REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23, 21260 Imotski
P-948/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se tužitelj GO OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine koju tvore d. č. zem. [katastarska čestica] pov.1977 m[2] i d. č. zem. [katastarska čestica] pov.1576 m u z. u. [broj ZK uloška], te d. č. zem. [katastarska čestica] pov.63 m[2] u z. u. [broj ZK uloška], u K. O. [katastarska općina], ukupne površine 3616 m , prikazana i označena slovima A-B-C-D-A, na skici vještaka mjernika Perice Puljića dipl.ing.geod., od 21.1.2026.godine, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj temeljem ove presude ovlašten izvršiti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, uz istodobni izbris upisanog zemljišnoknjižnog ovlaštenika Republika Hrvatska/Općenarodna imovina i upisanih tereta, sa imena tuženika, što je tužena dužna trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina opisanih u izreci presude, koje u naravi čine jednu cjelinu, jasno omeđenu od susjednih nekretnina. Tužitelj tvrdi da je ove nekretnine stekao nasljeđivanjem, a samo greškom da je u zemljišnim knjigama upisan tuženik, iako sa navedenom nekretninom nema nikakvog dodira, pa tužitelj imajući pravni interes predlaže sudu prihvati tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio istoj u cijelosti.
3. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao ZK izvatke ovoga suda od 28. srpnja 2025., izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak Perica Puljić od 21. siječnja 2026., obavljen je očevid na licu mjesta u [adresa], dana 13. siječnja 2026., izveden je dokaz saslušanjem ČO, SO, DO i ĐO kao svjedoka u postupku, pročitana je izjava FO, "U [adresa], **.**.2003." ovjerena kod TO, javnog bilježnika u [adresa], rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, O-2842/95 iza pok. NO od 28.kolovoza 1995., Sporazumni dogovor o diobi zemljišta sklopljenog između FO i CO, " [adresa], **.**.2012." te Rješenje o izvedenom stanju od 28. svibnja 2015.
4. Osnovan je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 13. siječnja 2026., u [adresa], pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem, dok je upis prava vlasništva tuženika na ovoj parceli utvrđen i čitanjem z.k. izvatka ovoga suda od 28. srpnja 2025.
6. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u [adresa], zaseok Dujmovići, koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću s pripadajućim dvorištem i prostorom položenim istočno i zapadno od kuće, od koji je zapadno položena padina, nekadašnji pašnjak, a istočno ograđeni voćnjak. Nekretnina je u cijelosti ograđena vidljivim međašnim znacima. Iako je u katastarskom operatu ucrtan put preko nekretnine, njega u stvarnosti nema, jer je nekretnina u tom dijelu ograđena s juga betonskim zidom, kao i sa sjevera. Sve ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama i fotografirano.
7. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića stranke nisu iskazale primjedbe, a tužitelj je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 23. siječnja 2026.
8. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČO, SO, DO i ĐO. Svjedok DO iskazao je da cijeli život živi u [adresa], u neposrednoj blizini tužiteljeve kuće i zna da je ova nekretnina koju mi zovemo "Brist" uvijek pripadala tužiteljevoj obitelji, koju oni zovu " G". Iskazao je da zna po kazivanju svoga oca TO da je ova nekretnina pripadala tužiteljevom pradjedu LO, kojega je naslijedio tužiteljev djed AO, a njega tužiteljev otac FO koji je ovu nekretninu darovao tužitelju. Iskazao je da mu je poznato da su nasljednici pok. AO, odnosno njegov stric i tetka su se podijelili i da je ova nekretnina pripadala u materijalno odijeljeni dio tužiteljevom ocu, tako da ostali nasljednici njegovog oca i djeda ne polažu nikakva prava na ovu nekretninu, te da mu je poznato da je tužitelj sagradio kuću, istu ogradio u cijelosti, a kada ga se pita za put koji je ucrtan u katastru istočnije od kuće iskazuje da se on toga puta ne sjeća, a put postoji zapadnije i vodi prema Ivankovom gumnu, ali on u nijednom dijelu ne ulazi u nekretninu. Iskazao je da je na istočnom dijelu nekretnine uvijek bila obradiva površina a sada su tu voćke, dio vrtla i sve to obrađuje tužitelj, te da je poznavao oca tužitelja, umro je prošle godine u 95-oj godini života, a sjeća se i djeda AO i njih je viđao na ovoj nekretnini, koju su obrađivali kao i tužitelj, a južnije na drugoj nekretnini su imali štalu i držali stoku i viđao ih je svakodnevno, tako da je tužitelj i njihovi pravni prednici u posjedu ove nekretnine sigurno više od 150 godina. Iskazao je da su nekretnine koje graniče s tužiteljevom u posjedu fizičkih osoba i ograđene su svaka za sebe i državnih nekretnina na ovom prostoru nema, te da se sjeverni dio nekretnine koristio za ispašu stoke. Svjedok ĐO, brat tužitelju, iskazao je da je njegov otac FO darovao tužitelju ovu nekretninu koju je on naslijedio od svoga oca i oko toga nema nikakvog spora i on je suglasan da tužitelj ovu nekretninu uknjiži na svoje ime, te daje slušao iskaz DO kojega u cijelosti potvrđuje i iskazuje identično kao i on, dodaje da je njegov otac rođen 1930. godine, a umro je u 95-oj godini života. Svjedokinja ČO iskazala je da je ona mejašnica tužitelju s južne i sjeverne strane i između njih nema spora oko međa, a vidjela je koju nekretninu tužitelj pokazuje sudu na licu mjesta i ona je suglasna da istu uknjiži na svoje ime te iskazuje identično kao i DO, te dodaje da su prednici njenog supruga u srodstvu tako što je djed njenog suprug i tužiteljev djed braća i ovo je nekada bilo u zajednici koju su oni podijeli i ovo je zapalo AO, a kasnije tužitelja. Svjedok SO iskazao je da je njegov djed Č bio brat tužiteljevom djedu i djedu od DO, Marijina supruga, koji su se podijelili i tužiteljeva djeda AO u njihovoj diobi zapala je ova nekretnina dok su njegovog djeda i DO zapale neke druge nekretnine, tako da on ni njegovi prednici ne polažu nikakva prava na ovu nekretninu koja je u cijelosti tužiteljeva. Iskazao je da je on zaposlenik Hrvatskih šuma, koje nikada nisu gospodarile ovim dijelom jer je bilo privatno vlasništvo, a ostalom dijelu iskazuje kao prethodno saslušani svjedoci.
9. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme. Na ovakav način očitova se i zz tuženika koji je iskazao da na predmetnoj nekretnini ne postoji put, kao što je utvrđeno na zapisniku o očevidu. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr.- dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužitelj i njegovi pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.
U Imotskom, 11. veljače 2026.
SUDAC
Nevenka Kolovrat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.
