REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-601/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KNL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog KNL, izjavljenoj po branitelju Marku Fuštin, odvjetniku iz Šibenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-112/2022 (ispravno bi bilo K-386/2018) od 24. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog KNL, a prihvaćanjem te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda Šibeniku broj K-112/2022 (ispravno bi bilo K-386/2018) od 24. srpnja 2025., proglašen je krivim optuženi CNL zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavak 2. KZ/11, te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 (ispravno bi bilo članka 139. stavka 2. KZ/11) osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen se neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 optuženi CNL dužan je na ime troškova kaznenog postupka platiti paušal u iznosu od 600,00 eura u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi CNL po branitelju Marku Fuštin, odvjetniku iz Šibenika uvodno najavljujući žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08), povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o sankciji i odluke o troškovima postupka. Žalitelj smatra da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude. Žalitelj smatra i da mu je zbog činjenice da se oštećenik nije pojavio niti na jednoj sudskoj raspravi niti je dao svoj iskaz, uskraćeno pravo na obranu, na jednakost oružja jer nije mogao postavljati pitanja oštećeniku te je tako uskraćen u pravu na utvrđenje odlučnih činjenica je li oštećenik sporne prigode uopće bio u mjestu Zablaće, je li čuo kakve riječi i od koga i jesu li njemu bile upućene. Žalitelj nadalje ukazuje na proturječnosti u iskazima svjedoka KN i CN jer iz iskaza svjedoka KN proizlazi da je optuženik prijetio oštećeniku dok je oštećenik bio u kući ispred koje su on i njegov brat GN radili, dok iz iskaza svjedoka CN proizlazi da je oštećenik od optuženika bio udaljen par metara, da su on i oštećenik sve jasno čuli, a u dvorištu da je bio i njegov brat HN (dok GN navodi da je bio u kući, HN navodi da je GN s njim bio ispred kuće), a nadalje sam svjedok GN navodi da optuženik i nije pokušao ući u kuću i nije ni znao da se oštećenik nalazi u kući što je suprotno njegovom prethodnom navodu da je oštećenik bio par metara udaljen od optuženika dok svjedok HN navodi da se zbog proteka vremena ne može sjetiti je li oštećenik sporne prigode stajao pored njega ispred kuće ili je isti bio unutar kuće. Žalitelj nadalje smatra da sud potpuno nemušto "ne poklanja vjeru" iskazu svjedoka LN je isti nije prethodno ispitan po policiji ili državnom odvjetniku što nije i ne može biti greška optuženika, a s obzirom na iskaz svjedokinje GNL smatra da je bilo nužno ispitati oštećenika ne samo radi utvrđenja gdje se oštećenik u inkriminirano vrijeme nalazio već i radi utvrđenja subjektivnog doživljaja samog oštećenika, koliko je ozbiljno shvatio navodno izgovorne riječi prijetnje. Ističe se i da se ovo kazneno djelo progoni po prijedlogu, a s obzirom na sadržaj službene bilješke "oštećeni je star i bolestan i nažalost se ne može odazvati pozivu suda i ne želi imati ništa s tim, neka bude gotovo" za koju se ne zna tko ju je napisao ista se može protumačiti i kao odustanak od progona protiv optuženika. Predlaže se ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba optuženog KNL zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 je osnovana, a ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08, Županijski sud u Slavonskom Brodu je utvrdio da je prvostupanjski sud ostvario i druge oblike bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti.
6. S pravom optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 kada u žalbi ističe da se presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a što proizlazi iz činjenice da se osuđujuća presuda temelji na iskazima dvojice svjedoka KN i CN, a u njihovim iskazima postoji proturječnost kako to optuženik u žalbi ističe o tome gdje se oštećenik u inkriminirano vrijeme, dok je optuženik izgovarao inkriminirane riječi, nalazio. Naime, iz njihovih iskaza ne proizlazi da je optuženik pozivao oštećenika da izađe iz kuće, a prema činjeničnom opisu optužnice optuženik je to tražio, svjedok GN je naveo da optuženik i nije znao da se oštećenik nalazi u kući i da oštećenik iz kuće nije izlazio, ali je isto tako naveo da je oštećenik bio udaljen od optuženika oko par metara što implicira da se oštećenik u jednom trenutku nalazio izvan kuće, u dvorištu gdje je bio i optuženik, a s druge strane svjedok HN je naveo da je oštećenik bio u kući, ali se zbog proteka vremena ne sjeća je li i ostao u kući i je li se svađao sa optuženikom. Optuženik pak u svojoj obrani tvrdi da oštećenika nije niti vidio, nije znao da je u kući, te da je vidio samo jednog od braće HN tom zgodom, da je u ljutnji vikao i svašta govorio revoltiran što se dirao kavez za plin, ali i izvršio nekakav iskop zemlje, a negira i da je tražio da oštećenik izađe iz kuće, a uopće negira da je prijetio oštećeniku. Kada se uzme u obzir da se kazneno djelo prijetnje može počiniti ili izravno prema oštećeniku i žrtvi ili posredno preko posrednika, ali okrivljenik mora postupati s namjerom da posrednik prenese prijetnju oštećeniku i žrtvi, u okolnostima kada nije razjašnjeno je li optuženik znao da se oštećenik nalazi u kući, je li oštećenik bio samo u kući ili je izašao i na dvorište gdje se nalazio optuženik, jer su iskazi svjedoka o tome gdje se nalazio oštećenik u inkriminirano vrijeme proturječni, a s druge strane niti jedan svjedok ne spominje da je optuženik pozivao oštećenika da izađe van iz kuće ostaje nerazjašnjeno je li prijeteće riječi optuženi izrekao s namjerom da ih oštećeni osobno izravno čuje. Takva namjera optuženika mora se dokazati, a u odnosu na tu namjeru, subjektivni element kaznenog djela prijetnje prvostupanjski je sud iznio proturječne i nejasne razloge jer s jedne strane smatra dokazanim da je u cilju da ustraši oštećenika koji se nalazio u kući, počeo vikati, tražeći da izađe i izgovorio prijeteće riječi, premda iz iskaza svjedoka KN i CN ne proizlazi da je tražio od oštećenika da izađe van iz kuće, a s druge strane pod točkama 13. i 16. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud obrazlaže da nije od odlučne važnosti je li oštećenik bio na mjestu događaja već da li je za prijetnje saznao preko posrednika. Kako u činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude stoji tvrdnja da je optuženik prijeteće riječi izgovorio izravno oštećeniku prethodno tražeći da izađe van iz kuće, dok s druge strane nije razjašnjeno je li optuženik uopće znao da se oštećenik nalazio u kući, a prvostupanjski sud obrazlaže i da nije od odlučne važnosti je li optuženik bio na mjestu događaj, prvostupanjska je presuda u tom dijelu proturječna razlozima presude, navedeni razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, na koji način je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka. 11. ZKP/08.
7. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženog KNL po službenoj dužnosti u smislu članak 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud ostvario i daljnju bitnu povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 zbog koje je također pobijanu presudu trebalo ukinuti.
7.1. Naime, optuženiku se stavljalo na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu DN, a u točki III. izreke pobijane presude prvostupanjski je sud optuženika na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, dakle osuđen je na temelju zakonskog članka koji se ne odnosi na kazneno djelo za koje je proglašen krivim što izreku presude čini proturječnom samoj sebi i time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka. 11. ZKP/08.
8. Slijedom navedenog u pobijanoj presudi ostvareno je više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koje upire optuženik u svojoj žalbi, ali ih je ovaj sud utvrdio i po službenoj dužnosti pa je prihvaćanjem žalbe optuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
9. Budući je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženik je podnio žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08, drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno je u nastavku provesti dokaz ispitivanjem samog oštećenika DN, radi utvrđenja odlučnih činjenica gdje se nalazio u inkriminirano vrijeme, ako je bio u kući je li ga optuženik pozivao da izađe van izgovarajući mu prijeteće riječi, a što je važno za utvrđenje subjektivnog elementa kaznenog djela prijetnje.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, izvesti sve dokaze koje je proveo i u prethodnom postupku, izvest će i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti. Izvedene dokaze sud će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Pri tomu će prvostupanjski sud navesti jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon i donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.
11. Slijedom svega navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
