REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski građanski sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Ovr-4295/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Mirni Jakovac, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića u pravnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka dioničko društvo, OIB 52508873833, Ulica Domovinskog Rata 61, Split zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Božidaru Đereku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Đerek i partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate,, 11. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] za odgodu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ante Zlokića, Split pod brojem OV- 1044/15 od 23. siječnja 2015., kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ante Zlokića, Split pod brojem OV-1044/15 od 23. siječnja 2015., zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje u tekstu: OZ).
Obrazloženje
1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izravne naplate na temelju bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ante Zlokića, Split pod brojem OV-1044/15 od 23. siječnja 2015.
2. Ovršenik je na temelju članka 210. OZ-a, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz žalbenih razloga čl. 50. stavak 1. točka 11. OZ- a te prijedlog za odgodu prijenosa navodeći kako ovrhovoditelj nije ovlašten ovlašten zahtijevati ovrhu protiv ovršenika jer je nastupila zastara tražbine.
3. U prijedlogu za odgodu navodi kako bi provedbom predmetne ovrhe ovršeniku bi bila nanesena nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta iz razloga što je pljenidbom i blokadom računa ugrožena egzistencija ovršenika.
4. Ovrhovoditelj se nije očitovao na navode ovršenika iako mu je prijedlog dostavljen 9. siječnja 2025.
5. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.
6. Naime, člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.
7. Člankom 65. stavak 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.
8. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, jasno je da se ovrha može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.
9. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.
10. Ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnio prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. OZ-a čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.
11. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.
12. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama ili na drugi odgovarajući način mora dokazati vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.
13. Ovršenik niti ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava ako ista u parničnom postupku na koji je upućena dokaže nedopuštenost ovrhe.
14. Ovršenik vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže samo navodeći da će biti lišen novčanih sredstava radi namirenja, prema njegovom mišljenju, zastarjele tražbine, međutim navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.
15. Naime, u postupku ovrhe se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek umanjuje imovinu ovršenika te ima otegotne posljedice za njegovu egzistenciju.
16. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ- a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).
17. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode ovrhe učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.
18. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba ovrhe otegotna za egzistenciju ovršenika nije dostatna za primjenu instituta odgode ovrhe.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
20. U svom prijedlogu, ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.
21. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).
22. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iznio razloge iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ- a, ovrhovoditelj se nije očitovao o postojanju tog razloga, a nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a,na temelju članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.
U Zagrebu 11. veljače 2026.
Sudac:
Mirna Jakovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku po punomoćniku
