Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7510/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda, predsjednika vijeća Nediljka Bobana, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TŽ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika TŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, od 15. svibnja 2023. godine, broj: 23 Pp-1426/2023-5, na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se žalba okrivljenika TŽ kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje.
II Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenik TŽ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik TŽ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 1.700,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog prekršaja iz članka 32. stavak 1. i stavak 4., zbog prekršaja iz članka 238. stavak 1. i stavak 8., zbog prekršaja iz članka 196. stavak 3. i stavak 7., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 7., zbog prekršaja iz članka 242. stavak 3. i stavak 5., zbog prekršaja iz članka 44. stavak 1. i stavak 4., te zbog prekršaja iz članka 163. stavak 1. i stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u koju novčanu kaznu se uračunava vrijeme u kojem je bio uhićen po policiji, kao 2 dana zatvora, odnosno 79,63 EUR-a, pa preostaje za platiti još 1.620,37 EUR-a, koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, time ako okrivljenik u roku koji mu je određen plati dvije trećine novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Prvostupanjskom presudom okrivljenik je oslobođen obveze plaćanja troškova postupka.
Uz novčanu kaznu za prekršaj iz članka 199. stavak 2. i stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, u koju se uračunava vrijeme u kojem mu je bila privremeno oduzeta vozačka dozvola.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako proizlazi iz sadržaja, jer da nije počinio prekršaje za koje ga se tereti, da je sve pogrešno napisano u optužnom prijedlogu, da je tražio nazočnost branitelja pri uhićenju, što mu nije omogućeno.
Predlaže prihvatiti žalbu i smanjiti izrečene sankcije.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti povrede koje ističe žalitelj.
5. Ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije počinjena povreda pravila prekršajnog postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude, budući iz stanja spisa predmeta proizlazi da je okrivljenik u postupku bio upozoren na pravo na branitelja, kojeg se odrekao kao prilikom ispitivanja u policijskoj postaji, tako i u postupku pred sudom.
6. Imajući u vidu obranu okrivljenika, u kojoj je u potpunosti okolnosno i činjenično priznao počinjenje prekršaja, ne dovodeći u pitanje sam postupak policije prilikom kontrole i uhićenja, prvostupanjski je sud proveo relevantne materijalne dokaze, između ostalog uvidom u zapisnik o alkotestiranju, zatim u naredbu o određivanju mjere opreza, izvješće o uhićenju i potvrdu o ranijoj kažnjavanosti, te je temeljem tako provedenog postupka osnovano je zaključio da su se u ponašanju okrivljenika istekli elementi prekršaja za koje je proglašen krivim i kažnjen.
7. Temeljem dostatno utvrđenog činjeničnog stanja, po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud dakle donio odluku o krivnji, za koju je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj Sud, a žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije konkretno žalio zbog odluke o novčanoj kazni Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
9. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o odmjeravanju kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne ispod zakonom propisanih donjih granica za svaki od prekršaja i izrekao ukupnu novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenih prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.
Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca za prekršaj iz članka 199. stavak 2. i stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, nije prestroga, te je dostatno obrazložena.
Pobijanom presudom osnovano je, i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, te je visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
11. Zbog naprijed izloženih razloga trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. veljače 2026. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r.
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
