Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2053/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kos & partneri u Zagrebu, protiv tuženika UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed nekretnina i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-296/2022-20 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-296/2022-20 od 29. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku predati u posjed tužitelju dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je obuhvaćen ARKOD parcelom [broj], kao i zahtjev za isplatu iznosa od 122,08 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u točki I izreke. U točki II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura.

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), te predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi parnične troškove, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed dijela nekretnine od tuženika te isplatu koristi koju je tuženik kao nepošteni posjednik ostvario u razdoblju od 2015. do 2020., a koja je jednaka najmanjem iznosu zakupnine koju bi morao plaćati tužitelju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Protivno navodima žalbe pobijana presuda ima jasne, potpune i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju isprava i zapisnika u spisu tako da ne sadržava nedostatke zbog kojih ne bi bilo moguće pobijanu presudu ispitati slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio temeljem sljedećih utvrđenja u provedenom dokaznom postupku:

- da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] brdo, ostalo šumsko zemljište površine 5345 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske u cijelosti,

- da prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Požega od 8. veljače 2023., tuženik od 4. svibnja 2012. ima prijavljenu samo Arkod parcelu ID broj [broj], naziva Orašnjak, ukupne površine od 2,34 ha; da se predmetna parcela sastoji od kč. br. [katastarska čestica] (0,4100 ha), kč. br. [katastarska čestica] (0,0752 ha) i kč. br. [katastarska čestica] (2,4900 ha) sve k. o. [katastarska općina]; da je ta ARKOD parcela u Upisniku evidentirana u kartici „posjednik“ kod posjedovnog lista 142 k. o. [katastarska općina],

- da je prema grafičkom prikazu ucrtane parcele, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] manjim dijelom sastavni dio predmetne Arkod parcele,

- da je poljoprivrednik UĐ (ovdje tuženik) u sustavu izravnih plaćanja u razdoblju 2015. do 2021., da je tražio potporu za parcelu i to za kulturu orah,

- da je tuženik evidentiran posjednikom kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke.

10. Prvostupanjski sud zaključuje kako nisu utvrđene činjenice odlučne za ovaj spor i to da je tuženik u posjedu dijela predmetne nekretnine, koji bi bio dužan predati u posjed tužitelju pa slijedom navedenog ni da je u obvezi platiti novčani iznos na ime koristi koju kao nepošteni posjednik ima od korištenja dijela nekretnine. Stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja (članka 221.a i 219. stavak 1. ZPP-a), odbija tužbeni zahtjev.

11. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženik u posjedu dijela predmetne katastarske čestice (inače šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske) što je nužan uvjet za zahtjev predaje posjeda i isplate koristi. Pored toga, samo evidentiranje Arkod parcele koja manjim dijelom obuhvaća i predmetnu česticu, ne dokazuje posjed tuženika nad tim dijelom nekretnine čiju predaju u posjed traži tužitelj niti je tužitelj time dokazao da su ispunjeni uvjeti za predaju i isplatu naknade koristi.

12. Tužitelj je zatražio predaju dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od tuženika kao nepoštenog posjednika, te isplatu koristi koje je tuženik ostvario korištenjem toga dijela, sukladno članku 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP), i odredbama članka 16., 17. i 41. stavak 1. Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23 i 36/24, dalje: ZŠ).

13. Tužitelj svoju aktivnu legitimaciju, bez obzira što je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisana Republika Hrvatska, temelji na tvrdnji da zemljište predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodari tužitelj temeljem ZŠ.

14. Sukladno članku 16. ZŠ propisano je da su šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, da njima gospodari javni šumoposjednik (tužitelj kojeg je osnivač Republika Hrvatska). I prema članku 17. Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14) šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari trgovačko društvo, dok je odredbom članka 41. propisano da je to trgovačko društvo dužno osigurati zaštitu šuma u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red.

15. Prema odredbi članka 166. ZVDSP-a, onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju (stavak 1.). Predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on (stavak 2.). Predmnijeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari (stavak 3.). Prema stavku 4. istoga članka Zakona, predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnijevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnijevanoga vlasnika.

16. Dakle, sud je kod odlučivanja o zahtjevu za predaju i potraživanja koristi, dužan utvrditi posjed, pravni temelj posjeda, korištenje stvari i razdoblje korištenja, a u slučaju dijela nekretnine zahtjev mora biti usmjeren na točno određeni dio nekretnine. Nepošteni posjednik je dužan predati stvar vlasniku, te nadoknaditi sve koristi koje je ostvario korištenjem stvari, uključujući one koje je mogao ostvariti, a pretpostavka za utvrđivanje prava vlasnika na potraživanje koristi od nepoštenog posjednika je da se dokaže posjed bez valjanog pravnog temelja, i da je posjednik koristio stvar u razdoblju za koje se potražuje naknada (koristi) te da je vlasnik zahtijevao predaju. Posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

17. Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi činjenicu, primjenjuje se pravilo o teretu dokazivanja: tužitelj mora iznijeti činjenice koje navodi i predložiti dokaze, a na njemu je teret obrazložiti činjenice koje mu idu u korist (članak 219. ZPP). Ako nije izveden dokaz kojim se definiraju sporne činjenice, sud će, u okviru članka 221.a ZPP, zaključiti da činjenica nije utvrđena, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio.

18. Tužitelj je odustao od prijedloga za vještačenje vještaka geodetske struke kojim bi se utvrdila točna granica, obujam i način posjeda dijela k. č. [katastarska čestica] već zahtjev temelji na grafičkim prikazima o tome da je dio k. č. [katastarska čestica] obuhvaćen Arkod parcelom, te na ujednačenosti nasada. Međutim, iz okolnosti što je tuženik prijavljen kao posjednik k. č. [katastarska čestica], ali ne k. č. [katastarska čestica], ne može se automatski zaključiti da je isto tako posjednik bez pravnog temelja i dijela k. č. [katastarska čestica] koji bi bio predmet predaje niti je jasna površina u kojoj se preklapaju Arkod parcele čije korištenje kao poljoprivrednog zemljišta je tuženik prijavio i predmetne nekretnine.

19. Protivno žalbenim navodima, nije dovoljno da tužitelj temelji svoje tvrdnje na nejasnim ili nepotpunim podacima o korištenju zemljišta, već je nužno dokazati da tuženik koristi šumsko zemljište bez valjanog ugovora ili pravnog osnova. U konkretnom slučaju, tužitelj nije precizno identificirao koji dio katastarske čestice koristi tuženik, što je presudno za utvrđenje posjeda. Stoga, bez valjanih dokaza o posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] od strane tuženika, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev za predaju.

20. Posljedično, žalbeni navodi tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu utemeljeni jer nisu utvrđene činjenice koje bi omogućile primjenu prava na potraživanje koristi od nepoštenog posjednika i isplatu, sukladno članku 166. ZVDSP- a.

21. Za dodati je i kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je vlasnik ili predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, već isti, sukladno članku 16. stavak 1. ZŠ tek gospodari šumama i šumskim zemljištem kao javni šumoposjednik. Kako vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika može podnijeti samo predmnijevani vlasnik, a tužitelj to nije, za predaju u posjed nije odlučno što je tužitelj ovlašten upravljati predmetnim nekretninama pa je i stoga tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Odluka o parničnom trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

23. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je prvostupanjski sud na potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu nije dosuđen trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić