REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-919/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ŠG i zamjenika punomoćnika tuženika ŽG, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužiteljica CG s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 518-50-2456984 od 25.08.2004. godine sklopljen između tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, u čl. 7. koji glasi : "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za EUR, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.…“

2. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos preplaćenog kredita u visini od 111,29 EUR uslijed nezakonitog povećanja visine kredita po osnovi povećanja tečaja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 14% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos kako slijedi:

-Na iznos od 1,87 Eura od 30.09.2004.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,19 Eura od 31.10.2004.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,50 Eura od 30.11.2004.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,33 Eura od 31.12.2004.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,91 Eura od 31.01.2005.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,39 Eura od 29.02.2005.g.pa do isplate,

-Na iznos od 0,61 Eura od 31.03.2005.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,54 Eura od 30.09.2005.g.pa do isplate,

-Na iznos od 0,12 Eura od 30.11.2005.g.pa do isplate,

-Na iznos od 0,16 Eura od 28.02.2009.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,76 Eura od 31.03.2009.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,40 Eura od 30.04.2009.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,35 Eura od 30.11.2010.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,20 Eura od 31.01.2011.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,28 Eura od 28.02.2011.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,48 Eura od 31.05.2011.g.pa do isplate,

-Na iznos od 0,70 Eura od 31.07.2011.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,92 Eura od 31.08.2011,g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,15 Eura od 30.09.2011.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,08 Eura od 31.10.2011.g.pa do isplate,

-Na iznos od 1,23 Eura od 30.11.2011. g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,59 Eura od 31.12.2011.g.pa do isplate,

-Na iznos od 1,98 Eura od 31.01.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,11 Eura od 29.02.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,32 Eura od 31.03.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,60 Eura od 30.04.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,92 Eura od 31.05.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,36 Eura od 30.06.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,45 Eura od 31.07.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,01 Eura od 31.08.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,68 Eura od 30.09.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,62 Eura od 31.10.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,82 Eura od 30.11.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,76 Eura od 31.12.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,17 Eura od 31.01.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,21 Eura od 28.02.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,22 Eura od 3l.03.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,38 Eura od 30.04.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,88 Eura od 31.05.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,70 Eura od 30.06.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,13 Eura od 31.07.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,85 Eura od 31.08.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,50 Eura od 30.09.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,60 Eura od 3l.10.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,72 Eura od 30.11.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,80 Eura od 31.12.2013.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,88 Eura od 31.01.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,03 Eura od 28.02.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,03 Eura od 31.03.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,42 Eura od 30.04.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,25 Eura od 31.05.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,05 Eura od 30.06.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,79 Eura od 31.07.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,68 Eura od 31.08.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,67 Eura od 30.09.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,08 Eura od 31.10.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,19 Eura od 30.11.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,06 Eura od 31.12.2014.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,43 Eura od 31.01.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 3,36 Eura od 28.02.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,87 Eura od 31.03.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,26 Eura od 30.04.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,16 Eura od 31.05.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,15 Eura od 30.06.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,27 Eura od 3l.07.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,74 Eura od 31.08.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,71 Eura od 30.09.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,35 Eura od 31.10.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,65 Eura od 30.11.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,74 Eura od 31.12.2015.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,99 Euro od 31.01.2016.g. po do isplate,

-Na iznos od 2,58 Eura od 28.02.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,50 Eura od 31.03.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,99 Eura od 30.04.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,09 Eura od 31.05.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,38 Eura od 30.06.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,98 Eura od 31.07.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,96 Eura od 31.08.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,31 Eura od 30.09.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,19 Eura od 31.10.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,57 Eura od 30.11.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,87 Eura od 31.12.2016.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,05 Eura od 31.01.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,43 Eura od 28.02.2012.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,54 Eura od 31.03.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,90 Eura od 30.04.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,31 Eura od 31.05.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,19 Eura od 30.06.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,21 Eura od 31.07.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,23 Eura od 31.08.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,19 Eura od 30.09.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,31 Eura od 31.10.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,68 Eura od 30.11.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,38 Eura od 31.12.2017.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,26 Eura od 31.01.2018,g, pa do isplate,

-Na iznos od 0,57 Eura od 28.02.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,47 Eura od 31.03.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,26 Eura od 30.04.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,04 Eura od 31.07.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,42 Eura od 31.08.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,38 Eura od 30.09.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,40 Eura od 31.10.2018.g. po do isplate,

-Na iznos od 0,29 Eura od 30.11.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,31 Eura od 31.12.2018.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,36 Eura od 31.01.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,40 Eura od 28.02.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,39 Eura od 31.03.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,25 Eura od 30.04.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,32 Eura od 31.05.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,04 Eura od 30.06.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,07 Eura od 31.08.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,14 Eura od 30.09.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,69 Eura od 31.10.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,51 Eura od 30.11.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,58 Eura od 31.12.2019.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,53 Eura od 31.01.2020.g. pa do isplate,

-Na iznos od 0,74 Eura od 28.02.2020.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,42 Eura od 31.03.2020.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,80 Eura od 30.04.2020.g. pa do isplate,

-Na iznos od 2,14 Eura od 31.05.2020.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,87 Eura od 30.06.2020.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,15 Eura od 31.07.2020.g. pa do isplate,

-Na iznos od 1,43 Eura od 31.08.2020.g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana".

II/ Nalaže se tužiteljici CG da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. u roku 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu 1.500,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 11. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tuženik odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. lipnja 2023. podnijela tužbu u kojoj je navela da je kao korisnica kredita s tuženikom kao davateljem kredita 25. kolovoza 2004. sklopila Ugovor o kreditu prema kojem joj je tuženik odobrio kredit uz valutnu klauzulu u eurima u iznosu 10.000,00 eura. Navodi da je Ugovorom ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima (192 mjeseca) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za euro važećem na dan dospijeća uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 7,45%. Tužiteljica smatra da je odredba čl.7. Ugovora o kreditu ništetna jer je u suprotnosti s odredbom čl.322. Zakona o obveznim odnosima. Smatra da tuženik kao kreditor prilikom zaključivanja Ugovora nije pregovarao s tužiteljicom o navedenoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula zbog čega je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovela je do značajne neravnoteže o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Odredba čl.7. Ugovora je bila unaprijed formulirana od strane tuženika i tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj zbog čega tužiteljica smatra da je ista u suprotnosti i s odredbama čl.81. i čl.84. Zakona o zaštiti potrošača. Tužiteljica navodi da su se o ništetnosti navedene ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula tj. valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskim francima (u nastavku: CHF) već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Uzimajući u obzir navedeno, tužiteljica je predložila sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnom dio odredbe čl.7. predmetnog Ugovora kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u eurima, te kojom će obvezati tuženika da joj na ime preplaćenih iznosa tečaja isplati iznos koji se obvezala točno postaviti tek nakon provedenog financijskog vještačenja (stupnjevita tužba).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da se tužiteljica pogrešno poziva na presudu iz predmeta „švicarac“ budući da se ista odnosi na kolektivu zaštitu potrošača koji su ugovarali valutu uz koju je vezana glavnica CHF dok se u ovom slučaju radi o kreditu u eurima. Tuženik je istakao i prigovor zastare. Navodi da je tužiteljica slobodnom voljom sklopila predmetni ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u eurima, te da su joj prilikom sklapanja Ugovora uručeni opći akti kreditora. Navodi da je valutna klauzula zakonom dopuštena, i da je o svim okolnostima valutne klauzule upoznao tužiteljicu koja je svojevoljno izabrala valutnu klauzulu eura što proizlazi i iz njezinog zahtjeva za kredit. Ugovaranjem valutne klauzule tužiteljica je samostalno preuzela rizik moguće promjene tečaja budući da se kunska protuvrijednost novčanog tijeka mijenja ovisno o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Tuženik pri tome napominje da se valuta eura nije toliko drastično mijenjala kao valuta CHF. Navodi da su sporne odredbe Ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i lako uočljive, i da iste nisu bile u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja odnosno da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. Sud je utvrdio neosnovanim tuženikov prigovor zastare budući da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan čl.225. ZOO, a koji rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl.232.st.1. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno u konkretnom slučaju zastara nije ni počela teći. O istom se pitanju izjasnila i sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. u pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020 (tako i VSRH u odluci broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: (list 6-8 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 10-22), otplatni plan (list 23-42 spisa), zahtjev za kredit (list 53 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Balogu (list 66-76, 98, 110-119 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice CG (list 98- 99 spisa).Tuženik je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka CGP (djelatnika banke).

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl.7. Ugovora o kreditu broj: 518-50-2456984 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj eura, te zahtjev tužiteljice za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita 25. kolovoza 2004. s tuženikom kao davateljem kredita zaključila Ugovor o kreditu broj: 518-50-2456984 koji je potvrđen 27. kolovoza 2004. kod Javnog bilježnika Lidije Perić u Osijeku pod br. OU-1256/2004, a kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 7,45% godišnje;

- da se kredit otplaćuje 192 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu, te da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu,

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 518-50- 2456984.

6. Među strankama je sporno je li ništetan dio odredbe čl.7. Ugovora o kreditu broj 518-50-2456984 koji se odnosi na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj eura, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa kredita temeljem takve ugovorne odredbe. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljicinog potraživanja.

7. Tužiteljica se neosnovano u tužbi poziva na utvrđenja iz kolektivne presude proizašle iz predmeta tzv. švicarac budući da se u ovom konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu u kojem je ugovorena valuta vezana za tečaj eura, a ne za tečaj CHF, zbog čega je sud u ovom konkretnom slučaju ništetnost ugovorene valutne klauzule utvrđivao neovisno o utvrđenima iz kolektivne presude.

8. Tužiteljica je iskazala da je kredit uzela radi adaptacije kuće u kojoj i danas živi, da je u toj kući imala svoj obrt ali da je kreditom adaptirala stambeni dio kuće, te da se ne može sjetiti koje je radove na kući izvodila. Pojasnila je da što se tiče poslovnog prostora da je to u kući bila samo jedna prostorija u kojoj joj je bio pisaći stol i da je sjedište obrta bilo u kući. Iskazala je da je kredit sama htjela uzeti u eurima, da joj u banci prije sklapanja ugovora nisu pojašnjavali što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te da joj u banci nitko nije rekao da bi joj se rata mogla povećavati zbog promjene tečaja i da je tečaj promjenjiv. Ugovor o kreditu je banka unaprijed pripremila i nije ga pročitala prije potpisivanja. Ne sjeća se kolika joj je bila početna rata kredita, a koliko je kasnije narasla. Iskazala je da ima završenu srednju ekonomsku školu, te da u vrijeme uzimanja kredita nije razmišljala ni o valutnoj klauzuli ni o tome da bi joj rata kredita mogla rasti. Kredit je u međuvremenu otplatila. Dok je bila u radnom odnosu plaćala ga je putem trajnog naloga, a kada je otišla u mirovinu, plaćala ga je osobno u banci.

8.1. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o odlučnim činjenicama. Na temelju iskaza tužiteljice sud je utvrdio da je ista u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora imala status potrošača. Ovo stoga što je odredbom čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni kredit uzela radi adaptacije stambenog dijela kuće, neovisno o tome što je na toj adresi imala prijavljen obrt, te da iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da tužiteljica u ovom postupku ima status potrošača sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

9. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Balogu koji se očitovao na okolnost preplaćenih iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do potpune otplate kredita. Budući da je vještak prvi nalaz i mišljenje omaškom napravio na način kao da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, sud ga je pozvao da izradi dopunu nalaza i mišljenja budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o kreditu s valutnom klauzulom u eurima. Vještak je u dopuni nalaz i mišljenja naveo da je nalaz sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 30. kolovoza 2004., da je tečaj na dan korištenja bio 7,389813, da je rok otplate 192 mjeseci uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od

7,45%. Vještak je u nalazu naveo:

- da je tužiteljica u cjelokupnom razdoblju otplate kredita (30 rujna 2004. do 31. kolovoza 2020.) zbog nastale razlike u tečaju za euro koji je vrijedio na dan isplate kredita i svakog daljnjeg povećavanja tečaja tijekom otplate kredita, ukupno preplatila kredit za iznos od 111,29 eura uključujući i iznose kada je tečaj na dan dospijeća bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita;

- da je tužiteljica u navedenom periodu, ako se uzmu u obzir samo pozitivne razlike tečaja, dakle kada je tečaj bio veći od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita, platila više iznos od 177,43 eura.

9.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka. Stranke su na ročištu 14. siječnja 2026. suglasno iskazale da nema potrebe usmeno ispitivati vještaka.

9.2. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je u konačnici postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplaćenih iznosa kredita zbog povećanja tečaja potraživala iznos od 111,29 eura zajedno sa zateznim kamatama koje su na preplaćene iznose tekle od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

10. Odredbom čl.81. ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. Prema odredbi čl.22. st.1. ZOO-a, dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske.

11.1. Iako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, predmetna odredba u ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta izračunava na temelju valute eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za euro koji vrijedi na dan dospijeća, iz čega proizlazi da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, nije u pravnom smislu odraz navedene zakonske odredbe iz čl.22. ZOO, pa stoga ista nije izuzeta od primjene Direktive 93/13/EEZ i ne može se isključiti ispitivanje njezine dopuštenosti. I Ustavni sud Republike Hrvatske se u rješenju U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je odredba čl.22.st.1. ZOO po svojoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Međutim, kako je u konkretnom Ugovoru o kreditu sav rizik tečajne razlike prebačen na korisnika kredita, jasno je da ta ugovorna odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita zbog čega ista ne može biti odraz dispozitivne odredbe iz čl.22.st.1. ZOO. Slijedom navedenoga, ovaj sud smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u ovom konkretnom slučaju podliježe ispitivanju nepoštenosti.

11.2. Prema čl.3. Direktive 93/13/EEZ ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.

12. Uzimajući u obzir navedene zakonske propise, sud je utvrdio da odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu nije nepoštena, te stoga ništetna. Ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica sama htjela uzeti kredit s valutnom klauzulom u eurima što proizlazi i iz zahtjeva za kredit i njezinog iskaza. Nadalje, odredba čl.7. predmetnog Ugovora o kreditu koja govori o tome da će se kredit plaćati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za euro koji važi na dan dospijeća je jasna, lako uočljiva i razumljiva kako gramatički tako i po svojim parametrima izračunavanja (srednji tečaj eura Raiffeisenbank d.d. koji će vrijediti na dan dospijeća pojedinog anuiteta). Nadalje, uzimajući u obzir da je financijskim vještačenjem utvrđeno da se tijekom otplatnog razdoblja od šesnaest godina tečajna razlika mijenjala na način da je tužiteljica u odnosu na početni anuitet platila sveukupno više kredita zbog rasta tečaja 177,43 eura i kada se mjesečni porast anuiteta zbog rasta tečaja kretao u rasponu od 0,12 do 3,43 eura po mjesecu (tablica 2 nalaza i mišljenja vještaka na listu 116-120 spisa), sud je utvrdio da se ugovorna odredba iz čl.7. predmetnog Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula ne može smatrati nepoštenom budući da nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača zbog čega ista nije u suprotnosti s odredbom čl.81. i čl.87. ZZP. Nadalje, svaka prosječno oprezna osoba ugovaranjem valutne klauzule vezane uz tečaj eura je mogla pretpostaviti da će nastupiti moguće promjene koje će utjecati na cijenu kredita jer se radi o kreditu s tečajnim rizikom. Međutim, u ovom konkretnom slučaju u kojem se za razdoblje od šesnaest godina ukupan iznos anuiteta povećao za 177,43 eura ne može se govoriti o nepoštenoj ugovornoj odredbi jer ugovorena valutna klauzula u ovom Ugovoru nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Navedeno pravno shvaćanje izrazio je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4036/2023 od 26. lipnja 2024.

12.1. Stoga je tužiteljica u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom kao u izreci.

13. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, dužna je tuženiku naknaditi trošak postupka na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.500,00 eura, a koji trošak obuhvaća sastav odgovora na tužbu 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav obrazloženog podneska od 5. rujna 2025. i 8. listopada 2025. 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištima 15. travnja 2025., 13. listopada 2025., 14. siječnja 2026. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 300,00 eura. Sud tuženiku nije priznao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da istu nije platio.

Osijek, 11. veljače 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika