Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2820/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. TG pok. TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-465/2024 od 2. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-465/2024 od 2. listopada 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake kat.čest [katastarska čestica], oranica površine 84m2, položene u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za ¼ dijela, što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnica opisane nekretnine za ¼ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, a ujedno je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.499,91 EUR (točka II. izreke).

2.Protiv citirane odluke žale se tuženici iz svih žalbenih razloga predlažući je preinačiti odbijanjem zahtjeva, podredno, ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.1.Na žalbu je odgovorila tužiteljica predlažući je odbiti.

3.Žalba nije osnovana.

4.Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja prava vlasništva za ¼ dijela nekretnine označene sa kat. čest [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i trpljenja upisa u zemljišne knjige, sve uz tvrdnju tužiteljice da je istu njezin djed ŽG pravnim poslom i njegovim izvršenjem o kojemu nije sastavljena pisana isprava stekao od ranije vlasnice RG kojoj je na ime naknade isporučio drva za krov te nekretninu nesmetano koristio najmanje od 1982. do svoje smrti 2012., što su nastavili njegovi nasljednici, koji su ugovorima o darovanju iz 2018. tu nekretninu darovali tužiteljici koja je posjed nastavila.

5.Predmetna je nekretnina identificirana po sudskom vještaku geometru IG kao u naravi pošljunčani prilazni put koji vodi od asfaltirane javne ceste do nekretnina stranaka, pa tako nekretnine tužiteljice s izgrađenom garažom i kućom, označene sa kat. čest. [katastarska čestica], nekretnine s izgrađenom kućom prvotuženika TG označene sa kat. čest. [katastarska čestica] i nekretnine drugotuženika SG s izgrađenom kućom, označene sa kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Sporna nekretnina je na skici vještaka mjernika označena žutom bojom, te likom i slovima A-B-C-D-E-F-G-J-A, a predstavlja u cijelosti nekretninu oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.U provedenom postupku u bitnom je utvrđeno:

-kako su u postupku parcelacije osnovne nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji fizički dio za izgradnju kuća je kupilo više kupaca, nastale parcele pojedinačne nekretnine nespornih kupaca i to k. čest. [katastarska čestica] površine 290m2 kuća i dvor, s upisom posjednika TG; čest. zem. [katastarska čestica] pov. 235 m2 kuća i dvor s upisom posjednika NG; čest. zem. [katastarska čestica] površine 200 m2 kuća i dvor s upisom posjednika HG; čest. zem. [katastarska čestica] površine 453m2 kuća i dvor s upisom posjednika KG; čest. zem. [katastarska čestica] površine 250m2 kuća i dvor s upisom posjednika JG te sporna čest. zem. [katastarska čestica] površine 84m2 put s upisom posjednika „zajednički“ ATTG“;

-kako iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora Općinskog komiteta za komunalne i stambene poslove izgradnju i prostorno uređenje Općine Zadar broj:05- 27/827-82 od 19. kolovoza 1982. izdanom povodom zahtjeva ŽG za formiranje građevinske parcele na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je moguća izgradnja individualnog stambenog objekta proizlazi da je kao jedan od uvjeta uređenja prostora pod točkom 9. predviđen “pristup parceli i objektu izvesti direktno sa javno- prometne površine, a prema situacionom planu“ (list 103 i 104 spisa);

-kako iz Položajnog nacrta za “dio [katastarska čestica] (u rubrici “primjedbe“ upisan ŽG, list 103 spisa) proizlazi da je dana 8. svibnja 1982. ucrtan put na način kako je isti formiran i danas i koji put direktno vodi do garaže tužitelja;

-kako je pravomoćnom presudom zbog ogluhe i presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2007/14 od 2. prosinca 2014. (list 96-97, pravomoćno 13. studenog 2015.) u pravnoj stvari tužitelja, a ovdje tuženika, SG i TG, protiv tuženika MG, ĐG, DG, AGZ, GG, OG i CG, kao upisanih zk suvlasnika, među kojima i nasljednika prodavateljice RG, utvrđeno da su ovdje tuženici stekli valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki za ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu; prema obrazloženju ove presude, zahtjev su tužitelji (ovdje tuženici) temeljili na tvrdnji kako su kupili kat. čest. [katastarska čestica] od stvarne vlasnice RG, koja ju je u odnosu na druge upisane vlasnike koji nisu njezini nasljednici stekla diobama; tvrdeći i da je predmetna nekretnina kupljena kao pomoćni prilaz njihovim nekretninama oznake [katastarska čestica] na kojima se nalaze vikend-kuće, kupoprodaja je izvršena usmenim putem, plaćena kupoprodajna cijena i ugovor izvršen u cijelosti, time da je u tom predmetu donesena presuda zbog ogluhe u odnosu na tuženike od 2. do 6., dok su tuženici pod 1. ŠG i tuženica pod 7. CG, djeca prodavateljice RG, priznali tužbeni zahtjev tužitelja, pa je u odnosu na njih donesena presuda na temelju priznanja;

-kako iz presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru P-213/15 od 26. listopada 2015. (pravomoćna 30. studenog 2015.) proizlazi da su u odnosu na istu nekretninu ovdje tuženici podnijeli tužbu protiv nasljednika preostale upisane zk. suvlasnice FG, pogrešno u zemljišnim knjigama označene kao EG, pozivajući se na istu činjeničnu i pravnu osnovu kao i u predmetu broj P-2007/14 te da im je priznat tužbeni zahtjev;

-kako su u zemljišnim knjigama (zk izvatci, list 4-5 spisa) upisani: tuženici pod 1. i 2. kao suvlasnici za po ½ dijela sporne čest. zem. [katastarska čestica] u naravi put, prvouženik TG kao vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], a drugotuženik SG kao vlasnik za cijelo čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i tužiteljica kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], na kojim nekretninama, kako tužiteljica, tako i tuženici, imaju izgrađene kuće-vikendice,

- kako su sporna i sve navedene nekretnine kupljene od prodavateljice RG na temelju kupoprodajnih ugovora iz 1980.;

-kako su prema posjedovnom listu Područnog ureda za katastar Zadar od 10. travnja 2019. kao suposjednici sporne nekretnine (za dio površine 21m) bili upisani djed tužiteljice ŽG, JG, S i TG te drugotuženik SG i njegov brat LG), a iz rješenja Područnog ureda za katastar Zadar od 9. svibnja 2019. (list 65-66) da je radi usklađivanja zemljišnoknjižnog s posjedovnim stanjem, na temelju presude Općinskog suda u Zadru broj P-1975/16, izmijenjeno prethodno posjedovno stanje sporne nekretnine na način da su umjesto dotadašnjih suposjednika upisani kao suposjednici, svaki za ½ dijela ovdje tuženici, što proizlazi i iz posjedovnog lista od 13. prosinca 2021. (list 119);

-kako su pok. TGZ, umrlog **.**.2012. u čiju ostavinu su kao izvanknjižna imovina ušle i nekretnine oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naslijedili supruga UG, sin BG te kćeri VG i SGZ, za po ¼ dijela (rješenje o nasljeđivanju broj O- 2206/17 od 19. listopada 2017.);

-kako je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev prednica tužiteljice, majke VG i tete SGZ, kao tužiteljica, protiv ovdje i tamo tuženika, za utvrđenje da su svaka za 1/12 dijela vlasnice sporne nekretnine oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu na njihova imena (Općinski sud u Zadru P- 1975/16 od 27. rujna 2018. u svezi sa presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž- 684/2018-2 od 7. ožujka 2019.);

-kako je tužiteljica kao daroprimateljica 2018. sklopila darovne ugovore sa svojom majkom VG, tetom SGZ i ujakom BG, kao darovateljima, predmet kojih ugovora su nekretnine oznake [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

-kako je svjedokinja VG iskazivala da je njezin otac ŽG negdje 1980. od RG kupio nekretninu kao i ČG i tuženici, od oca je čula za kupnju predmetnog puta koji je platio isporukom drva za krov prodavatelja, o čemu nije imala saznanja svjedokinja PG, dok s svjedoci Ž i ĆG iskazivali kako su upravo tuženici kupili sporni put;

-kako je svjedok ZG iskazivao da nitko od obitelji ŽG nije do smrti ŽG do svoje nekretnine dolazio spornim putem automobilom već preko nekretnine susjeda KG ([katastarska čestica]), a spornim su samo prolazili pješice pokazujući na skici (list 148) dio Vrhovnikove zemlje koju su koristili a označen kao “kuća i dvor KG“, što je trajalo dok KG nije zatvorio ulaz u svoju nekretninu, tužiteljicu nije viđao a nije mu poznato da bi tuženici prigovarali ŽG kako prolazi spornim putem,

- kako je tuženik pod 2. SG iskazivao da je pok. ŽG ponekad prolazio spornim putem pješice što mu je njegov otac kao prijatelju dopuštao a inače je prolazio nekretninom obitelji KG i to pješice ali ne i vozilom, koje su parkirali na nekretnini KG, a tužiteljicu nikada nije vidio na svojoj nekretnini;

-kako su svjedok ĆG i tuženik pod 2. SG iskazivali da se u garažu ŽG nije parkirao automobil jer se ista koristila za smještaj alata;

- kako je svjedokinja CG (kćer prodavateljice RG) jasno i određeno iskazivala na zapisniku od 2. rujna 2025. (list 295 spisa) da zna što je predmet spora te “da su njezini roditelji ovaj put koji je sporan prodali ovdje nazočnom R, I i pok. ŽG“ da bi kasnije „nakon intervencije tuženika“ promijenila iskaz, a saslušana 19. svibnja 2023. (list 198) iskazivala kako između SG, N i HG “nije postojao spor vezano za put", da ona zna kako je to prodano a pokazivanjem na fotografiji (list 161) potvrdila da su predmetni put koristili tuženici i pok. ŽG te da je to jedini put kojim su mogli doći do svojih nekretnina.

7.Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao kako prednik tužiteljice sad pok. ŽG nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine pravnim poslom jer nije ostvario upis u zemljišnu knjigu, a analizirajući iskaze stranaka i svjedoka AE, Ž i TE te svjedokinje CG, kćeri prodavateljice RG, u dijelu u kojem je iskazivala da je sporna nekretnina prodana i ŽG, pa povezujući to sa saznanjima iz provedenih dokaza pregledom isprava u spisu na koje se pozvao, zaključio je da je ŽG u razdoblju najkasnije od 1982. do svoje smrti 2012. nesmetano posjedovao predmetnu nekretninu s uvjerenjem da je istu stekao po valjanoj pravnoj osnovi od vlasnice SE iz čega je zaključio da je kao samostalan i pošten posjednik za života stekao vlasništvo dosjelošću te da su posjed iste kvalitete nastavili njegovi nasljednici, a nakon njih tužiteljica, radi čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

8.U odnosu na stjecanje vlasništva pravnim poslom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prednik tužiteljice ŽG nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine pravnim poslom jer je u vrijeme na koje tužba ukazuje (najkasnije 1982.) bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 91/92 - dalje: ZOVO), koji je u čl. 33 propisivao da se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišnu knjigu, kako je to propisano i u kasnije važećim odredbama čl. 119. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15- pročišćeni tekst, i 94/17, 52/25, dalje:ZV), koji način stjecanja pok. ŽG nije ostvario, radi čega, sve i da je pravni posao realiziran, do stjecanja nije došlo. Utoliko su žalbeni prigovori tuženika u odnosu na ovaj osnov stjecanja suvišni i bez značaja.

9.Budući je sud vezan činjeničnim navodima tužbe (čl. 2. ZPP), a ne i pravnom kvalifikacijom spora od strane stranaka a imajući u vidu činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev na utvrđenje prava vlasništva (pravni posao i nesmetani posjed nekretnine nje i njezinih prednika) valjano je raspravljano i o zahtjevu za stjecanje vlasništva temeljem zakona.

10.U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaći kako je prvostupanjski sud zaista počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) jer obrazloženju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pa tako o tome je li u korist tužiteljice prenesen posjed sporne nekretnine odnosno jesu li ugovori o darovanju na koje se poziva zaključeni u propisanoj formi i je li izvršena prava predaja darovane nekretnine, postoji li pravni slijed od ŽE, kao jedne od nasljednica pok. ŽG i tužiteljice.

11.Također nedostaje obrazloženje glede značaja za ovaj spor pravomoćne presude P-1975/2016 u parnici tužiteljica VG i SGZ protiv istih tuženika kao i u ovom postupku kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje da su tužiteljice suvlasnice nekretnine k.č [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za po 1/12 dijela i na uknjižbu tog prava.

12.Međutim, s obzirom na isprave koje su priložene spisu i koje je pregledao prvostupanjski sud ovaj sud smatra kako sukladno odredbi članka 373a. ZPP-a može odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

13.Glede prigovora vezano za formu darovnih ugovora odnosno nedostatak ugovaranja predaje u posjed predmeta pravnog posla, koje su zaključile VG i SGZ kao darovateljice i ovdje tužiteljica kao obdarenica 22. siječnja 2018., onog zaključenog između BG kao darovatelja i tužiteljice kao obdarenice 1. lipnja 2018. te ugovora zaključenog između UG kao darovateljice i VG i SGZ, kao daroprimateljica 1. listopada 2017., čiji predmet su bili suvlasnički dijelovi čest. zem. [katastarska čestica], navesti je kako isti ne sadrže odredbu o uvođenju obdarenica u posjed, koju odredbu sadrži Dodatak ugovora o darovanju zaključen između BG i tužiteljice dana 5. listopada 2018.

13.1.Međutim, po ocjeni ovog suda koja je u skladu sa shvaćanjem VSRH (izraženim u rješenju Rev-1040/19 od 20. veljače 2024.) izostanak ugovaranja prijenosa posjeda u pismeno sklopljenom ugovoru o darovanju na kojemu je potpis darovatelja ovjeren po javnom bilježniku nema pravnu posljedicu ništetnosti koju mu daju žalitelji.

13.2.Naime, pravilo je da ugovorom o darovanju prepuštanjem vlasništva stvari (konkretno nekretnine), prema odredbi čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO) darovatelj na obdarenika prenosi sve atribute vlasništva, pa tako, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. ZV-a, i posjed. Iznimka, odnosno ograničenje prijenosa svih atributa vlasništva treba biti posebno ugovorena. Stoga je stav ovog suda, sve dok izričitom ugovornom odredbom nije odgođena predaja u posjed nekretnine koja je predmet darovanja, vrijedi pravilo da je darovanjem prenesen i posjed stvari, radi čega se samo zbog nedostataka odredbe o prijenosu posjeda ne može zaključivati o pravnoj nevaljanosti ugovora zbog nedostatka forme iz čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) odnosno čl. 482. st. 2. ZOO-a, kako to neosnovano smatraju žalitelji.

13.3.Navodi tuženika iznijeti tijekom postupka te ponovljeni u žalbi da tužiteljica nije stupila u faktični posjed tuženici nisu dokazali, a naprotiv, iz sadržaja spisa P- 1975/16 proizlazi da su ovdje i tamo tuženici uspjeli u tom sporu upravo pozivajući se na ugovore o darovanju kao valjane osnove prijenosa vlasništva tamo tužiteljica na ovdje tužiteljicu, čiju valjanost sada poriču.

13.4.Inače, na prigovor da je sud pregledao navedeni spis u kojemu je pravomoćno utvrđeno kako su prednice tužiteljice nepoštene i nije dao razloge o njegovom značaju za ovu parnicu dodatno je reći kako su prednice tužiteljice pravomoćno odbijene sa zahtjevom za utvrđenje suvlasništva sporne nekretnine iz razloga što nakon prijenosa vlasništva na ovdje tužiteljicu kao treću osobu osnovom ugovora o darovanju čija valjanost se sada spori, kad tužbeni zahtjev nisu uskladile s novonastalom situacijom, su izgubile materijalnopravnu legitimaciju (čl. 195. st. 2. ZPP), pa to nije od značaja za ovaj spor (presuda Županijskog suda u Bjelovaru Gž-684/2018 od 7. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru P-1975/16 od 27. rujna 2018).

13.5.Također se u žalbi neosnovano navodi kako je dokaz o tome da tužiteljici nije predan posjed sud mogao utvrditi pregledom odgovora na tužbu iz spisa P-2578/19 (u parnici ovdje tuženika kao tužitelja protiv VG i RE, kao tuženih, radi smetanja posjeda) pregledanog u dokazne svrhe u kojemu je ovdje tužiteljica (tamo tužena) istakla prigovor promašene pasivne legitimacije navodom kako živi u [adresa] i ne dolazi u Hrvatsku, obzirom je i u tom podnesku (od 26.09.2019.) ista tvrdila da spornu nekretninu posjeduju njezini prednici i ona više od 40 godina preko koje “još uvijek pristupaju“.

13.6.O tome da je i UG, supruga ŽG, u ostavinskom postupku iza njegove smrti, proglašena nasljednicom te da nije dokazan pravni slijed prema tužiteljici odgovoriti je kako iz spisa P-1975/16 (list 114) proizlazi da je spomenuta Ugovorom o darovanju od 1. listopada 2017. (ovjeren u potpisu pod Ov-1072/17) kojega su u spis predali upravo tuženici svoje suvlasničke dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovala prednicama tužiteljice VG i SGZ, koje su nakon toga sve svoje suvlasničke dijelove darovale ovdje tužiteljici, na koji ugovor i sami žalitelji ukazuju u žalbi na str 12. ukazujući na nepostojanje ugovorne odredbe o posjedu, o čemu je već ranije bilo riječi.

14.Glede merituma spora u odnosu na pravni osnov dosjelosti i razdoblja na koje tužiteljica ukazuje, a imajući u vidu odredbu iz čl. 388 st. 2. ZV-a, prvostupanjski sud je pravilno pretpostavke stjecanja utvrđivao sukladno čl. 28. st. 2. i 3. ZOVO-a prema kojima savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe vlasništvo protekom roka od 10 godina te čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a prema kojemu samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda a samostalni posjednik nekretnine čiji posjed je barem pošten stječe je protekom roka od dvadeset godina.

15.Dosljedno, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

16.Pri tome je imati u vidu kako prema odredbi iz čl. 11. st. 1. ZV tko stvar ili pravo posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj tog prava- samostalni je posjednik a prema st.2. posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

17.Proizlazi, da bi se dosjelošću kao institutu stjecanja prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom steklo pravo vlasništva potreban je vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju (animo domini) i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost.

18.U ovom slučaju, ako je promatrati samo rok, isti bi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo teći najkasnije od 1982., kada bi prednik tužiteljice prema navodima tužbe i iskazu tužiteljice, stupio u samostalni posjed predmetne nekretnine, kada je bio na snazi ZOVO, pa ako bi se uzelo da je bio zakoniti posjednik, rok za stjecanje od 10 godina istekao bi 1992. Kod samo savjesnog odnosno poštenog posjeda rok od 20 godina istekao bi 2002. za vrijeme važenja ZV-a i a u oba slučaja za života prednika tužiteljice ŽG preminulog 2012.

19.Glede kvalitete posjeda, odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u oba promatrana pravna režima bio je pošten (savjestan) posjed.

19.1.Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, što se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno (čl.18. st. 3. i 5. ZV).

20.I po ocjeni ovog suda iz provedenih dokaza i njihove ocjene nedvojbeno je zaključivati da je prednik tužiteljice ŽG ostvario temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, bilo da ga se promatra kao savjesnog i zakonitog posjednika (čl. 28. st. 2. ZOVO koji sadržajno odgovara čl. 159. st. 2. ZV) ili kao samostalnog i poštenog posjednika (čl. 159. st. 3. ZV), koji posjed su nastavili njegovi nasljednici kao univerzalni slijednici te tužiteljica kao njihova singularna slijednica po osnovi valjanog pravnog posla, kako je to zaključio i prvostupanjski sud i za svoju odluku dao valjane razloge u točkama 18. i 19., 20. do 20.6. i 23.7. obrazloženja, koji se prihvaćaju.

21.Dodatno, i po ocjeni ovog suda i tužiteljica je ispunila uvjete za stjecanje suvlasništva na dijelu predmetne nekretnine dosjelošću ostvarenoj u korist prednika ŽG ispunjenjem svih zakonskih pretpostavki iz čl. 28. ZOVO-a i čl. 159. ZV-a, nasljeđivanjem iza njegove smrti i valjanim ugovorom o darovanju od njegovih nasljednika, radi čega je s osnovom prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje.

22.Navedeno žalbenim prigovorima nije dovedeno u pitanje pri čemu je u odnosu na iste još dodatno navesti kako nije ostvaren ni žalbeni prigovor povredi iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 8. ZPP-a jer tuženici procesnopravnim prigovorima preocjenjuju izvedene dokaze, što je pravo suda koji je odlučno činjenično stanje utvrdio pravilnom ocjenom provedenih dokaza.

23.Ni žalbeni prigovor da prednik tužiteljice nikada nije platio naknadu za spornu nekretninu nemaju čvrstog uporišta u sadržaju spisa niti je to odlučno, jer se o tome, uzev u obzir sve okolnosti slučaja kakve su utvrđene ostalim provedenim dokazima pa i protek vremena ne može zaključivati samo iz iskaza svjedokinje CG koja je inače jasno iskazivala da je nekretnina prodana i ŽG, a uzev u obzir da je njezin otac bio nazočan očevidu 6.04.1984. povodom parcelacije č.z.[katastarska čestica] i upisa da je sporna “zajednička“ vlasnicima ostalih nekretnina na kojima su izgrađene vikendice (JG, TE, H i ŽG), iskaz koje svjedokinje je inače prvostupanjski sud dijelom ocijenio prihvatljivim, a dijelom neprihvatljivim, valjano obrazlažući svoju ocjenu o tome (točka 18. i 19. obrazloženja), što se odnosi i na priznanje tužbenog zahtjeva u parnici P-2007/14 kojega se svjedokinja nije sjećala niti mogla objasniti, a koja parnica ne veže tužiteljicu i njezine prednike koji u istoj, kao vlasnici sporne nekretnine stečene po zakonu, nisu sudjelovali.

24.Glede prigovora da se prednik tužiteljice neistinito predstavio kao zastupnik kupaca u postupku parcelacije (zapisnik od 6.4.1984.) valja navesti kako iz sadržaja zapisnika ne proizlazi da se predstavio i legitimirao kao zastupnik kupaca ili u tom svojstvu zapisnik potpisao, a nazočnost i potpis IE, također kupca nitko nije osporio.

25.Činjenica što tuženici na spornom zemljištu imaju šahte za vodu i kanalizaciju, kako je to utvrđeno na očevidu i prikazano na skici, a s tim u svezi žalbeni navod o njihovoj infrastrukturi na predmetu spora također ne dovodi u pitanje pobijanu odluku jer im se ne osporava suvlasništvo u dijelu od ½ predmetne nekretnine niti na protivno od utvrđenog upućuje napomena javne bilježnice prilikom ovjere potpisa na ugovoru o darovanju kako su se stranke izričito protivile podnošenju prijedloga za upis u zemljišne knjige jer prednice tužiteljica kao darovateljice nesporno nisu bile knjižne vlasnice, radi čega prijedlogu za upis u zemljišne knjige ne bi bilo udovoljeno.

26.Glede ukazivanja na izjašnjenje “građevinskog vještaka“ umjesto „vještaka geometra“ (točka 20.1 odluke), radi se o očitoj tiskarskoj pogreški koju je prvostupanjski sud ovlašten ispraviti u svako doba sukladno čl. 342. st.1. ZPP-a.

27.U odnosu na žalbeni navod da je prednik tužiteljice bio nepošten jer je kupio od SE samo 100 m2 kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ugovorom od 14. 08.1980. te da je krivotvorio potpis prodavateljice na Aneksu, u dokaz čemu se žalbi prilažu ugovor i aneks odgovoriti je kako se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice ili predlagati novi dokazi u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a.

28.Što se tiče navoda o povredi čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP) koja u sebi sadrži i pravo na obrazloženu sudsku odluku odgovoriti je kako je tuženicima u postupku bilo omogućeno očitovati se na navode protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze i na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, te da je prvostupanjski sud odluci dao relevantne razloge zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženici nisu imali pravično suđenje ili da je povrijeđena vladavina prava.

29.U takvoj situaciji po stavu ovog suda koji je u skladu sa shvaćanjem VSRH sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. Broj: Su-IV-33/2022-2 Zagreb, 31. siječnja 2022., kada je presudom utvrđeno da je pravo vlasništva tužiteljice slijedom prednika stečeno na temelju zakona (dosjelošću) preostali dio tužbenog zahtjeva kojim se tuženici obvezani priznati i trpjeti upis tog prava u zemljišnim knjigama temeljem presude za ¼ uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika nije neosnovan, odnosno protivan zakonu, radi čega je s osnovom prihvaćen.

30.Iz svih naprijed navedenih razloga pobijanu je presudu valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane (čl. 373a ZPP).

31.Obzirom tuženici u žalbi posebno ne obrazlažu žalbene razloge zbog kojih pobijaju odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o troškovima postupka - ukazuje neosnovanom.

U Splitu, 11. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić