REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-1022/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Demetrović, odvjetnici iz Slavonskog Broda protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 20. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice i zamjenice punomoćnika tuženika Višnje Babić, odvjetnice iz Slavonskog Broda i rasprave održane 11. veljače 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, tužitelju BI iz [adresa] na osnovu Ugovora o kreditu broj 918-50- 3058334 od 22. rujna 2005. na ime naknade štete isplatiti iznos od 448,12 eura (slovima: četiristočetrdesetosameuraidvanaestcenti), sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, koja teče na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 6,67 EUR s kamatom od 1. prosinca 2007. pa do isplate

- 6,55 EUR s kamatom od 1. siječnja 2008. pa do isplate

- 6,58 EUR s kamatom od 1. veljače 2008. pa do isplate

- 6,56 EUR s kamatom od 1. ožujka 2008. pa do isplate

- 6,59 EUR s kamatom od 1. travnja 2008. pa do isplate

- 6,33 EUR s kamatom od 1. svibnja 2008. pa do isplate

- 8,12 EUR s kamatom od 1. lipnja 2008. pa do isplate

- 8,10 EUR s kamatom od 1. srpnja 2008. pa do isplate

- 7,83 EUR s kamatom od 1. kolovoza 2008. pa do isplate

- 7,72 EUR s kamatom od 1. rujna 2008. pa do isplate

-7,69 EUR s kamatom od 1. listopada 2008. pa do isplate

- 8,18 EUR s kamatom od 1. studenog 2008. pa do isplate

- 7,64 EUR s kamatom od 1. prosinca 2008. pa do isplate

- 8,02 EUR s kamatom od 1. siječnja 2009. pa do isplate

- 7,96 EUR s kamatom od 1. veljače 2009. pa do isplate

- 7,86 EUR s kamatom od 1. ožujka 2009. pa do isplate

- 13,54 EUR s kamatom od 1. travnja 2009. pa do isplate

- 13,33 EUR s kamatom od 1. svibnja 2009. pa do isplate

- 12,84 EUR s kamatom od 1. lipnja 2009. pa do isplate

- 12,41 EUR s kamatom od 1. srpnja 2009. pa do isplate

- 12,21 EUR s kamatom od 1. kolovoza 2009. pa do isplate

- 12,05 EUR s kamatom od 1. rujna 2009. pa do isplate

- 11,78 EUR s kamatom od 1. listopada 2009. pa do isplate

- 11,43 EUR s kamatom od 1. studenog 2009. pa do isplate

- 11,33 EUR s kamatom od 1. prosinca 2009. pa do isplate

- 11,19 EUR s kamatom od 1. siječnja 2010. pa do isplate

- 11,08 EUR s kamatom od 1. veljače 2010. pa do isplate

- 10,77 EUR s kamatom od 1. ožujka 2010. pa do isplate

- 10,70 EUR s kamatom od 1. travnja 2010. pa do isplate

- 10,37 EUR s kamatom od 1. svibnja 2010. pa do isplate

- 10,15 EUR s kamatom od 1. lipnja 2010. pa do isplate

- 10,50 EUR s kamatom od 1. srpnja 2010. pa do isplate

- 10,05 EUR s kamatom od 1. kolovoza 2010. pa do isplate

- 10,10 EUR s kamatom od 1. rujna 2010. pa do isplate

- 9,63 EUR s kamatom od 1. listopada 2010. pa do isplate

- 9,10 EUR s kamatom od 1. studenog 2010. pa do isplate

- 9,17 EUR s kamatom od 1. prosinca 2010. pa do isplate

- 9,30 EUR s kamatom od 1. siječnja 2011. pa do isplate

- 8,59 EUR s kamatom od 1. veljače 2011. pa do isplate

- 8,33 EUR s kamatom od 1. ožujka 2011. pa do isplate

- 7,83 EUR s kamatom od 1. travnja 2011. pa do isplate

- 7,47 EUR s kamatom od 1. svibnja 2011. pa do isplate

- 7,62 EUR s kamatom od 1. lipnja 2011. pa do isplate

- 7,25 EUR s kamatom od 1. srpnja 2011. pa do isplate

- 6,47 EUR s kamatom od 1. kolovoza 2011. pa do isplate

- 5,91 EUR s kamatom od 1. rujna 2011. pa do isplate

- 5,34 EUR s kamatom od 1. listopada 2011. pa do isplate

- 3,24 EUR s kamatom od 1. studenog 2011. pa do isplate

- 2,97 EUR s kamatom od 1. prosinca 2011. pa do isplate

- 2,76 EUR s kamatom od 1. siječnja 2012. pa do isplate

- 2,53 EUR s kamatom od 1. veljače 2012. pa do isplate

- 2,27 EUR s kamatom od 1. ožujka 2012. pa do isplate

- 1,97 EUR s kamatom od 1. travnja 2012. pa do isplate

- 1,71 EUR s kamatom od 1. svibnja 2012. pa do isplate

- 1,44 EUR s kamatom od 1. lipnja 2012. pa do isplate

- 1,15 EUR s kamatom od 1. srpnja 2012. pa do isplate

- 0,86 EUR s kamatom od 1. kolovoza 2012. pa do isplate

- 0,57 EUR s kamatom od 1. rujna 2012. pa do isplate

- 0,41 EUR s kamatom od 1. listopada 2012. pa do isplate

sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, tužitelju BI iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 989,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1.srpnja te godine , u roku od 15 dana.

III. Odbija se prigovor tuženika Raiffeisenbank d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, radi prebijanja, kao neosnovan.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 75,00 eura, kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 0,09 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu 22. rujna 2005, na iznos od 19.300,00 CHF, promjenjivom godišnjom kamatnom stopom od 5,50% i rokom otplate 84 mjeseca. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojem postupku je tuženik bio jedan od tuženika te je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovarali egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Odredbe Ugovora prema kojima je tuženik kao kreditor mijenjao kamatnu stopu su proglašene nepoštenima i ništetnima. Tužitelj nije bio upoznat s promjenjivom kamatnom stopom niti s mehanizmima temeljem kojih je tuženik mijenjao kamatnu stopu, niti je odobravao isto. Temeljem navedenog tužitelj je oštećen za razliku između ugovorene rate i jednostrano povećane kamatne stope, pa predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja. Navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope. Kriteriji o promjenama kamatne stope su utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja u smislu odredbe čl. 295 Zakona o obveznim odnosima i kao takvi obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim uvjetima. Tuženik se prilikom promjena kamatnih stopa iz Ugovora o kreditu vodio jasnim i preciznim kriterijima, uzimajući u obzir promjene tržišta troškova financiranja banaka, a koje su u potpunosti neovisne o odlukama samog tužitelja i njegovoj poslovnoj politici. Tuženik na kraju ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 3 godine od podnošenja tužbe. Sukladno odredbi iz čl.230. st. 1 ZOO-a tražbine s osnove naknade štete zastarijevaju u roku od tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je tu štetu počinila. Zbog navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Ovaj sud je rješenjem broj P-1022/2019-7 od 11. travnja 2022. odbio prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovog suda (str. 74 spisa) i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-680/2022-2 od 13. svibnja 2022. je potvrđena odluka ovog suda (str. 84 spisa).

4. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 30. siječnja 2024. istakao prigovor radi prebijanja za eventualna razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene (str. 131 spisa). Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka je utvrđeno kao nesporno da u razdoblju otplate kredita kamatna stopa nikada nije bila manja od početnih parametara – bila je ista ili veća i da nema negativnih razlika pa je sud prigovor tuženika odbio kao neosnovan kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

5. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 24.02.2025., nakon nalaza i mišljenja vještaka i predložio da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu iznosa od 448,12 eura.

6. Tužitelj kada je podnio bi tužbu tražio je isplatu iznosa od 448,21 eura i tužitelj je u konačno postavljanom zahtjevu povukao tužbu za iznos od 0,09 eura pa je sud u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja, jer se tuženik nije protivio povlačenju tužbe u tom dijelu (čl. 193.st.2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP-a).

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen 22. rujna 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, na iznos od 19.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje automobila Citroen (str. 8 do 10 spisa) iz dopisa tuženika od 30. rujna 2012. je vidljivo da je tužitelj 30. rujna 2012. u cijelosti otplatio kredit (str. 13 spisa). Uvidom u Informacije za klijente je vidljivo da su u istima navedena načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa, a sud ih nije osobno analizirao kao dokazni prijedlog jer nema dokaza da su isti u uručeni tužitelju prilikom sklapanja ugovora (str. 30 do 32 spisa) kao što nema dokaza da je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora i dobio Opće uvjete poslovanja za stanovništvom, koje je tuženik dostavio sudu tijekom ovog postupka pa ih sud također nije posebno analizirao kao dokaz (str. 53 do 71 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je vještačenje po vještaku Filipu Toliću.

7.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom, kredit je otplaćen, nije bio u konverziji, kredit je bio za kupnju osobnog automobila, marke Citroen. Bio je u autokući, htio je kupiti automobil, iz autokuće su ga uputili u RBA, nije bio ni u jednoj drugoj banci, pretpostavlja da je bio dogovor između autokuće i banke. U banci su mu rekli da su najpovoljniji uvjeti u CHF, Švicarska je stabilna država i stabilna je valuta. Bio je sretan što može dobiti kredit s obzirom na godine. Trebao mu je taj automobil i da ga je tko upozorio na posljedice sklapanja takvog ugovora, vjerojatno bi uzeo kredit, ali ne u CHF, nego npr. u kunama. Svaki mjesec išao je u banku i plaćao rate, vidio bi da se tečaj povećava, nije se nikome žalio, znao je da mora otplatiti kredit. Taj automobil koji je kupio koristio je samo za obiteljske potrebe, nije bio za poslovne potrebe. Osobno je platio sve rate kredita. Nije mogao utjecati ni na kakve uvjete ugovora, samo na iznos kredita i dužinu vraćanja kredita, sve ostalo je propisala banka. U banci ga nisu upozorili na to što znači promjenjiva kamatna stopa. Vjerojatno je pročitao ugovor, ne sjeća se zbog proteka vremena. U pravilu mu je jasno što znači promjenjiva kamatna stopa, ali nije očekivao tako drastične promjene, nije išao u banku kada je došlo do povećanja kamatne stope, po struci profesor tehničke kulture.

7.2. Vještak Filip Tolić je u nalazu i mišljenju naveo da je vještačenjem utvrđena razlika zbog jednostrane promjene kamatne stope, tj. razlika između plaćene kamate i ugovorene kamate po svakom anuitetu. Navedene razlika se očituje u razlici između plaćene kamate po svakom anuitetu po primijenjenom otplatnom planu i kamate u svakom anuitetu po Ugovorenom otplatnom planu. Navedena razlika je nastala uslijed promjena kamatne stope od strane tuženika, a sve sukladno prijepisu knjigovodstvene kartice s iskazanom kamatnom stopom (koju je zaprimio od punomoćnika tuženika). Sukladno navedenom, promjene kamatnih stopa su bile slijedeće: 6,45%, 6,75%, 7,75% i 7,50. Prva razlika u iznosu od 50,25 kn nastaje 30. studenog 2007. jer tuženik od 1. studenog 2007. mijenja kamatnu stopu sa 5,50% (početna – ugovorena kamatna stopa) na 6,45%. Ukupan iznos preplate u razdoblju od zaključenja Ugovora o kreditu (početka otplate) do 30. rujna 2012. (do otplate kredita) je 448,12 eura. U razdoblju otplate kredita kamatna stopa nikada nije bila manja od početnih parametara – bila je ista ili veća te stoga nema negativnih razlika.

7.3. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi i sud je isti prihvatio kao stručan, logičan i nepristran.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o kreditu zaključili 22. rujna 2005. tužitelj kao korisnika kredita i tuženik kao kreditor na iznos od 19.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje automobila Citroen,

- je tužitelj 30. rujna 2012. u cijelosti otplatio kredit,

- kredit nije bio u konverziji,

- je tužitelj osobni automobil koristio za osobne potrebe, a ne za poslovne potrebe (što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužitelja, kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru) i svezi navedenog je nesporno da je tužitelj potrošač,

- ukupan iznos pretplate tužitelja radi promjenjive kamatne stope od dana zaključenja ugovora o kreditu do dana otplate kredita iznosi 448,12 eura.

10. Tijekom postupka je bilo sporno, u svezi istaknutih prigovora tuženika:

- ima li tužitelj pravo na isplatu radi pretplate u svezi kamatne stope prema Ugovoru o kreditu jer je tužitelj naveo da ima, a tuženik se tome protivi.

11. Nesporno je da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P- 1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

11.1. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamata po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.2. Iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila ni određena ni odrediva.

11.3. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke a među njima i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

12. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja , što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

14. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat iznosa preplaćenog s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te zatezna kamata od dana izvršene preplate svakog pojedinog anuiteta.

15. Vještačenjem je utvrđeno da je zbog povećanja kamatne stope nastala razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama Banke o promjeni kamatnih stopa i iznosa redovnih kamata po osnovi ugovora o kreditu (početna). Više je plaćen, zbog promjene kamatne stope, je iznos od 448,12 eura.

16. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

16.1. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, a tužba je podnesena 12. lipnja 2019. i rok zastare u odnosu na pretplatu radi promjenjive kamatne stope nije protekao

16.2. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

17. Tužitelj, iako je otplatio kredit u cijelosti, ima pravni interes za podnošenje tužbe jer je ništetnost ugovornih odredbi Ugovora o kreditu utvrđena i za nesporno otplaćeni kredit.

17.1. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP. Tuženik je bio stranka kolektivnog spora pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu i naprijed navedenim pravomoćnim odlukama je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, u vremenskom razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese potrošača, korisnika kredita i to, pri zaključivanju ugovora o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovarana redovna kamatna stopa po promjenjivoj stopi koja se utvrđuje jednostranom odlukom kreditora, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Jednako tako, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici iz kolektivnog spora povrijedili su kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Da iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače iz razloga što su u ugovorima korištene formulacije iz kojih su potrošači znali samo za visinu stope ugovorene kamate u trenutku sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se kretati kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Iz navedenog proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva, a korisnici kredita nisu dobili nikakve informacije o mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF i o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.

17.2. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamatne jednostranom odlukom kreditora premda jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti promjenjivosti stope ugovorene kamate i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate. Nesporno je pravo stranka na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i valutne klauzule.

18. Prema zaključcima Visokog trgovačkog suda, sadržanima u presudi poslovni broj Pž-7129/2013 nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ali činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanog u odluci poslovni broj Revt- 249/14-2, banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Tužena je kao banka kreditor, bila dužna svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

19. U svezi navedenog sud je odlučio kao u izreci presude i usvojio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj.

20. Na temelju čl. 154. st.2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025 ; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer dio u kojem tužitelj e povukao tužbu je neznatan i nema utjecaj na troškove postupka koje je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju u cijelosti.

20.1.Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (tbr. 7.t.1. OT) priznat je trošak sastava podneska od 23. veljače 2025. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 8.t.1.OR), trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, trošak zastupanja na ročištima održanim 30. siječnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 20. siječnja 2026. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke 50,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), pripadajući porez iznosi 112,50 eura, a sudska pristojba na tužbu je plaćena u iznosu od 26,54 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 989,04 eura kako je to i navedeno pod točk. II. izreke presude.

20.2. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 11. veljače 2026. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

21. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12. srpnja 2019. u iznosu od 25,00 eura jer je to podnesak kojim sud izvješćuje sud da je tužitelj platio sudsku pristojbu pa trošak sastava istog ne može ići na teret protivne stranke u postupku i nije priznat niti trošak sastava podneska od 4. srpnja 2022. u iznosu od 25,00 eura i 23.veljače 2023. u iznosu od 25,00 eura jer su to požurni dopisi pa trošak sastava istih ne ide na teret tuženika. Ukupno je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 75,00 eura, kao neosnovanim kako je to i navedeno pod točk. IV izreke presude.

22. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužitelj nije dužan platiti pristojbu na presudu.

23. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika jer u skladu sa odlukom Ustavnog suda broj U-III-3891/22 od 30. ožujka 2022. bio bi osnovan samo prijedlog za saslušanja djelatnika banke koji je radio na obradi kredita tužitelja pa nema osnove za saslušanje bilježnika.

Slavonski Brod, 11. veljače 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.