Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1125/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB:69693144506, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kos & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-1/2022-12 od 19. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-1/2022-12 od 19. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku predati u posjed tužitelju dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen ARKOD parcelom 3250735, kao i isplatiti tužitelju iznos od 15.540,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je pobliže navedeno u izreci do isplate (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19. veljače 2024. pa do isplate (točka II. izreke).
2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi parnične troškove, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužitelj je zatražio trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za predaju u posjed dijela nekretnine čk.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te isplatu naknade za korištenje šumskog zemljišta za period od 2015. do 2020.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju žalitelj ističe u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe tužitelja pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio sljedeće odlučne činjenice:
- da je predmetna čk.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama upisana kao livada i pašnjak Lonjsko polje u površini od 11054086 m2, a ne kao šuma, te je ista uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske;
- da je tuženik kao privremeni korisnik sa Republikom Hrvatskom kao davateljem, zaključio Ugovor o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske od 4. travnja 2016., na temelju članka 48. stavak 1. točka c. Zakona o poljoprivrednom zemljištu;
- da tužitelj u tijeku postupka nije odredio koji dio predmetne nekretnine tuženik drži u posjedu i o kojoj površini se radi.
10. U okolnostima citiranih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako ne postoje pretpostavke sukladno odredbi članka 166. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) na temelju kojih bi se predmnijevalo vlasništvo tužitelja na predmetnoj čestici zbog čega tužitelj ne može zahtijevati predaju u posjed ove nekretnine. Pored toga, da je tuženik imao valjanu pravnu osnovu za korištenje nekretnine jer je sa vlasnikom ove nekretnine Republikom Hrvatskom, imao za utuženi period sklopljene ugovore o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske i njegov posjed nije nepošten i nezakonit. Kako tužitelj nije vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine i on njome ne gospodari, jer se radi o poljoprivrednom, a ne o šumskom zemljištu, to prema stavu prvostupanjskog suda tužitelju nije nastala nikakva šteta, a na strani tuženika koji ima valjanu pravnu osnovu za korištenje nekretnine, nema protupravnosti.
11. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
12. Prema odredbi članka 161. stavak 1. ZVDSP, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
13. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije vlasnik ni predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine te stoga nema pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje tu nekretninu predaju iste. U tome smislu osnovanim se ukazuje prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije jer je vlasnik predmetnih nekretnina Republika Hrvatska, a tužitelj neosnovano smatra da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz odredaba članka 17. i 41. stavak 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" br. ("Narodne novine" br. 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 68/12., 148/13., 94/14., dalje ZŠ), odnosno članka 9., 16. stavak 1., 17. i 52. Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23., 145/23., 36/24., 145/24., 146/25.)
14. Naime, tužitelj kao javni šumoposjednik gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske te je člankom 23. ZŠ propisano što predstavlja gospodarenje šumom i šumskim zemljištem pa iz navedenih zakonskih odredbi ne proizlazi ovlast tužitelja kao šumoposjednika stupiti u poziciju vlasnika te tražiti vlasničkom tužbom predaju u posjed šume ili šumskog zemljišta koje je u neovlaštenom posjedu druge osobe.
15. Osim toga, za ukazati je kako u postupku nije niti utvrđeno da se radi o šumi ili šumskom zemljištu već su to pašnjaci, odnosno poljoprivredno zemljište, a nekretninu koja je predmet tužbenog zahtjeva je tuženik imao u posjedu temeljem valjane pravne osnove i to ugovora o privremenom korištenju zajedničkog pašnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske, zaključenog sa Republikom Hrvatskom kao vlasnikom predmetne nekretnine.
16. U tome smislu prvostupanjski sud nije pogrešno postupio kada je odbio dokazni prijedlog žalitelja za pribavljanjem podataka od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a s obzirom na razloge naprijed navedene, odnosno na to da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine. Osim toga, evidencija ARKOD vodi se radi ostvarivanja poljoprivrednih potpora te se temelji na prijavi korisnika i digitalnim poligonima, pa ne predstavlja dokaz pravnog niti faktičnog posjeda u smislu stvarnog prava niti precizno utvrđuje granice i identitet dijela katastarske čestice, a kako tužitelj nije predložio adekvatan dokaz (npr. geodetsko vještačenje) niti je precizno individualizirao dio čestice, sud je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži predaju u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te isplatu iznosa od 15.540,00 kn. Tužitelj tvrdi da isto predstavlja korist koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao od korištenja šumskog zemljišta, koja je jednaka iznosu zakupnine koju bi morao plaćati tužitelju u slučaju da sklopi ugovor o zakupu šumskog zemljišta. S obzirom da je neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži predaju nekretnine u posjed, posljedično je neosnovan i zahtjev za isplatu utuženog iznosa jer je tuženik pošteni posjednik zemljišta koje je poljoprivredno (tako primjerice Županijski sud u Zagrebu u presudi u istovrsnoj stvari poslovni broj Gž- 1834/2024-2 od 29. travnja 2025. i broj Gž-2305/2023-2 od 23. travnja 2024).
18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, jer je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. u vezi odredbe 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).
19. Iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, a kako nisu ostvareni ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. ZPP-a jer sa žalbom nije uspio.
U Splitu 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
