REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-3456/2024-8

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CSR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi zasnivanja posvojenja, nakon objave presude, 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-03/24-01/01, URBROJ: 524-11-01/6-24-3 od 2. srpnja 2024. II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, KLASA: UP/I-52-03/23-01/2, URBROJ: 139-121-05-15-23-8 od 27. studenoga 2023.

III Nalaže se tuženiku (OIB: 53969486500) da tužiteljici (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, KLASA: UP/I-52-03/23-01/2, URBROJ: 139-121-05-15-23-8 od 27. studenoga 2023., obustavljen je postupak zasnivanja posvojenja djeteta mlt. GSR.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-552-03/24-01/01, URBROJ: 524-11- 01/6-24-3 od 2. srpnja 2024., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je u postupku zasnivanja posvojenja najvažniji interes djeteta. Ističe da mlt. GSR živi s njom i sa svojom majkom ĆSR te da ih obje smatra i zove svojim majkama. Navodi kako su mu ona i njena životna partnerica u svojoj obiteljskoj zajednici pružile ljubav, sigurnost i privrženost te odgoj i odrastanje u sigurnom obiteljskom okruženju. Ističe kako je točno da joj je roditeljska skrb priznata rješenjem o imenovanju partnerice skrbnice, ali smatra da sam institut partnerske skrbi u Republici Hrvatskoj nema jednaku pravnu i faktičnu snagu kao i roditeljski odnos koji se zasniva posvojenjem. Navodi da se zasnivanjem posvojenja zasniva neraskidiv odnos srodstva koji nastaje između djeteta i njegovih roditelja, a posvojeno dijete dobiva pravni položaj kao da je biološko dijete posvojitelja. Napominje da se partner skrbnik pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske ne može legitimirati kao roditelj djeteta te da stoga ona i mlt. GSR imaju pravni interes za zasnivanjem njegovog posvojenja, kako bi stekla roditeljska prava koja će biti priznata od strane nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj. Smatra da je ovakvim postupanjem tijela dijete stavljeno u nepovoljan položaj u odnosu na drugu djecu, jer je suprotno navodima tuženika opseg prava djeteta kod partnerske skrbi i kod roditeljskog odnosa koji se zasniva posvojenjem bitno različit. Poziva se na Konvenciju o pravima djeteta te navodi kako činjenica da bi posvojenje bilo u interesu djeteta proizlazi iz Izvješća s mišljenjem i prijedlogom stručnog tima koje je izrađeno u postupku imenovanja partnericom skrbnicom koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom pod poslovnim brojem R1 Ob-2088/2021 te je tada utvrđeno da je pogodna odgajateljica i da je sposobna brinuti se o potrebama mlt. djeteta. Ističe da je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola donesen s namjerom da se pravni i upravni status životnog partnerstva izjednači s pravnim statusom braka. Poziva se na odredbu članka 37. stavka 4. navedenog Zakona. Navodi kako tijela odbijaju provesti navedenu odredbu te stavljaju životne partnere u nejednak položaj u odnosu na bračne ili izvanbračne drugove, ali i osobe koje nisu u braku ili izvanbračnoj zajednici. Poziva se na odluku Ustavnog suda U-I-144/2019 koji je dao jasnu uputu svim sudovima i nadležnim tijelima da imaju životne partnere tretirati jednako kao i druge obiteljske zajednice te da je zabranjena diskriminacija na temelju vrste obiteljske zajednice. Smatra nadalje da kod odlučivanja u ovom predmetu treba uzeti u obzir i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 2402/21 od 20. travnja 2022.

4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te da se predmet vrati na ponovno odlučivanje i potražuje troškove upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe kako nije sporno da je tužiteljica ostvarila roditeljsku skrb nad mlt. GSR temeljem odluke suda sukladno Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola i da je partnerska skrb upisana u maticu rođenih djeteta. Ističe da je pogrešan navod tužiteljice da imenovanjem partnericom skrbnicom mlt. djetetu nije ostvarila svoje pravo na obitelj, odnosno odgovarajuću roditeljsku skrb te se poziva na odredbu članka 47. stavka 1. Zakona o životnom partnerstvu. Smatra da je pogrešan navod da je opseg prava kod partnerske skrbi i kod roditeljskog odnosa koji se zasniva posvojenjem bitno različit, jer su učinci partnerske skrbi propisane odredbom članka 47. stavka 1. Zakona, a koja odredba propisuje da se zasnivanjem posvojenja između partnera skrbnika djeteta s jedne strane te djeteta i njegovih potomaka s druge strane zasnivaju trajna prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece. Također napominje i da je odredbom članka 42. istog Zakona uređeno ostvarivanje osobnih odnosa bivšeg partnera s djetetom nakon prestanka životnog partnerstva, dok su odredbom članka 43. Zakona uređeni i ostali odnosi vezani za djecu. Ističe kao tužiteljica zanemaruje činjenicu da je primarna svrha posvojenja zbrinjavanje i zaštita djeteta bez odgovarajuće roditeljske skrbi i da posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb kao i partneri skrbnici te sva prava i obveze koje iz toga proizlaze (članak 180. stavak 1. i 2. Obiteljskog zakona, u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o životnom partnerstvu). Ističe nadalje kako tužiteljica zanemaruje činjenicu da se posvojenje može zasnovati samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta kao i da se postupak radi zasnivanja posvojenja provodi po službenoj dužnosti. Navodi da u konkretnom slučaju mlt. GSR živi u obiteljskoj zajednici u kojoj njegova majka i tužiteljica već ostvaruju roditeljsku skrb nad istim. Smatra da odluke na koje se poziva tužiteljica u tužbi nisu primjenjive na konkretni slučaj.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom od 15. studenoga 2024. Dodatno se pozvala na presude Europskog suda za ljudska prava.

8. Sud je 16. siječnja 2026., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a tuženik iako uredno pozvan nije pristupio zakazanom ročištu. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica 17. ožujka 2023., prvostupanjskom tijelu podnijela prijedlog za zasnivanje posvojenja mlt. GSR. Povodom podnesenog prijedloga prvostupanjsko je tijelo 13. travnja 2023., po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 208. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23.), pokrenulo postupak zasnivanja posvojenja mlt. djeteta.

10. U predmetnom upravnom postupku nesporno je da je tužiteljica rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-2088/21-10 od 17. ožujka 2022., imenovana partnericom skrbnicom mlt. GSR te da brigu o njegovom zdravlju i dobrobiti zajednički dijeli s njegovom majkom i svojom životnom partnericom ĆSR koja je između ostaloga i dala pristanak da tužiteljica posvoji mlt. GSR. Nadalje iz navedenog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 2022., proizlazi da je tužiteljica stekla pravo na roditeljsku skrb nad mlt. GSR i sva prava i obveze koje iz toga proizlaze te da se zasnivanjem skrbi između partnera skrbnika djeteta s jedne strane te djeteta i njegovih potomaka s druge strane zasnivaju trajna prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece i njihovih potomaka. Bilješka o partnerskoj skrbi upisana je u maticu rođenih djeteta.

10.1. Prvostupanjsko je tijelo u tijeku postupka po službenoj dužnosti izvršilo uvid u spis KLASA: 552-03/22-02/13 – procjena prikladnosti i podobnosti za posvojenje OSR s pripadajućom dokumentacijom i završnim Stručnim mišljenjem o podobnosti i prikladnosti za posvojenje. Tijelo je nadalje utvrdilo kako prema Stručnom mišljenju tužiteljica zadovoljava sve elemente koji se odnose na fizičke, psihičke i socijalne pretpostavke za posvojenje djeteta i da se ne nalaze kontraindikacije u odnosu na njezine potencijalne roditeljske kapacitete te je i tužiteljica temeljem navedenog Stručnog mišljenja i upisana u registar potencijalnih posvojitelja.

11. Razlog obustave predmetnog postupka posvojenja, a u konačnici i odbijanja žalbe od strane tuženika, tijela nalaze u neispunjavanju kumulativnih uvjeta u okviru pretpostavki za posvojenje na strani posvojitelja, a koji se odnosi na status posvojitelja iz odredbe članka 185. Obiteljskog zakona. Tuženik još dodatno obrazlaže kako je tužiteljica stekla roditeljsku skrb nad mlt. djetetom temeljem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj 92/14. i 98/19.), koji u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi upućuje na Obiteljski zakon, da je partnerska skrb upisana u maticu rođenih djeteta kao bilješka i da nije moguć upis dviju majki, te da bi isto bilo protivno presumpciji majčinstva iz članka 58. Obiteljskog zakona, prema kojoj je djetetova majka žena koja ga je rodila.

12. Prema odredbi članka 180. stavka 1., 2. 3. i 4. Obiteljskog zakona, posvojenje je poseban oblik obiteljskopravnog zbrinjavanja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi kojim se stvara trajan odnos roditelja i djeteta. Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb. Posvojenje se može zasnovati samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta. U postupku zasnivanja posvojenja procjenjuju se osobine posvojitelja u odnosu na dobrobit djeteta.

12. 1. Odredbom članka 185. Obiteljskog zakona propisano je da dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni, odnosno izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog, odnosno izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici.

13. U ovom konkretnom predmetu prije svega treba poći od toga da su pravni učinci životnog partnerstva gotovo identični pravnim učincima braka s nekim iznimkama koja se prvenstveno odnose na pravni položaj djece, jer za razliku od Obiteljskog zakona, Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola ne predviđa mogućnost posvojenja djece za životne partnere, niti posvojenje djece partnera ili partnerice. Međutim nasuprot ovome Zakonu, ovdje Sud prije svega ima na umu Zakon o ravnopravnosti spolova (NN, 82/08. i 69/17.), koji zabranjuje bilo koju vrstu diskriminacije na temelju spolne orijentacije kao i Zakon o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj 85/08. i 112/12.), koji također propisuje zabranu diskriminacije na temelju seksualne orijentacije te Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.), u kojem također nalazimo antidiskriminacijske odredbe (članak 14.). Isto tako treba uvažiti i stajalište koje je ESLJP izrazio u sudskoj praksi, da razlika u tretmanu osoba koje se nalaze u relativno sličnim situacijama, a koja se temelji isključivo na razmatranju seksualne orijentacije, u svijetu današnjih društvenih standarda i civilizacijskih dosega, predstavlja oblik diskriminacije i postupanja protivno članku 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, 18/97., 6/99. pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06., 2/10., u daljnjem tekstu Konvencija). Također, različito postupanje u kontekstu ostvarenja prava iz opsega članka 8. Konvencije, koje se temelji na spolnoj orijentaciji i na spolu traži posebno ozbiljne razloge koji bi opravdali takvo postupanje.

14. Sud je ovdje također imao na umu i odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2402/21-4 od 20. travnja 2022., u predmetu postupka procjene i prikladnosti za posvojenje životnih partnera, koja je primjenjiva na konkretan slučaj, jer je u navedenoj odluci Sud izrazio stav da se životnim partnerima omogući pristup postupku posvojenja i to u svrhu upisa u registar posvojitelja čime je iako to izričito nije naveo, dopustio u konačnici mogućnost sudjelovanja u daljnjem postupku posvojenja, pa i samo posvojenje. Naime, s obzirom na činjenicu da je tužiteljica upisana u registar posvojitelja znači da ima aktivnu adaptivnu sposobnost za posvojenje prema odredbama Obiteljskog zakona te bi se na nju prema ocjeni ovoga suda mogle primijeniti odredbe toga zakona koje se odnose na posvojenje. Naime ovome sudu je životno i pravno nelogično da se tužiteljicu nakon provedenog programa stručne pripreme posvojitelja upiše u Registar potencijalnih posvojitelja kojim upisom se stječu uvjeti za posvojenje, a da ju se u konačnici isključi iz postupka posvojenja i to samo iz razloga jer se nalazi u statusu registriranog životnog partnerstva pa da stoga kumulativno ne ispunjava uvjet u okviru pretpostavki na strani posvojitelja iz odredbe članka 185. Obiteljskog zakona. Iz navedenoga proizlazi da bi tužiteljica kao samac, tj. da nije u statusu životnog partnerstva mogla posvojiti dijete.

15. Isto tako valja napomenuti da roditeljska skrb prema Zakonu o životnom partnerstvu na koju upire tuženik, prati odredbe o roditeljskoj skrbi Obiteljskog zakona i životni partner, koji nije roditelj djeteta stavlja se u položaj usporediv položaju kojeg u bračnim zajednicama imaju očuh ili maćeha jer životni partner ne postaje roditelj djeteta već imaj pravo, odnosno obvezu brinuti o pravima i interesima djeteta i roditeljska skrb može prestati (npr. punoljetnošću), za razliku od posvojenja gdje se stvara trajni odnos između roditelja i djece, a sve u skladu s dobrobiti djeteta.

16. Ocjena je ovoga suda kako u predmetnom slučaju nije bilo mjesta obustavi postupka zbog nepostojanja pravnih pretpostavki za vođenje istog. Naime, tužiteljici koja je upisana u registar potencijalnih posvojitelja treba pružiti mogućnost sudjelovanja u daljnjem postupku procjene zasnivanja posvojenja u odnosu na dobrobit djeteta i njegovu najboljem interesu, a nakon čega se donosi konačna odluka.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjsko i osporeno rješenje se ocjenjuju nezakonitim te je na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I i II izreke.

18. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, dosuđen zatraženi trošak za zastupanje po opunomoćenici odvjetnici za sastav tužbe, obrazloženog podneska od 15. studenoga 2024. i sudjelovanja na ročištu od 16. siječnja 2025., u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura, a sve sukladno odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.).

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, Zagreb, Lipovečka 1

4. U spis