REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-1217/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog TŠ i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna, podnijetoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku od 29. listopada 2025., broj: Pp-362/2024-12, na sjednici vijeća 11. veljače 2026.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd s Ispostavom Bojna i ukida se prvostupanjsko rješenje o odbačaju optužnog prijedloga te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je na temelju članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), odbačen optužni akt kojim su okrivljeni FŠ, ĐŠ, DŠ, ČŠ, ĆŠ, OŠ i JŠ te mlt. VŠ optuženi za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sud prvog stupnja obrazlaže da tužitelj u činjeničnom opisu nije naveo kakve su to pogrdne riječi okrivljenici izgovarali kako bi se iz činjeničnog opisa vidjelo njegovo zakonsko obilježje, zbog čega je sud pozvao tužitelja da nadopuni optužni prijedlog u roku od osam dana, što isti nije učinio, zbog čega je trebalo odbaciti optužni prijedlog.

2. Protiv te odluke ovlšteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da su na traženje odgovorili dopisom u kojem su naveli da je došlo do narušavanja javnog reda i mira od strane svih okrivljenih, ali da zbog postupanja sljedećeg dana nije bilo moguće utvrditi stupanj krivnje i alkoholiziranosti okrivljenih, kao niti točni sadržaj riječi koji bi si međusobno upućivali. No, nesporno je da je do predmetnog sukoba i narušavanja vikom doista došlo, zbog čega predlaže da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona ispitivao pobijano rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje tužitelj navodi, kao i po službenoj dužnosti te je utvrdio da su osnovani žalbeni navodi tužitelja koji sadržajno ukazuju na povredu materijalnog prava.

5. Naime, u optužnom aktu je navedeno:

„…što su 2/3.12.2023. od 00,00 do 01,30 sati Topuskom, Opatovina 7, u ugostiteljskom objektu „Rapido“ narušavali javni red i mir na način da su u vidno alkoholiziranom stanju vikali i galamili, međusobno se vrijeđajući raznim pogrdnim riječima…“

Iako takva naznaka protupravnog ponašanja nije besprijekorna, ipak sadrži minimum konkretizacije postupanja okrivljenih. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja bi se moglo zaključiti da bi djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira bilo počinjeno kada se netko nekome obraća uvredljivo pogrdnim riječima, odnosno na neprimjeren i nepristojan način. Međutim, to ne da nije tako, već je uopće sadržaj vike i galame, ukoliko je prekršaj počinjen na taj način, zapravo irelevantan te sadržaj izgovorenog nije odlučna činjenica.

5.1. Eventualna iznimka postoji u situacijama u kojima osoba vikom npr. zove u pomoć ili upozorava nekog na opasnost, u kojem slučaju bi sadržaj riječi bila bitna činjenica, no to je činjenično pitanje koje se utvrđuje u dokaznom postupku. Budući je prvostupanjski sud u fazi ispitivanja optužnog akta dao značaj činjenicama koje nisu zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, osnovana je žalba tužitelja.

5.2. S obzirom da su, dakle, radnje okrivljenih konkretizirane (iako doista minimalno i šturo), prvostupanjski sud je bio dužan započeti prekršajni postupak te izvođenjem dokaza, uz sve ostale odlučne činjenice koje čine biće inkriminiranog prekršaja, utvrditi i odlučnu činjenicu jesu li okrivljenici predmetne zgode galamili na javnom mjestu te sukladno nedvojbeno utvrđenim odlučnim činjenicama donijeti odgovarajuću odluku.

6. Stoga je pobijano rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti postupak u kojem će ispitati okrivljenike te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

7. Na temelju svega gore navedenog, primjenom članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r i Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 11 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.