Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1702/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Kljaić Pintarić, odvjetnica iz Varaždina protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, koji je zastupan po punomoćniku odvjetniku Vladimiru Slunjski iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-62/2023-19 od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-62/2023-19 od 4. travnja 2024.:

a) potvrđuju u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.601,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. travnja 2024. do isplate, i u dijelu pod točkom II. izreke presude, kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznos od 1.648,17 eura s dosuđenim kamatama,

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je tužitelju priznata zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 31. travnja 2022. do 3. travnja 2024., tako da se zahtjev tužitelja za naknadom te zakonske kamate odbija kao neosnovan,

c) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je tuženiku naloženo da nadoknadi tužitelju i parnični trošak u iznosu od 375,00 eura, tako da se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka za ovaj iznos odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.601,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. travnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), kao i da mu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.023,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog žalitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na vozilu tužitelja kada je 30. travnja 2022. oko 15.20 sati na lokalnoj cesti L25088- Ć H [adresa] – [adresa] na + 280 km došlo do nezgode, tako što je tužitelj upravljajući svojim osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], na području lokalne ceste izvan naselja, udario u divljač – divlju svinju koja mu je naletjela s desne strane u odnosu na smjer njegovog kretanja.

4.1. U ovome stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i visina štete.

Međutim, sporna je pasivna legitimacija tuženika.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:

- da je u zapisniku o očevidu od 10. svibnja 2022., PU Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin navedeno da se nepoznata divljač udaljila s mjesta događaja, a s osobnog vozila tužitelja da su izuzeti tragovi dlake nepoznate životinje koji su pohranjeni u PPRP Varaždin, da iz smjera nailaska tužitelja ne postoji prometni znak koji bi upozoravao na opasnost od divljači, da je izvršeno alkotestiranje tužitelja, te da nije utvrđena prisutnost alkohola u vrijeme štetnog događaja,

- da je tuženik u mirnom postupku odbio priznati tužitelju odštetni zahtjev jer da iz raspoložive dokumentacije nije moguće nedvojbeno utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na divljač, pa da je na traženje tužitelja izvršeno vještačenje izuzetih dlaka životinje po Veterinarskom fakultetu, Zavodu za upravno i sudsko veterinarstvo te je utvrđeno da se radi o divljači – divljoj svinji,

- da prema ponudi br. 14-1-1/2022, od 30. kolovoza 2022. autolimarskog i autolakirerskog obrta ĆGA, iz [adresa] proizlazi da je na vozilu tužitelja nastala šteta u iznosu od 12.069,45 kuna odnosno 1.601,89 eura,

- da iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 27. listopada 2023. proizlazi da predmetna lokalna cesta prolazi zajedničkim otvorenim lovištem br. V/112 - "Jalžabet", kojim gospodari lovačko društvo "Trčka" Jalžabet i zajedničkim otvorenim lovištem br. V/124 – "[adresa] kojim gospodari lovačko društvo "Jelen" Varaždinske toplice, te da 30. travnja 2022. na području lovišta kojim gospodari LD "Jelen", iz Varaždinskih toplica nije provođen lov organiziran od strane LD "Jelen" Varaždinske toplice,

- da je ugovorom broj EBN:95/2021/VV o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj koji je zaključen između Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede Zagreb, Ulica grada Vukovara 78 OIB: 76767369197 i Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, od 31. svibnja 2021., i to člankom 2. tog ugovora ugovorena usluga osiguranja od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u RH, sukladno svim propisanim zahtjevima u dokumentaciji o nabavi i njezinim prilozima, te ponudi osiguratelja, dok je člankom 6. ugovoreno da je mjesto pružanja usluge cjelokupni teritorij Republike Hrvatske, a prema članku 5. tog ugovora ugovor je sklopljen na razdoblje od 12 mjeseci, a stupa na snagu datumom zadnjeg potpisa ugovornih strana.

6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima, prvostupanjski sud je smatrao da je tuženik preuzeo na temelju ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj kojeg je sklopio s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom poljoprivrede, a koji je ugovoren za sporno razdoblje, odgovornost prema trećim osobama svih lovoovlaštenika na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske. Nadalje je taj sud smatrao da divljač koja se kreće cestom predstavlja opasnu stvar za koju odgovara njezin vlasnik odnosno ovlaštenik prava lova na području na kojem je došlo do nezgode, odnosno mjestu na kojem je divljač istrčala na cestu, pa u situaciji kada su svi ovlaštenici lova pa tako i ovlaštenici lova na području na kojem je nastala šteta na vozilu tužitelja osigurani kod tuženika od odgovornosti za štetu na vozilu od naleta divljači, da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, pri čemu, po shvaćanju prvostupanjskog suda nije od utjecaja činjenica se nije odvijao lovu na tom području. Stog je taj sud na temelju odredbi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) obvezao tuženika na isplatu štete nastale na vozilu tužitelja.

6.1. Nadalje, prvostupanjski je sud smatrao da tužitelju pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka štete.

7. Naime, prema odredbi članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu (»Narodne novine«, broj 99/18., 32/19. i 32/20., dalje: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

7.1. Nadalje, odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a prema odredbi stavka 2. tog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

7.2. Isto tako, sukladno odredbi članka 11. stavka 2. točke 5. ZL-a javna cesta nije lovište.

8. U svojoj žalbi tuženik ističe da je do štetnog događaja došlo na javnoj cesti a ne u lovištu te da tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi šteta nastala zbog provođenja lova organiziranog od strane lovoovlaštenika (osiguranika tuženika) ili uz njegovo odobrenje, pa da sukladno odredbi članka 80. stavka 6. ZL-a, neovisno o okolnostima što je šteta nastala uslijed naleta vozila na divlju svinju koja je istrčala iz lovišta osiguranika tuženika i što nema doprinosa vozača nastanku štete, da nema odgovornosti lovoovlaštenika za pretrpljenu štetu na vozilu tužitelja. Suprotno tim žalbenim navodima za navesti je da time što odredbom članka 80. stavka 6. ZL-a nije propisano po kojem se kriteriju odgovara za štetu u slučaju kada ona nije posljedica provođenja lova, ne znači da su tom odredbom derogirane odredbe članka 1045., 1063. i 1067. ZOO-a koje reguliraju odgovornost za štetu po principu uzročnosti, a na što izričito upućuje odredba članka 76. stavka 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se određuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije, kako je to pravilno smatrao prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj sud.

8.1. S tim u vezi treba navesti da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 80. stavka 6. ZL-a, a odluku je Ustavni sud obrazložio na slijedeći način: "14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

9. Prema ocjeni ovoga suda odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jedinstvena (primjerice Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019).

10. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba članka 1067. stavka 1. ZOO-a u skladu sa kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.), što tuženik i ne tvrdi, a niti proizlazi da bi tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja.

11. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da je tuženik odgovoran za nastalu štetu na vozilu tužitelja zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

12. Nije prijeporno da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u visini od 1.601,89 eura, a iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj otklonio štetu na vozilu, pa bi se u konkretnom slučaju radilo o nerepariranoj imovinskoj šteti na vozilu, a koja šteta se sudskom odlukom pretvara u novčanu tražbinu. U takvoj situaciji pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju na iznos od 1.601,89 eura trebalo je priznati zateznu kamatu od donošenja sudske odluke, sukladno odredbama iz članka 1086., članka 1089. stavka 2. i članka 29. stavka 1. ZOO-a, kako to osnovano tuženik ističe u žalbi, zbog čega je trebalo više zatraženu zakonsku zateznu kamatu odbiti.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.).

13.1. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno donio odluku o troškovima postupka, kad je tužitelju priznao trošak sastava prigovora na odgovor tuženika o odštetnom zahtjevu. Naime, u slučaju kada tuženik nije udovoljio podnesenom odštetnom zahtjevu tada je tužitelj ovlašten ustati tužbom spram tuženika, pa tužiteljev prigovor nema utjecaja na ovaj parnični postupak zbog čega se ne radi o trošku koji bi bio nužan u ovom postupku, kako to osnovano ističe tuženik.

13.2. Isto tako, pravilno tuženik ističe da tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište na kojem je objavljena presuda, ali ne iz žalbenih razloga. Naime, iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije bio nazočan na ročištu za objavu presude, pa je taj sud pogrešno postupio kada je priznao taj trošak tužitelju u iznosu od 100,00 eura uvećan za trošak PDV-a.

13.3. Međutim, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak sastava podnesaka od 5. travnja 2023. i 13. veljače 2024. jer se i po stajalištu ovog suda radi o obrazloženim podnescima, što tuženik neosnovano osporava. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju i trošak vještačenja jer je taj trošak i platio, a stranke su prihvatile nalaz i mišljenje sudskog vještaka u ovom postupku.

13.4. Nadalje, žalbenim navodima tuženik osporava vrijednost boda. Međutim, prema Tbr. 52. stavku 1. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio vrijednost boda od 2,00 eura prema odredbi članka 54. Tarife.

13.5. Zbog navedenog je odluku o trošku trebalo djelomično preinačiti i tužiteljev zahtjev za iznos od 200,00 eura uvećano za PDV-a (sastav prigovora na odbijanje odštetnog zahtjeva) i iznos od 100,00 eura uvećano za trošak PDV-a (ročište za objavu presude) odbiti kao neosnovan, a za ostale pravilno utvrđene troškove odluku potvrditi i odbiti žalbu tuženika u tom dijelu kao neosnovanu.

14. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je, iz razloga što mu u odnosu na djelomični uspjeh u odnosu na sporedna potraživanja nisu nastali posebni troškovi.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi iz članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 11. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić