REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Kennedyev trg 11

Poslovni broj: 19. P-2135/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nini Radiću, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja N HABEK OSTRUNIĆ VL. OBRTA ZA USLUGE I TURIZAM [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Melita Babić iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika NK, s danom objave 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 33,64 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. veljače 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 151, 54 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 11. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 33,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 3. veljače 2024. do isplate. U tužbi navodi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 15. prosinca 2023. nastala šteta na vozilu, marke i tipa VOLKSVAGEN ARTEON, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BKS LEASING CROATIA D.O.O. te da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Tužitelj navadi da je, temeljem generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta prema primatelju leasinga CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o., račun popravka tužitelja br. 1/01/2 izdan na primatelja leasinga, budući da isti provodi i sam postupak rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga. Korisnik leasinga je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 27. prosinca 2023. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203205683 u kojem je navedeno da visina štete, sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je je za svoju uslugu popravka vozila ispostavio račun, br. 1/01/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 425,44 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj navodi da je osnovicu prema navedenom računu u iznosu od 340,35 EUR dužan podmiriti tuženik kako bi naknadio štetu oštećeniku.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i oštećeniku poslao obavijest o izvršenoj uplati, ali je samo djelomično podmirio štetu u iznosu od 306,71 EUR. Tuženik je naveo da je platio iznos spornog računa prema cijeni rada limara i lakirera koju tuženik priznaje te da razliku od 33,64 EUR nije dužan platiti. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Navodi kako je posebno indikativno što na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) nije navedena cijena radnog sata rada koju tuženik priznaje za tu vrstu radova, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 55,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Tužitelj ističe da navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 55,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru

4. Tužitelj navodi kako naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. ZOO-a). Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 7. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 33,64 EUR na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava činjenične navode iz tužbe, nastanak štetnog događaja, osnovanost, visinu potraživanja tužitelja, aktivna i pasivnu legitimacija stranaka. Tuženik ističe da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da prometna nezgoda predstavlja osigurani rizik, kako odluke iz mirnog postupka nemaju pravno značenje u ovom postupku, s obzirom da tužitelj ponudu nije prihvatio, a sud sudi na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u sudskom postupku. Tuženik navodi da se u predmetnom postupku ne radi o zahtjevu za naknadu štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, već se radi o sporu radi ispunjenja obveze preuzete ugovorom, te se imaju primijeniti Uvjeti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju. Navodi da sukladno odredbama Uvjeta E. I. (2) osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila pa prema tome, s obzirom da se ne iznose opravdani razlozi zbog kojih tužitelj popravak nije obavio u ponuđenim servisima, tuženik je isplatom nespornog iznosa svoju obvezu ispunio u cijelosti, jer je troškove popravka naknadio u visini u kojoj je osiguraniku omogućio izvršiti popravak vozila nakon nastupa osiguranog slučaja. Ističe da je tužitelj bio dužan poduzeti mjere kako bi smanjio štetu ( čl. 8 . Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u nastavku ZOO) i da je tužitelj dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze tuženika (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tuženik sukladno odredbi čl. 1090. ZOO isplatilo iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i sukladno čl. 1092. st. 1. istog zakona ima pravo odbiti zahtjev za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata i potrošnog materijala, jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Navodi da je više puta obavijestio oštećenika o njegovim pravima, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka. Tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata navodeći d je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo da je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. Zakona o obveznim odnosima, evidentno je da se u konkretnom slučaju više nipošto ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećenika LK već nedvojbeno o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Tužitelj osporava navode tuženika da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete, time da je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 0,8 sata, a što u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete i računu. Tužitelj osporava navode tuženika da isti kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je obveza tuženika vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika. Tužitelj je u prilogu podneska dostavio i račune i dokaze o plaćanju iz kojih je razvidno da u istovrsnim slučajevima primjerice druga osiguravajuća društva priznaju i isplaćuju cijenu sata rada servisera u iznosu od 60,00 EUR / sat uvećano za pripadajući PDV.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa A II 1/01/2 (list 10 spisa), izvid štete (list 12 spisa), ponude tuženika (list 14 spisa), generalne suglasnosti (list 16 spisa), police osiguranja (list 18-20 spisa), cjenika tužitelja (list 22 spisa), potvrde o uplati nespornog dijela (list 24 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 26 -33 spisa), Upute radionici za popravak vozila (list 87-88 spisa), Uvjeta za kasko osiguranje ( list 89-113 spisa), mail korespondenciju s HANF-om (list 54-55), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 56 -59 spisa), račune i potvrde o uplati (list 144 –149 spisa).

9. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i zastupnike po zakonu korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o. i osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o., budući da je okolnosti na koje je predloženo njihovo saslušanje bilo moguće utvrditi temeljem isprava dostavljenih kao dokaz u spis.

10. Sud je odbio provesti dokaze: saslušanje procjenitelja tuženika TK na okolnost visine štete i upute o u ovlaštene radionice; od tužitelja zatražiti da dostavi račune popravka vozila prema fizičkim osobama za 2023. godinu sa dokazom da su fizičke osobe platile te račune/uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada kao i provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost; službenim putem od AUTOCENTAR AGRAM d.d. i od AUTO REMETINEC D.D. zatražiti podatak o cijeni rada limara i lakirera i cijeni potrošnog materijala lakirera prema izvidu štete, odnosno saslušanje djelatnika istih na navedene okolnosti, kao i provesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje po navedenim cijenama na jednako kvalitetan način jer prema mišljenju ovog suda utvrđenje navedenih činjenica nije odlučno za donošenje presude u predmetnom postupku. Provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka, a pogotovo imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

12. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 33,64 EUR sa zateznim kamatama.

13. Među strankama je u konkretnom predmetu sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, iznos cijene sata rada za izvršene popravke na vozilu uzrokovane štetnim događajem, osnova tužbenog zahtjeva, odnosno visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zakonskih zateznih kamata.

14. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja te je utvrdio kako su tužitelj i BKS leasing Croatia d.o.o., navedeni Ugovor sklopili 7. listopada 2025. te da je istim BKS leasing Croatia d.o.o. kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 33,64 EUR, a prema računu popravka za štetu broj: 1/01/2 u ukupnom iznosu od 425,44 EUR. Time je oštećeni BKS leasing Croatia d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

15. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja. Iz navedenog je razvidno da je LK ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom.

16. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

18. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

19. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika sud je utvrdio da je policom kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068200091634, vozilo VOLKSVAGEN ARTEON, oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika u periodu od 29. studenog 2023. do 29. studenog 2024. od strane ugovaratelja osiguranja Car Fleet Management d.o.o.

20. Iz generalne suglasnosti (list spisa 16) proizlazi da je vlasnik vozila BKS leasing Croatia d.o.o. dao 15. travnja 2015. generalnu suglasnost primatelju leasinga Car Fleet Management d.o.o. da provodi postupke rješavanja djelomičnih šteta na objektima leasinga te ovlašćuje tuženika (tada naziva JADRANSKO OSIGURANJE d.d.) da isplate vrši direktno prema primatelju leasinga Car Fleet Management d.o.o.

21. Iako tuženik osporava nastanak predmetnog štetnog događaja, činjenica da je Izvidom štete (list spisa 12) i Ponudom (list spisa 14) tuženik utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu po osiguranom slučaju od 15. prosinca 2023. u odnosu na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], sud smatra da je do predmetnog štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi. Stoga, s obzirom da ju vrijeme nastanka štetnog događaja 15. prosinca 2023. tuženik, temeljem police kasko osiguranja 03068200091634, bio osiguratelj vozila oštećenog u predmetnom štetnom događaju, tuženik je pasivno legitimiran u predmetnom postupku.

22. Iz računa broj 1/01/2 od 3. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila kupca Car Fleet Management d.o.o. za vozilo reg. Oznake [registarska oznaka] Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje račun Car Fleet Management d.o.o., kao primatelju leasinga i ovlašteniku za provođenje postupaka djelomičnih šteta na objektima davatelja leasinga BKS leasing Croatia d.o.o., sukladno izvidu štete za oštećeno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 340,35 EUR, uvećano za PDV.

23. Iz pregleda detalja o plaćanju proizlazi da je tuženik 16. siječnja 2024. platio svom osiguraniku iznos od 306,71 EUR na ime naknade predmetne štete na vozilu.

24. Nije sporno da se preostali iznos od 33,64 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

25. Iz preslike cjenika usluge rada tužitelja od 2. siječnja 2024., proizlazi da cijena koju naplaćuje tužitelj za pružanje autolimarskih i autolakirerskih radova iznosi 55,00 EUR (plus PDV).

26. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

27. Stav ovog suda je da tuženik ne može vezati svoju obvezu naknade štete nametanjem osiguraniku da popravi vozilo u svojem vlasništvu u točno određenoj servisnoj radionici. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta (ili u blizini mjesta svog boravišta) u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Okolnost što bi eventualno servisne radionice na koje je uputio tuženik imale nižu cijenu radnog sata ne znači da trošak cijene radnog sata tužitelja kod kojeg je tuženik popravio vozilo ne predstavlja štetu na vozilu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja niti doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih oštećenici ne bi smjeli popravljati vozilo kod bilo kojeg servisera koji posluje na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku navedeno da cijena radnog sata za limarske radove iznosi 55,00 EUR uvećano za PDV.

28. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga. Sud je prihvatio tužiteljev cjenik kao vjerodostojan jer ne postoje okolnosti koje bi ga dovele u sumnju, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da ostalim klijentima tužitelj naplaćuje neku drugu cijenu, a ne onu navedenu u cjeniku.

29. Tužitelj ima pravo od tuženika potraživati utuženi iznosa uvećan za zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog zapisnika o izvidu štete na vozilu proizlazi da je dan pregleda vozila bio 27. prosinca 2023. te da je u tom zapisniku naveo kako je datum prometne nezgode 15. prosinca 2023. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen najkasnije 27. prosinca 2023. pa bi tužitelju pripadale zatezne kamate od 27. prosinca 2023, a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 3. veljače 2024., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

30. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koje je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

31. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a 32. Vrijednost predmeta spora je 33,64 EUR.

33. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne naknade sukladno Tbr. 7. t. 9. Tarife u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno 125,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR u kojem iznosu je je platio i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR pa ukupni priznati troškovi iznose 151,54 EUR.

34. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 11. veljače 2026.kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

35. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio u predmetnom sporu, valjalo je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u visini od 62,50 EUR za sastav odgovora na tužbu odbiti kao neosnovan.

36. Slijedom sveg navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Sudac

Nino Radić

Nacrt presude izradila

Viša sudska savjetnica:

Nera Popović Šalec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.