Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-72/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lane Putrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Danieli Urban Laus, odvjetnici u Korčuli, protiv I. tuženice UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženika GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tuženice ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tuženika ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariju Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku,
V. tuženice IN (pravne sljednice tuženika pok. HN), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i VI. tuženice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-186/2020 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-186/2020 od 27. ožujka 2023., na način da se u odnosu na I. do V. tuženika sudi:
Utvrđuje se da je tužitelj VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] vinograd površine 2914 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je na skici iz ožujka 2020. izrađene od strane Geodeta Korčula d.o.o. iz Korčule, označen - šrafirano crvenom bojom i omeđen brojevima (točkama) 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-1 površine 1089 m2, na kojem dijelu zemljišta je izgrađen stambeni objekt tužitelja, pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude i prijavnog lista kojeg će ishoditi postigne uknjižbu prava vlasništva novoformirane čestice zemlje na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena BN za 3/72 dijela, ZN za 3/72 dijela, TN za 3/72, ČN (Frano) Nikolin za 1/2 dijela i ĆN za 3/24 + 6/24 dijela.
Nalaže se tuženiku ĐN naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.665,65 EUR, u roku od 15 dana.
II. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-186/2020 od 27. ožujka 2023. u odnosu na VI. tuženicu.
III. Nalaže se tuženiku ĐN naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 355,04 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji je na skici iz ožujka 2020. izrađene od strane Geodeta Korčula d.o.o. iz [adresa], označen - šrafirano crvenom bojom i omeđen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15- 1 površine 1089 m2, na kojem dijelu zemljišta je izgrađen stambeni objekt tužitelja, te da se tužitelj ovlašćuje da temeljem te presude i prijavnog lista kojeg će ishoditi, postigne uknjižbu prava vlasništva novoformirane čestice zemlje na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena BN za 3/72 dijela, ZN za 3/72 dijela, UN P za 3/72, ČN (Frano) Nikolin za 1/2 dijela i ĆN za 3/24 + 6/24 dijela. Točkom II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku ĐN parnični trošak u iznosu od 1.119,37 EUR, u roku od 15 dana.
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi mu troškove postupka, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana, osim u odnosu na VI. tuženicu KN koja nije upisana kao (su)vlasnica u zemljišnoj knjizi, niti kao posjednica u katastru, odnosno koja ne polaže nikakva prava na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa ista nema pasivnu legitimaciju u ovom postupku, zbog čega tužbeni zahtjev u odnosu na nju nije osnovan. Stoga je u odnosu na VI. tuženicu žalbu tužitelja valjalo odbiti i primjenom čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik točno određenog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je u skici Geodeta Korčula d.o.o. iz ožujka 2020. označen šrafirano crvenom bojom i omeđen brojevima 1-2-3-4-5-6-7- 8-9-10-11-12-13-14-15-1 površine 1089 m2, na kojem dijelu zemljišta je izgrađen njegov stambeni objekt, te da ga se ovlasti da temeljem presude i prijavnog lista kojeg će ishoditi, postigne uknjižbu prava vlasništva novoformirane čestice zemlje na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.
5.1. Činjenično svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je cjelinu prava vlasništva kuće i zemljišta koje pripada kući na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je na terenu omeđeno i određeno, stekao nasljedstvom iza tete pok. ŠN, koja je zajedno sa suprugom AN gradila navedenu kuću pred više od 40 godina, te su u istoj stanovali do svoje smrti. Ističe da je ĆN umro 2003., te je njegovu polovinu kuće s određenim zemljištem naslijedila supruga ŠN, koja je umrla 2011., nakon čega je kuću i zemljište nastavio koristiti on kao samostalni i mirni posjednik pa je na opisani način, računajući i vrijeme svojih prednika, pravo vlasništva sporne nekretnine stekao i dosjelošću.
5.2. Tuženik ĐN osporio je tvrdnje tužitelja, navodeći da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine, kao i da tužitelj ničime nije dokazao tvrdnju o stjecanju vlasništva navedenog realnog dijela nekretnine, a osim toga, da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, budući da tužitelj nije pošteni posjednik spornog dijela nekretnine. Ostali tuženici ili su priznali navode tužbe (tuženica UN) ili se na iste nisu određeno očitovali (tuženici GN i ZN), time da je raniji tuženik HN naveo da ne osporava tužitelju njegovo pravo stečeno nasljeđivanjem iza pok. ŠN, ali da suvlasničke odnose treba razriješiti.
6. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u priložene isprave, uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka Miše Biliša, dipl.ing., saslušanjem tužitelja i tuženika ĐN, utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Korčuli od 12. prosinca 1947. priznato obrađivaču AN pok. ĆN i članovima njegove obitelji - ženi U, punici EN i djeci ĆN, EN i PNF na jednake dijelove vlasništvo nekretnina u [adresa] u predjelu pod Sv. Antunom, između ostalog i na čest.zem. 574/1 k.o. [adresa]
- da je ĆN pok. ĆN nakon što mu je umrla prva supruga (1967.), s kojom je imao navedeno troje djece, 1972. zaključio novi brak s JN (tetom tužitelja i VI. tuženice)
- da su ĆN pok. ĆN i njegova supruga na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgradili kuću, u kojoj su živjeli do svoje smrti
- da je ĆN pok. ĆN raspolagao navedenom nekretninom, i to sudskom oporukom od 15. svibnja 1989. u korist supruge ŠN, te Darovnim ugovorom od 29. prosinca 1989. u korist svoje djece AN, CN i EN, jasno naznačivši što kome ostavlja, odnosno daje
- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli, poslovni broj: O-216/03 od 27. prosinca 2005., ostavinska imovina pok. AN pok. ĆN raspoređena temeljem sudske oporuke od 15. svibnja 1989., pri čemu je njegovoj supruzi ŠN između ostalog pripala polovica nove kuće koju su izgradili u braku na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 1/3 dijela te čest.zem., i to dio opisan riječima: „iza kuće na sjever tri metra širine, ispred kuće do kraja te čestice na jug sa istočne strane do čest. zem. [katastarska čestica], a sa zapadne strane granica ide koso po postojećoj međi tako da je sjeverozapadna točka od ugla kuće udaljena 3 metra, a jugozapadna točka se od sjeverozapadne točke udaljava na zapad po postojećoj međi otprilike do 1/3 linije koja predstavlja granicu između čest. zem. [katastarska čestica] i to gledajući sa istoka na zapad, a površine oko 1600 m2“
- da je navedenim Darovnim ugovorom ĆN pok. ĆN rasporedio svojoj djeci AN, CN i EN svakome po 1/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisavši u ugovoru koji realni dio zemljišta daje svakome od njih
- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Viđena kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: O-310/11, UPP/OS-38/11-05 od 18. srpnja 2011., te rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine od 9. studenog 2011. nasljednikom cjelokupne ostavinske imovine pok. ŠN proglašen tužitelj, dakle i kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 1/3 dijela te čest.zem., i to dijela kojeg je ostaviteljica stekla nasljedstvom iza pok. supruga
- da je u zemljišnoj knjizi (z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao vinograd površine 2914 m2, na suvlasnike AN pok. ĆN za 6/24 dijela, PNF za 1/2 dijela, UNF za 3/24 dijela, te EN G, ZN Z i ON, svakog za po 3/72 dijela
- da je navedena nekretnina upisana u posjedovnom listu 1837 k. o. [katastarska općina], kao pašnjak, voćnjak i neplodno zemljište ukupne površine 2949 m2, na knjižne vlasnike kao posjednike
- da je sporni dio nekretnine koji je predmet tužbenog zahtjeva, prema pokazivanju tužitelja i sadržaju rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠN i pok. AN, u priloženoj skici označen šrafirano crvenom bojom i omeđen brojevima 1-2-3-4-5-6- 7-8-9-10-11-12-13-14-15-1 površine 1089 m2
[katastarska općina]
- da je tužitelj u svome iskazu naveo da je nakon smrti svoje prednice pok. ŠN preuzeo posjed kuće i pripadajućeg zemljišta, te je želio s ostalim suvlasnicima razriješiti međusobne odnose, u koju svrhu je bila sačinjena i geodetska skica, no konačan sporazum nije sklopljen
- da je tuženik ĐN u svome iskazu naveo da među suvlasnicima nije provedeno razvrgnuće suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naime, da su vođeni pregovori, bio je sačinjen i prijedlog diobe, no konačan sporazum nije postignut, pa se tužitelj ne može pozivati na pravo vlasništva točno određenog dijela navedene nekretnine.
7. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da za života AN pok. ĆN nije zaključen ugovor o diobi suvlasničke zajednice, niti su poslije njegove smrti stranke postigle konačan dogovor o razvrgnuću suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, zaključuje da tužitelj nije dokazao da je putem svojih prednika dosjelošću stekao vlasništvo točno određenog (utuženog) dijela navedene nekretnine, jer niti je posjed njegovih prednika u tom smislu bio pošten, a niti je tužitelj poslije smrti ŠN postao pošteni posjednik, budući da je znao da suvlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada i tuženicima. Stoga je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
8. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da nema razloga o odlučnim činjenicama, te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja isprava i izvedenih dokaza. Osim toga, navodi da je tumačeći relevantne činjenice i dokaze na pogrešan način, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Ustraje u navodu da se ĆN pok. ĆN usprkos sadržaju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju smatrao isključivim vlasnikom svih tih nekretnina, a koje vlasništvo su mu njegova djeca i priznavala, te je upravo on oporučno raspolagao nekretninama u korist nasljednika, koji su njegovu oporuku priznali istinitom i pravovaljanom. Navodi da je vlasništvo utuženog dijela nekretnine stekao nasljeđivanjem i diobom u ostavinskom postupku, naime, ĆN pok. ĆN da je supruzi ŠN ostavio točno određeni i točno opisani dio nekretnine, koji je u postupku identificiran od strane vještaka, dok su ostalim nasljednicima pripale u vlasništvo druge nekretnine, te sve što je stekla ŠN, stekao je i on u punom opsegu i sadržaju. Ukazuje da su i oni nasljednici koji osporavaju tužbu priznali oporuku za istinitu i pravovaljanu, te da je rješenje o nasljeđivanju steklo svojstvo pravomoćnosti, pa su stranke njime vezana, a njihova nasljednička izjava o prihvatu je neopoziva. Ističe i da posjeduje valjani pravni osnov stjecanja te da je njegov posjed samostalan i pošten, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije priznao ni pravo vlasništva stečeno dosjelošću. Ukazuje i na pogrešno tumačenje suglasnosti (str. 63 spisa), čija namjera je bila rješavanje parcelacije i formiranje njegove čestice s izričitim ovlaštenjem upisa prava vlasništva na njegovo ime, kao i na Darovni ugovor od 29. prosinca 1989. kojim su se daroprimci odrekli bilo kakvih budućih potraživanja ili izravnavanja u pogledu imovinskih ili nasljednih odnosa, time da je taj ugovor dokaz da se ĆN pok. ĆN smatrao isključivim vlasnikom nekretnina u k. o. [katastarska općina], te da mu to pravo njegova djeca nisu osporavala niti su se smatrali suvlasnicima u bilo kojem omjeru na kući i predmetnom zemljištu.
9. Osnovano tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da su utvrđene činjenice djelomično protivne ispravama u spisu te je o odlučnim činjenicama izostalo valjano obrazloženje, i to prvenstveno o činjenicama koje se tiču ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nasljeđivanjem.
10. Međutim, kako je relevantne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, pravilnom ocjenom njihovog sadržaja, to je ovaj sud temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a preinačio pobijanu presudu odlučivši kao u izreci.
11. Naime, tužitelj svoj zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temelji prvenstveno na nasljeđivanju, kao jednom od pravnih temelja stjecanja vlasništva iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a). Prema odredbi čl. 128. st. 1. istoga Zakona nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.
11.1. Nema dvojbe da je tužitelj nasljednik pok. ŠN, koji je naslijedio njezinu cjelokupnu ostavinsku imovinu, između ostalog i kuću izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to upravo onaj dio zemljišta kojeg je ostaviteljica stekla nasljedstvom iza pok. supruga AN pok. ĆN.
11.2. U svezi toga valja ukazati na slijedeće relevantne okolnosti:
- da je ĆN pok. ĆN **.**.1989. kod Općinskog suda u Korčuli sačinio oporuku u kojoj je jasno naveo da su on i ŠN zajedničkim radom i trudom gradili kuću, te je završili i opremili tako da je ista u njihovom suvlasništvu, svakog u ½ dijela
- da je ĆN pok. ĆN tom prilikom, dakle, izjavljujući pred sudom svoju posljednju volju, svojom polovicom kuće i 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg je precizno odredio i opisao, oporučno raspolagao u korist supruge ŠN
- da su u ostavinskom postupku iza pok. AN pok. ĆN kao nasljednici sudjelovali supruga ŠN, sin HN, kći EN, te unuci GNF i MN, kao zakonski nasljednici preminulog sina AN, te nitko od njih nije iznosio nikakve primjedbe na sastav ostavinske imovine i svi su, dakle i ovdje tuženik ĐN, priznali oporuku ostavitelja istinitom i pravovaljanom
- da je ostavinska imovina pok. AN raspoređena temeljem navedene sudske oporuke - rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli, poslovni broj: O-216/03 od 27. prosinca 2005., sukladno kojem je supruzi ostavitelja ŠN između ostalog pripala polovica nove kuće izgrađene u braku na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 1/3 dijela te čestice, i to dio određen i opisan riječima: „iza kuće na sjever tri metra širine, ispred kuće do kraja te čestice na jug sa istočne strane do čest. zem. [katastarska čestica], a sa zapadne strane granica ide koso po postojećoj međi tako da je sjeverozapadna točka od ugla kuće udaljena 3 metra, a jugozapadna točka se od sjeverozapadne točke udaljava na zapad po postojećoj međi otprilike do 1/3 linije koja predstavlja granicu između čest. zem. [katastarska čestica] i to gledajući sa istoka na zapad, a površine oko 1600 m2“, kao i još neke nekretnine, dok su preostalu imovinu naslijedili ostali nasljednici
- da je navedeno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli, poslovni broj: O- 216/03 od 27. prosinca 2005., postalo pravomoćno 2. lipnja 2009.
- da je ŠN preminula **.**.2011., te je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Nikše Viđena kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: O-310/11, UPP/OS-38/11-05 od 18. srpnja 2011., na tužitelja kao njezinog nasljednika raspoređena polovica nove kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica], i to upravo dio zemljišta kojeg je ostaviteljica stekla temeljem pravomoćnog rješenje o nasljeđivanju donesenog iza pok. AN pok. ĆN
- da je tužitelju rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine od 9. studenog 2011. raspoređena i druga polovica kuće izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dio koji je od ranije bio u vlasništvu ostaviteljice, odnosno koji je predstavljao njezinu bračnu stečevinu.
12. Odredbom čl. 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a), kojom je uređen institut učinka pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, propisano je:
„(1) Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.
(2) Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.
(3) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
(4) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
(5) Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:
- glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke,
- glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,
- ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.“
13. Obzirom na navedeno, poglavito okolnost da je tuženik ĐN (kao i prednici I., II., III. i V. tuženika) osobno sudjelovao u postupku ostavinske rasprave iza djeda pok. AN, istog veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli, poslovni broj: O-216/03 od 27. prosinca 2005., kako u odnosu na sastav ostavinske imovine, tako i osobu nasljednika i imovinu koju isti nasljeđuje, pa u ovom postupku ne može osnovano prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno, odnosno s uspjehom pobijati utvrđeni sastav ostavinske imovine ostavitelja. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi broj: Rev 1324/14-2 od 11. srpnja 2018.
14. Stoga, imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, poglavito da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. AN pok. ĆN njegovom ostavinskom imovinom utvrđen točno određeni i opisani dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojem se nalazi kuća), koji dio zemljišta i polovicu kuće je naslijedila njegova supruga ŠN, koju pak je nakon smrti naslijedio tužitelj (kako u odnosu na polovicu kuće i točno određeni i opisani dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako i u odnosu na drugu polovicu kuće koja je bila njezina bračna stečevina), osnovano tužitelj tijekom postupka i u žalbi navodi da je cjelinu prava vlasništva kuće i zemljišta koje pripada kući na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dio koji je u priloženoj skici označen šrafirano crvenom bojom i omeđen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-1 površine 1089 m2 (što je manje od površine navedene u rješenjima o nasljeđivanju), stekao nasljedstvom iza tete pok. ŠN, koja je, kao što je naprijed navedeno, pravo vlasništva točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, koje veže ovdje I. do V. tuženika.
15. Iz navedenih razloga, ne upuštajući se u ocjenu ostalih žalbenih navoda tužitelja koji slijedom iznesenih utvrđenja nisu od odlučnog značenja, valjalo je djelomično prihvatiti njegovu žalbu i primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u odnosu na I. do V. tuženika usvojiti.
16. Kako je zbog preinačenja presude izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a), te tužitelju koji je uspio u sporu na teret IV. tuženika koji je odbio potpisati suglasnost za parcelaciju i formiranje čestice tužitelja i koji se tijekom cijelog postupka protivio tužbenom zahtjevu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 161. st. 4. ZPP-a dosuditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.
16.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastavljanja tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) u zatraženom iznosu od 132,72 EUR, trošak sastavljanja podnesaka od 20. studenog 2020. i 25. ožujka 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) za svaki u zatraženom iznosu od 132,72 EUR, trošak zastupanja na ročištima 12. studenog 2020., 29. siječnja 2021., 21. travnja 2021. i 24. listopada 2022. za svako u zatraženom iznosu od 132,72 EUR, te na ročištu 15. veljače 2023. u zatraženom iznosu od 199,08 EUR, kao i na uviđaju 16. lipnja 2022. u zatraženom iznosu od 165,90 EUR (sve Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te trošak pristupa na ročište 8. prosinca 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 49,77 EUR (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), dakle ukupno 1.343,79 EUR. Uz navedeno tužitelju pripada pravo na trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i presudu u iznosu od 53,09 EUR, te trošak očevida u nazočnosti vještaka u iznosu od 265,45 EUR. Sve navedeno daje ukupni iznos od 1.715,42 EUR, međutim, budući da tužitelj popisom troškova zahtjeva sveukupni iznos od 1.665,65 EUR, odlučujući u granici zahtjeva, dosuđen mu je upravo zatraženi iznos od 1.665,65 EUR.
16.2. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci.
17. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom (osim u odnosu na VI. tuženicu, no glede toga nisu nastali posebni troškova), pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, i to troška sastavljanja žalbe u iznosu od 248,86 EUR i troška plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 EUR, odnosno ukupno 355,04 EUR.
Varaždin, 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec