Rujna 2019. ,u kojoj se navodi, da su banke povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne, i nepoštene ugovoren odredbe, na način, da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke.
8. Prema odredbi članka 323 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora a ako nije moguće ima se dati odgovarajuća nagrada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugi ne određuje. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev prema vještačkom nalazu osim u dijelu s osnova preplate tečajne razlike, u kojem dijelu je odbijen za 12.974,52 eura, jer je sudski vještak za financije utvrdio ukupnu visinu preplaćenih mjesečnih anuiteta i radi promjene kamatne stope i radi promjene tečaja, sve sukladno zadaći suda, stoga, po stavu suda dosuđeni iznos tuženik je stekao bez pravnog osnova, a prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnova moraju se vratiti bodovi i vratiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva, po stavu suda kako je naprijed obrazloženo tuženik je bio nepošten stjecatelj, stoga je tužitelju dosuđen zakonska zatezna kamata na svaki anuitet od dospijeća pa do isplate.
9. Sud dalje utvrđuje da je neosnovan prigovor tuženika, da se tužitelj neosnovano poziva na odluke iz kolektivnog spora, to iz razloga, jer temeljem odredbe Članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 500A stavak 1. ZPP-a, tako da su određeni postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koji je tuženi ovlašten štititi, pa će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, stoga kroz primjenu naprijed citirane odredbe članka 500c ZPP-a i naprijed citiranih odluka Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda RH, koje obvezuju i ovaj sud, sud utvrđuje da je tužitelj dokazao osnov potraživanja, dok je u odnosu na visinu tražbine provedeno financijsko vještačenje kako je naprijed obrazloženo.
10. Neosnovan je prigovor da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem ove prednice jer da je konverzijom obeštećen, odnosno njegova supruga za života, to u iz razloga, jer je ovaj sud stava da zaključenjem dodatka ugovora o kreditu, tužitelj odnosno njegova prednica nisu se odrekli potraživanja temeljem neutvrđenim ništetnim odredbama ovog ugovora, jer konverzijom je izmijenjeno samo valutna odredba, kamatna stopa i preostala neotplaćena glavnica, što znači, da nije izgubljen pravni interes za vođenje ove parnice, te iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivi su preplaćeni iznosi na prvobitno ugovoreni tečaj i kamatu, što upućuje na zaključak da stranke nisu obeštećene konverzijom kredita a o čemu se izjasnila i recentna sudska praksa (VSRH Rev-809/2021-2 od 21.12.2022.)
11. Neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi, da je otplaćivao rate kredita sve do smrti supruge a i nakon njene smrti, te kako je imao i drugi kredit, više nije bilo moguće da se banka naplati iz stanja po računu, pa je sin podigao kredit kako bi završili kuću za stanovanja, pri čemu se nije očitovao u kojem iznosu a niti je tuženik dokazao koji iznos osporava da bi tužitelj uplaćivao, osim što paušalno navodi da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje ove parnice.
12. Neosnovan je prigovor zastare tražbine jer je Vrhovni sud u svojoj odluci Rev- 2245/17 od 20. Ožujka 2018. Zauzeo stav, da je pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju Članka241 ZOO-a, jer zastara se prekida podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom i drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te zastara restitucijskih individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka te po pravomoćnosti sudske odluke, donesene u povodu te tužbe, presuda VTS (Pž-7219/13 ) pravomoćna je 13. lipnja 2014. A presuda Pž-6632/17 pravomoćna je 14. lipnja 2018., pa kroz primjenu Članka 225. ZOO-a primjenjuje se zastari rok od 5 godina a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 10. lipnja 2019. Dakle u okviru zastarog roka, a i prema pravnom shvaćanju sjednice građanskog odijela VSRH od 30. siječnja 2020. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Sud je dosudio na preplaćeni iznos kamate i tečaja zateznu zakonsku kamatu kroz primjenu odredbe članka 229. Stavak 1. ZOO-a, da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope reguliran je odredbom članka 29. Stavak 2. i 8. ZOO-a
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. Stavak 2 i 155 ZPP-a . Sud utvrđuje da je tužitelj u ovoj parnici ostvario 78% uspjeha a tuženik 21 % uspjeha, odnosno prema odredbi članka 154 stavak2. ZPP-a (79%-21%=58 % ), a prema troškovniku tužitelja na listu 606 spisa koji je prema stavu suda u cijelosti osnovan u iznosu od 18.812,50 eura, odnosno prema uspjehu od 58% sud utvrđuje osnovani iznos od 1.091,85 eura, dok je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i predujam za financijsko vještačenje od 400,00 eura sud dosudio u cijelosti odnosno ukupno 1.544,94 eura.
14. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zateznu zakonsku kamatu sve prema tužbenom zahtjevu tužitelja a sukladno odredbi članka 151 stavak 3. ZPP-a.
30 stavak 3. ovršnog zakona
U Opatiji, 11 veljače 2026.
S U D A C
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa.
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
