Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1184/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika LC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], PC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], MC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], HC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji su zastupani po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku iz Imotskog i TC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, u povodu žalbe tuženika LC, PC, ZC, MC F i HC izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj – Stalne služba u Imotskom, poslovni broj P-561/2023-31 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika LC, PC, ZC, FCO i HC i ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj – Stalne služba u Imotskom, poslovni broj P-561/2023-31 od 8. srpnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I prihvaćen zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnina i to č. zgr. [katastarska čestica], površine 100 m², č. zem. [katastarska čestica], površine 113 m² i č. zem. [katastarska čestica], površine 18 m², ukupne površine 231 m², sve k. o. [katastarska općina] – [adresa], prikazane između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-A, skice vještaka ing. Perice Puljića od 10.9.2024. god., slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime u zemljišne knjige Općinskog suda u Imotskom, Stalne službe u Imotskom, uz istodoban upis brisanja upisanih prava s imena prednika tuženika Poštenjak LCO pok. L, Poštenjak L, Poštenjak P, Poštenjak Z pok. P, Poštenjak Ivana P, Poštenjak L ud. Ivana te JC pok. L, što su tuženici dužni trpjeti, dok je točkom II izreke naloženo tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.206,18 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tuženici LC, PC, ZC, FCO i HC JC iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom ukidanja žalbom osporene presude i vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženici traže trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora među strankama je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnina i to č. zgr. [katastarska čestica] površine 100 m², č. zem. [katastarska čestica] površine 113 m² i č. zem. [katastarska čestica] površine 18 m², ukupne površine 231 m², sve k. o. [katastarska općina] – Glavina, koje nekretnine su u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasništvo prednika tuženika. Pritom na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće činjenično stanje:

-da je kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Glavina bila u suvlasništvu prednika tuženika sada pok. IC i OC pok. P, koji su kupoprodajnom pogodbom od 11. lipnja 1948. jednu polovinu (1/2) dijela te nekretnine prodali kupcu ŠC, koji je potom temeljem kupoprodajnog ugovora od 10. prosinca 1953. navedeni suvlasnički udio prodao ĆC, djedu tužitelja, kojeg je naslijedio tužiteljev otac pok. EC, a koji je pak istim dijelom darovanjem raspolagao u korist tužitelja, slijedom čega je tužitelj danas na polovici predmetne kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Glavina upisan u zemljišne knjige;

- da je preko ĆC kao tužiteljevog pravnog prednika još 1953. na zapadnom dijelu kat. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] zasnovano pravo na posjed;

- da iz Prijavnog lista Ureda za katastar Imotski od 5.11.1964. proizlazi da je u diobi prednika stranaka kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina pripala tužiteljevom predniku ĆC pok. M;

- da iz isprave nazvane "Ispravak diobene pogodbe – U [adresa] dana 24. travnja 1984. god." proizlazi da je dotadašnji titular dijela kat. č. zgr. [katastarska čestica] te kat. č. zem. [katastarska čestica] pok. IC. P, raspolagao svojim dijelom u korist svoga brata PC. P;

- da je presudom Općinskog suda u Imotskom P-568/97 od 27. lipnja 1997. utvrđeno da je pok. LCO, koji je neposredni prednik tuženika LC, PC i ZC, utvrđen vlasnikom onih nekretnina koje su ranije pripadale IC pok. P, te potom njegovom sljedniku PC pok. P, a riječ je o ½ dijela kat. č. zgr. [katastarska čestica] te o kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa];

- da je 2009. godine sklopljen pravni posao zamjene nekretnina i to između neposrednog prednika tužitelja oca EC s jedne strane, te tuženika LC, PC i ZC kao slijednika tada pok. DC pok. L s druge strane, a rezultat tog pravnog posla je da je predniku tužitelja EC, u zamjenu za davanje druge nekretnine, pripao istočni dio čest. zgr. [katastarska čestica] (neetažirane zgrade) i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa];

- da iz iskaza saslušanih svjedoka VC. H, ĐC pok. T, PCO, RC pok. FC i SC pok. Ivana, proizlazi da nitko treći izuzev tužiteljevog neposrednog prednika i samog tužitelja, kroz razdoblje od sklapanja i realizacije pravnog posla zamjene nekretnina, dakle od 2009. pa do danas, nije vršio nikakvu faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini.

6. Povezujući iznesena činjenična utvrđenja sa odredbama čl. 160. i 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj kao kvalificirani posjednik ispunjava sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, slijedom čega njegov zahtjev u cijelosti prihvaća.

7. Tuženici LC, PC, ZC, FCO i HC u žalbi navode da iz svih pismena i navoda o pravnim poslovima kroz povijest, a koje i sam sud interpretira, proizlazi da tužitelj, a niti njegovi prednici, nisu nikada pravnim poslom stekli nekretnine za koje u tužbi tvrde da su stečene pravnim poslovima. Žalitelji ukazuju da je činjenica da je č. zgr. [katastarska čestica] bila u 1/2 dijela stečena kao vlasništvo prednika tužitelja, što među strankama nije sporno, no ništa više od toga, dok drugu polovinu te čestice žalitelji osporavaju tužitelju jer nema nikakvog pravnog posla koji to opravdava. Ukazuju da zamjena nekretnina koja je vršena između dijela tuženika i pravnog prednika tužitelja, njegovog oca, jasno govori o tome što se daje u zamjenu, a predmetnom zamjenom nikako nije bila dana cijela polovica kuće označene kao č. zgr. [katastarska čestica], jer bi to onda bilo i naznačeno u ugovoru. Ističu da u konkretnom slučaju izostaje poštenje posjeda jer je tužitelj, kao i njegovi pravni prednici, znao i morao znati da polovica č. zgr. [katastarska čestica], kao ni ostale nekretnine koje su predmetom postupka, nisu nikada u cjelini bile predmetom bilo kojeg pravnog posla temeljem kojeg bi tužitelj i njegovi pravni prednici stekli kvalificirani posjed istih. Konačno ističu da je tijekom postupka sud odredio izvesti dokaz pribavom i pregledom spisa P-156/2023, no u obrazloženju presude uopće ne spominje predmetni spis, niti da je izveo taj dokaz, a niti što je zaključio iz navedenog.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

10. Pritom se ističe da sud nije počinio povredu postupka zato što nije pribavio i u presudi analizirao spis P-156/2023, s obzirom da se, kako to proizlazi iz drugostupanjskog ukidnog rješenja dostavljenog u spis, taj predmet odnosi na utvrđenje vlasništva i razvrgnuće na nekretnini kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], odnosno isti nije u vezi s nekretninama iz ovog postupka.

11. Međutim, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka nije u potpunosti i do kraja utvrđeno, pa za sada nije moguće preispitati zaključak prvostupanjskog suda o tome da posjed koji je tužitelj izvršavao putem svojih pravnih prednika, za ukupnost nekretnina označenih u izreci ima obilježje kvalificiranog posjeda.

12. Naime, odredbom čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (savjestan) stječe stvar dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3.), dok se prema odredbi čl. 160. istog zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

13. Prvostupanjski sud svoj zaključak o tome da je posjed tužitelja kvalificiran (dakle i zakonit, i istinit i pošten) temelji na utvrđenju da od sklapanja i realizacije pravnog posla zamjene nekretnina, dakle od 2009. pa do danas, nitko osim tužitelja i njegovog pravnog prednika pok. EC nije vršio nikakvu faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini. Iako to prvostupanjski sud u pobijanoj presudi izrijekom ne navodi, iz njegovog obrazloženja i pozivanja na primjenu stavka 2. odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu, može se zaključiti da upravo Ugovor o zamjeni nekretnina koji su 2009. godine sklopili tužiteljev otac EC s jedne strane, te tuženici LC, PC i ZC, kao slijednici tada pok. DC pok. L s druge strane, smatra temeljem za zaključak o zakonitosti tužiteljevog posjeda.

14. Međutim, iako se tužitelj u tužbi i podnescima tijekom postupka poziva na Ugovor o zamjeni nekretnina od 17. prosinca 2009., navodeći da je isti ovjeren kod javnog bilježnika Petra Ujevića pod brojem ovjere OV-12100/09, te iako se i tuženici u žalbi referiraju na isti, što znači da njegovo postojanje doista nije sporno, navedeni ugovor ne prileži spisu, pa stoga nije moguće utvrditi njegov točan sadržaj, a niti to da li su osnovani žalbeni navodi da predmetnom zamjenom predniku tužitelja nije dana cijela polovica kuće označene kao č. zgr. [katastarska čestica]. Pritom kod kvalifikacije posjeda kao zakonitog valja istaknuti da je posjed zakonit ako se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi, dok se kao osnove za stjecanje posjeda javljaju one iste osnove koje se traže i za stjecanje prava vlasništva, a to su pravni poslovi, odluke državnih organa ili pak neke druge činjenice koje se moraju dogoditi da bi se zasnovalo vlasništvo, pa se dakle mora raditi o takvoj pravnoj osnovi koja bi tužitelju i njegovom predniku mogla pribaviti pravo vlasništva.

15. Kako prvostupanjski sud u navedeni Ugovor o zamjeni nije izvršio uvid, a niti je na okolnost njegovog sklapanja, sadržaja, predmeta zamjene i činjenice da li je isti do kraja izvršen, saslušao stranke, to za sada nije moguće prihvatiti stav prvostupanjskog suda o tome da je posjed tužitelja zakonit, pogotovo u svjetlu činjenice da od njegovog sklapanja pa do podnošenja tužbe nesporno nije protekao rok od 20 godina koji se traži za izvanrednu dosjelost, u kojem slučaju ta činjenica ne bi bila odlučna. Nadalje, posljedično tome, nije moguće ispitati niti zaključak prvostupanjskog suda o savjesnosti tužiteljevog isključivog i samostalnog posjeda, koji zaključak također u određenom dijelu ovisi i o analizi odredbi ugovora o zamjeni.

16. Konačno, valja ukazati i na to da prvostupanjski sud propušta utvrditi koji su od tuženika pravni slijednici svakog pojedinog od upisanih zk vlasnika, o čemu ovisi njihova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, pa je i navedeno potrebno dodatno razjasniti u nastavku postupka.

17. Obzirom na utvrđene manjkavosti koje onemogućavaju ovaj sud u ispitivanju pravilnosti zauzetog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda i odgovora na žalbene navode tuženika, valjalo je usvajanjem žalbe tuženika, pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

18. U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti dokazni postupak imajući u vidu napomene sadržane u ovoj ukidnoj odluci i to ponajprije od stranaka pribaviti Ugovor o zamjeni nekretnina od 17. prosinca 2009. ovjeren kod javnog bilježnika Petra Ujevića pod brojem ovjere OV-12100/09, potom isti analizirati u pogledu zaključka o zakonitost i savjesnosti tužiteljevog posjeda, za koje kategorije će dati valjane razloge, te po potrebi odlučiti o dokaznom prijedlogu tužitelja za saslušanjem stranaka

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer