Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-eu-2/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari predlagatelja Eos matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, protiv protustranke LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], Hauptstr. 60, [adresa], SR Njemačka, radi izdavanja potvrde bjanko zadužnice kao europskog ovršnog naslova, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-eu-69/2023-2 od 14. ožujka 2024., dana 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja Eos matrix d.o.o., ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-eu-69/2023-2 od 14. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen prijedlog predlagatelja za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu bjanko zadužnice potvrđene po javnoj bilježnici u Zagrebu Ivani Miloš pod brojem OV-3100/13 od 1. ožujka 2013.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj navodeći da se žali zbog apsolutno bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da iz obrazloženja rješenja nije moguće ispitati radi kojih razloga sud odbija prijedlog za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu za autentičnu ispravu. Ističe da je nedvojbeno da je tražbina iz ugovora o kreditu dospjela 2. studenog 2017. kada je raniji vjerovnik poslao dužniku obavijest o otkazu ugovora o kreditu, sukladno ugovornim odredbama. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj viši sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, budući da u rješenju nisu navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

5. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je predlagatelj 19. srpnja 2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za potvrđivanje autentične isprave kao europskog naloga za izvršenje. U prijedlogu navodi da na temelju ugovora o kreditu broj 246708 ima tražbinu prema dužnici LL. Kao osiguranje te tražbine, dužnica je izdala zadužnicu broj OV-3100/2013, potvrđenu kod javnog bilježnika u Zagrebu Ivana Parlova od 1. ožujka 2013. Dužnica ima prebivalište u [adresa] i stoga predlagatelj javnom bilježniku podnosi prijedlog za potvrđivanje autentične isprave (navedene zadužnice) kao europskog ovršnog naloga. Pritom se poziva na Uredbu (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (dalje u tekstu: Uredba) te prilaže zadužnicu, ugovor o kreditu i otkaz ugovora o kreditu broj 246708 od 2. studenog 2017.

6. Javna bilježnica u Zagrebu Ivana Miloš je podneskom od 25. srpnja 2023. dostavila prijedlog prvostupanjskom sudu uz obrazloženje da smatra da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje autentične isprave kao europskog naloga za izvršenje pozivajući se na povjerenstvo za stalno stručno usavršavanje Hrvatske javnobilježničke komore prema kojem zadužnica s obzirom na svoj sadržaj i postupak solemnizacije pred javnim bilježnikom gotovo u cijelosti odgovara pojmu "autentične isprave" kako je određena Uredbom, osim u jednom ključnom dijelu – na zadužnici kao sredstvu osiguranja naznaka datuma dospijeća nije niti predviđena nego vjerovnik sam određuje kada je njegovo potraživanje dospjelo te za zadužnicu ne postoji zakonska osnova za stavljanje potvrde ovršnosti od strane javnog bilježnika.

7. Prvostupanjski sud je, postupajući po prijedlogu predlagatelja, pobijanim rješenjem odbio njegov prijedlog uz obrazloženje da u dostavljenoj bjanko zadužnici, kao autentičnoj ispravi, nije naznačen dan dospijeća tražbine predlagatelja pa da s obzirom na to tražbina sadržana u toj bjanko zadužnici ne udovoljava odredbi čl. 4. st. 2. Uredbe te da stoga nisu ispunjene niti pretpostavke za potvrđivanje te isprave kao europskog naloga za izvršenje.

8. Međutim, iz takvog obrazloženja nije vidljivo koje je odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrdio pri donošenju takve odluke.

9. Odredbom čl. 3. st. 1. Uredbe je propisano da se ona primjenjuje na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine. U nastavku tog stavka je pojašnjeno kada se tražbina smatra nespornom. Nadalje, odredba čl. 4. Uredbe daje definicije pojmova koji se koriste u Uredbi. Tako je definirano da "tražbina" znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio ili za koji se datum dospijeća navodi u sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili u autentičnoj ispravi, a da pojam "autentična isprava" znači a) ispravu koja je službeno sastavljena ili registrirana kao autentična isprava i čija se vjerodostojnost: odnosi na potpis i sadržaj isprave i utvrđuje od strane državnog tijela ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica iz koje isprava potječe ili b) sporazum u vezi s obvezama uzdržavanja, sklopljen pred administrativnim tijelima ili koji su ona potvrdila.

10. Naime, predlagatelj je uz prijedlog podnio, između ostalog, zadužnicu od 1. ožujka 2013., potvrđenu po javnom bilježniku u Zagrebu Ivanu Parlovu pod brojem OV - 3100/13 od 1. ožujka 2013., ugovor o kreditu br. 246708 sklopljen između ranijeg vjerovnika (Sberbank d.d.) i LL (ovdje protustranke) te otkaz ugovora o kreditu br. 246708 zaključenog 28. veljače 2013.

11. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja nije analizirao sadržaj prijedloga niti navedene priloge koje je predlagatelj uz prijedlog dostavio nego je samo konstatirao sadržaj čl. 4. st. 2. Uredbe koji definira pojam "tražbine" te ustvrdio da u bjanko zadužnici nije naznačen dan dospijeća tražbine te da stoga nisu ispunjene pretpostavke za potvrđivanje kao europskog naloga za izvršenje.

12. Iz ovakvog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud, u suštini prihvatio obrazloženje javne bilježnice iz podneska od 25. srpnja 2023. odnosno mišljenje povjerenstva za stalno stručno usavršavanje Hrvatske javnobilježničke komore koje niti je dostavljeno uz podnesak od 25. srpnja 2023. niti je jasno iz čega proizlazi ovlaštenje povjerenstva Hrvatske javnobilježničke komore za tumačenje propisa Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

13. Predlagatelj je, dakle, uz prijedlog dostavio i ugovor o kreditu broj 246708 i otkaz tog ugovora. Odredbom čl. 9. ugovora o kreditu (stranica 33 spisa) je propisano da će vjerovnik otkaz tog ugovora učiniti putem pisane obavijesti o otkazu poslane preporučenom poštom, koja proizvodi učinak od dana navedenog na obavijesti o otkazu. Nadalje, vjerovnik je dostavio otkaz ugovora o kreditu br. 246708 u kojem je naznačeno da na dan otkaza ugovora – 2. studenog 2017., dospjeli dug iznosi 107.272,75 kuna. Pritom treba napomenuti da predlagatelj nije dostavio dokaz da je navedeni otkaz ugovora doista i poslan dužnici i to preporučenom poštom.

14. Iako je odredbom čl. 4. toč. 2. Uredbe definirano da "tražbina" znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio ili za koji se datum dospijeća navodi u sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili u autentičnoj ispravi, prvostupanjski sud se samo referira na dio citiranog članka odnosno navodi da na bjanko zadužnici nije naveden dan dospijeća tražbine te da stoga nisu ispunjene pretpostavke za potvrđivanje isprave kao europskog ovršnog naslova. Pritom sud ne analizira dio čl. 4. toč. 2. Uredbe koji propisuje da "tražbina" znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio.

15. Stoga je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a jer rješenje ne sadrži razloge o bitnim činjenicama zbog čega se isto ne može ispitati.

16. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu predlagatelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

U Velikoj Gorici 11. veljače 2026.

Sudac

Goran Škugor