Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

K-309/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Marijanu Šakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Tine Abičić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UG, zbog kaznenih djela iz članka 118. stavka 1. i članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – u nastavku KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (u nastavku ODO), broj KO-DO- 80/2023 od 6. veljače 2023., nakon javnih rasprava koje su održane 18. prosinca 2025., 20. siječnja 2026. i 5. veljače 2026. u prisutnosti savjetnice ODO-a ŽG, okrivljenika i njegovog branitelja Tihomira Volića, 11. veljače 2026. objavio je, a 5. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. i 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – u nastavku ZKP/08) okrivljenik ĆG, sin TG, djevojačko obiteljsko ime majke ĆG, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], **.**.1983., državljanin Republike Hrvatske, nekvalificirani radnik, zaposlen, završena osnovna škola, OIB [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac šestero djece od kojih je troje maloljetno, bez vojnog čina i odlikovanja, neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

- kriv je što je 4. studenoga 2022. oko 10:00 u [adresa], zbog neriješenih poslovnih odnosa s oštećenikom ČG, nakon što mu je oštećenik okrenuo leđa, s namjerom da ga teško tjelesno ozljedi dok je oštećenik bio okrenut leđima, čekićem udario oštećenika u glavu zbog čega je on pao na tlo te zadobio ozljede u vidu rane razderotine desne obrve, nagnječenje i krvni podljev oko desnog oka, više-komadni prijelom koštanog dijela očne šupljine, prijelom nosnih kostiju i više-komadni prijelom sinusa gornje čeljusti, a ozljede čine jednu cjelinu i teške su naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, koje je opisano i kažnjivo prema članku 118. stavku 1. KZ/11,

- dok se oslobađa optužbe da bi 4. studenoga 2022. oko 10:00 u [adresa], zbog neriješenih poslovnih odnosa s oštećenikom ČG s namjerom da ga zastraši, oštećeniku rekao: „Hoćeš sada da te ubijem?”, nakon čega je u ruke uzeo drvenu letvu i krenuo prema oštećeniku, ali je letvu odbacio na tlo te uzeo tesarski čekić i opet krenuo prema oštećeniku govoreći mu: „Sad ću te ubiti!”, nakon čega mu je oštećenik okrenuo leđa i nastavio raditi,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, koje je opisano i kažnjivo prema članku 139. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 56. KZ/11 okrivljenik UG osuđuje se na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci te mu se izriče uvjetna osuda pa se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Ako okrivljenik UG u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo, uvjetna kazna će se opozvati te će biti upućen na izdržavanje kazne zatvora, a u izrečenu kaznu uračunat će se vrijeme provedeno u pritvoru, odnosno od 5. studenoga 2022. (14:55) pa nadalje.

IV. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku UG da u roku 15 (petnaest) dana, od pravomoćnosti presude, plati 100,00 (sto) eura troškova postupka koji su određeni u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO-a koja je podnesena 7. veljače 2023., broj KO-DO-80/2023-1, optužen je UG da je počinio dva kaznena djela, odnosno kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu koje je opisano i kažnjivo prema članku 118. stavku 1. KZ/11, kao i za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, koje je opisano i kažnjivo prema članku 139. stavku 2. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

2. Okrivljenik UG se na raspravi koja je održana 18. prosinca 2025. očitovao o optužbi za oba kaznena. Izjavio je da se ne smatra krivim niti za jedno kazneno djelo iz ranije navedene optužnice. S obzirom na njegovo očitovanje poučen je da će biti ispitan na završetku dokaznog postupka, kao i da će se sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom, a sve u smislu članka 417. a stavka 5. i članka 418. stavka 3. ZKP/08.

3. Na raspravi su izvedeni sljedeći dokazi, odnosno pročitani su i pregledani: liječnički nalazi na ime oštećenika ČG, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog UG sa snimkom, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika UG sa snimkom, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke i zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika/žrtve ČG. Navedeni dokazi pročitani su uz suglasnost stranaka, a na temelju članka 431. stavka 1. ZKP/08. Isto tako, na raspravi su saslušani svjedoci KG i EG te sudski vještak Boris Dumenčić, kao i oštećenik ČG. Na kraju dokaznog postupka pročitana je potvrda Odjela za prekršajne evidencije od 20. siječnja 2026., klasa 740-04/26-02-8478 i uvjerenje Odjela za kaznene evidencije od 20. siječnja 2026., klasa 740-02/26-03/19062.

4. Iz obrane okrivljenika UG proizlazi da poznaje oštećenika ČG te da su izvodili radove na kući u [adresa] koji su trajali od lipnja 2022. Navodi kako su 4. studenoga 2022. trebali biti završeni svi radovi koje su obavljali jer su to dogovorili vlasnik nekretnine EG, on i oštećenik. Navedenoga dana, rano ujutro, razgovarao je s oštećenikom koji mu je rekao da čeka svoga brata, koji mu je trebao pomoći pri izvođenju radova. Iz obrane proizlazi da je okrivljenika oko 9:00 – 9:30 nazvao EG i rekao mu da oštećenik ništa ne radi. Okrivljenik je naveo kako mu je EG rekao da oštećenik ne radi jer mu on (okrivljenik) nije platio izvođenje radova. Okrivljenik je rekao EG da će doći i razgovarati s oštećenikom jer nije znao u čemu je problem. Kada je došao zatekao je oštećenika kako stoji i nešto lupa čekićem. Pitao ga je zašto ne radi, a on mu je odgovorio da mu nije platio „opšave”. Okrivljenik mu je odgovorio kako mu je unaprijed platio izvođenje svih radova. Smatra da je do sukoba došlo kada je oštećeniku rekao da mora završiti radove na krovištu te da mu je sve platio, a oštećeniku je rekao i da mu je posudio novce. Tijekom razgovora oštećenik je stajao preko puta okrivljenika, na udaljenosti od jedan metar i u desnoj ruci je držao čekić te mu je govorio da mu ne može ništa, da mu može popušiti „onu stvar” i nakon toga mu je opsovao mater. Nakon toga je oštećenik krenuo prema njemu, a okrivljenik se vratio jedan korak unazad, zamahnuo je desnom rukom i udario oštećenika, nakon čega je izašao iz dvorišta da se smiri. Iz obrane proizlazi da se okrivljenik dvije-tri minute nakon toga vratio u dvorište gdje je zatekao oštećenika i EG, koji mu je donio lavor s vodom te je vidio da oštećeniku curi krv iz nosa. Upitao je oštećenika je li se sve to moralo dogoditi i jesu li problem mogli riješiti na drugi način. U obrani je naveo da je policija došla nakon 20- tak minuta te da je čekić, koji je oštećenik držao u ruci, bio na travi. Policijski službenici su mu rekli da čekić nisu oduzeli jer na njemu nema nikakvih tragova, ali da su ga fotografirali. Misli da je čekić oštećeniku ispao kada ga je on (okrivljenik) udario, ali dodaje kako on (okrivljenik) u ruci nije imao čekić niti letvu, niti ih je imao u rukama tijekom svađe. Okrivljenik je naveo da oštećenik nije bio u nesvijesti kada ga je udario niti kada se vratio u dvorište. Iz obrane proizlazi da okrivljenik i oštećenik nisu dogovorili da će oštećenik napraviti i „opšave”, već samo radove koji su vezani za pokrivanje kuće. Prema prvobitnom dogovoru dodatni radovi koje je oštećenik trebao izvesti nisu bili plaćeni. Okrivljenik je naveo da oštećeniku nije ništa rekao, dok su se raspravljali oko plaćanja i radova, već da je oštećenik krenuo prema njemu i vrijeđao ga. Nakon što je oštećenik krenuo prema njemu, on je zakoračio nazad jer se malo uplašio, ali je nakon toga zakoračio prema oštećeniku i udario ga. U trenutku kada je iz Orahovice došao u [adresa], u dvorištu kuće u kojoj je oštećenik obavljao radove nije bio EG, već je bio u kući. Iz obrane proizlazi da se okrivljenik branio od oštećenikovog napada jer je oštećenik u ruci držao čekić.

5. Među strankama nije sporno da je okrivljenik UG **.**.2022. oko 10:00 u [adresa], u dvorištu kuće koja je smještena na adresi [adresa], udario oštećenika ČG u glavu zbog čega je zadobio tjelesne ozljede te da su se njih dvojica prije toga raspravljali i posvađali. Nije niti sporno da je postojao poslovni odnos radi izvođenja radova na krovu kuće, a izvođenje radova dogovoreno je s EG, kao ni to da oštećenik toga dana nije morao obavljati dodatne radove vezane za „opšave” te da mu okrivljenik izvođenje dodatnih radova nije platio.

6. Sporno je jesu li ozljede nastale zbog toga što je okrivljenik UG oštećenika ČG udario šakom ili čekićem, kao i to je li okrivljenik prijetio oštećeniku, odnosno radi li se u ovome slučaju o nužnoj obrani.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica pročitani su: nalaz i mišljenje vještaka (stranice 61-62), liječnički nalazi na ime oštećenika ČG (stranice 27-32 i 63-66) te su na raspravi ispitani svjedoci KG i EG. Isto tako, ispitan je vještak Boris Dumenčić te je kao svjedok ispitan i oštećenik ČG, a sve u skladu s člancima 283., 308. i 329. ZKP/08.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je oštećenik ČG zadobio tjelesne ozljede koje čine jednu cjelinu i mogu se odrediti kao obična teška tjelesna ozljeda. Ozljeda je nastala izravnim udarcem tupo-tvrdim sredstvom jakog intenziteta. Udarac je zadan u gornji središnji dio desne strane lica. Struktura i oblik prijeloma koji su utvrđeni računalnom tomografijom (CT) ukazuju da je ozljeda najvjerojatnije nastala snažnim udarcem ušice čekića te da je za nastanak ozljede bio dovoljan jedan udarac.

9. Čitanjem ranije navedenih liječničkih nalaza utvrđeno je da je oštećenik ČG **.**.2022. u 12:38 došao u Opću bolnicu Našice, na Hitni prijem, radi pregleda zbog udarca čekićem u glavu. U nalazima je napisano da su vidljive rane desne obrve s oteklinom lijeve strane lica, kao i potkožni krvni izljevi, da je oko zbog otekline u potpunosti zatvoreno, da zjenice reagiraju na svjetlost i da je prisutno krvarenje iz nosa. Proizlazi da je izvršen konzilijarni pregled i da je oštećenik upućen na pregled liječnika specijaliste - kirurga te da je upućen na snimanje CT-om. Oštećenik je istoga dana pregledan u Zavodu za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju, Kliničkog bolničkog centra Osijek (KBC). Iz nalaza KBC-a može se utvrditi da je oštećenik zadobio prijelom dna očne šupljine, kao i prijelom baze kosti nosa.

10. Na raspravi koja je održana 18. prosinca 2025. ispitani su svjedoci KG i EG, dok na raspravu nisu došli oštećenik ČG niti vještak Boris Dumenčić.

10. 1. Iz iskaza svjedoka KG proizlazi da je kao policijski službenik došao na ranije navedenu adresu u [adresa], radi dojave o napadu na oštećenika ČG te da se radilo o prijavi kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede. Svjedok je iskazivao da nema neposrednih saznanja o samom događaju, već da je o okolnostima počinjenja saznao od drugih policijskih službenika koju su mu ispričali što se dogodilo, odnosno da je o okolnostima događaja saznao iz oštećenikovog iskaza. Navodi da je tjelesna ozljeda bila udarac u desnu stranu lica. Isto tako, iskazao je da mu je oštećenik rekao kako je u trenutku napada bio okrenut leđima u odnosu na okrivljenika UG i da ga je on udario čekićem. Naveo je da nije mogao utvrditi je li okrivljenik udario oštećenika čekićem i da se ne sjeća je li okrivljenik bio prisutan na mjestu događaja, ali da je tamo vidio čekić. Ne sjeća se je li čekić oduzet kako bi se utvrdile okolnosti počinjenja i naveo je da je na mjestu događaja vidio letvu.

10. 2. Svjedok EG iskazivao je da se u vrijeme počinjenja nalazio u kući i da je razgovarao s ocem, dok su u dvorištu bili okrivljenik UG i oštećenik ČG. U jednom trenutku čuo je da glasnije razgovaraju, što mu je bilo čudno jer se nije radilo o normalnom razgovoru. Pogledao je kroz prozor u dvorište i vidio kako se okrivljenik i oštećenik raspravljaju te je došlo do fizičkog sukoba, na način da je oštećenik krenuo prema okrivljeniku. Iz iskaza proizlazi da svjedok nije vidio drži li oštećenik nešto u ruci, odnosno da se ne može sjetiti je li nešto držao u ruci. Iskazivao je da se okrivljenik počeo povlačiti nazad, reagirao je obrambeno, da je bio iznenađen i podigao je ruke, a tada je zadao udarac oštećeniku. Svjedok nije čuo da je okrivljenik prijetio oštećeniku, ali je rekao da je čuo kako je oštećenik psovao okrivljeniku. Nakon što je okrivljenik izašao iz dvorišta, on je izašao van iz kuće te je vidio da oštećeniku curi krv iz nosa. Iz svjedokovog iskaza proizlazi da je samo čuo kako je oštećenik prije napada psovao okrivljeniku, a nije vidio da je okrivljenik nešto držao u rukama.

11. Na raspravi koja je održana 20. siječnja 2026. ispitan je vještak Boris Dumenčić koji je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljena te dodao da, s obzirom na morfološke karakteristike ozlijede, smatra kako je ozljeda vjerojatno nastala nekim užim, mehaničkim sredstvom, uže kontaktne površine od zatvorene šake, a što može biti ušica čekića. Naveo je da bi u slučaju udarca šakom kontaktna površina bila šira, no da ne može u cijelosti isključiti da ozljeda može nastati i na drugi način. Isto tako, vještak je naveo da je ozljeda mogla nastati na način da je oštećenik ČG bio okrenut leđima, odnosno da je dobio udarac između obrve i korijena nosa desne strane lica te da je moguće da je ozljeda nastala u trenutku kada je glavu okrenuo udesno. Izjavio je da ne može isključiti da je udarac nastao šakom, ali vrlo vjerojatno je nastao ušicama čekića i to zbog manje kontaktne površine. Napadač je bio okrenut prema desnoj bočnoj strani te je zadao udarac u gornji desni dio glave, između obrve, nosa i unutrašnje strane ispod desnog oka. Tijekom vještačenja nije utvrđivao visinu napadača jer to nije bilo bitno za nastanak ozljeda.

11. 1. Na istoj raspravi ispitan je i oštećenik ČG jer on nije mogao biti ispitati u skladu s člankom 418. stavkom 4. ZKP/08, odnosno prije ispitivanja ostalih svjedoka, budući da nije došao na raspravu koja je održana 18. prosinca 2025. Oštećenik je iskazivao da je izvodio radove na krovu kuće u [adresa], u [adresa]. Tamo je došao okrivljenik UG i rekao mu da mora napraviti još i ukrasne limove, a što nije bilo dogovoreno. Nakon toga su se počeli svađati, a okrivljenik mu je opsovao majku. Nakon toga je okrivljenik uzeo letvu te ga je pokušao udariti, ali je bacio letvu i uzeo tesarski čekić. Iz iskaza proizlazi da su njih dvojica u dvorištu bili sami, a da je kasnije došao EG. Oštećenik je iskazivao da je u trenutku udarca bio okrenut leđima u odnosu na okrivljenika, ali je vidio da okrivljenik uzima čekić. U jednom trenutku okrenuo je glavu udesno i onda ga je okrivljenik udario. Nije vidio da je udarac zadan čekićem, ali je naknadno vidio da okrivljenik baca čekić iz ruke. Prije nego što je dobio udarac vidio je da okrivljenik ispušta iz ruke letvu i mobitel te uzima čekić. U trenutku svađe od okrivljenika je bio udaljen pola metra te je kasnije iz kuće izašao EG i donio mu lavor s vodom da opere krv. Naveo je da je okrivljenik nakon događaja izašao iz dvorišta.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Borisa Dumenčića jer je izrađen na temelju liječničkih nalaza i snimke CT-a koji su nastali neposredno nakon počinjenja kaznenog djela. Vještak je doktor medicine s dugogodišnjim radnim iskustvom i iskustvom vještačenja u sudskim postupcima, a iz područja medicine, odnosno grane vještačenje sudske medicine. Zbog toga sud nije imao razloga posumnjati u točnost njegovih utvrđenja, odnosno posumnjati u to da vještak nije brižljivo proučio liječničke nalaze i CT snimku ili da nije naveo sve što je zapazio. U tom smislu, smatra se da je nalaz i mišljenje izrado u skladu s pravilima znanosti i vještine. Tijekom ispitivanja sud nije posumnjao u njegovu pristranost jer je, odgovarajući na postavljena pitanja, potpuno i jasno otklonio nejasnoće vezane za način nastanka sporne ozljede, a nije utvrđeno da bi postojao razlog koji upućuje na to da je pristran. Vještak nije isključio da je ozljeda mogla nastati na drugi način, ali je na raspravi jasno iskazivao da je ozljeda vjerojatno nastala nekim užim, mehaničkim sredstvom, sredstvom uže kontaktne površine kao što je ušica čekića. Ovakvo mišljenje utemeljio je pregledom CT snimki koje prikazuju prijelome koje je oštećenik ČG zadobio prilikom udarca, a vještak ih je utvrdio do stupnja vjerojatnosti. Kao što je navedeno vještak smatra da je ozljeda nastala udarcem ušice čekića zbog širine kontaktne površine, a koju je odredio s obzirom na prijelome kostiju lica. Smatra da bi širina kontaktne površine bila veća da je udarac zadan šakom. Izvođenjem ovoga dokaza sud je utvrdio kako je ozljeda vjerojatno nastala udarcem ušice čekića jer je vještak iskazao kako bi kontaktna površina, da je okrivljenik zadao udarac šakom, bila šira. Svoj zaključak utemeljio je na liječničkim nalazima koji se nalaze u spisu, kao i pregledom CT snimke na kojoj su prikazani prijelomi. Polazeći od toga da je za utvrđivanje te važne činjenice bilo potrebno znanje kojim sud ne raspolaže te da je vještak doktor medicine s dugogodišnjim radnim iskustvom, uspoređujući njegove zaključke s ostalim dokazima, sud je prihvatio njegove zaključke te smatra dokazanim da je ozljeda nastala udarcem čekićem u glavu, a kako je to u optužnici opisano.

12. 1. Iskaz svjedoka KG sud je ocijenio kao istinit, ali je dokazna snaga njegovog iskaza ograničena kada su u pitanju važne činjenice. On je kao policijski službenik došao na mjesto počinjenja, nakon što se napad dogodio, i poduzimao je radnje tijekom očevida. O samim okolnostima nema neposrednih saznanja, već je iskazivao ono što su mu ispričali drugi policijski službenici i ono što mu je ispričao oštećenika ČG. Iskaz ovoga svjedoka sudu je važan kako bi se provjerila istinitost onoga što je oštećenik iskazivao na raspravi. Svjedok je na mjesto događaja došao nakon dojave da je počinjeno kazneno djelo, dakle nedugo nakon što se dogodio napad. Sud smatra da, u takvim okolnostima, oštećenik nije imao dovoljno vremena prilagoditi ono što će ispričati policijskim službenicima o događaju i okolnostima počinjenja da bi, eventualno, izbjegao svoju odgovornost ili prikazao da su okolnosti počinjenja drukčije od onoga što je tijekom postupka utvrđeno. Svjedok je iskazao da je na mjestu počinjenja vidio čekić i letvu, ali ti predmeti nisu bili privremeno oduzeti jer se nije moglo utvrditi je li oštećenik dobio udarac tim predmetima. Smatra da je za to bilo potrebno provesti vještačenje. Iz iskaza proizlazi da mu je oštećenik rekao da je u trenutku napada bio okrenut leđima i da ga je okrivljenik UG udario čekićem. U tom dijelu njegov iskaza i iskaz oštećenika se podudaraju, a radi se o važnim činjenicama koje su bitne za odluku o krivnji. Njihovi iskazi podudaraju se i sa zaključcima vještaka, koji smatra da je vrlo vjerojatno ozljeda nastala udarcem koji je zadan čekićem, a ne šakom. Važno je naglasiti da je svjedok policijski službenik koji je postupao u okviru zakonskih ovlaštenja, a nije rekao da se pojavila sumnja u to da su okolnosti počinjenja drukčije od onoga kako je to oštećenik ispričao, neposredno nakon svađe i napada.

12. 2. U dokaznom postupku ispitan je i svjedok EG. Njegov iskaz ocijenjen je kao djelomično istinit jer je proturječan, budući da je svjedok tijekom iskaza bio nesiguran kada je govorio o važnim činjenicama, a pojedini dijelovi iskaza suprotni su drugim dokazima koje je sud ocijenio kao istinite. Iskaz je ocijenjen kao istinit samo u dijelu u kojem je svjedok govorio o okolnostima nakon počinjenja, odnosno kada je izašao iz kuće u dvorište. Svjedok je bio u poslovnom odnosu s okrivljenikom UG i oštećenikom ČG. Prema onome što je okrivljenik u obrani iznosio, upravo je zbog poziva EG došao u [adresa] iz [adresa]. On ga je nazvao i rekao mu da oštećenik ništa ne radi. U vrijeme počinjenja nije bio u neposrednoj blizini okrivljenika i oštećenika, odnosno u dvorištu, već se nalazio u kući i razgovarao je s ocem. S obzirom na ovakve okolnosti, sud smatra da su mu pažnja i koncentracija bile usmjerene na razgovor s ocem, iako je rekao da je čuo kako okrivljenik i oštećenik glasnije razgovaraju i da mu se to nije učinilo normalno, odnosno da se nije radilo o normalnom razgovoru. Ako je tijekom razgovora s ocem primijetio da se između okrivljenika i oštećenika odvija razgovor, koji mu se nije činio kao normalni razgovor između dvoje ljudi, pa ako se uzme da je on nazvao okrivljenika i rekao mu da oštećenik ništa ne radi, mogao je zaključiti o čemu su njih dvojica razgovarali. Iskazivao je da nije čuo prijetnje koje je oštećenik uputio okrivljeniku, ali je kasnije tijekom iskazivanja rekao da je čuo kako je oštećenik prije napada okrivljeniku opsovao mater. Ovakav iskaz je kontradiktoran jer je svjedok najprije rekao da je čuo kako okrivljenik i oštećenik glasnije razgovaraju, ali nije iskazivao o čemu su razgovarali, dok je kasnije tijekom iskaza rekao da čuo kada je oštećenik okrivljeniku opsovao mater. Isto tako, rekao je da misli kako je oštećenik nešto držao u ruci, a potom da nije siguran je li on nešto držao u ruci. Ovakva odstupanja u iskazu dovode u sumnju o istinitosti onoga što je svjedok rekao jer je bio nesiguran u ono o čemu govori. Povrh toga, svjedok je rekao da je pogledao kroz prozor u dvorište, nakon što je čuo da okrivljenik i oštećenik glasnije razgovaraju, i vidio je da se raspravljaju, ali iz iskaza ne proizlazi da je takvo ponašanje kod njega izazvalo nekakvu reakciju. Ako se uzme da je upravo on nazvao okrivljenika i rekao mu da oštećenik ništa ne radi, mogao je zaključiti da se njih dvojica raspravljaju upravo oko tog problema pa sud smatra da njegov iskaz nije istinit niti u djelu u kojem je rekao da je događaj vidio, odnosno da je kroz prozor gledao u dvorište i vidio kako je oštećenik krenuo prema okrivljeniku te da ga je okrivljenik nakon toga udario. Svjedok nije bio niti siguran kojom rukom je okrivljenik zadao udarac oštećeniku, ali je iskazivao da okrivljenik tijekom fizičkog sukoba nije imao ništa u rukama. Takav iskaz, u kojem svjedok selektivno pamti ili iznosi pojedine važne okolnosti događaja, sud nije mogao prihvatiti. U tom dijelu njegov iskaza suprotan je onome što je utvrđeno iz drugih dokaza, a posebice iskaza KG, oštećenika i vještakovog nalaza i mišljenja. Pri tom je njegov iskaz, u dijelu u kojem je rekao da je nakon događaja izašao u dvorište, ocijenjen kao istinit jer je to potvrdio oštećenik, kao i okrivljenik u svojoj obrani, ali ne radi se o okolnostima i činjenicama koje su važne za odluku o krivnji jer opisuju okolnosti koji su nastale nakon počinjenja. Svjedok nije iskazivao o tome da je okrivljenik ponudio oštećeniku pomoć, da mu se ispričao niti da je bio zabrinut zbog ozljede, zbog čega taj dio iskaza nije važan za odluku o krivnji.

12. 3. U dokaznom postupku kao svjedok ispitan je i oštećenik ČG. Njegov iskaz sud je u cijelosti ocijenio kao istinit jer je iskazivao jasno, detaljno i uvjerljivo. U usporedbi s onim što je na raspravi iskazivao svjedok KG, o onome što je zatekao na mjestu događaja, može se zaključiti da je oštećenik rekao svjedoku kako mu je okrivljenik zadao udarac čekićem u glavu, a da je u vrijeme napada bio okrenut leđima. Iz oštećenikovog iskaza proizlazi da su se okrivljenik i on prije toga posvađali jer je morao izvoditi dodatne radove koji nisu plaćeni. Sud smatra da oštećenik, neposredno nakon napada, nije mogao imati dovoljno vremena da razmišlja o tome što će reći policijskim službenicima te je ispričao ono što se uistinu i dogodilo. Kako u trenutku počinjenja u dvorištu nije bio nitko, osim okrivljenika i oštećenika, a s obzirom na to da je sud iskaz svjedoka EG ocijenio kao djelomično istinit, oštećenikov iskaz je uspoređen s onim što je na raspravi rekao KG. On je iskazivao o okolnostima koje su mu, neposredno nakon događaja, ispričali drugi policijski službenici i oštećenik, a nakon što je došao obaviti očevid. Ispitan na raspravi, koja je održana nakon više od tri godine od počinjenja, oštećenik je o važnim činjenicama jednako iskazivao, kao i što je to učinio nakon samog događaja kada je događaj prepričao svjedoku KG što se dogodilo. Zbog toga sud nije imao razloga posumnjati u istinitost onoga što je oštećenik u iskazu naveo. Međutim, iz njegovog iskaza nije se moglo utvrditi da mu je okrivljenik prijetio, a to se nije moglo utvrditi niti iz drugih dokaza. Prije samog događaja njih dvojica su se raspravljali, a iz oštećenikovog iskaza te okrivljenikove obrane proizlazi da su jedan drugome izrekli psovke. Nije se bez dvojbe moglo utvrditi je li okrivljenik prije napada prijetio oštećeniku na način kako je to u optužnici opisano.

13. Ocjenjujući svaki dokaz posebno te sve dokaze zajedno kao cjelinu, sud je nedvojbeno izveo zaključak da je okrivljenik UG **.**.2022. oko 10, došao iz [adresa] u [adresa], a nakon što ga je nazvao EG i rekao mu da oštećenik ČG ništa ne radi. Oštećenik je trebao izvesti dodatne radove koji nisu bili dogovoreni i čije izvođenje mu okrivljenik nije platio. Nakon što je došao u dvorište kuće, koja je smještena na adresi [adresa], zatekao je oštećenika i njih dvojica su se posvađali zbog neriješenih poslovnih odnosa. Tijekom svađe u dvorištu su bili sami, a EG izašao je iz kuće nakon što je okrivljenik udario oštećenik i izašao iz dvorišta. Nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik čekićem udario oštećenika u glavu, desnu stranu lica, između obrve i korijena nosa zbog čega su nastale ozljede koje čine jednu cjelinu i označavaju se kao obična teška tjelesna ozljeda, dok je bio okrenut leđima i zbog čega je pao na tlo. Zadobio je rane razderotine desne obrve, nagnječenje i krvni podljev oko desnog oka, više-komadni prijelom koštanog dijela očne šupljine, prijelom nosnih kostiju i više-komadni prijelom sinusa gornje čeljusti. Nije utvrđeno da je okrivljenik oštećeniku izrekao prijetnje na način kako je to u optužnici navedeno, odnosno da mu je ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza niti se na temelju izvedenih dokaza to moglo utvrditi. Nedvojbeno je utvrđeno da je napadu prethodila svađa te da su jedan drugome upućivali psovke, ali to su indicije o kojima ne ovisi odluka o krivnji.

14. Polazeći od ranije navedenog činjeničnog stanja, u postupku se nije moglo utvrditi kojom vrstom čekića je okrivljenik udario oštećenika pa je iz činjeničnog opisa izostavljeno da ga je udario tesarskim čekićem. Isto tako, u dokaznom postupku nije utvrđeno da je okrivljenik, nakon što je udario oštećenik i nakon što je on pao na tlo, ponovno rekao oštećeniku da će ga „odrobijati”, zbog čega je i taj dio činjeničnog opisa u izreci presude izostavljen. U izreci nije niti naveden dio činjeničnog opisa iz kojeg proizlazi da je okrivljenik prvo uzeo letvu, a zatim čekić jer je utvrđeno da je udarac zadan čekićem. Prema mišljenju ovoga suda, daska je predmet koji bi, da je upotrijebljen tijekom počinjenja, možda mogao izazvati blaže posljedice, ali je za odluku o krivnji bitno da je udarac zadan čekićem jer iz činjeničnog opisa niti ne proizlazi da je okrivljenik prvo pokušao daskom udariti oštećenika, već proizlazi da je dasku odbacio i uzeo čekić.

15. Na temelju članka 421. ZKP/08 sud je odbio dokazne prijedloge obrane da se provede novo vještačenje nastalih ozljeda, da se izvede dokazna radnja suočenja svjedoka EG i oštećenika ČG, kao i dokazni prijedlog da se od Policijske postaje Našice zatraže fotografije obavljenog očevida. Navedene dokazne prijedloge sud je odbio jer se iz dokaza koji su provedeni mogu utvrditi važne činjenice, u dovoljnoj mjeri, da se donese odluka. Kako je to već ranije u obrazloženju navedeno, vještak je u ovome predmetu izradio nalaz i mišljenje nepristrano i u skladu s pravilima znanosti i vještine, a obrana nije navela okolnosti koje bi upućivale suprotno niti je za to predložila dokaze. Iznoseći samo tvrdnju da je nalaz izrađen isključivo s ciljem da se potvrde navodi iz optužnice, a što u postupku nije dokazano, sud smatra da navedena tvrdnja nije dovoljna kako bi se posumnjalo u dokaznu snagu nalaza i mišljenja koji je u ovome postupku izrađen. S obzirom na to da su u cijelosti prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, a kako je to navedeno pod točkama 12. i 13. obrazloženja, odlučeno je odbiti dokazni prijedlog da se odredi novo vještačenje. U odnosu na suočenje svjedoka EG i oštećenika ČG, potrebno je navesti da je sud iskaz svjedoka ocijenio kao djelomično neistinit jer je kontradiktoran, a svjedok je selektivno iskazivao o važnim činjenicama koje idu u prilog okrivljeniku UG, dok je suprotno tomu iskaz oštećenika u cijelosti ocijenio kao istinit. Zbog toga nije prihvaćen dokazni prijedlog da se suoče svjedok i oštećenik jer sud smatra da njihovim suočenjem ne bi mogao utvrditi važne činjenice drukčije od onoga kako je to u obrazloženju izloženo. Isto tako, sud nije prihvatio taj dokazni prijedlog jer su se odlučne činjenice mogle utvrditi analizom drugih dokaza, odnosno na temelju zaključaka do kojih je došao vještak, kao i onoga što je iskazivao svjedok KG, a oba dokazna sredstva podupiru oštećenikov iskaz. Pregledom spisa utvrđeno je da policijski službenici u prethodnom postupku, a prilikom obavljanja očevida, nisu izradili ili nisu dostavili fotografije mjesta na kojemu su obavljali očevid. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog da se od Policijske postaje Našice zatraže fotografije mjesta očevida jer nije sporno da su policijski službenici tamo zatekli čekić i letvu. Osim što je o tome iskazivao policijski službenik, koji je nakon dojave došao na mjesto počinjenja, o tome da su se tamo nalazili čekić i letva iskazivao je i oštećenik, a u svojoj obrani je to potvrdio i okrivljenik. Pregledom fotografija mjesta očevida ne bi se mogla utvrditi važna činjenica koja je u ovome postupku sporna, a to je je li okrivljenik čekićem zadao udarac oštećeniku. Zaključak o postojanju te važne činjenice sud je izveo iz drugih dokaza, zbog čega nije bilo potrebno pregledati fotografije jer na njima ne bi bilo prikazano drži li okrivljenik u ruci čekić niti bi bilo prikazano je li on oštećeniku zadao udarac čekićem. S obzirom na to da je u postupku provedeno medicinsko vještačenje ozljeda, a kako bi se utvrdilo na koji način je nastala ozljeda, i budući da je vještak na raspravi iskazivao da je vjerojatno da je ozljeda nastala udarcem ušice čekića, ta važna činjenica utvrđena je na temelju toga dokaza.

16. Na kraju dokaznog postupka, a na temelju članka 418. stavka 5. u svezi s člankom 416. ZKP/08 pročitane su potvrda i uvjerenje od 20. siječnja 2026. Odjela za prekršajne evidencije i Odjela za kaznene evidencije.

17. U sladu s člankom 118. stavkom 1. KZ/11 tko drugoga teško tjelesno ozljedi kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. S obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik UG teško tjelesno ozlijedio oštećenika ČG jer ga je udario čekićem u desnu stranu lica, sud je utvrdio da se njegovom radnjom ostvarilo biće navedenog kazneno djela. Radi se o osnovnom obliku tog djela jer nije utvrđeno da je počinjeno iz mržnje prema osobama koje uživaju

1 0

posebnu zaštitu zakonodavca. Sud nije utvrdio da je okrivljenik postupao u nužnoj obrani pa da bi bila isključena protupravnost. S obzirom na okolnosti slučaja, provedene dokaze, nije se moglo utvrditi da je okrivljenik postupao s ciljem da od sebe otkloni oštećenikov izravni napad. Jedini dokaz iz kojeg bi se mogle utvrđivati važne činjenice vezane za to da je okrivljenik postupao u nužnoj obrani je iskaz svjedoka EG, a koji je sud djelomično ocijenio kao istinit. Nije utvrđeno da je oštećenik prvi napao okrivljenika jer proizlazi da je okrivljenik udario oštećenika nakon što mu je on okrenuo leđa i nakon što su se posvađali.

18. U skladu s člankom 23. KZ/11 tijekom postupka ubrojivost okrivljenika UG nije dovedena u pitanje. Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom jer je čekićem udario u lice oštećenika ČG te je bio svjestan da takvom radnjom može ozlijediti oštećenika. Sud je osobito uzeo u obzir da je zadao udarca u glavu, dakle vitalni dio tijela, a što je moglo dovesti i do puno težih posljedica od onih koje su nastale. Svijest o protupravnosti njegovog djela tijekom postupka nije bila osporena, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

19. Na temelju članka 47. KZ/11, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir da je djelo počinjeno s namjerom te da je svrha kažnjavanja sprječavanje ovakvih i sličnih ponašanja, kao društveno neprihvatljivih. Okrivljenik UG i oštećenik ČG bili u poslovnom odnosu i surađivali su, a okrivljenik ga je unatoč tomu napao i ozlijedio. Pri tome, sud je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da okrivljenik nakon počinjenja oštećeniku nije pružio pomoć jer je izašao iz dvorišta i vratio se nazad tek nakon određenog vremena, kada je iz kuće izašao i EG, koji mu je donio lavor vode jer je oštećeniku tekla krv. Iako je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik udario oštećenika, zbog čega su nastale tjelesne ozljede, nije utvrđeno da je nakon počinjenja izrazio žaljenje zbog svog postupka. Čitanjem potvrde Odjela za prekršajne evidencije utvrđeno je, između ostalog, da je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog prekršaja. Izrečena mu je i sigurnosna mjera, a kažnjen je i zbog narušavanja javnog reda i mira. Čitanjem presude Općinskog suda u Crikvenici od 29. ožujka 2023., broj Pp-695/2021-8, utvrđeno je da je okrivljenik fizički napao vozača koji je upravljao vozilom koje se kretalo u koloni iza njegovog vozila, i to na način da je nasilno otvorio vrata automobila i vozača pokušao izvući van. Nakon što to ni je uspio, fizički ga je napao. Ovo upućuje na to da okrivljenik slabije može kontrolirati svoje reakcije u stresnim situacijama na koje reagira fizičkim nasiljem. To se dogodilo u svibnju 2021., a u studenom 2022. počinio je kazneno djelo koje je predmet ovoga postupka. Zbog toga mu je izrečena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, ali je primijenjena uvjetna osuda. Sud je izrekao uvjetnu osudu jer okrivljenik nije osuđivan i otac je šestero djece, a troje ih je maloljetno i za koje se brine. Uvjetna kazna zatvora s rokom provjeravanja od tri godine trebala bi utjecati na okrivljenika da ubuduće kontrolira svoje ponašanje u stresnim situacijama i ne reagira fizičkim napadima jer bi se mogle dogoditi teže posljedice, koje će izravno utjecati ne samo na njegov život i život njegove obitelji, već i na druge. U postupku je utvrđeno da je okrivljenik napao oštećenika dok je bio okrenut leđima i zadao mu udarac čekićem u glavu, što ukazuje na niske pobude i izostanak bilo kakve odgovornosti, neovisno o okolnostima što se s oštećenikom prije toga posvađao. Sve ovo su otegotne okolnosti koje su utjecale na to da kazna zatvora bude teža, a kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir činjenicu da je otac šestero djece, od kojih je troje maloljetno, kao i to da ranije nije osuđivan. Prema onomu što je rekao sudu, on se brine o troje maloljetne djece. Izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, a polazeći od toga da ranije nije osuđen za nekog drugo kazneno djelo,

1 1

i imajući na umu posljedice koje su u ovome predmetu nastupile, ostvarila bi se specijalna prevencija jer bi okrivljeniku bila oduzeta sloboda, ali ovaj sud smatra da se prevencija može ostvariti i izricanjem uvjetne kazne, s duljim rokom provjeravanja. Zbog toga je primjenom članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 56. KZ/11, okrivljenik osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a određen je rok provjeravanja od tri godine. Ako u roku provjeravanja okrivljenik počini novo kazneno djelo, opozvat će se uvjetna kazna zatvora.

20. Primjenom članka 54. KZ/11 bilo je potrebno utvrditi je li okrivljenik UG tijekom prethodnog postupka bio u pritvoru ili istražnom zatvoru, odnosno je li bio lišen slobode, a kako bi mu se vrijeme provedeno u pritvoru, istražnom zatvoru ili svako drugo vrijeme oduzimanja slobode, uračunalo u izrečenu kaznu. Pregledom spisa, čitanjem zapisnika Policijske uprave osječko-baranjske od 6. studenoga 2022., broj 511-07-02-192/420-2-22, utvrđeno je da je okrivljenik bio u pritvoru. Iz zapisnika proizlazi da su uhićenje obavili policijski službenici Policijske postaje Našice 5. studenog 2022. u 14:55. U pritvoru je bio do 6. studenoga 2022. te je u 13:13 pušten. Budući da je okrivljeniku izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, koja se može opozvati a okrivljenik može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora, bilo je potrebno vrijeme provedeno u pritvoru uračunati u izrečenu kaznu zatvora. Uračunavanje će se obaviti ako okrivljenik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, zbog čega će se uvjetna osuda opozvati i on će biti upućen na izdržavanje kazne zatvora, a vrijeme provedeno u pritvoru uračunat će se u kaznu zatvora. Pri uračunavanju izjednačuje se jedan dan pritvora, istražnog zatvora i svako drugo oduzimanje slobode s jednim danom zatvora.

21. Na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. ZKP/08 u svezi s člankom 139. stavkom 2. KZ/11, odlučeno je okrivljenika UG osloboditi optužbe jer nije dokazano da je počinio kazneno djelo - prijetnju na način kako je to u optužnici navedeno. Kako bi se izbjeglo bespotrebno ponavljanje, sud je odluku utemeljio na ranije navedenim dokazima i važnim činjenicama koje su navedene pod točkama 12.

3., 13. i 14. obrazloženja. Jedini dokaz na temelju kojeg se mogu provjeriti činjenični navodi iz optužnice, a koji se odnose na kazneno djelo prijetnje, iskaz je oštećenika ČG. Iz njegovog iskaza nije se bez dvojbe moglo utvrditi da mu je okrivljenik UG prije napada prijetio, već je utvrđeno da su se raspravljali oko radove koje je trebao izvesti, a koji mu nisu plaćeni, nakon čega su se posvađali. U dokaznom postupku utvrđeno je da je oštećenik, u trenutku napada, okrivljeniku bio okrenut leđima. Ovo upućuje na to da se on nije uplašio okrivljenika, ako mu je prijetio, odnosno da te prijetnje nisu bile toliko ozbiljne da bi kod njega izazvale strah. Nameće se zaključak da osoba kojoj su upućene ozbiljne prijetnje ne bi svome napadaču okrenula leđa i nastavila raditi ono što je radila prije svađe, rasprave ili razgovora tijekom kojeg su prijetnje upućene. Kod ostvarenja bitnih obilježja kaznenog djela prijetnje nije nužno da izgovorene riječi izazovu strah kod oštećenika, već se biće toga djela ostvaruje i samo izgovorenim riječima, a izgovorene riječi moraju biti takve da izazovu strah ili uznemirenost. Kako je već navedeno, oštećenik je nakon svađe s okrivljenikom njemu okrenuo leđa, zbog čega se ne može smatrati da su izgovorene riječi, ako su bile ozbiljne prijetnje, kod njega izazvale strah ili uznemirenosti. U slučaju straha ili uznemirenosti, oštećenik ne bi okrivljeniku okrenuo leđa i nastavio raditi, već bi reakcija bila nešto drukčija.

1 2

22. Člankom 139. stavkom 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo prijetnju čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, dok je stavkom 2. propisan teži oblik takvog djela kojim su zaštićeni subjekti i druge osobe, osim oštećenika. U ovome predmetu nije dokazano da su ostvarena obilježja navedenog kaznenog djela jer se nije moglo utvrdi je li okrivljenik UG, s namjerom da ustraši oštećenika ČG, izrekao prijetnje na način kako je to u optužnici opisano, jer je nedvojbeno utvrđeno da su tijekom svađe jedan drugome psovali i da je oštećenik, nakon svađe, okrenu okrivljeniku leđa i nastavio raditi.

23. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, s obzirom na to da je okrivljenik UG proglašen krivim, odlučeno mu je naložiti plaćanje troškova postupka koji su odmjereni u paušalnom iznosu. Utvrđeno je da je okrivljenik zaposlen i da prima 1.200,00 eura plaće, a da je zaposlen u trgovačkom društvu u kojem je direktor, što je utvrđeno pregledom podataka Sudskog registra, pretragom prema nazivu trgovačkog društva.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 11. veljače 2026.

Sudac

Marijan Šakota

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO-u, na broj KO-DO-80/2023,

2. Okrivljeniku GG,

3. Okrivljenikovom branitelju, Tihomiru Voliću,

4. Oštećeniku ČG.