Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11871/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DD, zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. tog Zakona, prekršaja iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20, 144/20, 114/22 i 18/24) i zbog prekršaja iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Makarska, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 24. listopada 2025., broj: Pp-2126/2025-9, na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Makarska, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u izreci, u odnosu na djela činjenično opisana pod točkama II/5) i II/7) izreke, tako da se djelo okrivljenika činjenično i pravno opisano pod točkom II/5) i pod točkom II/7) pravno označava kao prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 114/2022, 133/2023).

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude preinačuje se odluka o novčanoj kazni za prekršaje iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona i to na način da se u povodu žalbe tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Makarska osim za navedene prekršaje, po službenoj dužnosti preinačava prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku ŠD za prekršaj iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), činjenično opisanog pod točkom II/5) izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset eura), te se za prekršaj iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom I/1) izreke pobijane presude novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset eura) smatra utvrđenom, kao i za prekršaj iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona činjenično opisanog pod točkom II/3) izreke pobijane presude u iznosu 30,00 (trideset eura), te za prekršaj iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona činjenično opisanog pod točkom II/6) izreke pobijane presude u iznosu 1.320,00 (tisućutristodvadeset eura), za prekršaj iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj: 62/15, 42/20, 144/20, 114/22 i 18/24) činjenično opisanog pod točkom II/8) izreke pobijane presude u iznosu 20,00 (dvadeset eura), te za prekršaj iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), činjenično opisanog pod točkom II/9) izreke pobijane presude u iznosu 30,00 (trideset eura), te se okrivljeniku ŠD primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.050,00 (dvijetisućepedeset eura), s time da ukoliko okrivljenik u roku od 30 (trideset) dana plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

III. Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinske, Policijske postaje Makarska, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 216. stavka 3. tog Zakona, iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici i iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te mu je za prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama činjenično opisanog pod točkom I/2) izreke, kao i za prekršaj iz članka II/4) izreke primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 20 dana, u koju se uračunava vrijeme uhićenja od strane PP Makarska, u vremenu od 5. listopada 2025. u 20,35 sati do 6. listopada 2025. u 10,00 sati, kao dva dana zatvora i vrijeme provedeno u zadržavanju po rješenju Općinskog suda u Makarskoj, Pp-2126/2025-4 od 6. listopada 2025. u trajanju od 7 dana u vremenu od 6. listopada 2025. godine u 11,00 sati do dana 13. listopada 2025. godine u 11,00 sati, pa ima za izdržati još 11 dana zatvora. Temeljem 39. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku je za prekršaje 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz članka 244. stavka 7. cit. Zakona, iz članka 238. stavka 7. cit. Zakona, iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona, iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici i iz članka 66. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 2.080,00 eura.

2. Istom presudom odlučeno je da se odbija prijedlog tužitelja da se temeljem odredbe članka 76.a Prekršajnog zakona oduzme moped marke PIAGGIO tipa VESPA 50 ET2, koji je bio privremeno oduzet od okrivljenika DD, prema potvrdi od 5. listopada 2025. godine.

3. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom AM kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

4. Okrivljenik je tom presudom obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

5. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

6. U žalbi tužitelj navodi da smatra da je odlukom o smanjenju predložene sankcije ovlaštenog tužitelja za prekršaje pod točkama 2. i 4., te zamjenom predložene kazne zatvora za prekršaj pod točkom 6. novčanom kaznom počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o izrečenim sankcijama. Nadalje tužitelj navodi da s obzirom da se radi o recidivistu, koji je višekratno pravomoćno kažnjavan za prekršaje pa i prekršaje vožnje prije stjecanja prava na upravljanje bilo koje kategorije i za upravljanje pod utjecajem opojnih droga u organizmu, a izrečene kazne su se pokazale potpuno neučinkovite, da je jasno da su jedine primjerene kazne za inkriminirano, uporno i opasno ponašanje i kršenje propisa kazne zatvora u maksimalnom trajanju predloženom od strane ovlaštenog tužitelja. Sud da ne smije prepuštati slučaju (sreći) da li će osobe poput okrivljenika slijedeći put nekog usmrtiti jer upravljaju motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje (bez položenog vozačkog ispita) i upravljanje pod utjecajem opojnih droga, pod okolnostima koje su upitne sa aspekta sigurnosti za druge sudionike u prometu (bježanje od policije i slično), pa zbog svega navedenog predlaže da se uvaži žalba te da se predmet vrati na ponovni postupak i da se okrivljeniku izrekne veća - primjerenija zatvorska kazna za prekršaje pod točkama 2., 4. i 6. kako je predloženo u optužnom prijedlogu tužitelja te da se okrivljeniku oduzme predmetni motocikl.

7. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

8. Žalba nije osnovana.

9. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Pri tome je po službenoj dužnosti nađeno da je počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji su predmet optužbe, činjenično opisanih pod točkom II/5 i II/7 prvostupanjske presude, primijenjen propis koji se ne može primijeniti, odnosno da je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja. Okrivljenik je pod točkama II/5 i II/7 prvostupanjske presude proglašen krivim, a po tom i kažnjen za dva prekršaja u realnom stjecaju i to zbog upravljanja motornim vozilom za vrijeme dok mu je istekla prometna dozvola za više od 15 dana odnosno dana 13. lipnja 2024., te da istom prilikom nije na zahtjev policijskog službenika predočio prometnu dozvolu (članak 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članak 242. stavak 5. cit. Zakona).

11. Međutim, u pravni opis (biće djela), jednog od prekršaja i to u prekršaj iz članka 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ulazi sve nepravo navedenoga zbivanja, te nema potrebe kažnjavati okrivljenika i za djelo prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona. Prekršaj iz članka 238. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira, dakle prekršaj iz članka 242. stavka 5. istog Zakona.

12. Slijedom iznijetog trebalo je po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona odlučiti kao što stoji u izreci ove presude pod točkom I.

13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoje zakonski uvjeti za trajno oduzimanje vozila.

14. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanjem gore navedenog vozila. Dosadašnju kažnjavanost okrivljenika na koju upire žalitelj prvostupanjski sud je cijenio izricanjem kazne zatvora u trajanju od 20 dana, koju ovaj sud smatra primjerenom, s time da iz prekršajne evidencije proizlazi da je okrivljenik do sada bio kažnjavan novčanom kaznom za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle okrivljenik nije kažnjavan više od jedanput za prometni prekršaj, koji bi bio relevantan za oduzimanje vozila, pa je i ovaj sud mišljenja da pri takvom stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14), kao i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, a što je valjano obrazložio prvostupanjski sud, s kojim razlozima se slaže i vijeće ovog suda.

15. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja strože kazne zatvora od one predložene po tužitelju za prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito odlučio da se prema okrivljeniku ne treba izreći stroža kazna zatvora, utvrdivši pri tom sve okolnosti, kako olakotne tako i otegotne, nakon zakonito provedenog dokaznog postupka, pri čemu je sud sve okolnosti za svoju odluku o izrečenoj kazni zatvora detaljno obrazložio u pobijanoj presudi, pa ovaj sud nije našao razloga za izricanjem strože kazne zatvora za navedene prekršaje.

16. Isto tako ovaj sud je mišljenja da okrivljeniku za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne treba izreći zatvorsku kaznu, već da je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura primjerena težini počinjenog prekršaja, imajući u vidu da je okrivljenik, kako je već navedeno, do sada samo jednom kažnjavan i to za prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to novčanom kaznom uz koju je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjesec, pa se stoga po mišljenju ovog suda nisu stekli uvjeti za izricanjem kazne zatvora okrivljeniku i za prekršaj iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona.

17. Iz navedenih razloga odlučeno je temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.