Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-643/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ljiljane Jedvaj Peterlin i Ivana Mesića, iz Koprivnice, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-78/2018-27 od 18. svibnja 2020., dana 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pn-78/2018-27 od 18. svibnja 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je doslovno:
"p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, da na ime naknade štete tužitelju TI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 147.214,90 kn bruto, sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na:
2.404,23 kn od 11. 2. 2013.
5.259,79 kn od 11. 3. 2013.
4.967,67 kn od 11. 4. 2013.
4.967,67 kn od 11. 5. 2013.
4.967,67 kn od 11. 6. 2013.
4.967,67 kn od 11. 7. 2013.
5.042,83 kn od 11. 8 2013
5.124,67 kn od 11. 9. 2013
4.216,16 kn od 11. 10. 2013.
4.216,16 kn od 11. 11. 2013.
4.216,16 kn od 11. 12. 2013.
4.216,16 kn od 11. 1. 2014.
4.216,16 kn od 11. 2. 2014.
4.231,34 kn od 11.3. 2014.
4.261,99 kn od 11. 4. 2014.
4.503,63 kn od 11. 5. 2014.
3.752,25 kn od 11. 6. 2014.
4.308,47 kn od 11.7.2014.
4.302,65 kn od 11. 8. 2014.
4.563,93 kn od 11. 9. 2014.
4.503,63 kn od 11. 10. 2014.
4.518,49 kn od 11. 11. 2014.
4.469,48 kn od 11. 12. 2014.
4.518,48 kn od 11. 1. 2015.
4.496,62 kn od 11. 2. 2015.
4.485,49 kn od 11. 3. 2015.
4.519,79 kn od 11. 4. 2015.
4.251,84 kn od 11. 5. 2015.
3.473,19 kn od 11. 6. 2015.
9.544,85 kn od 11. 7. 2015.
4.862,88 kn od 11. 8. 2015.
4.862,89 kn od 11. 9. 2015.
te je tuženica dužna tužitelju naknaditi parni trošak u iznosu 29.495,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 18. svibnja 2020. do plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Tužba je povučena za platež iznosa od 22.622,52 kn."
2. Protiv navedene presude (ne i protiv rješenja) tuženica je pravodobno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ista prihvati i prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete zbog nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave temeljem članka 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 150/11, 93/16 i 66/19 – u daljnjem tekstu: ZSDU), kojim je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Tužbenim zahtjevom traži se naknada koja se odnosi na izgubljenu zaradu u vidu razlike u bruto plaći za radno mjesto ravnatelja Srednje škole Koprivnica i plaće koju je tužitelj primao na radnom mjestu nastavnika u Obrtničkoj školi Koprivnica.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka je kao nesporno utvrđeno:
- da je tužitelj bio imenovan ravnateljem Srednje škole Koprivnica s danom 1. rujna 2010. na vrijeme od 5 godina te da je kao ravnatelj Srednje škole Koprivnica 30. kolovoza 2010. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme od 5 godina, odnosno do 31. kolovoza 2015.
- da je nakon inspekcijskog nadzora u Srednjoj školi Koprivnica radi kontrole provođenja upisa u 1. razred u školskoj godini 2012/2013 viša prosvjetna inspektorica Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta utvrdivši postojanje određenih nepravilnosti kod upisa podnijela Školskom odboru prijedlog za razrješenje tužitelja dužnosti ravnatelja Srednje škole Koprivnica klasa:
UP/I-600-04/12-03/00323, urbroj: 533-23-12-0004 od 13. studenoga 2012., što je
Školski odbor Srednje škole Koprivnica odbio
- da je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta klasa: UP/I-602-03/12-04/00012, urbroj: 533-18-12-0002 od 8. siječnja 2013. temeljem članka 130. stavka 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama ("Narodne novine", broj 126/12 - pročišćeni tekst, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 133/20, 151/22, 155/23 i 156/2 – u daljnjem tekstu: Zakon o odgoju i obrazovanju) tužitelj razriješen dužnosti ravnatelja Srednje škole Koprivnica, a kao razlog za razrješenje navedeno je omogućavanje upisa 12 učenika u 1. razred Srednje ekonomske škole protivno članku 22. Zakona o odgoju i obrazovanju i točki XXI. Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2012/2013 koju je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta 12. travnja 2012.
- da je vršiteljica dužnosti ravnatelja Srednje škole Koprivnica 17. siječnja 2013. temeljem članaka 114. i 130.c stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju donijela Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zaposlenom na radnom mjestu ravnatelja Srednje škole Koprivnica od 30. kolovoza 2010., a iz točke 2. Odluke proizlazi da ugovor o radu prestaje danom donošenja te Odluke
- da je tužitelj kao radnik s Obrtničkom školom Koprivnica 18. siječnja 2013. sklopio Aneks Ugovora o radu kojim stranke suglasno utvrđuju da je između njih sklopljen Ugovor o radu 28. ožujka 1996. na neodređeno vrijeme, a ugovorne strane su suglasno utvrdile da se mijenja članak 2. Ugovora o radu te da će radnik kod poslodavca obavljati poslove nastavnika i voditelja praktične nastave automehaničara i automehatroničara te ostale poslove prema radnim nalozima poslodavca
- da je tužitelj protiv rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Klasa: UP/I- 602-03/12-04/00012, Urbroj: 533-18-12-0002 od 8. siječnja 2013. pokrenuo upravni spor tužbom Upravnom sudu u Zagrebu, koji je pravomoćnom presudom poslovni broj UsI-481/13-10 od 30. travnja 2014. poništio pobijano rješenje i naložio Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta u roku od 30 dana od dostave prijepisa presude donijeti odluku o prijedlogu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za razrješenje ravnatelja od 13. studenoga 2012., a u obrazloženju presude se navodi da tužitelju nije dana mogućnost očitovati se o prijedlogu za razrješenje pa da mu je povrijeđeno pravo na saslušanje
- da je navedena presuda dostavljena Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta 2. lipnja 2014., a da je to tijelo dopisom od 1. srpnja 2014., kojeg je tužitelj zaprimio 9. srpnja 2014., pozvalo tužitelja izjasniti se u roku od 15 dana o razlozima za razrješenje, što je tužitelj i učinio dopisom od 15. srpnja 2014.
- da je rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta UP/I-602-03/12-04/00012, Urbroj: 533-28-14-0003 od 24. srpnja 2014. tužitelj ponovno razriješen dužnosti ravnatelja Srednje škole Koprivnica
- da je protiv prethodno navedenog rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta od 24. srpnja 2014. tužitelj pokrenuo upravni spor, a postupak je okončan presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3090/14-11 od 20. siječnja 2017., kojom je poništeno pobijano rješenje Ministarstva i naloženo Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta u roku od 60 dana od dostave prijepisa presude donijeti novo rješenje o prijedlogu za razrješenje ravnatelja od 13. studenoga 2012.
- da je prethodno navedenu presudu Upravnog suda u Zagrebu Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta zaprimilo 6. veljače 2017.
- da je rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja klasa: 034-04/13-01/00022, urbroj: 533-28-17-0017 od 13. ožujka 2017. obustavljen postupak povodom prijedloga za razrješenje ravnatelja Srednje škole Koprivnica TI pokrenutog na prijedlog Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije Zagreb od 13. studenoga 2012., a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je postupak obustavljen jer je istekao rok na koji je ovdje tužitelj imenovan ravnateljem škole pa da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka za njegovo razrješenje
- da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-141/19 pravomoćnom presudom tog od 21. svibnja 2013. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv Srednje škole Koprivnica radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i da se tužitelja vrati na rad na poslove temeljem ugovora o radu od 30. kolovoza 2010. i da je u tom predmetu dopušteno ponavljanje postupka i navedena presuda je ukinuta
7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom pravilno prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši da Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije postupilo po presudi Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3090/14-11 od 20. siječnja 2017., jer nije u naloženom roku od 60 dana od dostave prijepisa presude donijelo novo rješenje o prijedlogu za razrješenje ravnatelja, dakle, nije o prijedlogu za razrješenje odlučilo meritornom odlukom, iako je temeljem članka 130. stavka 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi imalo za to ovlaštenje, nego je postupak okončalo obustavom, čime da su ostvarene pretpostavke za tuženičinu odgovornost za štetu koja je tužitelju nastala time što mu je onemogućen rad na radnom mjestu ravnatelja.
8. Odluku o visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je donio nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenje po vještaku Darku Prpiću, čiji nalaz i mišljenje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, a istom nisu prigovorile ni stranke. Prvostupanjski sud je stoga pobijanom presudom primjenom članka 1085. stavka 1. i članka 1086. stavaka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) naložio tuženici platiti tužitelju ukupni iznos od 147.214,90 kn naveden u tužiteljevom podnesku od 17. srpnja 2019. kojim je uredio tužbeni zahtjev u skladu s provedenim vještačenjem, a koji predstavlja ukupnu razliku bruto plaće ravnatelja i isplaćenih bruto plaća tužitelju u utuženom razdoblju. Budući se plaća u Srednjoj školi Koprivnica isplaćuje do 10-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, pobijanom presudom suđene su i zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od 11-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec primjenom članka 1086. ZOO-a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.
9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
11. I po ocjeni ovog suda nedonošenje meritornog rješenja povodom prijedloga više prosvjetne inspektorice Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za razrješenje tužitelja dužnosti ravnatelja Srednje škole Koprivnica klasa: UP/I-600-04/12-03/00323, urbroj: 533-23-12-0004 od 13. studenoga 2012., nakon što je prethodni akt Ministarstva poništen presudom Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-3090/14-11 od 20. siječnja 2017. predstavlja nepravilan rad Ministarstva znanosti kao tijela državne uprave što povlači za sobom tuženičinu odgovornost za naknadu štete, jer je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta obustavilo predmetni postupak ne odlučivši meritorno o prijedlogu više prosvjetne inspektorice, a tužitelju u spornom razdoblju nije omogućeno obavljati dužnost ravnatelja Srednje škole Koprivnica.
12. Žalbom tuženica osporava pravilnost pobijane presude ističući u bitnom da je postupanje ministra, kojim je u dva navrata donio rješenja o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja Srednje škole Koprivnica, utemeljeno na članku 130. stavku 3. Zakona o odgoju i obrazovanju. Nadalje se ističe da je tužitelj pred prvostupanjskim sudom podnio tužbu protiv Srednje škole Koprivnica radi utvrđenja da je Odluka o otkazu ugovora o radu ravnatelja Srednje škole Koprivnica od 17. siječnja 2013. nedopuštena te da se tužitelja vrati na rad na poslove temeljem ugovora o radu od 30. kolovoza 2010., a da je predmetni postupak okončan donošenjem presude poslovni broj P-141/13-0 od 21. svibnja 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Također se ističe da je tužitelj protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja klasa: 034-04/13-01/00022 urbroj: 533-28-17-0017 od 13. ožujka 2017. o obustavi postupka imao mogućnost pokrenuti upravni spor kojeg nije pokrenuo te da tužitelj nije ničim dokazao da je u konkretnom slučaju postojala štetna radnja odnosno nezakonit ili nepravilan rad te da je stoga nesporno da u izostanku štetne radnje u konkretnom slučaju nema ni nastale štete.
13. Iako je točno da je člankom 130. stavkom 3. Zakona o odgoju i obrazovanju dato ovlaštenje ministru donijeti odluku o razrješenju ako ocijeni osnovanom prijavu p rosvjetnog inspektora, isto tako je evidentno da predmetni postupak nije dovršen meritornom odlukom i to zbog nepostupanja Ministarstva znanosti i sporta čime je omogućeno okončanje postupka bez meritorne odluke o prijedlogu za razrješenje. Na taj način su ostvarene pretpostavke tuženičine odgovornosti za štetu koja je nastala time što je tužitelju onemogućeno obavljanje dužnosti ravnatelja. Ministarstvo znanosti i sporta je nakon što je ukinuto drugo rješenje o razrješenju imalo mogućnost ili donijeti meritornu odluku ili temeljem članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16., 29/17, 110/21 i 36/24) podnijeti protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3090/14-11 od 20. siječnja 2017. žalbu Visokom Upravnom sudu, na što je upućeno uputom o pravnom lijeku u toj presudi (list spisa 24 - 26), što nije učinjeno, već je postupak obustavljen, jer je tužitelju istekao ravnateljski mandat.
14. S obzirom da je u vrijeme donošenja rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja klasa: 034-04/13-01/00022, urbroj: 533-28-17-0017 od 13. ožujka 2017. o obustavi postupka bilo isteklo vrijeme na koje je tužitelj bio imenovan ravnateljem Srednje škole Koprivnica, za odluku o ovom sporu nije odlučna okolnost što tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor, jer je dužnost ravnatelja funkcija na koju se imenovanje vrši samo putem javnog natječaja, pa se tužitelj nije mogao vratiti na tu funkciju pokretanjem sudskog postupka nakon što mu je mandat već bio istekao. Ta okolnost tuženicu ne oslobađa odgovornosti za štetu niti je sa štetom u izravnoj uzročnoj vezi.
15. Protivno žalbenim navodima, za odluku o tužbenom zahtjevu nije relevantno postojanje pravomoćne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-141/13- 0 od 21. svibnja 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv Srednje škole Koprivnica radi utvrđenja da je Odluka o otkazu ugovora o radu ravnatelja Srednje škole Koprivnica od 17. siječnja 2013. nedopuštena i da radni odnos tužitelja radi obavljanja poslova ravnatelja pri tuženiku nije prestao te kojom se naređuje tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto i poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanjima, iskustvu i sposobnosti, te složenosti poslova koje je obavljao temeljem Ugovora o radu od 30. kolovoza 2010., jer je u tom predmetu rješenjem Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 12 P-141/2013-17 od 31. svibnja 2017. dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta prvostupanjska presuda, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-448/2017-2 od 14. veljače 2019.
16. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 14. ZSDU-a, prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog nepravilnog rada tijela državne uprave.
17. I odluka o parničnim troškovima je u svemu pravilna.
18. Budući žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Kate Brajković
