Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-243/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RMO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Šavorić & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ilica 1/A, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-882/2024-28 od 28. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje pobijana presuda u cijelosti.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, a prihvaćeni eventualno kumulirani (podredni) tužbeni zahtjevi te je odlučeno sljedeće:
"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 236-27/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužiteljici iznos od 138.469,76 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na: − iznos od 469,57 EUR sa kamatom od 03.04.2006. godine − iznos od 469,69 EUR sa kamatom od 02.05.2006. godine
− iznos od 471,31 EUR sa kamatom od 01.06.2006. godine
− iznos od 467,06 EUR sa kamatom od 03.07.2006. godine
− iznos od 467,06 EUR sa kamatom od 01.08.2006. godine
− iznos od 470,60 EUR sa kamatom od 01.09.2006. godine
− iznos od 470,30 EUR sa kamatom od 02.10.2006. godine
− iznos od 468,58 EUR sa kamatom od 02.11.2006. godine
− iznos od 467,67 EUR sa kamatom od 01.12.2006. godine
− iznos od 462,92 EUR sa kamatom od 02.01.2007. godine
− iznos od 459,79 EUR sa kamatom od 01.02.2007. godine
− iznos od 461,10 EUR sa kamatom od 01.03.2007. godine
− iznos od 460,13 EUR sa kamatom od 02.04.2007. godine
− iznos od 452,81 EUR sa kamatom od 02.05.2007. godine
− iznos od 448,97 EUR sa kamatom od 01.06.2007. godine
− iznos od 446,34 EUR sa kamatom od 02.07.2007. godine
− iznos od 448,08 EUR sa kamatom od 03.08.2007. godine
− iznos od 447,96 EUR sa kamatom od 06.09.2007. godine
− iznos od 461,85 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine
− iznos od 460,44 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine
− iznos od 321,05 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine
− iznos od 144,72 EUR sa kamatom od 03.12.2007. godine
− iznos od 465,30 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine
− iznos od 474,10 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine
− iznos od 477,42 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
− iznos od 531,36 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
− iznos od 518,27 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
− iznos od 513,10 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine
− iznos od 519,47 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
− iznos od 510,11 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
− iznos od 510,58 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine
− iznos od 517,59 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine
− iznos od 558,15 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 536,97 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
− iznos od 576,19 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 581,79 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
− iznos od 584,32 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine
− iznos od 577,35 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
− iznos od 578,68 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 568,02 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
− iznos od 560,16 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
− iznos od 562,25 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
− iznos od 566,39 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
− iznos od 566,03 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
− iznos od 561,84 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
− iznos od 569,70 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 575,99 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 584,95 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
− iznos od 582,89 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
− iznos od 595,05 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 592,75 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
− iznos od 599,09 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
− iznos od 636,14 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
− iznos od 628,13 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
− iznos od 652,60 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
− iznos od 644,14 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
− iznos od 630,55 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
− iznos od 659,23 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 681,77 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 656,45 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 666,20 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
− iznos od 654,89 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
− iznos od 656,94 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 704,80 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
− iznos od 709,47 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
− iznos od 746,18 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
− iznos od 3,37 EUR sa kamatom od 03.08.2011. godine
− iznos od 728,91 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
− iznos od 706,43 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
− iznos od 676,54 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 674,88 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 685,18 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
− iznos od 694,17 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
− iznos od 695,37 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
− iznos od 689,15 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
− iznos od 693,35 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 696,22 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
− iznos od 691,39 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
− iznos od 692,66 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
− iznos od 689,04 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
− iznos od 681,32 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
− iznos od 689,67 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
− iznos od 693,67 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
− iznos od 690,75 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
− iznos od 675,02 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
− iznos od 688,39 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
− iznos od 689,55 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
− iznos od 684,31 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 668,02 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
− iznos od 667,60 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
− iznos od 671,60 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
− iznos od 678,02 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
− iznos od 686,91 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
− iznos od 682,33 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 685,57 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 689,25 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
− iznos od 584,90 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine
− iznos od 588,99 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
− iznos od 511,55 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
− iznos od 76,10 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
− iznos od 583,12 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
− iznos od 581,67 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
− iznos od 582,33 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
− iznos od 587,47 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
− iznos od 591,80 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine
− iznos od 590,90 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
− iznos od 594,64 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
− iznos od 597,18 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine
− iznos od 595,69 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
− iznos od 597,25 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine
− iznos od 595,93 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 31.10.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 30.11.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 31.12.2015. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 01.02.2016. godine
− iznos od 596,10 EUR sa kamatom od 29.02.2016. godine
− iznos od 67.585,94 EUR sa kamatom od 30.03.2016. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 03. travnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. Srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Usvaja se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl.3 i čl.6 Ugovora o kreditu broj 236-27/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, koji su stranke zaključile dana 14.veljače 2006. godine, te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 14.veljače 2006. godine, kao i promjenjivom tečaju CHF od 14.veljače 2006.godine pa nadalje.
II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 4.989,63 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 17,39 EUR sa kamatom od 01.10.2007. godine
- iznos od 17,35 EUR sa kamatom od 02.11.2007. godine
- iznos od 17,57 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine
- iznos od 17,48 EUR sa kamatom od 02.01.2008. godine
- iznos od 17,80 EUR sa kamatom od 01.02.2008. godine
- iznos od 17,97 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
- iznos od 64,27 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
- iznos od 62,69 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
- iznos od 62,06 EUR sa kamatom od 02.06.2008. godine
- iznos od 62,83 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
- iznos od 61,70 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
- iznos od 61,76 EUR sa kamatom od 01.09.2008. godine
- iznos od 62,43 EUR sa kamatom od 01.10.2008. godine
- iznos od 67,51 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
- iznos od 64,11 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
- iznos od 78,85 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
- iznos od 79,61 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
- iznos od 79,96 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine
- iznos od 79,01 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
- iznos od 79,19 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
- iznos od 77,73 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
- iznos od 76,65 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
- iznos od 76,94 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
- iznos od 77,51 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
- iznos od 77,46 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
- iznos od 76,88 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
- iznos od 77,96 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
- iznos od 78,82 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
- iznos od 80,05 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
- iznos od 79,77 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
- iznos od 81,43 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
- iznos od 81,11 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
- iznos od 81,73 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
- iznos od 87,05 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
- iznos od 85,96 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
- iznos od 89,30 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
- iznos od 88,15 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
- iznos od 86,29 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
- iznos od 90,21 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
- iznos od 81,25 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
- iznos od 78,23 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
- iznos od 79,39 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
- iznos od 78,05 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
- iznos od 78,29 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
- iznos od 84,00 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
- iznos od 84,55 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
- iznos od 89,32 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
- iznos od 86,87 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
- iznos od 84,19 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
- iznos od 56,43 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
- iznos od 56,29 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
- iznos od 57,15 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
- iznos od 57,90 EUR sa kamatom od 30.01.2012. godine
- iznos od 58,00 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
- iznos od 57,48 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
- iznos od 57,83 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
- iznos od 58,07 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
- iznos od 57,66 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
- iznos od 57,77 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
- iznos od 57,47 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
- iznos od 56,83 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
- iznos od 57,52 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
- iznos od 57,86 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
- iznos od 57,61 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
- iznos od 56,30 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
- iznos od 57,41 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
- iznos od 57,51 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
- iznos od 57,07 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
- iznos od 55,71 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
- iznos od 55,68 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
- iznos od 56,01 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
- iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
- iznos od 57,29 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
- iznos od 56,91 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
- iznos od 57,18 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
- iznos od 57,49 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 10.067,69 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
- iznos od 18,02 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
- iznos od 24,72 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
- iznos od 29,55 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
- iznos od 31,74 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine
- iznos od 25,72 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
- iznos od 26,87 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
- iznos od 17,66 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
- iznos od 10,88 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
- iznos od 12,68 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
- iznos od 16,26 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
- iznos od 15,95 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
- iznos od 12,33 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
- iznos od 19,11 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
- iznos od 24,55 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
- iznos od 32,28 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
- iznos od 30,51 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
- iznos od 41,00 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
- iznos od 39,01 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
- iznos od 42,88 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
- iznos od 76,46 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
- iznos od 69,55 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
- iznos od 90,67 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
- iznos od 83,37 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
- iznos od 71,64 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
- iznos od 96,40 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
- iznos od 127,90 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
- iznos od 105,59 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
- iznos od 114,18 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
- iznos od 104,22 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
- iznos od 106,03 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
- iznos od 148,18 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
- iznos od 152,29 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
- iznos od 187,51 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
- iznos od 169,42 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
- iznos od 149,61 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
- iznos od 147,49 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
- iznos od 145,96 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
- iznos od 155,41 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
- iznos od 163,64 EUR sa kamatom od 30.01.2012. godine
- iznos od 164,75 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
- iznos od 159,05 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
- iznos od 162,90 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
- iznos od 165,53 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
- iznos od 161,10 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
- iznos od 162,27 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
- iznos od 158,95 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
- iznos od 151,87 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
- iznos od 159,52 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
- iznos od 163,19 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
- iznos od 160,52 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
- iznos od 146,09 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
- iznos od 158,35 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
- iznos od 159,42 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
- iznos od 154,62 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
- iznos od 139,68 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
- iznos od 139,30 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
- iznos od 142,97 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
- iznos od 148,85 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
- iznos od 157,00 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
- iznos od 152,79 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
- iznos od 155,77 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
- iznos od 159,14 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
- iznos od 161,24 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine
- iznos od 165,68 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
- iznos od 164,22 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
- iznos od 159,32 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
- iznos od 157,74 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
- iznos od 158,45 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
- iznos od 164,02 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
- iznos od 168,71 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine
- iznos od 167,74 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
- iznos od 171,80 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
- iznos od 174,55 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine
- iznos od 172,93 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine
- iznos od 173,38 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 03. travnja 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.833,88 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana".
2. Žali se tužiteljica i pobija odluku pod točkom I. izreke kojom je odbijen njezin glavni tužbeni zahtjev te odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u navedenom dijelu prvostupanjska presuda preinači i prihvati glavni tužbeni zahtjev te tužiteljici dosudi cjelokupan trošak koji je zatražen, uključujući žalbeni trošak, a tek podredno da se presuda u pobijanom odbijajućem dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik se žali protiv odluka pod točkama II. i III. izreke kojima su prihvaćeni eventualno kumulirani (podredni), u daljnjem tekstu: (eventualno kumulirani) zahtjevi tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba i radi isplate zahtijevanih novčanih iznosa na ime vraćanja preplaćenog temeljem tih ugovornih odredaba te protiv odluke o troškovima postupka (točka III. izreke).
4. Tuženik žalbu podnosi također zbog svih žalbenih razloga, uključujući i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjevi tužiteljice odbiju u cijelosti, podredno, da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalbe stranaka nisu osnovane.
7. Donoseći pobijanu presudu, kako u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, tako i u dijelu kojim su prihvaćeni, eventualno kumulirani zahtjevi tužiteljice radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredaba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tužene banke (kao i donesene odluke tuženika o tim promjenama), kojim je ugovoreno da se isplata kredita i otplata anuiteta vežu uz valutu švicarskog franka (CHF) te kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati zahtijevane novčane iznose na ime preplaćenog iz osnove ništetnosti ugovornih odredaba, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje ukazuju žalitelji jer pobijana presuda sadrži valjane, dostatno obrazložene i pravno osnovane razloge o svim činjenicama koje su odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva koji su bili predmet odlučivanja u ovom postupku. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Predmet postupka i u ovom stadiju odlučivanja su zahtjevi tužiteljice RMO iz [adresa] protiv tuženika Addiko Bank d.d.
- radi utvrđenja ništetnim
a) Ugovora o kreditu od 14. veljače 2006. godine broj 236-27/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (solemiziranog od strane javnog bilježnika u [adresa] pod brojem OU 128/06-1 16. veljače 2006. godine), kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i pravni prednik tuženika Hypo Alpe - Adria bank d.d. kao kreditor (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), u cijelosti (glavni tužbeni zahtjev),
b) odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u članku 3. i članku 6. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci banke,
c) odredba o valutnoj klauzuli (sadržanoj u članku 2. i članku 4. (Ugovora o kreditu), u dijelu kojim je određeno da se isplata glavnice i anuiteta kredita veže za valutnu klauzulu CHF (kunsku protuvrijednost iznosa od 135.650,00 CHF) te
d) radi isplate iznosa od 4.979,63 eura preplaćenog na ime promjenjive kamatne stope i iznosa od 10.067,69 eura iz osnove valutne klauzule, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od uplate od strane tužiteljice do isplate (eventualno kumulirani zahtjevi).
9. Prvostupanjski sud je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu odbio kao neosnovan, dok je prihvatio eventualno kumulirane tužbene zahtjeve tužiteljice te utvrdio ništetnim ugovorne odredbe sadržane u članku 2., članku 3., članku 4. i članku 6. Ugovora o kreditu kojima je tužena banka ovlaštena svojom odlukom promijeniti ugovorenu kamatnu stopu te odredbe kojima je glavnica kredita vezana za valutu CHF i tuženiku naložio da tužiteljici isplati zahtijevane iznose od 10.067,69 eura i 4.989,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, smatrajući utvrđenim:
- da se radi o stambenom kreditu za (kupnju i adaptaciju stana), kojim je tuženik odobrio tužiteljici (koja ima status potrošača) kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa o 135.650.00 CHF, obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom otplate u 300 mjesečnih anuiteta,
- da je u članku 3. Ugovora ugovorena kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,60 % dekurzivno godišnje, time da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke (članak 6.), kao i da je tijekom otplate kredita tuženik u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu te da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, radi čega je dolazilo do izmjene mjesečnih afiniteta,
- da su sklapanjem dodatka Ugovoru (Ugovora o konverziji), ugovorne stranke suglasno potvrdile plasiranje iznosa kredita temeljem Ugovora o kreditu u iznosu od 135.650,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz valutnu klauzulu,
- da je tužiteljica pristala na konverziju kredita radi promjene valute na način da se izjednači položaj u kojem bi bila da je denominiran u EUR pa da je nakon konvertiranja u EUR utvrđen višak uplata u iznosu od 9.941,79 kuna prema obračunu od 30. rujna 2015. godine koji će se koristiti za namirenje budućih anuiteta,
- da je prema vještačkom nalazu i mišljenju vještaka Petra Bajlo, vještaka financijske struke, tužiteljica u razdoblju do 30. rujna 2015. godine (do obračuna po konverziji), tuženiku preplatila zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan sklapanja ugovora, nakon uračunavanja iznosa od 9.941,79 kuna priznatog ugovorom o konverziji, iznos od ukupno 15.057,32 EURA, što se odnosi na glavnicu, od čega iznos od 10.067,69 EURA zbog promjene tečaja, a iznos od 4.979,63 EURA koji se odnosi na promjenu visine anuiteta uslijed promjene kamatne stope,
- da je konverzija kod sklapanja ugovora u konverziji napravljena zakonito i računski točno, prema odredbama članka 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15, u daljnjem tekstu ZIDZPK), ali da utvrđeni iznos preplate ne predstavlja potpuno obeštećenje tužiteljice niti po jednoj utuženoj osnovi, nego da predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR, radi čega provedena konverzija, prema utvrđenjima i stajalištu prvostupanjskog suda, nije dovela do ravnoteže o pravima i obvezama stranaka, odnosno, tužiteljici nije nadoknađena šteta koju je pretrpjela primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.
10. Pri tome, prvostupanjski sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru i da tuženik nije dokazao suprotno, da su sporne odredbe članka 2. i članka 4. o valutnoj klauzuli te članka 3. i članka 6. o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika, nepoštene jer se radilo o ugovornim odredbama koje je unaprijed formulirala banka kao trgovac i na čiji sadržaj tužiteljica kao potrošač nije imala nikakav utjecaj, pogotovo, stoga što se radilo o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i jer se o tim odredbama nije pregovaralo, s obzirom da tužiteljica pri sklapanju ugovora o kreditu nije raspolagala informacijama temeljem kojih bi donijela pravu odluku, što je dovelo do značajne neravnoteže u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, kao i da prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja nije osnovan, pri tome se pozivajući na odredbe članka 81. stavka 1. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/93, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, u svezi s odredbama članka 96. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/08, 79/09, 133/09, 78/12 i 56/13) te odredbe članka 322., članka 324., članka 1111. te članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/20, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), uz zaključak da pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine te pravomoćna odluka poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, odnosno, Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. godine i Rev 2221/18 od 3. rujna 2019. godine, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, obvezuju sud u ovom postupku temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.a do članka 502.h ZPP-a.
11. Žalbenim razlozima tužiteljice nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u cjelini jer je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđene činjenice pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo ocjenjujući istaknuti zahtjev u navedenom dijelu neosnovanim.
12. U tom smislu, s pravom je prvostupanjski sud smatrao da utvrđenje pojedinih ugovornih odredaba nepoštenim nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, ako ugovor može opstati i bez tih odredaba.
13. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe, o čemu se ne radi u konkretnom slučaju, ugovor je u cijelosti ništetan.
14. Kod ocjene može li ugovor opstati bez ništetne odredbe, točnije, radi li se o bitnom sastojku ugovora bez koje ugovor ne može opstati, kako u žalbi ponavlja i tvrdi tužiteljica, odlučno je cijeniti mogućnost opstojnosti ugovora bez odredaba koje su utvrđene ništetnima.
15. U ovoj pravnoj stvari, načelno dopuštene odredbe o valutnoj klauzuli te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci banke, ocijenjene su ništetnima, pozivom na pravne učinke presuda donesenih po kolektivnim tužbama, sukladno odredbama članka 502.b ZPP-a i mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
16. Međutim, unatoč ništetnosti tih ugovornih odredaba, i nadalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koji je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji iznos je korisnik kredita dužan vratiti.
17. Dakle, ništetnost, odredaba spornog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost o njegovoj opstojnosti u cjelini, ne odnosi se na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u svezi s odredbama iz članka 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica je da odredbe kojima su ugovorena kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početne ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je i valjana ugovorna odredba u kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe i da bi vrijedio bez nje. Stoga, predmetni Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 322. stavak 1. i članka 324. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ocijenio neosnovanim.
18. Tužiteljici se ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj Rev 744/23-2 od 4. veljače 2025. godine prema kojem ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge strane.
19. Naprijed navedeno ne isključuje mogućnost da unutar pojedinih Nacionalnih sudova u državama članicama EU, zbog određenih specifičnih okolnosti pojedinog slučaja, ugovor o kreditu bude ocijenjen i u cijelosti ništetnim. Primjer takve prakse je presuda Vrhovnog suda Republike Slovenije broj II Ips-18/2022 od 21. prosinca 2022. godine koja je utemeljena upravo na specifičnim činjeničnim posebnostima tog predmeta u kojem su tužitelji kao potrošači imali mogućnosti podići kredit samo u CHF, a nisu bili obaviješteni o zamkama svoje odluke, dok je tužena banka znala da tužitelji mogu podići kredit samo u CHF, ali unatoč tome nije ništa objasnila o valutnom riziku, čime je postupanje banke ocijenjeno ne samo nepoštenim već i obmanjujućim i to već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju, međutim, ne radi se ni približno o takvoj vrsti nepoštenosti trgovca, već je to iznimka i u praksi Slovenskih sudova, kako to proizlazi iz citirane presude.
20. Konačno, tužiteljici valjala odgovoriti kako nisu prihvatljivi navodi koje iznosi u žalbi u svezi s tumačenjem odluka suda Europske Unije jer je presudom C-118/17 jasno i bez ograde odlučeno, među ostalim, da članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:
- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi postupak sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala i
- da mu se ne protivi nacionalni zakon koji sprječava, u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbe o stečajnom riziku kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.
21. Drugim riječima, u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje onemogućuju prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorene odredbe o tečajnoj razlici, kada je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.
22. Štoviše, u presudi predmeta suda EU broj C-932/19 od 24. travnja 2020. godine, odlučeno je da čak ni nacionalno zakonodavstvo kojim se zabranjuje poništenje odnosno utvrđenje ništetnim ugovora o zajmu izraženog u stranoj valuti zbog toga što sadržava nepoštenu odredbu o tečajnoj razlici nije neusklađeno s pravom Unije ako to zakonodavstvo omogućuje ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio bez te nepoštene odredbe, osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac na temelju nepoštene odredbe neopravdano stekao na njegovu štetu, i to čak i u slučaju ako bi poništenje odnosno ništetnost ugovora bilo povoljnije za potrošače.
23. Upravo na tom tragu, na primjenu naprijed navedenih mjerodavnih odredaba nacionalnog prava tumačenih u duhu prava Europske Unije, ovaj sud ocjenjuje da je i nakon utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. To je temeljni razlog zbog kojeg ovaj sud cijeni da je prvostupanjski sud odbijanjem tužiteljičinog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplate koja je posljedica toga, pravilno primijenio materijalno pravo.
24. Vezano za žalbu tuženika izjavljenu protiv odluka pod točkom II. izreke pobijane presude kojom su prihvaćeni eventualno kumulirani zahtjevi tužiteljice radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranim odlukama banke, kao i zahtjevi radi isplate preplaćenih novčanih iznosa osnovom ništetnih ugovornih odredaba, osobito, u kontekstu sklapanja aneksa uz Ugovor o kreditu od 7. siječnja 2016. godine, kojim su izvršene izmjene osnovnog ugovora te izvršena konverzija ugovora o kreditu u CHF u kredit u
EUR, valja početno navesti sljedeće:
- između stranaka u ovom postupku nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i pravnog prednika ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe, između ostalog, bilo je i utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.
25. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. listopada 2014. godine utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope ugovorima o kreditu koje su banke, tako i tuženik, sklapale s potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, kako sada suprotno bez valjane dokumentacije ponavlja i tvrdi tuženik, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz osnovna načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava te da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditu bile ništetne.
26. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17- 10 od 14. lipnja 2017. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1410/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu kojim se utvrđuje da je banka u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 1. srpnja 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, radi čega su time tuženici postupali protivno odredbama tada važećeg zakona o Zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 157/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 28/13 i 41/14) te odredbama ZOO-a.
27. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača – korisnika kredita, time što su zaključili ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
28. Navedene presude donesene su na temelju odredaba članka 131. Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem odredbe članka 138. istog Zakona odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka.
29. Prvostupanjski sud je prihvatio eventualno kumulirane tužbene zahtjeve tužiteljice polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te pravilno ocjenjujući da su pobijane odredbe pobijanog ugovora nepoštene, što ih čini ništetnim.
30. Navedeni pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka, primjerice u odluci Rev 3142/18, po kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku kojeg potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka, kako je to propisano odredbama članka 118. tog Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi i u ovom slučaju.
31. Spomenute odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno, propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito, ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao što je to riječ u ovom slučaju.
32. Sukladno odredbama iz članka 116. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), Vrhovni sud Republike Hrvatske kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
33. S tim u svezi, valjano je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljica ima pravni interes za isticanje tužbenih zahtjeva koji su bili predmet odlučivanja u predmetnom postupku, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom, primjerice u odluci poslovni broj Rev 802/21-2 od 21. prosinca 2022. godine i to neovisno o sklapanju dodatka Ugovoru o kreditu pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalno pravne odredbe na koje se u odluci pozvao kada je prihvatio tužbene zahtjeve tužiteljice radi utvrđenja ništetnim odredba članka 2. i članka 4. te članka 3. i članka 6. Ugovora o kreditu, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope po jednostranoj odluci tuženika te valutne klauzule u valuti CHF.
34. Vezano za pobijanu prvostupanjsku odluku kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati zahtijevane novčane iznose osnovom preplate temeljem ništetnih odredaba ugovora o kreditu te u odnosu na Dodatak Ugovora o kreditu kojim je kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, valja naglasiti da se tim Dodatkom regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na temelju ZID-a ZPK-a.
35. Suprotno navodima žalbe, pravilno sud prvog stupnja navodi da sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu odnosno konverzijom, temeljem citiranog ZID-a ZPK-a, tužiteljica ne gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu u CHF.
36. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 868/2018 od 12. veljače 2019. godine zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondematornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
37. Prije svega, za navesti je kako pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ukazuje da je ZID ZKP-a imao osnovni cilj sprječavanja nastavljanja nepoštene prakse banaka i dužničke krize u pravcu otklanjanja te dužničke krize koja je nastala zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19.a do članak 19.e ZID-a ZPK-a).
38. Radi se o odredbama koje reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem ugovora o kreditu, kojim se ne može osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, tako da neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sklapanjem Sporazuma o konverziji tužiteljica izgubila pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
39. S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (članak 247. u svezi člankom 20. i stavkom 1. ZOO- a), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (članak 1111. članak 323. stavak 1. članak 20. stavak 1. ZOO-a u svezi s člankom 81. stavkom 1. i člankom 77. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine). Naime, pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi je osnovno pravno potrošača kod zaštite nepoštenih ugovorenih odredbi u potrošačkim ugovorima.
40. Stoga, ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona. Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa čija svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora, dakle, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda mora biti restriktivno.
41. U tom smislu, s pravom prvostupanjski sud ukazuje na izraženo stajalište Europskog suda u odluci broj C 452/18 od 9. srpnja 2020. godine, u kojoj se razmatralo pitanje mogućnosti proglašavanja nepoštenom odredbom ugovora o obnovi kojom se potrošač odriče učinka proglašavanja odredbe nepoštenom, prema kojem se smatra nepoštenom odredba sadržana u ugovoru o obnovi kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, ako potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze.
42. Tog potrošača ne obvezuje odredba ugovora kojom se on u budućim sporovima odriče podnošenja sudskih tužbi utemeljenih na pravima koja izvodi iz Direktive 93/13.
43. To potvrđuje i pravno stajalište suda EU iz presude tog suda broj C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine prema kojem potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira na eventualnu zakonsku intervenciju u njegovo pravo.
44. Na koncu, pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala biti slabija od svih ostalih kategorija potrošača koji su kredit podigli u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, s obzirom da potrošači imaju pravo na potpunu restituciju, zbog čega neosnovano tuženik sugerira da tužiteljica, koja je kredit konvertirala, to pravo uopće nema ili joj je isto ograničeno.
45. Potrošačima koji su kredit konvertirali, pravo na potpunu restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužiteljici koja je izvršila konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, ona koja joj ne onemogućuje ostvarivanje temeljnog potrošačkog prava, tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno o tome da li su dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu.
46. U odnosu na žalbene navode za odgovoriti je kako se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio postupak pod poslovnim brojem Gos 1/2019 u kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15) ima pravne učinke valjane i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
47. Međutim, u ovom postupku tužiteljica uopće i ne tvrdi da je sporazum o konverziji ništetan, nego svoj tužbeni zahtjev temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove pa za ovaj postupak pravno shvaćanje iz oglednog postupka nije pravno relevantno.
48. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja kako se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisao bilo kojom odredbom zakona pa tako ni odredbama ZID-a ZKP-a. Osim toga, u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio je na snazi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014. godine, a odredbom članka 41. stavka 1. tog Zakona, propisano je da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača.
49. Dakle, sukladno članku 41. stavku 1. i 2. ZZP/14 potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava, (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju, a niti se istih može odreći), zbog čega bi ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno bilo ništetne.
50. Stoga ne postoji pravna osnova da se odredbe sporazuma o konverziji tumače na način kako ih tumači tuženik, točnije, da se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju.
51. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći, to odricanje ne bi moglo biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što uostalom proizlazi iz presude suda EU broj C 452/18, što bi u ovom slučaju značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče, čega ovdje nije bilo.
52. S obzirom da prema odredbama ZID-a ZPK-a predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, to se ni u kojem slučaju ne može smatrati da se tužiteljica sklapanjem dodatka Ugovoru o kreditu bilo čega odrekla, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije te u izračun konverzije nije niti ulazilo.
53. Sklapanjem Dodatka Osnovom Ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate, što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, u kojem slučaju ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenih i ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. godine).
54. Dakle, potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepotpunih i nepoštenu odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Ovo neovisno o tome što je ZID-om ZPK-a potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili napraviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
55. Osim toga, tužiteljica se mogla nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti priznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
56. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF, odluka u kolektivnom sporu slijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru, kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava, što je i pravni stav izražen u odluci suda EU od 9. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18.
57. Utoliko je pravilno sud prvog stupnja zaključio da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
58. U situaciji kad je provedena konverzija, po ocjeni ovog suda, u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
59. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je provedenim financijskim vještačenjem utvrdio iznose preplata na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu do izvršene konverzije, utvrđujući kako unatoč konverziji postoji razlika na štetu tužiteljice kao potrošača i to između ukupnog iznosa koji bi joj pripadao po osnovi ništetnosti naprijed navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je banka tužiteljici uračunala prilikom izračuna konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZID-a ZPK-a.
60. Naime, vještak je izvršio uračunavanje po članku 181. i članku 182. ZOO-a priznate preplate u konverziji u iznosu od 9.941,79 kuna (koji pretplaćeni iznos kredita je tužena banka tužiteljici vratila kroz smanjenje budućih anuiteta nakon sklapanja Dodatka ugovoru), s potraživanjem tužiteljice što nakon uzetih u obzir preplata po osnovi kamate i preplata po osnovi tečajne razlike, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući nepriznati iznos umanjene glavnice i utvrđene preplate iz nalaza vještaka), s danom 15. prosinca 2015. godine iznosi 15.057,32 EURA na ime glavnice, od čega iznos od 10.067,69 EURA iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, iznos od 4.979,63 EURA iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranim odlukama banke, time da tuženik kao nepošteni stjecatelj temeljem nepoštenih ugovornih odredaba, čiji je pravni učinak ništetnost, u smislu članka 323., članka 1111. i članka 1115. ZOO-a mora platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja.
61. Pri tome je, suprotno navodima žalbe, sud osnovom nalaza i mišljenja vještaka pravilno prilikom obračuna utužene razlike s osnova ništetnih odredaba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano za glavnicu CHF uzeo u obzir od tuženika priznati iznos prilikom konverzije predmetnog ugovora o kreditu u valutu EUR, a vezano za visinu dosuđenih iznosa, tuženiku valja odgovoriti kako je u navedenom dijelu prvostupanjska odluka zasnovana na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručno i dostatno obrazloženo te ne postoji proturječnost razloga i izreke prvostupanjske presude, kako neutemeljeno prigovora tuženik.
62. S druge strane, tužiteljica je bila ovlaštena u uvjetima odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a preinačiti tužbu do zaključenja raspravljanja budući je postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, kada su konačno utvrđeni definirani iznosi potraživanja tužiteljice.
63. Utoliko se u konkretnom slučaju ne radi o zastari potraživanja koje bi u smislu odredbe članka 241. ZOO-a valjalo promatrati od dana kada je tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev.
64. Naime, sukladno pravnom stavu izraženom, primjerice u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 206/2023 od 17. siječnja 2024. godine, u situaciji kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan, treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.
65. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe tužiteljice, a niti navodi žalbe tuženika, a ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda odredaba postupaka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbe stranaka valjalo je odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti na temelju odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.
66. Potvrđena je odluka i o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke koju je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavka 1. ZPP-a, imajući na umu da je tužiteljica u predmetnom postupku uspjela u cijelosti sa istaknutim eventualno kumuliranim zahtjevima, radi čega joj je u cijelosti, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud, pripada naknada za sve radnje poduzete u razmatranju osnovanosti navedenih zahtjeva, uključujući sastav obrazloženih podnesaka, kao radnji koje su bile potrebne za vođenje postupka.
67. Iz navedenih razloga nisu ostvareni žalbeni prigovori stranaka niti u dijelu protiv odluke o troškovima postupka.
U Splitu, 11. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marijan Miletić
