Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1116/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Kolanović, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Grada Zadra, Zadar, Narodni Trg 1, OIB: 09933651854, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1767/2023 od 29. siječnja 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1767/2023 od 29. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tuženog zahtjeva tužiteljice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekla valjani pravni temelj za uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini oznake dio nekretnine, oznake čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište površine od 11145 m2 m2 stambene zgrade kbr. 15 C površine 22 m2, ukupne površine 11167 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to dijela na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane trgovačkog društva Turisthotel d.o.o. po situacijskom nacrtu izrađenom od strane trgovačkog društva Turisthotel d.o.o. po ovlaštenom inženjeru JA od 5. srpnja 2023. godine, označenog likom žute boje i slovima A-B-C-D-A površine 36 m2, i to za 18,36/36 dijela, a koji geodetski situacijski nacrt je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti, dok je u preostalom dijelu kojim tužiteljica traži uknjižbu prava vlasništva za cijelo na utuženoj nekretnini, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je stekla valjani pravni temelj za uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], i to dijela na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane trgovačkog društva Turisthotel d.o.o. po ovlaštenom inženjeru JA od 5. srpnja 2023., što da je tuženik dužan priznati i trpjeti, a sve detaljnog sadržaja navedenog u izreci prvostupanjske presude.
6. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako je čest. [katastarska čestica] zv. Brodarica, kuća i dvorište te stambena zgrada kbr. 15 ukupne površine 11167 m2 upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva na ime tuženika Grada Zadra,
- da iz molbe od 31. srpnja 1964. BA (djed tužiteljice) koja je podnesena Odjelu za komunalne poslove i urbanizam Općine Zadar, proizlazi da on traži da mu se dodijeli lokacija za izgradnju jedne garaže kod zgrade u [adresa] i da bi dimenzije objekta bile 5,40 x 3,40 m, visina 2,40 m,
- da iz tehničkog opisa garaže za koju se traži tehnička dozvola Općine Zadar, Odjel za građevinarstvo i komunalne poslove od 4. kolovoza 1964. proizlazi kako su dimenzije: dužina 5,40 m, širina 3,40, visina 2,50 m te namjena: samo za smještaj osobnih kola i pribora istih,
- da iz rješenja Skupštine Općine Zadar od 5. kolovoza 1964. proizlazi kako se istim odobrava moliocu RA izgradnja garaže za osobni automobil u dvorištu zgrade u [adresa],
- da iz pravomoćnog odobrenja za građenje Skupštine Općine Zadar 8. kolovoza 1964. proizlazi kako se odobrava moliocu RA izgradnja garaže za osobni automobili u dvorištu zgrade u [adresa],
- da iz uporabne dozvole Grada Zadra za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. od 27. studenog 2017. proizlazi kako je građevina gospodarske namjene- samostojeća garaža na dijelu čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena prije 15. veljače 1968. Maksimalni tlocrtni gabariti 6,40 m x 5,59 m, visine 2,30 m, jedna etaža, ravni krov,
- da iz rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj O-314/96 od 27. lipnja 2008. donesenog iza smrti BA proizlazi kako se utvrđuje kao naknadno pronađena imovina ostavitelja nekretnina i to garaža za osobni automobil u dvorištu zgradu u [adresa] u [adresa] te da se ista raspoređuje tako da je nasljeđuje kćer OA za cijelo,
- da iz ugovora o darovanju zaključenom između OA, kao darovatelja i PA, kao daroprimatelja od 30. rujna 2009. proizlazi kako je predmet istog objekt-garaža na adresi [adresa] (bivša: [adresa]) na dijelu čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
6.1. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud smatrao je da je tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika u nesmetanom neprekidnom posjedu predmetne nekretnine 60 i više godina jer utvrdio da je od 1960-ih do 1970-ih njezin djed završio gradnju predmetne garaže, a kojoj se gradnji nitko nije protivio, pa tako ni tuženik. Štoviše, prvostupanjski je sud utvrdio i to da je prednik tužiteljice ishodio pravomoćno odobrenje za građenje od 8. kolovoza 1964. izdano od upravnog tijela prednika tuženika i to S.O. [adresa], Odjela za komunalne poslove i građevinarstvo, a iz kojeg proizlazi da mu se odobrava izgradnja garaže za osobni automobil u dvorišta zgrade u [adresa].
6.2. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da su se na navedeni načine stekli zakonski uvjeti za stjecanje prava suvlasništva građenjem na dijelu čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to garaže jer ju je izgradio djed tužiteljice, a naslijedila tužiteljičina majka, koja ju je darovala tužiteljici, neovisno o tome što je izgrađena na zemljišnoj čestici, koja je bila u režimu društvenog vlasništva, sve u smislu odredbi iz članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 153/09., 143/12. 152/14., 81/15., - pročišćeni tekst i 94/17- u daljnjem tekstu: ZVDSP), uz primjenu paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (Austrijski opći građanski zakonik objavljen 1. lipnja 1811. – u daljnjem tekstu: OGZ) i članka 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 9/92. i 77/92. – u daljnjem tekstu: ZOVO), zbog čega je prihvatio dio tužbenog zahtjeva za koji je odobrena gradnja predniku tužiteljice, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži uknjižbu prava vlasništva za cijelo na predmetnoj garaži, odbio kao neosnovan, a što nije predmet žalbenog postupka.
7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na tužbeni zahtjeve koji je ocijenio osnovanim u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
8. Naime, prvostupanjski je sud nedvojbeno utvrdio da je pravnom predniku tužiteljice DA, njezinom djedu, rješenjem Skupštine Općine Zadar od 5. kolovoza 1964. odobrena njegova molba za izgradnju garaže za osobni automobil u dvorištu zgrade u [adresa], i da mu je pravomoćno izdano odobrenje za građenje Skupštine Općine Zadar 8. kolovoza 1964. za tu garažu, kao i da je tu garažu izgradio te da je od tada do danas tužiteljica preko svojih prednika neometano posjeduje, pri čemu je za istu garažu ishođena i uporabna dozvola Grada Zadra od 27. studenog 2017., za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., što sve ukazuje da je prednik tužiteljice izgradio predmetnu garažu na zemljištu koje je društveno vlasništvo s odobrenjem nadležnog tijela prednika tuženika (ex Skupštine Općine Zadar), znači, da je prednik tuženika važećim aktom odobrio predniku tužiteljice gradnju 8. kolovoza 1964., pa neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljica prilikom gradnje nije imala akt nadležnog organa.
8.1. Kako je u sudskoj praksi zauzeto pravno shvaćanje da je paragraf 418. OGZ-a, koji se primjenjuje kao pravno pravilo na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91.), omogućavao stjecanje prava vlasništva građenjem na društvenom zemljištu, ako je vlasnik zemljišta tu gradnju dopustio ili se istoj nije protivio (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 3214/05 od 19. ožujka 2008.), a kako je u ovom slučaju gradnju garaže na društvenom zemljištu prednik tuženika dopustio, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za koje je prednik tužiteljice imao odobrenje za gradnju.
8.2. Stoga se pravilno prvostupanjski sud pozvao na pravno pravilo iz paragrafa 418. OGZ-a, utvrđujući da je tužiteljičin djed stekao pravo vlasništva garaže građenjem na društvenom zemljištu jer je imao odobrenje od nadležnog tijela pravnog prednika tuženika, pa neosnovano tuženik tvrdi da je prednik tužiteljice gradio predmetnu garažu brz akta nadležnog organa, kada iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi suprotno, što se ponovno ističe.
8.3. Za istaći je da prema odredbi iz članka 368. stavku 1. ZVDSP-a, ako je do stupanja na snagu toga Zakona (do 1. siječnja 1997.) na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu toga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.
9. U primjeni citirane odredbe članka 368. stavka 1. ZVDSP-a, za pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade mora biti riječ o trajnoj zgradi koja je izgrađena u skladu sa zakonom, tj. na temelju akta nadležnog tijela kojim se graditelju daje građevinsko zemljište radi izgradnje, a ako nema toga akta, može se raditi i o naknadnoj legalizaciji pravomoćnim rješenjem nadležnoga tijela, pod pretpostavkama i u postupku iz čl. 84. do 90. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 44/88. – pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.) - (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-548/1999-2 od 14. siječnja 2003. i Županijski sud u Zadru u presudi broj Gž-2291/14-2 od 21. listopada 2014.), ili joj zakonodavac priznaje legalitet jer je izgrađena prije 15. veljače 1968. (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-450/10-2 od 4. prosinca 2013.).
9.1. Dakle, u konkretnom slučaju radi o izgrađenom građevinskom objektu s pravnom osnovom tj. aktom o gradnji na građevinskom zemljištu u režimu društvenog vlasništva (za koji je izdana i uporabna dozvola jer je izgrađena prije 15. veljače 1968.), pa kako je tužiteljica vlasnica točno određenog dijela nekretnine, i to onog dijela na skici izmjere od 5. srpnja 2023. za koji je imala odobrenje, to osnovano tužiteljica kao vlasnica tog točno određenog dijela nekretnine traži utvrđenje, jer ne može biti (su)vlasnica idealnog dijela, iz razloga što joj na ime njezinog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji.
10. Tuženik ni ostalim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnosti i zakonitost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu.
11. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjetnom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a,
12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanda Crljen Ivančić
