REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-2034/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB: 61995520253, Samoborska cesta 118B, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika EUROCHERC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika ĆS i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetnice Anite Sušac, s danom objave 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 760,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. lipnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 602,31 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 11. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Poslovni broj: 19. Poslovni broj: 19. P-2034/2025-8

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,77 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 760,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 5. lipnja 2025. do isplate. U tužbi navodi da je 5. lipnja 2025. godine vozilo u vlasništvu ČS, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] (u daljnjem tekstu: Vozilo), oštećeno u štetnom događaju koju je prouzrokovao vozač vozila osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8105693884. Navodi da se oštećenik obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom na koji je tuženik odgovorio Obrazloženom ponudom broj: 2505 1051 2916 od dana 23. srpnja 2025. ocijenivši Odštetni zahtjev kao pravno osnovan te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 3.238,75 EUR.

2. Tužitelj navodi da je oštećenik prenio na tužitelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako to nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 29. srpnja 2025., a o čemu je obaviješten tuženik. Naime, tužitelj je oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 1126/01/02 oštećeniku u iznosu od 3.998,75 EUR. Tuženik oštećeniku nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 3.998,75 EUR, a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 3.238,75 EUR, dok razliku u iznosu od 760,00 EUR tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku.

2. Tužitelj nadalje navodi da oštećenik ima pravo slobodno odabrati gdje će popraviti vozilo te na temelju računa koji mu je izdan potraživati isplatu naknade štete od osiguranja, ovdje tuženika. Pritom ističe da je tužitelj cijenu predmetnih popravaka obračunao prema svom valjanom cjeniku koji je određen sukladno pozitivnim propisima te je javno dostupan te objavljen na internetskim stranicama tužitelja i u poslovnim prostorima tužitelja, a popravak i izdavanje predmetnog računa je odrađeno sukladno pravilima struke.

3. Tužitelj zaključno navodi da je nejasno kako je tuženik odredio iznos štete koji je priznao kao nesporan, kada je istom bio dostavljen račun tužitelja iz kojih je razvidan iznos štete. Upravo iznos izražen na računu tužitelja predstavlja stvarnu štetu nastalu predmetnim štetnim događaje, koji iznos je u skladu sa cjenikom tužitelja objavljenim na službenim stranicama tužitelja i to na poveznici https://www.autokantoci.hr/cjenik/, a dostupan je i u poslovnim prostorima tužitelja. Stoga tužitelj smatra da je tuženik činjenica da tuženik ne prihvaća visinu satnice servisa nije od utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, da oštećenik može slobodno odabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, da tuženik nema ovlasti određivati cijene sata rada Poslovni broj: 19. Poslovni broj: 19. P-2034/2025-8

autoservisima, da odabir radionice koja ima više cijene popravaka se ne smatra doprinosom oštećenika vlastitoj šteti te da je tuženik dužan nadoknaditi štetu u cijelosti.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da je isti neosnovan zbog toga što je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana čl. 5.1 i čl. 10.2, Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), prema kojima je oštećenik bio dužan surađivati te se bio dužan ponašati kao dobar domaćin i posebice suzdržati se od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika- tuženika. Tuženik navodi da je oštećenik, pri ostvarenju prava na naknadu štete, obvezan poduzimati razumne radnje u cilju smanjenja štete u smislu odredbe čl. 1092. st.1. ZOO-a, koja također oštećeniku, pri ostvarenju prava na naknadu štete, nalaže obvezu poduzimanja razumnih radnji u cilju smanjenja štete. Navodi kako sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo istom nikako ne daje pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osobu koja bi mu bila dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti.

5. Tuženik nadalje navodi da je oštećeniku u mirnom postupku ukazao kako na području Zagreba, gdje se nalazi prebivalište oštećenika, postoje kako ovlašteni, tako i brojni neovisni servisi kod kojih je cijena sata spornih radova iznosi znatno manje od onog kako je to zaračunao tužitelj (43,00 EUR+ PDV). Navodi kako tužitelj u postupku ne pruža niti predlaže bilo kakve dokaze na okolnost da se oštećenik ponašao u skladu s navedenim načelima, da se raspitivao o cijeni popravka, da je pribavio ponude od ovlaštenih servisa na svom području ili da se u tom smislu obratio tuženiku. Smatra kako oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka, koja je posljedica njegova nepoštivanja ranije navedenih odredaba i općih načela obveznog odnosa, odnosno posljedica neopravdanog izbora i izostanka pokušaja popravka vozila u ovlaštenim servisima za manji iznos, to ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka. Također, tuženik ukazuje da odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, na koje se poziva tužitelj u tužbi, nisu po pravnoj snazi iznad općih načela obveznih odnosa i stoga nikako ne smiju i ne mogu biti protivne općim načelima obveznih odnosa, a u ovom slučaju jesu. Nadalje, tuženik osporava navodni Službeni cjenik radionice tužitelja kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja, u iznosu od 43,00 eur plus PDV navodeći da je tužitelj cjenik izdao sam sebi pa prema tome isti nije i ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata niti se može ispitati na koji način je ista određena niti tužitelj dostavlja dokaza koji bi bili u skladu sa cjenikom. Ističe da predmetni račun nije dokaz jer je isti sporan i osporen.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka osporio navode tuženika ii očitovao se na navode tuženika o doprinosu šteti oštećenika izborom autoservisa pa je istaknuo da oštećenik kao laik ne može niti ne treba znati u kojem su autoservisu radovi kvalitetniji te je životno i logično da će svaki oštećenik otići u onaj autoservis u koji redovito ide, u čiju stručnost vjeruje, a i koji su eventualno upoznati sa prijašnjim radovima na predmetnom vozilu. Pritom tuženik ne dokazuje da bi radovi u kojoj od preporučenih radionica bili jednake kvalitete ili kvalitetniji, a što u tržišnom gospodarstvu nije ni za očekivati, s obzirom na to da bi svatko pa i oštećenik zasigurno odabrao uslugu jednake kvalitete po nižoj cijeni, dok pružatelji precijenjenih usluga ne bi postojali. Sljedeći logiku koju tuženik iznosi, tuženik zaključuje da je svatko tko je platio uslugu autoservisa, dok postoji drugi pružatelj usluge koji nudi niže cijene, doprinio šteti, osim Poslovni broj: 19. Poslovni broj: 19. P-2034/2025-8

ako naruči vještačenje kvalitete usluge kojim bi eventualno dokazao razliku u kvaliteti.

7. Tužitelj je nadalje osporio navode tuženika kako tužitelj nije popravio predmetno vozilo sukladno izvidu štete te je time doprinio visini štete, jer tužitelj popravak radi sukladno izvidu štete, a bilo koje razlike koje ne proizlaze iz razlike cijene sata rada, proizlaze iz količine potrošnog materijala, koju tužitelj računa sukladno općepriznatom sustavu za procjenu troškova radova (Audatex).

8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika:

Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 7-9 spisa), notifikacije o cesiji (list 7-10 spisa), ponude tuženika (list 14-15 spisa), prigovora na ponudu (list 12-13 spisa), odgovora na obrazloženu ponudu (list 15 spisa) presliku prometne dozvole (list 16-17 spisa), izvida štete (list 18 spisa), računa 1126/01/02 (list 19-20 spisa), radnog naloga tužitelja (list 21-22 spisa), cjenika tužitelja (list 23 spisa), dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 24-27 spisa), računa za istovrsne usluge (list 85-86 spisa).

9. Sud je odbio provesti daljnje dokaze: pribaviti policu osiguranja tuženika broj 8105693884 službenim putem od tuženika, saslušati zakonskog zastupnika tužitelja TS (na okolnost popravka vozila), svjedoka ČS (na okolnost nastanka štetnog događaja), svjedoka SS (na okolnost obavijesti i uputa za popravka vozila kod drugih servisera) , pribaviti službenim putem od tužitelja račune popravka vozila za 2024. i 2025. godinu sa dokazom da su isti računi plaćeni od fizičkih osoba, provest dokaz prometnim i/ili financijskim vještačenjem na okolnosti utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijeni sata rada koju je tuženik priznao i isplatio oštećeniku. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

10. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 760,00 EUR sa zateznim kamatama na temelju računa br. 1126/01/02 koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj u predmetnom računu u iznosu od 43,00 EUR/sat plus PDV i cijene radnog sata koju priznaje tuženik 24 EUR/sat plus PDV.

12. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, niti je sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 1126/01/02 od 23. srpnja 2025., na iznos od 3.998,75 EUR (osnovica 3.199,00 EUR), te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 3.238,75 EUR. Nije sporno da se iznosa od 760,00 EUR odnosi na dodatne radove koje tužitelj ne potražuje od tuženika niti da se preostali iznos odnosi na razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

Poslovni broj: 19. Poslovni broj: 19. P-2034/2025-8

13. Između stranaka je sporna visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom 638/01/02 u iznosu od 43,00 EUR.

14. Sud je čitanjem Izvida štete tuženika (list 18 spisa) utvrdio je se isti odnosi na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ČS te da su u izvidu štete navedeni sati rada potrebni za popravak vozila autolakirera i autolimara i to ukupno 32 sati kao i vrijednost potrošnog materijala u iznosu od 312,69 EUR.

14. Iz računa tužitelja 1126/01/02 (list 19-20 spisa) sud je utvrdio da je isti izdan oštećeniku 23. srpnja 2025. za popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 3.998,75 EUR (s PDV-om 25%). Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno ukupno 32 autolakirerskih i autolimarskih radnih sati, a koji broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.

15. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata u iznosu od 43,00 EUR (uvećana za PDV 25%), a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, po cijeni radnog sata 24,00 EUR (uvećana za PDV 25%).

16. Sud je usporedbom računa broj 1126/01/02 (list 19-20 spisa) i ponude tuženika (list 14-15 spisa) utvrdio da je tuženik nije priznao oštećeniku naknaditi štetu u visini 760,00 EUR s napomenom "veća cijena rada".

17. Čitanjem cjenika tužitelja od 7. siječnja 2025. (list 23 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj naznačio cijenu radnog sata u iznosu od 43,00 EUR uvećano za PDV. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom.

18. Sud je čitanjem računa koje je tuženik unio u sadržaj odgovora na tužbu (list 85- 86 spisa) utvrdio da su isti izdani od autoservisa u 2025. godini i da je na njima cijena radnog sata limara i lakirera bila naznačena u visini od 21,00 do 25,00 EUR/h 19. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 7. siječnja 2025. navedeno da cijena rada autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 43,00 EUR po satu uvećano za PDV. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

20. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 1126/01/02 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 4. i članka 84. stavka 1. ZOO-a.

Poslovni broj: 19. Poslovni broj: 19. P-2034/2025-8

21. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 7-8 spisa) proizlazi da su oštećenik ČS i tužitelj sklopili taj ugovor. Čl. 1.1. i čl. 2.1. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da oštećenik ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 1126/01/02 i izvidu štete u iznosu od 760,00 EUR. Iz toga proizlazi da je oštećenik ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

22. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 23. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikove obrazložene ponude (list 14-15 spisa) proizlazi da je štete tuženiku prijavljena 5. lipnja 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana jer to sam tuženik navodi u dopisu. Stoga, tužitelju pripadaju zatezne kamate od 5. lipnja 2024. od kada iste i potražuje.

24. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose s obzirom na to da se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

25. Stoga je odlučeno kao pod toč I. izreke ove presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. ; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).

27. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife, i to za sastav sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 21. studenog 2025. (Tbr. 8.1.) i za zastupanje na ročištu 27. siječnja 2026. (Tbr. 9.1.) u iznosima od po 150,00 EUR i ročištu za objavu presude 11. veljače 2026. (Tbr. 9.3.) u iznosu od po 75,00 EUR, dakle ukupno na iznos od 525,00 EUR što uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 656,25 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćanja sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i trošak plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR pa ukupni priznati troškovi iznose 696,06 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

28. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška sastava prigovora u iznosu od 187,50 EUR (jer isti nije bio nužan za vođenje predmetnog postupka), kao i u odnosu na zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa (uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja preleži spisu). Slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

29. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a Poslovni broj: 19. Poslovni broj: 19. P-2034/2025-8

za ostale odnose, i to od 11. veljače 2026.kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

30. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u sporu, nema pravo na naknadu parničnog troška pa je njegov zahtjev odbijen, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV. izreke ove presude.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana