REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-42/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja mlljt. FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici GO iz [adresa], a oboje zastupani po punomoćnici Ljiljani Maravić Pirš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4577/2019-2 od 19. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-611/2019-44 od 25. srpnja 2019., na sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4577/2019-2 od 19. svibnja 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4577/2019-2 od 19. svibnja 2020. preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 611/2019-44 od 25. srpnja 2019. tako da je odbijen tužbeni zahtjev:

- na obvezivanje tuženice isplatiti 1. tužiteljici i 2. tužitelju na ime zateznih kamata, obračunatih na pojedine iznose osobne invalidnine i posebnog doplatka od 1. kolovoza 2001. do 31. srpnja 2005., iznos od 88.119,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2009. pa do isplate,

- na obvezivanje tuženice naknaditi 1. tužiteljici i 2. tužitelju troškove parničnog postupka od 21.156,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama,

- dok je tužiteljima naloženo nadoknaditi tuženici parnične troškove od 7.250,00 kn i trošak žalbenog postupka od 1.250,00 kn.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-3258/2020-2 od 18. svibnja 2021., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu 1. i 2. tužitelja (dalje: tužitelja) za dopuštenje revizije, tužiteljima je dopušteno podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na revizijsko pitanje:

“Je li izvršenom isplatom na ime ispunjenja glavnog duga došlo do prekida tijeka zastare u odnosu na pripadajuće zatezne kamate na isplaćenu glavnicu kao sporedno potraživanje?”

2.1. Prethodno donesenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1274/2021-2 od 12. travnja 2023. odbijena je revizija tužitelja, a pozivom na ustaljenu i ujednačenu praksu ovog suda u pogledu postavljenog pitanja, a prema kojoj izvršenom isplatom na ime ispunjenja glavnog duga na dolazi do prekida tijeka zastare u odnosu na pripadajuće zatezne kamate na isplaćenu glavnicu kao sporedno potraživanje.

3.1. U povodu ustavne tužbe tužitelja Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud) je svojom odlukom Broj: U-III-4816/2023 od 16. prosinca 2025. navedenu presudu revizijskog suda ukinuo i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

U navedenoj je odluci istaknuto:

"13. Ustavni sud primjećuje da je tuženica Republika Hrvatska 16. ožujka 2009. isplatila podnositeljima 105.570,30 kuna, na ime zaostataka naknada koje su pripadale njihovom pok. ocu i suprugu na temelju rješenja koja su tek presudom Upravnog suda od 10. travnja 2008. utvrđena zakonitima. Stoga, ostaje otvoreno pitanje kada su podnositelji mogli saznati da je počela teći zastara jer oni, sve dok im tuženica nije isplatila navedeni iznos, nisu mogli znati da im zatezne kamate neće biti isplaćene.

Naime, sve do 10. travnja 2008. egzistiralo je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II-562/02/01-1801/32, URBROJ: 519-04/1-4-06-07 od 31. siječnja 2006., kojim je bio utvrđen prestanak prava prednika podnositelja s 31. svibnjem 2001., a tek od tog datuma podnositelji su mogli znati da će im naknade biti isplaćene.

Dakle, Vrhovni sud nije uzeo u obzir da se u ovom slučaju radi o specifičnim okolnostima koje su priječile podnositelje u traženju isplate glavnice i zateznih kamata na dugovanje koje je tuženica trebala isplaćivati njihovom pok. ocu, jer je (naknadno poništenim) nezakonitim rješenjem od 31. siječnja 2006. ta mogućnost isključena (pok. prednik je ostao bez tih prava). Stoga podnositelji osnovano zaključuju da "zastara u vrijeme egzistiranja nezakonitog rješenja - i u vrijeme kada samo pravo nije egzistiralo - nije niti mogla početi teći, jer naime, greške i propusti tijela javne vlasti ne mogu ići na teret ovlaštenika prava koja su tom istom greškom odnosno propustom povrijeđena".

3.2. Iz navedenih je razloga Ustavni sud ocijenio da ovaj sud nije u skladu sa zahtjevima prava na pravično suđenje odgovarajuće razmotrio i odgovorio na bitne tvrdnje podnositelja za rješavanje njegova predmeta.

4. U skladu s navedenom ustavnosudskom odlukom, poštujući svoju obvezu iz čl. 31. st. 2. i čl. 77. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99, 29/02 i 49/02), revizijski sud je ponovno razmotrio navode revizije tužitelja podnesene u ovoj pravnoj stvari u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ali i razloge navedene u odluci Ustavnog suda.

5. Tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju s navedenim dopuštenim pitanjem. Predlažu osporenu presudu preinačiti tako da se odbije žalba tuženice kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, uz naknadu troškova postupka revizije.

6. Tuženica na reviziju nije odgovorila.

7. Revizija je osnovana.

8. Predmetom spora je zahtjev tužitelja na obvezivanje tuženice isplatiti im 88.119,03 kn „s osnove obračunate zakonske zatezne kamate na nepravovremeno isplaćene iznose osobne invalidnine i posebnog dodatka za pravnog prednika tužitelja, danas pok. VO, s zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2009. do isplate“.

9. U revizijskom stadiju postupka preostalo je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo, odnosno, prema u reviziji postavljenom pravnom pitanju, od kakvog je utjecaja činjenica da je tužiteljima isplaćena glavnica potraživanja i kroz to ispunjen glavni dug na zastarijevanja njihova potraživanja zateznih kamata na pojedinačne dospjele iznose koji čine isplaćenu glavnicu.

10. Prema navodima revizije trebalo je uzeti u obzir činjenicu da je tuženica Republika Hrvatska 16. ožujka 2009. isplatila podnositeljima 105.570,30 kuna, na ime zaostataka naknada koje su pripadale njihovom pok. ocu i suprugu na temelju rješenja koja su tek presudom Upravnog suda od 10. travnja 2008. utvrđena zakonitima. Stoga je za odgovor na postavljeno revizijsko pitanje potrebno prethodno utvrditi kada je počela teći zastara za potraživanje zateznih kamata odnosno kada su tužitelji mogli saznati da je počela teći zastara za to potraživanje jer oni, sve dok im tuženica nije isplatila navedeni iznos, nisu mogli znati da im zatezne kamate neće biti isplaćene.

11. Ovaj je sud u svom prethodnom rješenju broj: Rev 2747/14-4 od 24. siječnja 2017. između ostaloga naveo:

"Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

Kako je već rečeno tužena je tužiteljima kao nasljednicima pok. VO glede novčanih tražbina prema tuženoj s osnova neisplaćene osobne invalidnine i posebnog dodatka isplatila određeni iznos na ime glavnog novčanog duga, no kako su ove isplate uslijedile sa zakašnjenjem u odnosu na vrijeme kada je tužena na temelju pravomoćnih i ovršnih rješenja, a na temelju kojih je sada pok. VO polagao pravo na mjesečne isplate tih naknada, to je tužena u obvezi na tako isplaćene iznose glavnice isplatiti tužiteljima i pripadajuće zatezne kamate. U tom pravcu ovaj sud već je izrazio svoje pravno shvaćanje u prethodno navedenoj presudi broj Rev 46/07 od 30. siječnja 2008. i kod kojeg ostaje i dalje."

12. U pobijanoj presudi, drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku presudu, istaknuo da prema odredbama čl. 240. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 125/11. - dalje u tekstu: ZOO), zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. U konkretnom slučaju, tuženica je tužiteljima dana 16. ožujka 2009., isplatila zaostatke neisplaćenih mjesečnih iznosa s osnova invalidnine i posebnih dodataka u visini od 105.570,30 kn te suprotno zaključku prvostupanjskog suda, navedenim plaćanjem glavnice, nije došlo do prekida zastare u odnosu na predmetnu tražbinu zakonske zatezne kamate na glavnicu. Nadalje, drugostupanjski sud se poziva na odredbe čl. 227. ZOO-a (čl. 373. ZOO-a/91), prema kojima pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine (st. 1). Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare (st. 2). Kako nije sporno da je, u konkretnom slučaju, najstarija neispunjena tražbina invalidnina i posebni dodatak za mjesec kolovoz 2001., pa je, do dana podnošenja tužbe (6. travnja 2010.), protekao navedeni zakonski rok od pet godina iz čl. 227. st. 1. ZOO-a (čl. 373. ZOO-a/91), slijedom čega je došlo do zastare samoga prava iz kojega proistječe pravo na zakonsku zateznu kamatu. Isto tako, drugostupanjski sud smatra da podnošenjem tužbe tužitelja Upravnom sudu Republike Hrvatske dana 6. ožujka 2006., nije došlo do prekida zastare, u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a (čl. 388. ZOO- a/91), obzirom da je, u tome upravnom postupku, predmet odlučivanja bio zakonitost rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Klasa UP/II-562/02/01- 1801/32 Urbroj 519-04/1-4-06-07 od 31. siječnja 2006. godine, kojim je utvrđeno da pravnom predniku tužitelja VO prestaje status Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata zaključno s 31. svibnjem 2001., dakle, ne i u odnosu na predmetnu tražbinu zakonske zatezne kamate.

13. Međutim, a kako je to u svojoj odluci istaknuo i Ustavni sud, u ovom slučaju se radi o specifičnim okolnostima koje su priječile podnositelje u traženju isplate glavnice i zateznih kamata na dugovanje koje je tuženica trebala isplaćivati njihovom pok. ocu, jer je (naknadno poništenim) nezakonitim rješenjem od 31. siječnja 2006. ta mogućnost bila isključena (pok. prednik je ostao bez tih prava). Tuženica je 16. ožujka 2009. isplatila podnositeljima 105.570,30 kuna, na ime zaostataka naknada koje su pripadale njihovom pok. ocu i suprugu na temelju rješenja koja su tek presudom Upravnog suda od 10. travnja 2008. utvrđena zakonitima. Stoga, ostaje otvoreno pitanje kada je u takvim okolnostima počela teći zastara, budući da tužitelji sve dok im tuženica nije isplatila samo navedeni iznos glavnice, nisu mogli znati da im zatezne kamate neće biti isplaćene. Pritom, sve do 10. travnja 2008. egzistiralo je rješenje Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti KLASA: UP/II- 562/02/01-1801/32, URBROJ: 519-04/1-4-06-07 od 31. siječnja 2006., kojim je bio utvrđen prestanak prava prednika tužitelja s 31. svibnjem 2001. pa se postavlja pitanje pravilnosti utvrđenog dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine i posljedično početak tijeka zastare potraživanja.

14. Zbog navedenog, za sada nije moguće nedvojbeno odgovoriti na postavljeno revizijsko pitanje, jer u nižestupanjskim odlukama, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nema utvrđenja o početku tijeka zastare potraživanja dospjelih, a neisplaćenih zateznih kamata u okolnostima ovog konkretnog slučaja, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (točka I. izreke).

15. Kako za ukinuta odluka o glavnoj stvari, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić