REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6936/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene ŠA i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbama prvookrivljene ŠA i trećeokrivljene DA, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj Pp-2559/2023 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljene ŠA i trećeokrivljene DA i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), prvookrivljena ŠA i trećeokrivljena DA obvezuju se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaka pojedinačno u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj Pp-2559/2023 od 7. lipnja 2024., prvookrivljena ŠA, drugookrivljena GA, trećeokrivljena DA i četvrtookrivljeni ĐA proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo im je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 eura svakome pojedinačno, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok su na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenici dužni platiti paušalni iznos od 30,00 eura svaki pojedinačno.

2. Protiv te presude prvookrivljena ŠA i trećeokrivljena DA podnijele su pravodobne žalbe, ne naznačujući žalbene osnove, uz prijedlog da ih se oslobodi plaćanja kazne. Iz sadržaja žalbi proizlazi da prvookrivljenica i trećeokrivljenica osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i žale se na odluku o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbama u bitnom navode da su ih bez ikakvog povoda napali i vrijeđali drugookrivljena GA i četvrtookrivljeni ĐA.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje žaliteljice navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima prvookrivljenica i trećeokrivljenica osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano obrazložio odluku o krivnji žaliteljica.

6. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane prvookrivljene ŠA, drugookrivljene GA, trećeokrivljene DA i četvrtookrivljenog ĐA, provođenjem suočenja između svih okrivljenika i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Nesporno je utvrđeno da se događaj odvio u mjestu Družbinec, na ulici između kućnih brojeva 47 i 49 u Komarskoj ulici, dakle, na neograničeno otvorenom javnom mjestu kao prostoru izloženom pogledu i čujnosti javnosti. Analizom svih provedenih dokaza nakon provedenog dokaznog postupka i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da su svi okrivljenici krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret uz obrazloženje da vikanje na neograničeno otvorenom javnom mjestu na koji svaka osoba ima mogućnost pristupa u bilo koje vrijeme, posebno kada isto sadrži i pogrdne riječi, notorno i životno se ne može ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja.

7. Ovaj sud također smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi na javnom mjestu kojima se remeti mir i spokoj građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje prelazi granice pristojnosti među ljudima. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žaliteljica. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje prvookrivljene ŠA i trećeokrivljene DA na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počiniteljice te je prvookrivljenici i trećeokrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je prvookrivljenici i trećeokrivljenici izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimuma. Po ocjeni ovog suda, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenica i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

9. Također, u smislu odredbe prvookrivljenica i trećeokrivljenica se upozoravaju da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, prvookrivljencu , trećeokrivljenicu i tužitelja.