Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-1036/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji tog suda Danijeli Jažić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Golik Petrinić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZJ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.; dalje: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KO-DO-902/2024-1 od 21. studenog 2024., nakon održane i zaključene javne rasprave u prisutnosti zamjenika općinske državne odvjetnice u Rijeci Ivana Savića i optuženika, 11. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08.) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-1036/2024-2 od 9. travnja 2025. stavlja se izvan snage.

optuženi KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆJ i Z rođene K, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, trgovac, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 900,00 eura, bez imovine, u izvanbračnoj zajednici, otac jednog djeteta, neosuđivan,

k r i v  j e

I što je:

- 27. lipnja 2024., oko 19.30 sati, u [adresa], s ciljem da ustraši i uznemiri RJ, istoj rekao: „riješit ćemo te ja i stari kad tad ako te više nađemo ovdje, zaklat ćemo te, dosta nam te je“, koje riječi su kod RJ izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život,

II dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

III Optuženi ZJ na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI.

IV Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom ZJ izriče se uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se optuženom ZJ podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 EUR (sto eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je 21. studenog 2024. optužnicu broj KO-DO-902/2024-1, protiv optuženog ZJ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11. s prijedlogom izdavanja kaznenog naloga.

2. Općinski sud u Rijeci je 9. travnja 2025. izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem K-1036/2024-2, protiv kojeg je optuženik izjavio prigovor, zbog čega je kazneni nalog stavljen izvan snage.

3. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi ZJ izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3.1. U svojoj obrani prilikom prvog ispitivanja, optuženik je porekao učin kaznenog djela navodeći da je u navedeno vrijeme i mjestu između oštećenice i njega došlo do verbalne prepirke, no da joj nije uputio prijeteće riječi.

3.2. Na raspravi, optuženik je iskazao da je dan prije navodnog događaja otišao do kuće u [adresa] da prozrači kuću kao što je i obično to radio. U toj kući je inače živio njegov brat a ista glasi na njegovog oca, s kojim baš nije u najboljim odnosima. Kada je došao do kuće primijetio je razbijen prozor te je ušao u kuću i shvatio da je u istu bilo provaljeno. Nazvao je brata da mu to kaže, koji je pozvao policiju i oca da dođu, a on je pričekao da dođe policija. Drugi dan, odnosno predmetnog dana, zvao ga je brat da mu ode uzeti stvari iz kuće, čini mu se čarape, bokserice i neke stvari koje su mu ostale tamo. Otišao je do kuće i uzeo njegove stvari, stavio ih u crnu vrećicu te kada ih je stavljao u auto, čuo je iza sebe da mu netko govori "halo". Okrenuo se i vidio RJ i njezinu kćer ČJ te mu je RJ rekla da šta radi tu, a on joj je odgovorio da zašto ne bi bio tu, na što je ona opet rekla da nema zašto biti ovdje, a on joj je rekao da ako netko nema što raditi ovdje da je to ona. Ona se potom obratila svojoj kćeri i rekla "eto sad vidiš tko je provalio", dok je njemu rekla "ajme kako si najebao" nakon čega je on samo otišao autom. Njoj nije poznato zašto je RJ bila tog dana tamo pored kuće jer koliko joj je poznato ona tamo ne živi od 2018. godine. Tog dana on je izlazio iz kuće kroz bočna vrata koja su bila razbijena. Čini mu se da je u ruci imao jednu crnu vreću sa stvarima. Ne zna zašto je RJ tog dana bila pored kuće jer koliko mu je poznato ona je s njegovim ocem bila u izvanbračnoj zajednici do 2018. g, kada se iselila iz te kuće. Kuća je inače od njegovog oca iz koje ga je otac izbacio još kada je imao 21 godinu i nisu pričali 12 godina tako da mu nije poznato zašto bi RJ bila pored kuće i zašto bi ga prijavila da joj je prijetio jer joj sigurno nije prijeteće riječi uputio. Nije mu poznato da li RJ i njegov otac imaju kakve sporove oko kuće, samo mu je poznato da je RJ bila tužila njegovog oca zbog alimentacije oko njihove zajedničke kćeri ČJ.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je uz suglasnost stranaka pročitao i reproducirao: zapisnik o prvom ispitivanju u svojstvu osumnjičenika (list 9-12 spisa), zapisnik o ispitivanju žrtve RJ (list 16-19 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje malodobne ČJ s dokaznog ročišta zajedno s audio-video snimkom (list 28-30 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 13 spisa).

5. Ispitana u svojstvu svjedoka kod državnog odvjetnika, žrtva RJ iskazala je da poznaje ZJ kao sina njezinog sada bivšeg izvanbračnog partnera ĆJ. S ĆJ je živjela od 2008. do 2018. na adresi u [adresa], a s njima je živio i ZJ. Nakon što su se njen bivši izvanbračni partner i ona razišli, nisu ostali u dobrim odnosima, a ti odnosi nisu bili dobri ni s njegovim sinom ZJ. Kuća u kojoj su živjeli na navedenoj adresi u vlasništvu je trgovačkog društva "Kaligrafija" d.o.o., a ona od 1. ožujka 2024. ima s tim trgovačkim društvom ugovor o najmu kao najmoprimac, s rokom važenja tog ugovora do 1. ožujka 2025. Kada ju se pita za događaj zbog kojeg je podnijela kaznenu prijavu protiv ZJ, navodi da je dana 27. lipnja 2024. oko 19,30 sati u društvu svoje malodobne kćeri ČJ došla u [adresa] kako bi iz navedene kuće uzela neke stvari, no tamo je zatekla ZJ kako izlazi iz kuće na razbijena sporedna staklena vrata sa dvije velike plastične crne vreće u rukama, na što ga je zamolila da ostavi te vreće jer je pretpostavila da se u njima nalaze njene stvari. Napominje kako je ona nakon prekida izvanbračne zajednice sa ĆJ promijenila bravu na glavnim ulaznim vratima kuće u kojoj su zajedno živjeli na navedenoj adresi. Kada je to rekla ZJ, on je počeo vikati na nju i njenu kćer, govoriti joj da što njih dvije tamo traže, da nemaju pravo tamo biti, te da će ju on i njegov otac kad tad zaklati ako ga ikada više zateknu na toj adresi te da im je više dosta nje. Nije mu na te riječi ništa uzvratila osim što mu je rekla da će pozvati policiju, a on se nakon toga odmah udaljio s mjesta događaja s tim crnim vrećama koje je spomenula. Napominje da ona nije izrekla nikakve riječi prijetnje prema ZJ tom prilikom, niti mu se obratila na bilo kakav ružan ili neprimjereni način da bi mu dala povoda za ovakve prijetnje, osim što mu je rekla da ona ima pravo koristiti tu kuću obzirom da ima valjani ugovor o najmu za tu kuću, dok on i njegov otac nemaju nikakva prava korištenja te kuće. Odmah je zvala policiju, no dugo ih je čekala, oko dva sata. Kada je policija došla rekli su joj da mora osobno doći u policijsku postaju podnijeti kaznenu prijavu, što je učinila nekoliko dana poslije. Nije išla odmah, obzirom je njena kćer bila u velikom šoku od ovog događaja i morala se brinuti za nju. Osim njih, nitko drugi nije bio prisutan u dvorištu.

6. Svjedokinja malodobna ČJ, ispitana na dokaznom ročištu putem video linka, iskazala je u bitnom da živi s mamom i očuhom. Ona i mama često dolaze u predmetnu kuću, obično vikendom, jer su im tamo ostale neke njihove stvari. Kad su bili ulazili u kuću kroz glavni ulaz, hodajući po stepenicama nešto je čula te su išle pogledati ona i njena mama RJ te su vidjele ZJ kako izlazi kroz razbijena vrata s nekim vrećama. Mama mu je rekla da stane, a on ju je pitao da šta radi tamo. Mama mu je rekla da pokaže te stvari koje je držao jer je mislila da ima njihove stvari. Na to je KJ rekao njenoj mami da će ju on i tata riješit, zaklat, da im je dosta nje.

7. Nesporno je da su se u inkriminirano vrijeme pored kuće u [adresa], nalazili optuženi ZJ, žrtva RJ i njena malodobna kćer ČJ. Nesporno je i da je tom prilikom došlo do verbalnog kontakta između optuženika i žrtve, što proizlazi i iz iskaza žrtve i obrane optuženika. Međutim, sporno je da li je optuženik tom prilikom uputio prijetnje žrtvi, kako mu se to činjenično stavlja na teret u izreci presude.

8. Sud nije imao razloga sumnjati u istinitost iskaza ispitane žrtve RJ i svjedokinje ČJ, koji su u međusobnom suglasju te su detaljno opisali predmetni događaj, kao i izraženi šok i strah u tom trenutku. Iz njihovih iskaza, kao niti iz obrane optuženika ne proizlazi da bi žrtva imala neki osobni motiv lažno teretiti optuženika, stoga sud njen iskaz, kao i iskaz svjedokinje ČJ, neposredne svjedokinje predmetnog događaja, cijeni kao vjerodostojne i životno logične.

9. Nasuprot iskazu žrtve i svjedokinje, neprihvatljiva je i životno nelogična obrana optuženika da uslijed verbalnog kontakta između njega i žrtve u kojem je, prema navodima optuženika, žrtva njega verbalno napadala, da joj optuženik nije uzvratio upravo riječima koje mu se stavljaju na teret. Stoga, obranu optuženika sud cijeni usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

10. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je optuženi ZJ ponašanjem inkriminiranim u izreci presude ostvario sve elemente bića kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., pa ga je za isto valjalo oglasiti krivim i osuditi po zakonu.

11. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženog ZJ za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11., a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

11.1. Olakotnim je cijenjeno što je optuženik do sada kazneno neosuđivana osoba, dok posebno otegotnih okolnosti nije našao.

12. Slijedom izloženog, imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11. propisana kaznu zatvora do tri godine, sud je optuženog ZJ osudio na kaznu zatvora od deset mjeseci, cijeneći utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pritom sud smatra da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, pa je optuženiku izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi ZJ u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo. Na taj način otkloniti će se u cijelosti opasnost da optuženik ponovi istovrsno ili slično kazneno djelo, znajući koje su posljedice istoga, osobito lišenje slobode te da njegovo postupanje nije prihvatljivo, dapače kažnjivo je, jer će se u protivnom izrečena kaza izvršiti. Ovakvom kaznom će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

13. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu imovinske prilike optuženika o kojima se izjasnio, pa je na temelju u izreci citirane zakonske odredbe obvezao na snašanje troškova kaznenog postupka i to samo na ime paušalne svote u iznosu 100,00 eura. Naime, navedeni iznos je optuženik dužan naknaditi u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a isti je odmjeren na temelju činjenice da je optuženik zaposlen, sa stalnim mjesečnim primanjima, pa je sud stava kako navedeni iznos neće negativno utjecati na njegovu egzistenciju.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Rijeka, 11. veljače 2026.

Sutkinja:

Danijela Jažić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. optuženik

3. žrtva RJ, nakon pravomoćnosti