REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD
Poslovni broj Kž-241/2025-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Pavelić, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FH, zbog kaznenog djela protupravne eksploatacije rudnog blaga iz članka 211. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 10. veljače 2025., poslovni broj K-80/2018-78., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika FH kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Varaždinu presudom od 10. veljače 2025., poslovni broj K- 80/2018-78., proglasio je krivim okrivljenika FH zbog kaznenog djela protiv okoliša – protupravnom eksploatacijom rudnog blaga – opisano i kažnjivo po članku 211. stavku 1. KZ/11, pa ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Istom presudom utvrđeno je da novčani iznos od 1.813.230,00 kuna (milijun osamsto trinaest tisuća dvjesto trideset kuna)/240.656,98 eura (dvjesto četrdeset tisuća šesto pedeset šest eura i devedeset osam eurocenti), predstavlja imovinsku korist koju je optuženi GH ostvario kaznenim djelom iz članka 211. stavka 1. KZ/11. V. Utvrđuje se da je novčani iznos od 1.813.230,00 kuna(milijun osamsto trinaest tisuća dvjesto trideset kuna)/240.656,98 eura (dvjesto četrdeset tisuća šesto pedeset šest eura i devedeset osam eurocenti) imovina Republike Hrvatske.
3. Naloženo je optuženom GH da Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 1.813.230,00 kuna (milijun osamsto trinaest tisuća dvjesto trideset kuna)/240.656,98 eura (dvjesto četrdeset tisuća šesto pedeset šest eura i devedeset osam eurocenti) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi GH dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura (sto eura) te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 3.322,32 (tri tisuće tristo dvadeset dva eura i trideset dva eurocenta) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude
5. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Franji Šebijan, odvjetniku iz Varaždina, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Iako se okrivljenik uvodno žali zbog kako to kaže svih žalbenih razloga, iz sadržaja žalbe se dade zaključiti da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime smatra da kao priučeni vozač bez elementarne rudarske naobrazbe nije mogao počiniti terećeno kazneno djelo jer je imao stalno zaposlenu odgovornu osobu u osobi PH, ing.geod. s položenim državnim ispitom koji je zadovoljavao propisane uvjete iz članka 82. Zakona o rudarstvu i članka 10. Zakona o stručnoj osposobljenosti za obavljanje poslova u rudarstvu (Narodne novine broj 5/2000). Drugim riječima, smatra da za poštivanje granica obuhvata prema Glavnom rudarskom projektu, odnosno općenito za zakonito izvođenje radova eksploatacije mineralnih sirovina odgovoran može biti jedino voditelj izvođenja radova imenovan sukladno odredbama članka 82. Zakona o rudarstvu, dakle RH, jer nema dokaza da bi mu naredio vršenje zahvata izvan granica Glavnog rudarskog projekta odnosno koncesije. Osim toga u žalbi prigovara utvrđenom iznosu nastale štete Republici Hrvatskoj.
10. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je nakon svestrane analize provedenih dokaza zaključio da je okrivljenik postupao u svemu na način opisan u izreci pobijane presude, za koje je zaključke prvostupanjski sud dao uvjerljive razloge utemeljene na rezultatima provedenih dokaza.
11. Tako prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je konkretno kazneno djelo protupravne eksploatacije rudnog blaga počinio upravo okrivljenik a ne njegov zaposlenik RH kao odgovorni voditelj izvođenja rudarskih radova kojeg okrivljenik tek u završnom govoru na raspravi i u žalbi (branio se šutnjom) tereti kao počinitelja predmetnog kaznenog djela. Naime okrivljenik je vlasnik obrta koji je kao takav dobio koncesiju za eksploataciju, obavljao je eksploataciju u inkriminirano vrijeme, a i kao dugogodišnji koncesionar (rudarski gospodarski subjekt) morao je znati i znao je granice obuhvata Glavnog rudarskog projekta ….., dopunjenog Dopunskim rudarskim projektima iz prosinca 2006. i travnja 2009. godine, odnosno odgovarajuće koncesije i znao je da ne smije iskorištavati rudno blago vađenjem iz ležišta izvan granica Glavnog rudarskog projekta ….. dopunjenog navedenim dopunskim projektima, odnosno bez odgovarajuće koncesije za eksploataciju mineralne sirovine, a iskorištavao ga je, što ispravno prvostupanjski sud zaključuje na temelju preklapanja karata i inspekcijskog nadzora koji je obavio rudarski inspektor KH, ispitan i kao svjedok te je potvrdio navode svoga nadzora, da je okrivljenik vršio eksploataciju izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta … i dopunskih rudarskih projekata, odnosno bez odgovarajuće koncesije za taj dio, na koji način je postupao protivno odredbi članka 99. stavak 2. u svezi sa člankom 11. stavak 6. i člankom 75. stavak 1. točka 9. Zakona o rudarstvu (Narodne novine broj 56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19 i 83/23).
12. Osim toga, okrivljenik je vršeći eksploataciju izvan granica obuhvata Glavnog rudarskog projekta ….. i rečenih dopunskih projekata te koncesije u tom dijelu u inkriminiranom razdoblju iskopao 110.123 m3 mineralne sirovine, građevinskog pijeska i šljunka, vrijednog 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura, što prvostupanjski sud ispravno zaključuje na temelju Nalaza i mišljenja vještaka Kujundžića i Dunde te njegove dopune, koje prvostupanjski sud ispravno cijeni kao vjerodostojne, stručno izrađene i detaljno obrazložene, napravljene u skladu s pravilima struke i važećim propisima, a kako se to obrazlaže u točkama 7. do 8.1. obrazloženja pobijane presude.
13. Prema tome ne stoji navod okrivljenika da za Republiku Hrvatsku nije nastala šteta u navedenom iznosu od 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura, čak naprotiv nastala je znatna šteta u smislu članka 87. stavak 29. KZ-a. Postupajući na način kako je to opisano u izreci pobijane presude odnosno eksploatacijom rudnog blaga protivno gore navedenim propisima Zakona o rudarstvu kojom prilikom je nastala znatna šteta za Republiku Hrvatsku, okrivljenik je ostvario obilježja kaznenog djela protupravne eksploatacije rudnog blaga iz članka 211. stavak 1. KZ-a, ispravno zaključuje prvostupanjski sud.
14. Istina okrivljenik ne prigovara odluci o kazni, no kako prema članku 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja … podnesena u korist optuženika, a u konkretnom slučaju je podnesena, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni – sankciji, to je ovaj sud i u ovom dijelu ispitao pobijanu presudu.
15. Tako odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenoga djela. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne. Određujući vrstu i mjeru kazne – sankcije koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
16. Ovaj sud kao sud drugog stupnja nalazi da su pravilno utvrđene i ispravno ocijenjene sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Naime, prilikom utvrđivanja kaznene sankcije okrivljeniku prvostupanjski sud je ispravno uzeo u obzir kao olakotne okolnosti njegovu dosadašnju neosuđivanost te podatak da je cijelo vrijeme plaćao naknadu za eksploataciju unutar granica Glavnog rudarskog projekta …., dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio podatak da je eksploataciju protivno rudarskoj koncesiji vršio kroz duže vremensko razdoblje (skoro četiri godine).
17. Imajući u vidu navedeno, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, o pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika, ostvariti upravo kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, uz oduzimanje imovinske koristi koju si je okrivljenik pribavio a oštetio je Republiku Hrvatsku u iznosu od 1.813.230,00 kuna odnosno 240.656,98 eura, kako se to obrazlaže u točkama
12. i 13. obrazloženja pobijane presude.
18. Budući pri ispitivanju iste pobijane presude nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
