REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-503/2013-120

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Nikoli Klaiću i Mladenu Klaiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić iz Zagreba protiv tuženika NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Hrabaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 33.154,08 kuna/4.400,30 eur i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 10.030,00 kuna/1.331,21 eur od podnošenja tužbe odnosno od 08.02.2013.

-na iznos 219,08 kuna/29,07 eur od 28.06.2011.,

-na iznos 5.400,00 kuna/716,70 eur od 04.08.2016.,

-na iznos 17.505,00 kuna/2.323,31 eur od 25.01.2017.,

sve do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.375,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11.02.2026. do isplate sve po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 18.08.2020..

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio ovom sudu 08.02.2013. i tijekom postupka navodi kako je ovdje tuženik, Presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 03.02.2012. posl.br. PpJ-2523/11, oglašen krivim jer je dana 17.06.2011. oko 20,45 sati, u dvorištu ugostiteljskog objekta ART NET KLUB, na adresi u [adresa], nakon verbalnog sukoba sa ovdje tužiteljem istoga fizički napao udarivši ga u predjelu glave nakon čega je ovdje tužitelj pao i zadobio tjelesnu ozljedu. Radi navedenog, tužitelju je pružena prva pomoć u KB Sestre milosrdnice u kojoj bolnici je nastavio liječenje kao i u stomatološkoj ordinaciji dr. VC u [adresa].

Nadalje tužitelj navodi kako je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede u vidu klimanja zuba, krvarenja iz nosa te raznih hematoma radi čega je bio podvrgnut stomatološkim zahvatima na ime čega je imao troškove liječenja, a pretrpio je strah, fizičke i duševne boli.

1.1. Stoga tužitelj, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 18.08.2020. koji je na ročištu za glavnu raspravu 17.12.2025. uskladio sa odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.), traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu 33.154,08 kuna/4.400,30 eur i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 10.030,00 kuna/1.331,21 eur od podnošenja tužbe odnosno od 08.02.2013.

-na iznos 219,08 kuna/29,07 eur od 28.06.2011.,

-na iznos 5.400,00 kuna/716,70 eur od 04.08.2016.,

-na iznos 17.505,00 kuna/2.323,31 eur od 25.01.2017.,

sve do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu istu u cijelosti osporio kako u osnovi tako i visini, ističući prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između štetnog događaja i medicinske dokumentacije izrađene 5 godina nakon štetnog događaja te protiveći se preinakama tužbe učinjenih tijekom postupka.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Presudu Prekršajnog suda u Zagrebu od 03.02.2012. posl.br. PpJ-2523/11, medicinsku dokumentaciju tužitelja, račun Stomatološke ordinacije Sović Martine, spis Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Ppu J-107/15, Optužni prijedlog, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka PC, CC, AC, ŠC, ŽC, FC, EC, TC, DC, BC, ĆC, ČC, MC, GC, izvršen je uvid u Račun Dentus perfectus od 25.01.2017., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskim vještacima Prof. emer.prim.dr.sc. OC i Mr.sci.dr. LC te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete nastale mu u štetnom događaju 17.06.2011. koji se dogodio na način da ga je tuženik, nakon verbalnog napada, fizički napao zadavši mu udarac u predio glave nakon kojeg udarca je tužitelj pao i zadobio tjelesnu ozljedu.

4.1. Tužitelj je podneskom predanim na ročištu za glavnu raspravu 09.01.2018., a zatim i podneskom od 18.08.2020., povisio tužbeni zahtjev čime je izvršio preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio.

4.1.1. Budući da je tužitelj dostavio u spis i daljnju medicinsku dokumentaciju kao dokaz nastavka liječenja ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, sukladno kojoj je 09.01.2018. povisio tužbeni zahtjev koji je zatim ponovno povisio sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VS RH od 05.03.2020. i 15.06.2020. posl.br. Su-IV-47/2020-5, to je sud dopustio preinaku tužbe kao svrsishodne u smislu odredbe čl. 190 st. 2 i st. 3 sve ZPP-a, kako je navedeno u izreci rješenja dok je u odnosu na preinaku tužbe od 09.01.2018. već odlučeno rješenjem na ročištu 21.02.2020..

5. Nadalje je, a obzirom da je tuženik osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističući i prigovor nedostatka uzročno posljedične veze štetnog događaja i medicinske dokumentacije tužitelja izrađene pet godina nakon štetnog događaja, valjalo predmetno raspraviti.

6. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je 16.06.2011., u večernjim satima u svom stanu, primijetio laser na prozoru kuhinje te je po izvršenom izvidu u dvorištu, ustanovio kako laser dolazi od kamere koja je postavljena na I katu sobe tuženika na adresi [adresa]. Kako je radi postavljanja kamere smatrao da mu je ugrožena obitelj to je predmetno prijavio policiji tražeći od iste uklanjanje kamare, a što su policijski službenici odbili pozivom na nenadležnost postupanja. Radi navedenog, a nakon još jednog neuspjelog pokušaja prijave kamere policijskim službenicima, tužitelj je otišao kod tuženika u njegovo dvorište te je povišenim glasom, a budući da se u dvorištu zgrade odvijala izložba te je bilo oko 40-50 ljudi, upitao za tuženika. Kada mu je tuženik pristupio, zamolio ga je da ukloni kameru na što mu je tuženik nešto odgovorio te se tijelom unio u tužitelja i počeo ga gurati izvan dvorišta da bi ga zatim pritisnuo u zid, udarivši ga desnom šakom u desnu stranu nosa i usne i gornje zube, uslijed čega je tužitelj zateturao 2-3 metra te pao na tlo. Ističe nadalje kako je nakon 5 minuta stigla policija te ga odvela u bolnicu.

Osporava da bi prije štetnog događaja sa tuženikom imao bilo kakvih sukoba ili da bi se obraćao policiji, osim eventualnih prigovora na buku.

7. Iz iskaza tuženika proizlazi kako sa tužiteljem, a unazad pet godina prije štetnog događaja, traju problemi, radi čega je učestalo pozivana policija međutim nikada nije utvrđeno da bi tuženik kršio red i mir. Navodi kako se u njegovom dvorištu često održavaju izložbe na koje dolaze gosti, a kojom prilikom bi tužitelj bacao u dvorište kamenje, vrećice s mokraćom, radi čega je i tuženik zvao policiju koja ga je savjetovala na postavljanje kamera koje je tuženik i postavio, ali lažne jer iste nije spojio na struju. Nadalje navodi kako se predmetnog dana nalazio u svojoj kancelariji kada ga je netko obavijestio da tužitelj verbalno napada njegovu suprugu te na istu fizički nasrće te da napada i ostale goste, radi čega je odmah pozvana policija, a zatim je tuženik sišao u dvorište gdje je zatekao tužitelja koji je pred gostima vikao, mahao rukama i prijetio, tražeći od tuženika da ukloni kameru, radi čega mu je tuženik govorio da prestane i da se udalji iz dvorišta. Tužitelj se zatim, nastavljajući mahati rukama i prijetiti, počeo udaljavati u prolaz zgrade da bi se zatim, došavši do stepenica ulaza u zgradu, na stepenice spotaknuo i pao, pri čemu su mu ispale i naočale, nakon čega se podigao, pokupio naočale i izašao iz dvorišta. Policija je stigla za neke dvije minute u kojem trenutku je tužitelj bio na ulici, a tuženik u dvorištu.

Osporava da bi između njega i tužitelja predmetnog dana došlo do bilo kakvog fizičkog kontakta.

8. Iz iskaza svjedoka Đ AC, ŽC, FC, EC, DC, BC, ČC i ŠC, proizlazi kako su bili česti gosti izložba koje su se održavale u foto klubu u Gajevoj 25 te im je poznato kako je tužitelj ili netko iz smjera njegova stana, često kroz prozor znao bacati jaja i vrećice s mokraćom, a predmetnog dana svjedočili su spuštanju tužitelja u dvorište i njegovom vikanju i agresivnom pristupu gđi. KC, od koje je zahtijevao prestanak snimanja i uklanjanja kamera, vičući da ima pušku, radi čega je netko od gostiju zvao policiju. Svjedoci N AC, ŽC i ČC, svjedočili su i nastavku događaja, pa su tako iskazivali kako je tuženik u jednom trenutku sišao u dvorište tražeći od tužitelja da otiđe iz dvorišta, nakon čega je tužitelj zamahnuo prema tuženiku te je došlo do međusobnog naguravanja u kojem se tužitelj počeo kretati unazad prema izlazu iz dvorišta da bi se u jednom trenutku spotaknuo o stepenicu/rinzol i pao, a zatim se podigao i nastavio izlaziti iz dvorišta vičući i mašući rukama.

9. Svjedoci HC, PC i ĆC, policijski službenici, nisu bili neposredni očevici štetnog događaja te se istog niti ne sjećaju, pri čemu je svjedok HC iskazao kako su odnosi između tužitelja i tuženika bili narušeni radi čega je učestalo intervenirala policija, a sjeća se da je predmetnog dana zatekao tužitelja ispred dvorišta te da je isti krvario iz nosa.

10. Svjedok MC i ZC, iskazali su kako su se predmetnog dana nalazili u prostorijama foto kluba te osim galame koja je dopirala iz dvorišta u kojoj je netko vikao "imam pušku" kako je iskazao MC, nisu svjedočili daljnjem razvoju događaja, pri čemu je svjedokinja ZC koja je bila tajnica foto kluba koji se nalazio u prostorijama tuženika, svjedočila ranijim problemima sa tužiteljem koji je često kroz prozor znao bacati kamenčiće, jaja i vrećice s mokraćom.

11. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Ppu J-107/15 (raniji posl.br. PpJ-2523/11), utvrđeno je kako je pravomoćnom Presudom od 24.02.2016., odbijena optužba protiv I i II okrivljenog, ovdje tuženika i tužitelja, da bi dana 17.06.2011. remetili javni red i mir na način da bi I okrivljeni, u ovom postupku tuženik, fizički napao II okrivljenog, u ovom postupku tužitelja, na način da bi ga udario u predjelu glave uslijed čega je tužitelj pao te da bi II okrivljeni, u ovom postupku tužitelj, vikao na I okrivljenika, u ovom postupku tuženika, te da bi istoga pokušao udariti desnom rukom, odnosno da bi počinili prekršaj opisan u čl. 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Iz medicinske dokumentacije tužitelja, proizlazi kako je tužitelj 16.06.2011., zaprimljen u KB Sestre milosrdnice radi zadobivenog udarca u lice.

13. Slijedom navedenog, nedvojbeno je iz iskaza svjedoka Đ SC, ŽC, FC, EC, DC, BC, ČC, ŠC i TC utvrđeno kako je 16.06.2011. između tužitelja i tuženika došlo do verbalnog sukoba koji je započeo tužitelj izražavajući svoje nezadovoljstvo postavljenim kamerama od strane tuženika, a koji verbalni sukob je završio padom tužitelja i ozljeđivanjem. Naime, iako saslušani svjedoci osim svjedoka TC, nisu iskazivali da bi tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede, sud je vjerodostojnim cijenio iskaz svjedoka TC, policijskog službenika, u dijelu u kojem je iskazao kako je po dolasku na adresu štetnog događaja, ispred dvorišta zatekao tužitelja koji je krvario iz nosa, pa je time nedvojbeno utvrdio činjenicu ozljeđivanja tužitelja.

13.1. Stoga, a budući da su saslušani svjedoci u suglasju iskazivali o ranije navedenim činjenicama, to sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je osporavao da bi s tuženikom ikada prije bio u bilo kakvom sukobu radi kojeg bi intervenirala policija, jer upravo suprotno proizlazi i iz iskaza svjedoka TC, policijskog službenika koji je od ranije već upoznat sa lošim susjedskim odnosima stranaka postupka, kao i u dijelu u kojem je iskazivao kako predmetnog dana nije vikao niti je započeo verbalni sukob s tuženikom, kao niti u dijelu u kojem je iskazivao kako je do dolaska policije ležao na podu, jer je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka.

13.2. Pri tome se ukazuje kako sud nije vezan pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu kojom su tužitelj i tuženik oslobođeni optužbe da bi 17.06.2011. počinili prekršaj opisan u čl. 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji sadržajno predstavlja činjenične navode ove tužbe, budući da ista osim što ne predstavlja odluku kojom bi sud u smislu odredbe čl. 12 st. 3 ZPP-a, bio vezan to i iz razloga što je građansko pravna odgovornost o kojoj se raspravlja u ovom postupku, šira od prekršajne odgovornosti koja se obzirom na kvalifikaciju prekršajnog djela koja je okrivljenicima stavljena na teret, utvrđuje u prekršajnom postupku.

13.3. Nadalje, iako je u Presudi Prekršajnog suda u Zagrebu kao i u činjeničnim navodima tužbe kao datum štetnog događaja naznačen 17.06.2011., nedvojbeno je kako se ranije opisani sukob dogodio 16.06.2011., a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja kao i Prijave MUP-a sastavljene za potrebe prekršajnog postupka koja prileži Prekršajnom spisu, a iz koje proizlazi kako je tuženik zaprimljen u KB Sestre milosrdnice 16.06.2011. u 23.45 sati. Diskrepancija u pogledu datuma sukoba stranaka nije utjecala na samo utvrđenje činjenice nastanka istog, a sve to budući da je iz sadržaja navedene dokumentacije kao i iskaza svih saslušanih, nedvojbeno utvrđeno kako se nije radilo o dva sukoba stranaka postupka iste dinamike i posljedica, već jednom sukobu i to upravo ovom koji je predmetom ovog postupka.

14. Dakle, uz nespornu činjenicu da se 16.06.2011. dogodio sukob stranaka ovog postupka, koji je iz verbalnog, započetog po tužitelju, završio padom i ozljeđivanjem tužitelja, valjalo je utvrditi i uzrok pada tužitelja kako bi se utvrdila i odgovornost za predmetni štetni događaj u smislu odredbe čl. 1045 u vezi odredbe čl. 1052 i čl. 1053 sve Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 dalje u tekstu ZOO).

14.1. Naime, iako su svjedoci u suglasju iskazivali kako je tužitelj u jednom trenutku verbalnog sukoba, nasrnuo na tuženika, njihovi iskazi su u suprotnosti u dijelu opisivanja daljnje reakcije tuženika na tužiteljevo nasrtanje, pa tako svjedok CC i ŽC navode kako se tužitelj u trenutku kada je nasrnuo na tuženika, spotaknuo i pao, svjedok JC navodi kako je tužitelj ustuknuo i prilikom izlaženja iz dvorišta unatrag, pao, svjedokinja ŠC navodi kako se tuženik branio od tužitelja na način da je tužitelja odgurao uslijed čega se tužitelj spotaknuo i pao dok svjedok ČC navodi kako je između stranaka postupka došlo do naguravanja nakon čega je tužitelj digao ruku na tuženika da bi zatim tužitelj skliznuo, popiknuo se odnosno pao.

14.2. Stoga, a budući da iz iskaza svjedoka nije jasan tijek događaja koji je doveo do pada tužitelja, to je valjalo utvrditi što se događalo između stranaka postupka i to između verbalnog sukoba i pada tužitelja, odnosno koji je bio uzrok pada tužitelja, a sve to kako bi se utvrdila odgovornost za njegov pad te posljedično i njegovog ozljeđivanja.

15. Radi navedenog provedeno je medicinsko vještačenje po sudskim vještacima Prof.emer.prim.dr.sc. OC i Mr.sci.dr. LC, čije nalaze i mišljenja, a budući da su izrađeni temeljem priležeće medicinske dokumentacije vjerodostojnost koje stranke nisu osporavale i pregleda tužitelja, sud prihvaća kao stručan i objektivan dokaz u postupku, a na koji niti stranke po usmenom saslušanju sudskog vještaka Prof. emer.prim.dr.sc. OC nisu isticale prigovore, odustajući pri tome od usmenog saslušanja Mr.sci.dr. LC.

15.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju, kao posljedicu udarca u lijevu stranu lica, zadobio ozljedu u vidu udarno- krvnog podljeva gornje usne lijevo, natučenje lica i klimavost sjekutića, koje ozljede su mu po dijagnostičkoj obradi utvrđene u KB Sestre milosrdnice. Nakon dijagnostičke obrade tužitelj je otpušten na kućnu njegu tako da je liječenje trajalo do 21.06.2011., pri čemu je, a zbog rasklimanosti gornjeg zubnog mosta lijevo koji se sastoji od 4 člana koja rasklimanost je posljedica udarca u lijevu stranu lica tužitelja, tužitelju predmetni most 12 dana nakon štetnog događaja ponovno cementiran te vraćen u prvobitno stanje kao prije štetnog događaja.

Tužitelj je radi navedenih ozljeda trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, srednje jake bolove 2 dana te manje bolove kumulativne naravi 12 dana, zatim primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume, nakon čega je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg 3 dana, i manjeg 10 dana. Međutim, kod tužitelja uslijed zadobivenih ozljeda nije nastupilo stanje smanjenja životne aktivnosti niti naruženosti, obzirom da tužitelju u predmetnom štetnom događaju nije oštećen zubni most već samo raskliman koji je zacementiran pri čemu između stomatoloških zahvata učinjenih više od 5 godina po štetnom događaju i samog štetnog događaja ne postoji uzročno posljedična veza. Obzirom da tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda nije nosio imobilizaciju niti su predmetne ozljede bile kirurški tretirane, to tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć.

16. Dakle, iz nalaza i mišljenja, nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj zadobio ozljede zbog kojih je, iako iste po njegovo zdravstveno stanje nisu ostavile trajnih posljedica u smislu invaliditeta ili naruženja, trpio bolove i strah. Stoga je tužitelju predmetnim ozljeđivanjem uslijed pretrpljenih bolova i straha, povrijeđeno pravo osobnosti u smislu odredbe čl. 9 st. 1 i st. 2 i čl. 1046 sve ZOO-a, shodno čemu bi mu u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 u vezi odredbe čl. 1103 sve ZOO-a pripadala pravična novčana naknada u iznosu 750,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od utuženja odnosno od 08.02.2013. do isplate.

16.1. Nadalje bi tužitelj, a budući da mu je u predmetnom štetnom događaju samo raskliman zubni most bez da je isti oštećen radi čega je isti samo ponovno cementiran 28.06.2011., na ime izvršene dentalne usluge temeljem računa od 28.06.2011. Stomatološke ordinacije Sović Martine, imao pravo na isplatu 219,08 kuna/29,07 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28.06.2011. do isplate, sve to u smislu odredbe čl. 1085 i čl. 186 sve ZOO-a.

16.2. Međutim, a budući da iz nalaza i mišljenja proizlazi kako između stomatoloških zahvata učinjenih više od 5 godina po štetnom događaju i samog štetnog događaja ne postoji uzročno posljedična veza, pri čemu tužitelju u štetnom događaju nije oštećen postojeći zubni most već je isti bio samo raskliman, a zatim i ponovno cementiran 28.06.2011., tako je neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom 5.400,00 kuna/716,70 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 04.08.2016. te za isplatom 17.505,00 kuna/2.323,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.01.2017. do isplate, sve temeljem računa izdanog od trgovačkog društva Dentus perfectus od 04.08.2016. i od 25.01.2017. na ime izvršenih dentalnih usluga koje nisu u uzročnoj vezi sa ozljeđivanjem tužitelja predmetnog dana.

17. Nedvojbeno sud, iz nalaza i mišljenja, nadalje utvrđuje kako su opisane ozljede u nalazu i mišljenju posljedica udarca u lijevu stranu lica. Kada se uz navedeno uzme u obzir iskaz svjedoka ŠC i ČC, prema čijim navodima je između stranaka postupka došlo do naguravanja tijekom kojeg je tuženik, braneći se od nasrtaja tužitelja koji je mahao i rukama, tužitelja odgurnuo od sebe, to je nedvojbeno utvrđeno kako je između stranaka postupka nakon verbalnog sukoba došlo i do fizičkog kontakta naguravanjem i odguravanjem. Nadalje, a budući da naguravanje i odguravanje predstavlja oblik fizičkog kontakta koji se ostvaruje rukama, to iz navedenog, a pored činjenice da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju bio ozlijeđen, nedvojbeno proizlazi kako je prilikom opisanog fizičkog kontakta došlo i do udarca tužitelja u glavu, zatim njegova spoticanja i posljedično pada na pod.

17.1. Da tužitelj nije zadobio udarac u glavu šakom tuženika, već da je udarac posljedica pokreta ruku uslijed međusobnog naguravanja i odguravanja, proizlazi i iz samog iskaza tužitelja. Naime, tužitelj navodi kako ga je tuženik desnom šakom udario u desnu stranu nosa i usne i gornje usne. Međutim, osim što je nalazom i mišljenjem utvrđeno kako je tužitelj zadobio ozljede na lijevoj strani glave, a ne desnoj kako to navodi tužitelj, ukazuje se i kako je potpuno nelogično da bi u situaciji naguravanja i odguravanja tijekom kojeg kontakta osobe stoje jedna nasuprot drugoj, osoba koja udara desnom rukom udarila drugu osobu u desnu stranu, već je logično da bi udarac desnom rukom jedne osobe uslijedio na lijevoj strani glave druge osobe. Stoga, a budući da je taj dio iskaza tužitelja i nelogičan, a suprotan i nalazu i mišljenju u pogledu lokaliteta utvrđenih ozljeda, to je nedvojbeno kako je uslijed međusobnog naguravanja i odguravanja rukama neminovno došlo i do kontakta između ruku i ostalih dijelova tijela stranaka, a time i do kontakta sa glavom tužitelja u obliku udarca.

17.2. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu kako su odnosi stranaka narušeni duži niz godina tijekom kojih je tužitelj za vrijeme održavanja događanja u dvorištu tuženika, kroz svoj prozor bacao u dvorište kamenje, jaja i vrećice s mokraćom, radi kojih narušenih odnosa je često intervenirala policija, zatim činjenicu da je predmetnog dana tužitelj došao u dvorište tuženika u kojem se održavala izložba, vičući na goste koji su pohodili izložbu, a sa kojim vikanjem nije prestao niti nakon upozorenja tuženika, nastavljajući mahati rukama da bi zatim verbalni sukob eskalirao do fizičkog kontakta međusobnim naguravanjem i odguravanjem tijekom kojeg je tužitelj zadobio i udarac u glavu, pri čemu se spotaknuo i pao na pod, to sud nalazi da je upravo tužitelj svojim, tako opisanim agresivnim ponašanjem tijekom kojeg je vikao i da ima pušku, doveo tuženika do situacije da je isti postao sudionikom štetnog događaja u kojem je tijekom otklanjanja štete od sebe, prouzročio štetu tužitelju.

17.3. Stoga sud smatra da je tuženik u opisanoj dinamici štetnog događaja postupao sukladno odredbi čl. 1052 st. 1 u vezi odredbe čl. 1053 sve ZOO-a, shodno čemu ne nalazi da bi isti bio odgovoran tužitelju za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 1045 ZOO-a.

18. Kako tužitelj u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao kumulativno ispunjenje pretpostavki odgovornosti za štetu, to je pozivom na odredbu čl. 1053 ZOO-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

19. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji trošak je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa) prema vrijednosti konačno preciziranog tužbenog zahtjeva.

Tako je tuženiku priznat trošak za pristup na ročišta 06.12.2016., 09.01.2018., 21.02.2020., 14.01.2021., 17.12.2025., za sastav podnesaka od 02.03.2020., 09.09.2020., 19.10.2023. i 12.11.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za pristup na ročište 05.09.2018. u iznosu po 100,00 eur, što uz uvećanje za iznos PDV- a 25% ukupno iznosi 2.375,00 eur. Tužitelju nisu priznati troškovi za pristup na ročišta 07.03.2014., 11.06.2014., 04.12.2014., 06.10.2015. i 12.01.2016. te za sastav podneska od 10.03.2014., budući da se na predmetni ročištima tuženik zastupao sam, a ne po punomoćniku odvjetniku koji nije sastavio niti podnesak od 10.03.2014., pri čemu mu nije priznat niti trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer predmetni trošak nije dokazao da je imao.

Tuženiku su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 11. veljače 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika