Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1499/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Danijele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Staniću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1057/2022-28 od 9. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-1057/2022-28 od 9. travnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-1057/2022-28 od 9. travnja 2025. kojom je presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekla pravo suvlasništva u 1/2 dijela nekretnine označene na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine onog dijela koji je u nalazu i prijedlogu parcelacije sudskog vještaka za geodeziju Deana Patina od 11. studenog 2019. u mjerilu 1:100, izrađenog za potrebe ovog parničnog postupka, opisom i oznakama:

LiK-ABCFGHlA-obojan ljubičastom bojom koji je dio predmetne katastarske čestice zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označene u DGU kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ima površinu 45 m2, neizgrađenog građevinskog zemljišta i u naravi predstavlja pješački prolaz do stambenih objekata u posjedu tužitelja i tuženice, i to kako je to prikazano po položaju, obliku i veličini prijedloga parcelacije koji je sastavnim dijelom izreke ove presude.

2. Ovlašćuje se tužiteljica SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], provesti parcelaciju nekretnine označene kao katastarska čestica zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označene u DGU kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na način da se iz navedene nekretnine izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dio i to baš onaj dio koji se u prijedlogu parcelacije sudskog vještaka za geodeziju Deana Palina od 11. studenog 2019. u mjerilu 1:200, koji je sastavni dio ove presude, označeni ljubičastom bojom i slovima LiK-ABCFGHlA, površine 45 m2, te da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s istim / novim brojem te se ovlašćuje provesti parcelaciju u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina].

3. Ovlašćuje se tužiteljica SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ove presude i prijavnog lista na temelju kojeg će se provesti parcelacija katastarske čestice zgade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (označene u DGU kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na način opisan u točci II. ove presude u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] izvršiti uknjižbu prava suvlasništva u 1/2 dijela nekretnine na toj novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listovima.

4. Nalaže se tuženoj UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos parničnog troška teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, a u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 7.687,50 eura.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.062,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva na nekretnini navedenoj u izreci prvostupanjske presude te ovlast za parcelaciju i uknjižbu.

6. Tužiteljica u žalbi u bitnom ističe kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, posebno ne o tome jesu li na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao i to da ako prvostupanjski sud smatra da je tužbeni zahtjev nejasan da je trebao pozvati tužiteljicu na ispravak tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom članka 186. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

Stoga je sud vezan za činjeničnu osnovu koja se navodi u tužbi.

8. U predmetnom slučaju u tužbi se navodi da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od sudske nagodbe iz 1990. koristi kao zajednički pristup za međašnje nekretnine. Nadalje se navodi da je tužiteljica, zajedno sa svojim pravnim prednicima, u mirnom, poštenom i zakonitom posjedu navedene nekretnine preko dvadeset pet godina te da se posjed (do posjeda tužiteljice) prenosio na temelju zakona i pravnim poslovima među živima (str. 2. tužbe). Time se tužiteljica opisno pozvala na stjecanje prava suvlasništva dosjelošću. Međutim, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije raspravio jesu li na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću, kao to pravilno tužiteljica ističe u žalbi.

9. Ovdje je za istaknuti da, iako je predmetna tužba naslovljena kao brisovna tužba, kako je riječ o tužbi na utvrđenje prava suvlasništva (članak 187. ZPP-a). Naime, brisovnom tužbom mogu se štiti samo već upisana knjižna prava koja su povrijeđena nevaljanom uknjižbom za koju nisu bile ispunjene sve materijalnopravne i postupovnopravne zakonske pretpostavke o čemu se u predmetnom slučaju ne radi. Također se ne radi ni o tužbi za ispravak, jer tužiteljica nije sudjelovala u pojedinačnom ispravnom postupku u kojem je tužena uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine. Predmetnom tužbom tužiteljica traži utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini i to temeljem kvalificiranog posjedovanja kroz zakonom propisano vrijeme, dakle dosjelošću.

10. Za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću potrebno je utvrditi je li tužiteljica bila u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme.

11. S tim u vezi za ukazati je kako je prvostupanjski sud u dosadašnjem tijeku postupka utvrdio:

- da se predmet spora (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi u [adresa] u [adresa],

- da je pok. ČP 1970. naslijedila supruga RĆ za cijelo, te da su nju po smrti naslijedili sinovi OĆ i EĆ te unuka HĆ (kći pok. sina ĆĆ), svaki za po 1/3 dijela,

- da su nasljednici OĆ, EĆ i HĆ izvršili sudsku diobu suvlasništva temeljem sudske nagodbe IR-96/89 od 14. ožujka 1990. na način da je OĆ pripao u vlasništvo stan na prvom katu i potkrovlju na čest. zgr. [katastarska čestica] i praona na čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], HĆ je u vlasništvo pripao stan u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] s verandom, k. o. [katastarska općina], a EĆ je pripala stambena prizemnica na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a pristupni put između tih nekretnina u obliku slova „T“ oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (predmet spora) je ostao u suvlasništvu nasljednika OĆ, LĆ i HĆ,

- da je HĆ kasnije svoje vlasništvo prodala supruzi svog strica OĆ, UĆ (tuženoj), kao i da je tuženica UĆ nasljednica za cijelo pok. supruga OĆ,

- da je LĆ naslijedio sin MĆ koji je svoje nasljedstvo u [adresa]. prodao S i ŠĆ, a oni su 2007. to prodali NĆ kojeg je za cijelo naslijedila supruga JĆ (tužiteljica).

12. Međutim, prvostupanjski sud nije utvrdio je li se navedenim pravnim poslovima prenosio samostalni i kvalificirani posjed predmeta spora tj. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pristupni put za okolne stambene objekte, a koji put parnične stranke i prvostupanjski sud nazivaju „dvorište oko kuće“.

13. U odnosu na navod prvostupanjskog suda u odlomku 30. obrazloženja pobijane presude da je tužiteljica mogla steći samo pravo korištenja dvorišta oko kuće u skladu sa skicom i uređenim načinom korištenja oko zgrade koju je izradio vještak za geodeziju Marko Mišević 5. srpnja 1989. u postupku sudske diobe IR-

96/89 za navesti je slijedeće.

14. Predmetna nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se u užem gradskom području, dakle unutar granica građevinskog područja zbog čega se radilo o nekretnini koja je po sili zakona bila nacionalizirana tako da su bivši vlasnici imali pravo korištenja, a što je sve razvidno iz sudske nagodbe IR-96/89 od 14. ožujka 1990. zaključene kod Općinskog suda u Splitu. Međutim, Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, br. 53/91.), koji je stupio na snagu 8. listopada 1991., pravo korištenja je postalo pravo vlasništva. U predmetnom slučaju sudska dioba je određena navedenom sudskom nagodbom od 14. ožujka 1990., dakle za vrijeme važenja prijašnjeg društveno- pravnog režima kad je postojalo društveno vlasništvo i pravom korištenja te nije postojalo pravno jedinstvo nekretnine.

Nadalje je za pojasniti da zajedničko vlasništvo u nasljedničkoj zajednici postoji od trenutka otvaranja nasljedstva i traje do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju kojim se određuju nasljedničke kvote čime nastaje suvlasništvo. U predmetnom slučaju sinovi OĆ i EĆ te unuka HĆ (kći pok. sina ĆĆ), su pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju postali suvlasnici svaki za po 1/3 dijela.

Sudskom nagodbom IR-96/89 od 14. ožujka 1990. suvlasnici OĆ, EĆ, HĆ su izvršili diobu suvlasništva u pogledu okolnih nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], dok su u pogledu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pristupni put za čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] – predmet spora) ostali u suvlasništvu.

U pogledu naknadne usmene diobe između braće OĆ i MĆ na koju se prvostupanjski sud poziva (odlomci 27. – 30. obrazloženja pobijane presude), a za koju ne utvrđuje kada bi bila sklopljena, za istaknuti je da nije jasno radi li se o reguliranju načina izvršavanja suvlasništva što ne znači i diobu suvlasništva ili se pak radi o diobi suvlasništva između dva od ukupno tri suvlasnika.

Nadalje, u točki II. sudske nagodbe IR-96/89 od 14. ožujka 1990. navodi se da stranke nagodbe na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imaju pravo korištenja (danas pravo vlasništva odnosno suvlasništva) te da stranke same uređuju način korištenja (danas bi to značilo reguliranje načina izvršavanja suvlasništva). Kako prvostupanjski sud ne utvrđuje razliku između diobe suvlasništva i reguliranja načina korištenja suvlasničke stvari (odlomak 27. obrazloženja prvostupanjske presude) u predmetnom slučaju nejasno je jesu li braća OĆ i MĆ nakon 1990. regulirali način korištenja suvlasničke nekretnine ili su pak međusobno izvršili diobu na način da je cijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala jednom bratu u vlasništvo, a drugi da imaju pravo služnosti puta. S tim u vezi nejasno je, je li tužiteljica, kao pravni slijednik LĆ, stekla samostalni suposjed stvari čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili posjed služnosti puta na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovdje je za ukazati i to da se razvrgnućem suvlasništva između pojedinih suvlasnika ne dira u prava suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuću. Nadalje, u pogledu diobe suvlasništva sudskom odlukom (rješenjem ili nagodbom) za pojasniti je da je odluka o razvrgnuću suvlasništva pravni osnov stjecanja prava vlasništva nekretnine (titulus), a uknjižba na temelju odluke o razvrgnuću suvlasništva je način stjecanja (modus). Kumulativnim ispunjenjem te dvije zakonske pretpostavke stječe se vlasništvo nekretnine. Dakle, upis u zemljišnu knjigu je konstitutivnog učinka, a ne deklarativnog učinka (danas važeća odredba članka 55. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP). Stoga je stjecanje prava vlasništva sudskom diobom iznimka od pravila da se vlasništvo na temelju odluke suda stječe trenutkom pravomoćnosti sudske odluke (članka 126. stavak 2. ZVDSP-a).

Sudska nagodba IR-96/89 od 14. ožujka 1990. u pogledu predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije provedena u zemljišnoj knjizi. Nadalje, Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/80., 36/90., Narodne novine 53/91., 91796., dalje: ZOVO), za razliku od ZVDSP-a, nije sadržavao odredbu o trenutku stjecanju prava vlasništva sudskom diobom, međutim odredbe ZOVO potrebno je tumačiti u duhu danas važeće odredbe jer se radi o izvedenom stjecanju vlasništva tj. vlasništvu koje se stječe iz suvlasništva.

U tužbi se ističe da je tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima, na temelju predmetne sudske nagode u kvalificiranom suposjedu predmetne nekretnine preko dvadeset i pet godina. Međutim, u pobijanoj odluci nije utvrđeno jesu li na strani tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću.

15. Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članak 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

16. U odnosu na tužbeni zahtjev za navesti je slijedeće.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-x 1075/12-2 od 29 siječnja 2014. je izrazio pravni stav u pogledu zaštite vlasništva stečenog prije stupanja na snagu ZVDSP-a na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZVDSP-a). U navedenom rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi: „U ovom slučaju tužitelj svoj zahtjev zasniva na činjeničnom osnovu temeljem zakona već stečenom pravu vlasništva na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno kao u konkretnom slučaju prema parcelacijskom elaboratu koji nije potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (čl. 145.-162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV-a), čime je odluka provediva.“

17. Uzimajući u obzir navedeni pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetnom slučaju predmet spora je nekretnina opisana kao lik - A,B,C,F,G,H,l,A

- obojan žutom bojom na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na Skici lica mjesta sudskog vještaka Zvonimira Rubića, ing. geod. od 2. siječnja 2019. Naime, veranda na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju se ulazi iz kuće tužene izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojala je i u vrijeme sudske diobe pravnih prednika parničnih stranka, dakle 1990., a ostatak nekretnine je bio pristupni put, kako to prvostupanjski sud utvrđuje u odlomku 28. obrazloženja prvostupanjske presude. Takva nekretnina može biti u suvlasništvu s tim da je za napomenuti kako je pravni prednik tužiteljice bio suvlasnik samo za 1/3 suvlasničkog dijela.

18. Slijedom svega navedenog pobijanu je presudu potrebno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članaka 370. ZPP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

19. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić