Poslovni broj: Povrv-2321/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista NZ, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička 1, OIB: 74364571096, kojeg zastupa punomoćnik KZ, zaposlenik tužitelja, dipl. iur., protiv tužene VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davorin Mičin, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 11. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269G, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 91/2024 od dana 04. travnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 26,78 EUR u roku od 8 dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Plastić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 269G, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-91/2024 od dana 04. travnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 04. travnja 2024. godine do isplate.
III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 38,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 25,00 EUR počev od 11. veljače 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 04.04.2024.g. do 11.02.2026.g., kao i zahtjev tužene za naknadu troška u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 31. siječnja 2024.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 26,78 eura te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Martina Plastić donijela rješenje o ovrsi, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-91/2024 dana 04.04.2024.g.
2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da osporava osnov i visinu svake eventualne tražbine te opreza radi, ističe i prigovor zastare svake eventualne tražbine. Ističe kako se tužitelj poziva na svoju jednostranu dokumentaciju naziva: izvadak iz poslovnih knjiga na datum:
24.01.2024.g. iz kojeg međutim nije razvidno da bi joj ovrhovoditelj ispostavio račune koji su naznačeni s datumom 31.05.2023.g.. s datumom dospijeća 28.06.2023. g. na iznos od 0,48 EUR, odnosno 7,51 EUR, te 31.09,23, s dospijećem 29.09.23. na iznos 0,36 EUR, odnosno 20,91 EUR niti je razvidno o kojim računima bi se uopće radilo, kao niti da bi takvi eventualni računi bili osnovano ispostavljeni, o kakvim bi se točno uslugama radilo i kada su one navodno bile obavljene/isporučene te osnovom čega bi ovrhovoditelj eventualno unio u svoje poslovne knjige upravo tražbine na koje se pozva, na koji način ih je, temeljem kojeg zakonskog propisa djelomično zatvarao upravo na način kako se to poziva. Svakako nije razvidno niti da bi ona takve eventualne račune ikada zaprimila te napominje kako sukladno odredbi čl. 31. st. 2. 0Z-a vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a u priloženom dokumentu uz Prijedlog za ovrhu naziva "Izvadak iz poslovnih knjiga, Na datum:
24.01.2024.g." interni broj dokumenta:21-0002977,Šifra kupca: 0706323, tužitelj je samo općenito kao vrstu dokumenta naznačio "kamata"ili faktura" međutim ne može se zaključiti o kakvoj se kamati radi, za koje vrijeme je obračunata i zašto, je li za istu ispostavljena faktura, kao niti o kojoj se točno fakturi radi. Iz predmetnog izvatka ne može se iščitati na što se navodni dug odnosi. U odnosu na naznačen datum dospijeća dana 28.06.23, odnosno 29.09.23.g. nejasno je kako je isti utvrđen. Budući je prijedlog ovrhovoditelja nedokumentiran i nerazumljiv isti je trebalo prije svega odbaciti, a ne donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Sukladno navedenom, ona opreza radi spori svaki eventualni trošak postupka, pobija u cijelosti rješenje o ovrsi te predlaže prijedlog za ovrhu odbaciti, podredno odbiti zahtjev tužitelja, te istog obvezati na naknadu troškova postupka tuženoj.
3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-2321/24 od 12.09.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-91/2024 od 04.04.2024. godine u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U istom rješenju ovog suda od 12.09.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.
5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke. Naime, iako je tužena dostavila sudu podnesak dana 04.02.2025.g. kojim se očitovala na podnesak tužitelja od 05.11.2025.g. , navodeći da u cijelosti ostaje kod prigovora te kojim je podneskom predložila provođenje rasprave. Kako tužena navedenim podneskom nije predložila niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a u svrhu dokazivanja svojih navoda, odnosno pobijanja tužbenog zahtjeva, slijedom čega sud nalazi da je tužitelj dostavljenim dokazima dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te da za donošenje zakonite i pravilne odluke nema potrebe za održavanjem ročišta u ovom predmetu, slijedom čega je sud riješio odbiti prijedlog tužene za održavanjem ročišta.
6. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 19 spisa), prijepise utuženih računa (list 39-41 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
7. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa sud je utvrdio da se utuženo potraživanje odnosi na fiksnu mjesečnu naknadu vezanu uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu na adresi u [adresa], šifra 0706323 po računu za obračunski period od 01.03.2023.g. do 31.05.2023.g. s dospijećem plaćanja na dan 28.06.2023.g. i po računu za obračunski period od 01.06.2023.g. do 31.08.2023.g. s datumom dospijeća na dan 29.09.2023.g., čiji je evidentirani kupac i potrošač tužena.
8. Također valja istaknuti da su i prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određuje da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Stoga, Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.
9. Sukladno odredbama Zakona o tržištu plina te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, Gradska plinara Zagreb d.o.o., ovdje tužitelj kao operator distributivnog sustava nakon puštanja plina izdaje poseban zapisnik – priključnicu čime vlasnik/investitor dobiva status krajnjeg kupca i ulazi u evidenciju kupaca., dok se obračun potrošnje plina vrši sukladno odredbama Zakona o tržištu plinom te Općih uvjeta opskrbe plinom.
10. Tužitelj je u svojstvu opskrbljivača plinom dužan isporučivati plin evidentiranim kupcima, a kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa razvidno da je tužena bila evidentirana kao prijavljeni potrošač plina za stambeni prostor na adresi u [adresa] u utuženo razdoblje, a koju činjenicu nije niti osporila tužena do okončanja ovog postupka, to je sud nedvojbeno utvrdio osnov tužbenog zahtjeva, odnosno pasivnu i aktivnu legitimaciju na strani stranaka u ovom postupku.
11. Uvidom u priležeću dokumentaciju sud nalazi da se u konkretnom slučaju na predmetnom mjernom mjestu te da se potraživanje tužitelja odnosi na fiksnu naknadu. Obveza plaćanja fiksne naknade proizlazi iz Odluke Vlade o visini tarifnih stavki u tarifnom sustavu za distribuciju prirodnog plina, bez visine tarifnih stavki od 27. travnja 2012.
12. Sukladno odredbi čl. 10. st. 2. Tarifnog sustava za distribuciju prirodnog plina bez tarifnih stavki ("Narodne novine" broj 34/07, 47/07, 44/10, 13/12) tarifna stavka Ts2 se odnosi na fiksnu mjesečnu naknadu koja nije vezana za distribuiranu količinu prirodnog plina, a namijenjena je pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije prirodnog plina za korisnika (očitanje, umjeravanje i drugi vezani troškovi). Sud stoga nalazi da tužitelj ima pravo na trošak distribucije plina u okviru kojeg je potraživana fiksna mjesečnu naknada (Ts2) naznačena u računima i vjerodostojnoj ispravi (a takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Karlovcu broj Gž-878/2020 od 12.10.2022.g.).
13. Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da će sud ako neku činjenicu na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
14. Visina utuženog potraživanja utvrđena je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa, a koje isprave, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje. Također se ističe da je iz prijepisa utuženih računa nadalje razvidna činjenica da se isti odnose na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju temeljem Odluke Vlade iz 2012.g., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove, i koju fiksnu naknadu kupac plaća sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, sud nedvojbeno zaključuje i nalazi u smislu čl. 221 ZPP-a kako je tužitelj u ovom postupku dokazao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno visinu fiksne mjesečne naknade namijenjene pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije prirodnog plina za korisnika (očitanje, umjeravanje i drugi vezani troškovi) za prostor tužene za utuženo razdoblje.
15. Zastarni prigovor tužene sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe kućanstva, slijedom čega se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu potrošnje vode za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Obzirom na zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća svake pojedinačne tražbine za period od mjeseca ožujka 2023.g. do rujna 2023.g. te je najstariji račun dospio na naplatu dana 28.06.2023.g., dok je tužitelj u odnosu na iste pokrenuo postupak radi utuženja podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 31.01.2024.g., to sud nalazi da je potraživanje tužitelja nije zastarjelo.
16. Sud je ocijenio kao neosnovan tuženičin prigovor da nije zaprimila utužene račune budući da je općepoznata činjenica da se računi za komunalne usluge dostavljaju poštom, i to običnom pošiljkom njihovim potrošačima, pa u tom slučaju tužitelj niti ne može dokazati primitak računa od strane tužene. Čak i u slučaju da tužena nije zaprimila utužene račune, sud ističe da je tada njezina obveza bila utvrditi kod tužitelja da li postoji kakvo nepodmireno dugovanje za koji nije primio račun, a imajući u vidu da je riječ o kontinuiranim mjesečnim ili kvartalnim obvezama za potrošnju plina za koje se odašilju računi mjesečno, te je trebala znati za postojanje konkretne obveze prema tužitelju, obzirom da je imenovana obveznica plaćanja usluga potrošnje plina koji je predmet ovog postupka. Stoga, ukoliko potrošač ne zaprimi račun, isti je dužan zatražiti prijepis, odnosno, kopiju računa od strane tužitelja koja može o svom trošku izdati i dostaviti prijepis računa potrošaču, sve sukladno Općim uvjetima tužitelja. Također, prijepis računa se može dobiti i na šalteru reklamacija kod tužitelja, slijedom čega se ovom sudu navedeni prigovor ukazuje paušalnim.
17. Stoga, kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje za isporučenu uslugu za utuženo razdoblje, bilo u cijelosti ili djelomično, dok je tužitelj za razliku od tužene podastro sudu izvod iz poslovnih knjiga kao dokaz svojih tvrdnji o neplaćenom dugovanju po utuženim računima, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), u obvezi platiti iznos od 26,78 eura, a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je valjalo obvezati tuženu na platež predmetnog iznosa i odlučiti kao u točci I izreke presude.
18. Tužitelju nije dosuđena zakonska zatezna kamata budući da istu nije zatražio niti ovršnim prijedlogom niti u daljnjem tijeku postupka.
19. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i VSRH u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., ŽS u Splitu Gž- 976/17 i dr.).
20. Obveza tužene temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a isti se odnosi na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN br. 125/11), što uz nastali ovršni trošak od 25,00 EUR sveukupno iznosi 38,27 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na ovršni trošak počev od donošenja prvostupanjske presude (budući da nije zatražio kamatu na parnični trošak) pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.
21. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 04.04.2024.g. do 11.02.2026.g. i odlučiti kao u točci IV izreke presude.
22. Kako je tužena u cijelosti izgubila spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točki IV izreke presude.
U Zagrebu, 11. veljače 2026. godine
Sutkinja:
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).
Dna:
1. tužitelju uz rješenje na pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR-a
2. tuženoj putem punomoćnika
U Zagrebu, 11. veljače 2026. godine
